Vojni rok u JNA

[kailash]

Rysakov kaže:

Zanimalo bi me kako je bilo sluziti JNA. Nadam se da ima ljudi iz generacije "YU" koji bi mogli o tome govoriti.
Gdje ste sluzili? Koje nacionalnosti su se najbolje slagale? Jel' bilo mnogo maltretiranja? Kakva je bila hrana? Imate JNA tetovazu? etc etc

Pozdrav!

Niš, rujan '89 ("septembarska klasa"), kasarna Komren ("Mija Stanimirović), PZO, obuka za strijelu 2m (ruska verzija stingera).

Nakon 20-akgodina, vidim da sam zaboravio stvari koje sam mislio da neću, npr. ne mogu se sjetiti kako se zvao poručnik (tj. kasnije kapetan), sjećam se da je poslije bio faca u vojsci BiH, a ne mogu se sjetiti ni imena dočasnika, tj. vodnika ni zastavnika, a bio je jedan faca iz hrvatskog zagorja koji nam je nabavljao lozu i travu.

Sjećam se scene dolaska u kasarnu, pili smo po Nišu do zadnjeg trena, a onda se otišli prijaviti. Kod kuće sam se ošišao na tricu,samo da im nedam gušta da me tamo šišaju, brico me samo pogledao i odmahnuo rukomu stilu, prođi.

Ulazak u kasarnu, puna gušterska sprema, 11 sati navečer, sa razglasa se ori dobrodošlica "Metallica", a po mene dolazi dezurni desetar, sa brkovima i bradicom, pljunuti Frank Zappa. Ja mu kažem da liči na Zappu, a on meni: dobro došao u rokersku kasarnu. Bio je to početak jednog lijepog prijatljstva :-)

Obuka mi se sastojala od slušanja predavanja o elektrotehnici i rada na trenažerima. Gledaš kroz prozor,lik priča o elektrotehnici, oko mene sve likovi koji su završili srednju elektro, kao i ja, ili čak faks, a vani topnici pužu po blatu i snijegu. Bilo mi žao likova, ali kasnije smo se svi skompali.

Kasnije je bilo tjedan dana temeljne obuke, zemunice na brdu iznad Pirota.
Pa obuka za desetara. Pa zaspao na straži nakon 10 dana bez poštenog spavanja, pa umjesto na sud dobio 3 mjeseca čišćenja wc-a, jer me nisu smjeli na vojni sud, da se nebi saznalo da smo na straži bili 10 dana, a po PS-u se smjelo najduže 7. Zbog toga me kaznili da budem desetar "staroj vojsci", generaciji. Tu je bilo naređivanje u stilu "e, kompanjoni, ajmo odraditi ovo što su mi dali, inače ću biti u govnima".

Kasnije je bilo tjedan dana pokazne vježbe u Makedoniiji, u nekoj pustinji kod Vardara. Bojevo gađanje. Tu sam dobio tjedan dana nagradnoga jer sam raketom koja je koštala kao golf, sa ramena i kamiona u pokretu, pogodio drugu ispaljenu raketu, sa BOV-a. Kupali se u Vardaru i spavali pod šatorima.

Nakon toga sam postao instruktor za S2M, vježbao mladu vojsku i rezerviste radu na trenažeru. Slovenac kojeg sam ja vjezbao kasnije je srusio helikopter JNA pun kruha u Ljubljani. Tocno pored studentskog doma, u koje sam tada i ja boravio.

Prvi put otišao kući na redovno, nakon 9 mjeseci, i mjesec dana se samo kupao u moru. Kad sam se vratio, vec se vidilo da je vrag odnio salu. Gledanje dnevnika vise nije bilo obavezno, niko vise nije nosio opasač i čizme (da se nebi tukli sa tim u gradu), hrvati su se okupljali međusobno, igrali belu i pjevali "bana jelačića", a ja sam se druzio najvise sa "rajom" iz sarajeva i banja luke, te sa huliganima iz zagreba, jer su jedino oni ostali od rokera i bluzmena.

Vratio se kući, i nakon par mjeseci je roknulo na Plitvicama. Ostalo više ne spada u JNA, nego u HV.

Nisam se tetovirao, ali sam tetovirao svog kompića iz Zg, nekakvog tigra na ramenu, iglom, koncem i tintom. Vidili smo se poslije rata, pokazao mi je da je tu tetovazu, koja se sva opustila, prekrio nekom drugom. Biker :-)

Nakon JNA vidio sam se par puta sa najboljim kompicima, slovencem, sa kojim sam slusao hardcore, i tim purgerom. Zanimljivo je bilo da sam sa frendom sa kojim sam prošao osnovnu i srednju prošao skupa i svih 12 mjeseci u Nišu, krevet do kreveta. Vidimo se još ponekad.

Bilo je smiješnih situacija. na samom početku, razgovor kod političkog.
Svi sjedimo u hodniku, jedan po jedan ulazimo kod njega na razgovor, ljudi ostaju po pola sata unutra. Ulazim, a on me pita da sto mislim o slovencima i njihovoj zelji da se odcijepe od juge. Ja kazem da sam ja iz Istre, sa jedne strane more, sa druge Ucka, samo nam je bitno da dodju njemci preko ljeta i ostave marke. kaze on, vidim da sa tobom necemo imati problema i pusti me nakon 5 minuta i 2 case rakije.

Zakon je bila livada pred kantinom, u kojoj smo mogli kupiti neograničene količine Niškog piva, koje smo trošili uz napolitanke i kikiriki. U gradu je bilo djutića ko u priči, pušio se samo dunhill i pal-mall,kupovalo heineken u limencii jela milka čokolada, original iz švicarske.

Ekipa je eskivirala jutarnju gimnastiku, a meni je bas bilo cool, volio sam svo to trcanje, sklekove i gusterske skokove. Cak smo i popodne trcali krugove oko igralista i pentrali se po spravama. trcao sam kros za bateriju. Kasnije sam kao desetar i vodio jutarnju gimnastiku. Nakon vojske bio sam jak kao bik, penjao se samo rukama uz spagu i trcao stepenicama do petog kata bez da sam se uzdihao. Valjda zato jos uvijek planinarim, ostalo mi force jos od jna :-)

Da rezimiram, u vojsci sam naučio brinuti sam o sebi i drugima, odljepio se od majcine sise, sto mi je dobro doslo poslije na faksu,i kasnije u zivotu.
Naucio sam rukovati sa nekoliko vrsta oruzja (PAP, AK47, Skorpion, S2M, minobacač), naucio "da ce sve to jednom proci", naucio ne usrati se u gadnoj situaciji, sto mi je poslije u HV takodjer jako, jako dobro doslo. Naucio "snaci" se kad ti nesto treba, naucio yogu od staže i neke ninždža pokrete :-)
Naucio zaspati na svakoj podlozi i u svim vremenskim uvjetima, sto mi je dobro doslo u planinarenju i spavanju po domovima :-)

Uglavnom, u JNA sam otisao kao klinac, a vratio se spreman za gluposti studentskog zivota, koje je nakratko prekinuo neki tamo domovinski rat.

[trpe grozni]

kailash kaže:

Kasnije je bilo tjedan dana pokazne vježbe u Makedoniiji, u nekoj pustinji kod Vardara.

Znaci i ti si osetio "cari" armiskog poligona Krivolak.
Bice ti milo da znas da i dan danas tamo vezba makedonska armija, a zadnjih nekoliko godina i Slovenci dolaze kod nas na gadjanje Iglom (naslednik tvoje Strele 2M)

[kailash]

trpe grozni kaže:

Znaci i ti si osetio "cari" armiskog poligona Krivolak.
Bice ti milo da znas da i dan danas tamo vezba makedonska armija, a zadnjih nekoliko godina i Slovenci dolaze kod nas na gadjanje Iglom (naslednik tvoje Strele 2M)

E, da,Krivolak

Ma meni je Krivolak bio Ok, šatori, plaža, sunce, Vardar, pravo ljetovanje :-)
Mi sa mora smo rekli da se mi kupamo u Vardaru, a oficiri nek se slikaju. Pa su nam dali da potpisemo da skidamo svu odgovornost sa zapovjednistva ako se utopimo. Mi potpisali, pa se brčkali Nitko se nije utopio.

Bio je tu i Kadijević, rukovao se samnom nakon gađanja.

E, da, sjetio se imena poručnika / kapetana nastavno raketne baterije. Frančišković,zvali smo ga Franc.

[Buck]

Rysakov kaže:

Zanimalo bi me kako je bilo sluziti JNA. Nadam se da ima ljudi iz generacije "YU" koji bi mogli o tome govoriti.
Gdje ste sluzili? Koje nacionalnosti su se najbolje slagale? Jel' bilo mnogo maltretiranja? Kakva je bila hrana? Imate JNA tetovazu? etc etc

Pozdrav!

Evo i mene sa mojim iskustvima iz JNA:

1990./91. Služio u Novom Sadu (Škola rezervnih sanitetskih podoficira). Sjećam se jednog iz voda da je nakon 15-ak dana već morao kod kapetana na raport jer je u kantini zatražio da mu se da sok od "AHAHACA", tio koji poslužuje pogledao ga je zbunjeno, a zatim poslao na raport kod kapetana zbog posprdavanja sa ćirilicom (radilo se o soku od ananasa koji je radila neka punionica pića iz Novog Sada . Mi ostali smo padali od smjeha. Nakon nešto više od 3 mjeseca u Zagreb, na Borongaj (moja supruga je tada studirala u Zagrebu). Tamo sam bio u vojnom stacionaru, vozio se sa vojnom hitnom kroz Zagreb i nakon odlaska mog zastavnika Hrnčića bio odgovoran za Vojsku u stationaru van radnog vremena istog. Uglavnom uživancija. Klapa dobra uglavnom tipovi sa završenom srednjim medicinskom školom, budući studenti medicine ili mladi liječnici. Nikakvih problema po nacionalnoj osnovi nije bilo. Nakon 6 tjedana, mali šok. Idem u smjenu interventnog bataljona iz "Maršalke" u zagrebu na Kosovo. U Peći par mjeseci prije toga izbili neredi, tenkovi iz Niša pogazili kamione, autobuse i ostala vozila koja su bila postavljena kao barikade na ulazu u grad (tadašnji mediji u SFRJ o tome ništa nisu izvjestili). Mi iz Borongaja smo davali sanitetski vod za ove iz "Maršalke". Anotonv čeka na Plesu, kratki govor nekog oficira JNA (mislim da je bio neki major). Informacija o tome kako je od ulaska u zrakoplov obvezno nošenje kacige i sl. i to je to.

Slijetanje u Prištini. Na aerodromu samo Mig-21 zrakoplovi (izbrojao sam 23 zrakoplova) niti jedna civilna mašina (vjerojatno su bile u hangaru). Na putu smo prošli pored onih jadnih kućica u predgrađu Prištine (nešto sklepano od dasaka, nešto presvučeno dodatno limom uglavnom od velikih limenih bačvi za gorivo, nešto pak i od cigle. To je bio moj prvi susret sa Jugoslavijom koju nisam poznavao. Odvezli su nas na neko brdo iznad Istoka i na skoro 1000 m nadmorske visine (noći su tamo i krajem 4. mjeseca veoma hladne). Po dolasku u logor zadužio sam 1 deku i tip mi je to predao sa osmjehom, kasnije noću sam saznao zašto. Imao sam sve što sam ponio sa sobom na sebi i tu deku, no spavanje pod šatorskim krilom je bila žestoka stvar. Kao prvo nisam mogao od hladnoće spavati cijelu noć, kao drugo sav sam se tresao i prestao sam se tresti tek negdje oko podne idućeg dana, nezaboravno .

Život u logoru uobičajen, jutarnje razgibavanje, dnevne aktivnosti, patroliranja, odlasci u vojarnu u Peć (jednom tjedno tuširanje ili transport oboljelih ili ozljeđenih vojnika), obilasci straže (bio desetar) ... Oficiri silazili navečer do restorana Ribnjak na jelo i cajke, poneki mamurluk nije izostao. Tamo sam prvi put u životu ozbiljno bio suočen sa strahom za svoj život. Naime oko logora u šikari su bili postavljeni stražari na oko 100 metara od logora i ja sam noću kao zamjenik dežurnog oficira radio smjenu straže. Svaka 2 sata razvodiš nove vojnike na stražu. U to vrijeme su nam govorili kako su na granici sa Albanijom ubijani naši na granici iz snajpera, te su u ovom ili onom ,logoru pronalazili mrtve stražare prerezanog grla i sl. nama sa 19 ili 20 godina nije bilo baš svejedno slušati te stvari. Zapravo bojao sam se prilikom razvođenja straže da nas ne bi čuo usnuli stražar i iz straha opalio po nama. Stoga smo uvije bili tihi i izgovarali lozinku glasno i jasno kako bi nas čuo i odmah znao da se radi o smjeni straže.

Nekoliko puta tjedno sam bio u patroli sa pa smo maloj musavoj djeci koja je trčala za našim autima bacali žvakaće ili bombone ali i (o)čajne kolutiće koje je malo tko volio. Na sjeveroistoku se pružao pogled na jednu ravnicu sa ogromnim zatvorom (navodno najveći u tadašnjoj Jugoslaviji).

Nakon 2 mjeseca provedena tamo sam se ponovno vratio u Zagreb i ostatak vojnog roka prošao je u izlascima u grad, slušanju muzike, igranju košarke (bio sam 3 mjeseca "nadređeni" Željku Obradoviću koji je ponekad pričao o zgodama sa treninga Partizana i YU repke. Dvaput dnevno su dolazili iz Cibone po njega kako bi i tijekom služenja vojske i dalje mogao trenirati.

Sjećam se i jednog detalja, a to je da sam našeg zastavnika jednom upitao zašto s unutarnje strane njegovog sefa piše: "U slučaju napuštanja kasarne spaliti", a on je samo odmahnuo rukom i rekao da su to vojne stvari i ne trebam se osvrtati na sve što piše. Tada sam se naivno pitao pa gdje možemo bježati i tko nas to može napasti u Zagrebu, no ni pola godine kasnije bilo mi je jasno da je JNA ipak imala planove za napuštanje te i drugih vojarni u Hrvatskoj.

Na Borongaju je bilo naveće skladište bojevih otrova na balkanu i jedno od najvećih skladišta za gorivo.

Maltletiranja nije bilo, dobro smo se slagali. Tetoviranja isto nije bilo, a hrana je mogla biti i bolja.

[niki11]

leonardab kaže:

90/91 ŠROP Bileća 12 mjeseci...Nikom za poželjeti ali kako god bilo nekada i sada i šta god pricali tamo ste ulazili kao nedozreli mladici a izlazili kao odrasli ljudi(mislim na JNA općenito)

Pozdrav svima a posebno tebi leonardab i ja sam bio u Bileci ali malo prije tebe 88 g. Ako vec nisi na FB i grupi SROP Bileca 1.-108.kl. hajde pridruzi se i ti i ostali koji su bili u Bileci. Tamo je druzenje i trazenje drugova sa kojima smo bili zajedno u klasi. Ove godine je bilo okupljanje u Bileci ulazili smo u kasarni i bilo je prelijepo na okupljanje su dosli drugovi iz svih drzava nastalih raspadom Jugoslavije i svih nacionalnosti.

[franeb]

03.91 Kičevo prekomanda Priština,Gnjilane,Vranje,Uroševac 3 puta Krivolak.15.10.91 pod uzbunom prekomanda u Tetovo iz Tetova pravac Vukovarsko ratište na koje nisam stiga jer sam pobiga prije naše granice,par dana tumara po Vojvodini gladan,glibav i iznemoga.Spasila me Albanska obitelj udomili me,nahranili,nabavili civilku,dali novac za put.......Iskustvo za nikome poželit,jad i čemer.U HV-u mi je bila mila majka za ovo iz JNA..................

[Sd.Kfz.Panther]

franeb kaže:

03.91 Kičevo prekomanda Priština,Gnjilane,Vranje,Uroševac 3 puta Krivolak.15.10.91 pod uzbunom prekomanda u Tetovo iz Tetova pravac Vukovarsko ratište na koje nisam stiga jer sam pobiga prije naše granice,par dana tumara po Vojvodini gladan,glibav i iznemoga.Spasila me Albanska obitelj udomili me,nahranili,nabavili civilku,dali novac za put.......Iskustvo za nikome poželit,jad i čemer.U HV-u mi je bila mila majka za ovo iz JNA..................

Tvoje iskustvo je više plod događaja iz tog vremena, ne loše JNA po mom mišljenju.

Ja ću iskreno reć, ja smatram da je taj JNA model bio ok i iskreno iako tada nisam žalio žao mi je što toga nema i danas- barem u okviru Hrvatske.

Evo moj primjer, nazvao sam prije par dana ured za obranu u ZG da pitam u kom sam statusu. Već točno 1 godinu čekam poziv za liječnički pregled za dragovoljno služenje vojnog roka u POžegi koji po novom traje pišljivih 8 tjedana. Kažu mi tamo visoko rangirani ljudi

"gospodine s obzirom na datum vašeg rođenja i na datum prijave (6 mjesec 2011), vi bi mogli doć na temeljnu obuku u POžegu negdje u travnju 2014-e , znači nakon pune 3 godine, a ako vam se posreći i budete dobri ponudu za sklapanje ugovora da postanete prof.vojnik na prve 3 godine pod uvjetom da ste prethodne testove počevši od liječnikog pa nadalje uspješno prošli bi mogli dobiti negdje tamo 2015-e godine"

Pa eto, da ti dođe da plačeš...cijeli život to sanjaš, pripremaš si, mlad si, ambiciozan pun energije da služiš domovini, živiš vojnim načinom života i šta na kraju čujem ? da ću samo poziv za liječnički pregled za vojnu obuku koja traje samo 8 tjedana čekati 3 godine ? pa ajde molim te - mogao bi sad svašta reć samo neću biti prost.

E vidiš, ja zato kažem za ovo danas JNA je bila majka kao što ti kazes da je tebi 90-tih HV bio majka naspram tadašnje JNA. Moj davno preminuli djed je 70-tih čim je završio JNA u koju je po zakonu morao ići, automatski po završetku obuke u tenkovskoj postrojbi dobio ponudu da postane djelatna vojna osoba tadašnje JNA - on je to odbio jer je kasnije radio u Miliciji.

Ajde ko će meni to danas ponudit ? danas u Hrvatsku vojsku ne možeš i da hoćeš...tad si morao po zakonu ić jer si mogao završit na robiji, hah...jojjjj

Jer ovo je sramota svih sramota i rijetko koja zemlja ima ovako smiješan odnos prema vojsci i primanju regruta kao Hrvatska. To je naprosto nacionalna sramota i pravi primjer neozbiljne države.


Da ne spominjemo da si vojsku u JNA služio negdje i više od godinu dana,a danas samo za obuku od 8 tjedana čekaš liječnički poziv 3 godine!!!

EEEEEEEE, a da sutra dođe do rata , onda bi me preko noći zvali "odi sinko, odi gini , odmah ćemo te primit , nećeš morat čekat 3 godine"

eeee, onda ...........ma bolje ništa ne pričat...samo da se razumijemo, ja nisam nikakav Jugonostalgičar, komunjara itd...ja nisam za nikakvu staru ili novu Jugoslaviju, ja to samo kažem pošto sam revoltiran odnosom naše današnje države prema vojsci i zdrav čovjek mi na tome ne može zamjerit...jer onaj koji će reć da je JNA bila gora od ovog di za obican lijecnicki poziv za obuku koja traje samo 2 mjeseca trebaš čekat 3 godine i onda još 1 godinu da bi se ako ti Bog podari sreće zaposlio u vojsci - taj onda nije domoljub Hrvatske nikakav...

[franeb]

Sd.Kfz.Panther kaže:

Tvoje iskustvo je više plod događaja iz tog vremena, ne loše JNA po mom mišljenju.

Ja ću iskreno reć, ja smatram da je taj JNA model bio ok i iskreno iako tada nisam žalio žao mi je što toga nema i danas- barem u okviru Hrvatske.

Evo moj primjer, nazvao sam prije par dana ured za obranu u ZG da pitam u kom sam statusu. Već točno 1 godinu čekam poziv za liječnički pregled za dragovoljno služenje vojnog roka u POžegi koji po novom traje pišljivih 8 tjedana. Kažu mi tamo visoko rangirani ljudi

"gospodine s obzirom na datum vašeg rođenja i na datum prijave (6 mjesec 2011), vi bi mogli doć na temeljnu obuku u POžegu negdje u travnju 2014-e , znači nakon pune 3 godine, a ako vam se posreći i budete dobri ponudu za sklapanje ugovora da postanete prof.vojnik na prve 3 godine pod uvjetom da ste prethodne testove počevši od liječnikog pa nadalje uspješno prošli bi mogli dobiti negdje tamo 2015-e godine"

Pa eto, da ti dođe da plačeš...cijeli život to sanjaš, pripremaš si, mlad si, ambiciozan pun energije da služiš domovini, živiš vojnim načinom života i šta na kraju čujem ? da ću samo poziv za liječnički pregled za vojnu obuku koja traje samo 8 tjedana čekati 3 godine ? pa ajde molim te - mogao bi sad svašta reć samo neću biti prost.

E vidiš, ja zato kažem za ovo danas JNA je bila majka kao što ti kazes da je tebi 90-tih HV bio majka naspram tadašnje JNA. Moj davno preminuli djed je 70-tih čim je završio JNA u koju je po zakonu morao ići, automatski po završetku obuke u tenkovskoj postrojbi dobio ponudu da postane djelatna vojna osoba tadašnje JNA - on je to odbio jer je kasnije radio u Miliciji.

Ajde ko će meni to danas ponudit ? danas u Hrvatsku vojsku ne možeš i da hoćeš...tad si morao po zakonu ić jer si mogao završit na robiji, hah...jojjjj

Jer ovo je sramota svih sramota i rijetko koja zemlja ima ovako smiješan odnos prema vojsci i primanju regruta kao Hrvatska. To je naprosto nacionalna sramota i pravi primjer neozbiljne države.


Da ne spominjemo da si vojsku u JNA služio negdje i više od godinu dana,a danas samo za obuku od 8 tjedana čekaš liječnički poziv 3 godine!!!

EEEEEEEE, a da sutra dođe do rata , onda bi me preko noći zvali "odi sinko, odi gini , odmah ćemo te primit , nećeš morat čekat 3 godine"

eeee, onda ...........ma bolje ništa ne pričat...samo da se razumijemo, ja nisam nikakav Jugonostalgičar, komunjara itd...ja nisam za nikakvu staru ili novu Jugoslaviju, ja to samo kažem pošto sam revoltiran odnosom naše današnje države prema vojsci i zdrav čovjek mi na tome ne može zamjerit...jer onaj koji će reć da je JNA bila gora od ovog di za obican lijecnicki poziv za obuku koja traje samo 2 mjeseca trebaš čekat 3 godine i onda još 1 godinu da bi se ako ti Bog podari sreće zaposlio u vojsci - taj onda nije domoljub Hrvatske nikakav...

Nisam ja protiv služenja vojske,ali nemoš onu JNA uspoređivati s HV-om.
Nas ondašnje HR ročnike u JNA su maltretirali na razne načine,ej slali su nas u rat protiv svog naroda...razna ispitivanja,život sa srpskin rezervistima to je bila zločesta JNA.....Pisa sam dosta na temi ODGOVORNOST HRVATSKOG VRHA ZA SLANJE HRVATSKIH MLADIĆA NA REDOVNO SLUŽENJE U JNA 1990-1991 moš i tu svašta pročitat.
Pročitaj na forum hr-u postove na temu, zatečeni na odsluženju JNA pa zaključi kakva je bila JNA i ostavi komentar......ima ljudi koji su gadno nadrapali a nemogu ostvarit prava na koliko toliko normalan život.

[Grga-os]

Teško je uspoređivati JNA od 2. rata do 1990. i ono što se u njoj počelo dešavati nakon toga.

Da i u ranijem periodu postoji problem političke indoktrinacije, komunizama ... i tako to ... ali gledano s čisto vojne strane, po pitanju obuke i odgoja ta vojska (JNA) je bila u većini stvari ispred onoga što smo imali u HV.
Možda još u samim početcima, tijekom ratnih godina, su sama obuka i vojni rok u HV bili čemu, ali nakon toga prisutno je stalno srozavanje, kako trajanja, tako kvalitete po svim segmentima.

[sicer2005]

Grga-os kaže:

Možda još u samim početcima, tijekom ratnih godina, su sama obuka i vojni rok u HV bili čemu, ali nakon toga prisutno je stalno srozavanje, kako trajanja, tako kvalitete po svim segmentima.

Nisam siguran da si u pravu, a i uzdramao si temelje svoje kuce. Predlazem ti da predjes tamo gdje se obuka skroz provodi i usavrsava, hahahaha!!!!

[Grga-os]

sicer2005 kaže:

Nisam siguran da si u pravu, a i uzdramao si temelje svoje kuce. Predlazem ti da predjes tamo gdje se obuka skroz provodi i usavrsava, hahahaha!!!!

A jakih temelja za uzdrmati

O današnjem vremenu ne želim suditi, jer ipak sam malo pristran i ocjena ne može biti objektivan.

Ako govorimo o nečemu što je usporedivo, a to je vrijeme dok je u HV postojao obvezni vojni rok, mislim da nisam rekao ništa što ne stoji.

[JoZ@]

kolko sam ja upoznat sa JNA iz priča starijih
svakom je bilo drugačije
neko je najebo a neko uživo i ponešto naučio
tak je bilo i u HV
dok su neki imali obuku kak se spada drugi su lupali straže i pometali po vojarnama

[franeb]

Grga-os kaže:

Teško je uspoređivati JNA od 2. rata do 1990. i ono što se u njoj počelo dešavati nakon toga.

Da i u ranijem periodu postoji problem političke indoktrinacije, komunizama ... i tako to ... ali gledano s čisto vojne strane, po pitanju obuke i odgoja ta vojska (JNA) je bila u većini stvari ispred onoga što smo imali u HV.
Možda još u samim početcima, tijekom ratnih godina, su sama obuka i vojni rok u HV bili čemu, ali nakon toga prisutno je stalno srozavanje, kako trajanja, tako kvalitete po svim segmentima.

Ja govorim o mom boravku u JNA a to je Ožujak 1991 - Listopad 1991.
Taj period mi je bio iznimno stresan nas Hrvatske ročnike su gledali kao nepouzdane vojnike(zapravo i bili smo in nepouzdani)jer nam je nervoza izvirala na sve strane.
Teško je bilo mladom čoviku u takvim okolnostima i okruženju glumit zadovoljnog i sritnog vojnika,još ti svaki dan pumpaju glavu Hrvatska
ovakva Hrvati onakvi,jednostavno nismo imali ravnopravnost kao ostali vojnici.
U vojarnu pristižu rezervisti tada se stanje drastično pogoršava,disciplina popušta nervoza se pojačava JNA postaje sve više Srpska.
Telefoni sa Hrvatskom isključeni ništa nemoš doznat,totalna nesigurnost pucaš po šavovima,a neznaš šta ti je činit jer si daleko od bilo koga ko ti može pomoć.
Ostali smo prepušteni sami sebi,družili smo se samo s Hrvatima i Albancima.Ostali smo bez novca ono malo što smo imali dilili smo ga međusobno ko pravi prijatelji zatečeni u nevolji,novac od kuće isto nismo mogli dobit sve je bilo u prekidu.

Stalno se išlo na kratke prekomande po Kosovu i južnoj Srbiji(bio sam vozač) pa sam stalno voza vojsku na vježbe gađanja i na poznati Krivolak.

Kad su nas postrojili u Listopadu 91 strpali u autobuse i odvezli u Tetovo,tu s nama popunjavaju njihovu vojarnu i već sljedeće noći pod uzbunom putujemo kako kažu u oslobađanje Hrvatske.
Koji osjećaj je to bio,šok šalju nas da budemo osloboditelji Hrvatske od Hrvata.Dogovorili smo se da moramo pobić, barem provat pobić bez obzira kako ćemo proć prilikom bjega jer su mnogi pohvatani i onda gadno najebali. Pobigli smo 40 km prije Hrvatske granice,bjeg nam je bio zajeban ali smo svi koji smo pobigli tada i uspili u tome nisu nas uhvatili.
Glupo je bilo slat HR ročnike u JNA u Ožujku 91,i u Lipnju 91. rat je već počeo a mi idemo neprijatelju u ruke,gledajuć s moje strane to je bio propust ondašnje vlasti,svi smo prošli slično,mnogi su došli kući narušena zdravlja,neki ranjeni,a bilo je i poginulih na krivoj strani.
Vode se kao neprijateljski vojnici i ne mogu ostvarit prava na normalni život.

za primjer napišite na google-u IVICA KERUM sudbine Slobodna Dalmacija pa pročitajte i komentirajte to.

[okiza]

niki11 kaže:

Pozdrav svima a posebno tebi leonardab i ja sam bio u Bileci ali malo prije tebe 88 g. Ako vec nisi na FB i grupi SROP Bileca 1.-108.kl. hajde pridruzi se i ti i ostali koji su bili u Bileci. Tamo je druzenje i trazenje drugova sa kojima smo bili zajedno u klasi. Ove godine je bilo okupljanje u Bileci ulazili smo u kasarni i bilo je prelijepo na okupljanje su dosli drugovi iz svih drzava nastalih raspadom Jugoslavije i svih nacionalnosti.

Vidiš baš sam se neki dan pitao šta je sa starim zatvorom
Ja sam U Bileći bio 89/90 tepali su nam da smo jubilarna 100 klasa - nije nas ŠROP dugo preživio.
Ja imam dvojake osjećaje prema JNA prvo sam bio u Bileći 6 mjeseci i koliko god je stvar bila otežana konstantnom obukom i strogim pravilima ponašanja nakon prekomande u Knin (proljeće 90) i preuzimanja minobacačkog voda poludio sam od dosade neorganiziranosti i doživljajem prave JNA, koma. Jedva sam dočekao skidanje (09.90) koje je bilo poprilično otežano iz svima znanih događaja.
Uglavnom odlazak iz Knina izgledao je otprilike: "Kamo ide prvi vlak?"
odgovor: "Za Zagreb"
Ja:"Daj kartu."
Inače sam Puležan i takvo putovanje mi je produžilo dolazak kući za dva dana ali sve bih podnio samo da se izgubim iz Knina.
Dakle Bileća mi je bila super i valjda jedino mjesto u JNA gjde su obuku vojnika/ pitomaca shvaćali odgovorno, Knin tjkako sam ja shvatio ostatak JNA živi užas.
Da sam prije doznao za okupljanje sigurno bih bio otišao. Grada Bileće jedva se i sjećam, možda sam dva puta izašao u 6 mjeseci.

[Champion_1]

JoZ@ kaže:

kolko sam ja upoznat sa JNA iz priča starijih
svakom je bilo drugačije
neko je najebo a neko uživo i ponešto naučio
tak je bilo i u HV
dok su neki imali obuku kak se spada drugi su lupali straže i pometali po vojarnama

To su te standardne priče generacijskog jaza. Skužio sam to po pričama pokojnog djeda koji je gulio Wermacht, svaki dan brijanje nevažno o dužini dlačica, trening, gimnastika, pucanje, sve naštimano u sekundu i još su onda su oni stariji govorili da je taj Hitlerov Wermacht bio gomila razularene rulje prema Reichswehru tj. imperijalnoj njemačkoj vojsci u kojoj su oni služili.

I što bi sada oni trebali komentirati za ove koji su služili vojni rok u Titovoj vojsci čobana? Oni to valjda ne bi trebali niti smatrati vojskom jer istini za volju ta vojska i jest bila sastavljena od nepismenih i polupismenih bivših jebača ovaca, kmetova i ostalog najnižeg sloja društva skupljenih s brda i dola sa svih brda i dolina Balkana koji u normalnim okolnostima ne bi dalje napredovali od gmajni, a kamoli upisali kakvu barem austrijsku vojnu akademiju. Sve te ročne spike treba uzimati s rezervom.

[Sd.Kfz.Panther]

franeb kaže:

Nisam ja protiv služenja vojske,ali nemoš onu JNA uspoređivati s HV-om.
Nas ondašnje HR ročnike u JNA su maltretirali na razne načine,ej slali su nas u rat protiv svog naroda...razna ispitivanja,život sa srpskin rezervistima to je bila zločesta JNA.....Pisa sam dosta na temi ODGOVORNOST HRVATSKOG VRHA ZA SLANJE HRVATSKIH MLADIĆA NA REDOVNO SLUŽENJE U JNA 1990-1991 moš i tu svašta pročitat.
Pročitaj na forum hr-u postove na temu, zatečeni na odsluženju JNA pa zaključi kakva je bila JNA i ostavi komentar......ima ljudi koji su gadno nadrapali a nemogu ostvarit prava na koliko toliko normalan život.

Nisi ti kolega baš dobro pročitao moj post. Prvo i prvo naglasio sam, nisam nikakva komunjara i jugonostalgičar. Svoj post sam napisao i temeljim na usporedbi tadašnjeg sistema JNA i to onog do SMRTI TITA kad je Jugoslavija još ličila na nekog vraga bez prodora srpskog nacionalizma i velikosrpske idelogije koja je nakon što je umro Tito uvidjela šansu za svoje velikosrpske planove. A taj sistem JNA pogotovo do 1980-ete je bio puno bolji nego što je sistem današnje Hrvatske i njenog HV-a u kojem mladić mora čekat 3 godine sam poziv za lijecnicki pregled da bi uopće došao na obuku koja traje svega 2 mjeseca i nakon koje su mi same šanse da će se zaposlit dosta skromne. To će reć svaki normalan čovjek i domoljub. A ono što bi ja htio je taj isti model - ali u okviru današnje Hrvatske - znači obavezan vojni rok od barem 6 mjeseci za svakog punoljetnog muškarca RH - da se dečki sa juga sele u kasarne na sjeveru Hrvatske , pa jedni na istok u Slavoniju, pa drugi u Istru i obrnuto te da se istovremeno širi "bratstvo , jedinstvo i sloga" Hrvatske nacije u okviru granica RH - a ne da imamo razbijanje glava između navijača koji su iste nacionalnosti ali se kolju samo zato što jedan navija za klub iz Osijeka, a drugi za klub iz Zagreba...ujedno služenjem vojnog roka kao tada svaki bi muškarac postao muškarac, a ne pičkica kakvih danas ima po cijeloj Hrvatskoj - no neću sad u detalje. Nadalje time podižeš i borbenu spremnost cijele nacije za nedaj boze eventualan rat i potrebu brzog mobiliziranja ljudstva koje bi u tom slucaju vecinom imalo neko vojno znanje. Da ne spominjemo da tada žene uopće nisu primali u vojsku - a danas kako je krenulo pola HV-a će biti žene.

A ja se sa vama potpuno slažem i vjerujem vam u vaše iskustvo - ali vaše loše iskustvo je po mom mišljenju prvenstveno produkt vremena u kojem ste služilki JNA - a to je bilo kad je VelikoSrpska ideologija počela izlazit na svijetlo dana.

Ja sam prvenstveno mislio na JNA model negdje tamo do smrti Tita bez uplitanja politike - a takav model vojske , te brige i odnosa države o jakoj vojsci kakav je bio tada je svakako bolji nego ovaj sramotni kakav ima današnja Hrvatska i to mišljenje mi niko ne moze promijeniti. Jer ovo šta ja danas prolazim sa tom našom vojskom - to je za plakanje i to je nacionalna sramota.

[franeb]

Sd.Kfz.Panther kaže:

Nisi ti kolega baš dobro pročitao moj post. Prvo i prvo naglasio sam, nisam nikakva komunjara i jugonostalgičar. Svoj post sam napisao i temeljim na usporedbi tadašnjeg sistema JNA i to onog do SMRTI TITA kad je Jugoslavija još ličila na nekog vraga bez prodora srpskog nacionalizma i velikosrpske idelogije koja je nakon što je umro Tito uvidjela šansu za svoje velikosrpske planove. A taj sistem JNA pogotovo do 1980-ete je bio puno bolji nego što je sistem današnje Hrvatske i njenog HV-a u kojem mladić mora čekat 3 godine sam poziv za lijecnicki pregled da bi uopće došao na obuku koja traje svega 2 mjeseca i nakon koje su mi same šanse da će se zaposlit dosta skromne. To će reć svaki normalan čovjek i domoljub. A ono što bi ja htio je taj isti model - ali u okviru današnje Hrvatske - znači obavezan vojni rok od barem 6 mjeseci za svakog punoljetnog muškarca RH - da se dečki sa juga sele u kasarne na sjeveru Hrvatske , pa jedni na istok u Slavoniju, pa drugi u Istru i obrnuto te da se istovremeno širi "bratstvo , jedinstvo i sloga" Hrvatske nacije u okviru granica RH - a ne da imamo razbijanje glava između navijača koji su iste nacionalnosti ali se kolju samo zato što jedan navija za klub iz Osijeka, a drugi za klub iz Zagreba...ujedno služenjem vojnog roka kao tada svaki bi muškarac postao muškarac, a ne pičkica kakvih danas ima po cijeloj Hrvatskoj - no neću sad u detalje. Nadalje time podižeš i borbenu spremnost cijele nacije za nedaj boze eventualan rat i potrebu brzog mobiliziranja ljudstva koje bi u tom slucaju vecinom imalo neko vojno znanje. Da ne spominjemo da tada žene uopće nisu primali u vojsku - a danas kako je krenulo pola HV-a će biti žene.

A ja se sa vama potpuno slažem i vjerujem vam u vaše iskustvo - ali vaše loše iskustvo je po mom mišljenju prvenstveno produkt vremena u kojem ste služilki JNA - a to je bilo kad je VelikoSrpska ideologija počela izlazit na svijetlo dana.

Ja sam prvenstveno mislio na JNA model negdje tamo do smrti Tita bez uplitanja politike - a takav model vojske , te brige i odnosa države o jakoj vojsci kakav je bio tada je svakako bolji nego ovaj sramotni kakav ima današnja Hrvatska i to mišljenje mi niko ne moze promijeniti. Jer ovo šta ja danas prolazim sa tom našom vojskom - to je za plakanje i to je nacionalna sramota.

Slažen se ja da sam se ja zateka u JNA kad se država te vojske krvavo raspadala i da tada nisu bili normalni uvjeti za niti jednog vojnika u JNA,a kamoli nas Hrvate.
Ja i kažem za moje iskustvo iz tog ružnog vrimena,u normalnim vrimenima je i ta JNA bila ok.
JNA je bila solidno ustrojena u njoj kapetan postroji poručnika isto ko šta poručnik postroji vojnika.
Oni su držali do stege i hijerarhije u zapovidanju nije bilo labavo i nije bilo popusta za šminkere tatine sinove,svima isto,ako im ideš nešto glumit svi najebu i onda te i ostali vojnici nevole.
Ja sam bio vozač u minobacačkoj četi i dok su desetar i ostali vojnici vježbali s minobacačima ja sam mora uvik čisti kamion,podmazivaj maži gume patinon,skini ceradu,metni ceradu,treniraj parkiranje u crtu nisu ti dali da si bez obaveza,sve je bilo čisto i uredno.O sredine 07,1991.dolaskom rezervista sve se minja stega naglo pada i ratna psihoza je učinila svoje i više ništa nije bilo isto.
JNA je imala utjecaja na odgoj,ja nisam služio HV nego sam bio u ratnoj postrojbi pa tu nije bilo vojničke stege,ali ovi koji jesu i kad čujem njihove priče ja radio ovo ja radio ono zapovjednik mi nije smio ništa i takve priče onda to i nije vojska

[Zoran Oštrić]

Ja sam bio služio JNA 1980. (aprilska klasa) - 1981.. Odslužio 14 mjeseci u pješadiji (bilo 15 redovno, uglavnom su tada sve klase dobivale 30 dana skraćenja=. Crna Gora, Nikšić, manevri na Sinjajevini, tri tjedna na albanskoj granici. Čak sam bio i desetar, razvodnik straže, pa desetine minobacača 82 mm u pratećem vodu. Tjedan dana nakon mog dolaska na odsluženje umro Tito, slijedeći tjedan ništa nismo radili tjedan dana samo komemorisali. Došao neki novinar pa nas pitao što mislimo, pa me gurnuli evo kaži ti, ti si intelektualac, pa ja rekao nešto u stilu "Svi smo mi Tito" i "Poslije Tita Tito", bilo objavljeno u beogradskoj "Politici" na 3. strani, sve sa mojim imenom, a čuj, što sam mogo drugo reć? (Zapravo, poslije kad sam o tome razmišljao, nikako nisam doživljavao da onaj debeli starac zalizane kose ima neke veze s hrabrim ratnim komandantom iz udžbenika i filmova.)

A bio sam totalno antitalent za vojsku. Da su bili pametni, izbacili bi me van nakon dva mjeseca i zabranili da se vraćam. No išla mi matematika, tablice gađanja za minobacač naučio napamet, pa sam na bojevom gađanju, gdje imaš četiri mine da pogodiš metu, sve riješio s drugom minom, ono, ja ništ ne moram raditi, gledam azimut, udaljenost i visinu i dajem elemente gađanja, vojska skače oko minobacača. Pa sam dobio sedam dana nagradnog odsustva, a dan prije zamalo me na vojni sud bili poslali...

A 12 mjeseci kasnije, travanj 1981. - demonstracije na Kosovu, tjedan dana smo u Nikšiću spavali u uniformama, kao, da brže krenemo ako treba...

Mislim da većina nije sve to stvarno ozbiljno shvaćala. Bili smo generacija rasla u mirnim sedamdesetih, još 1968.. kad je bila intervencija Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj bila je frka, ozbiljno su tada ljudi razmišljali o ratu, mi mlađi, sve nam je to bilo priče iz starine. Čuli smo kako su se neki studenti bunili zbog slabe hrane u menzi, to smo savršeno mogli razumjeti bar mi koji smo studirali pa je neko viknuo "Kosovo republika" i onda nastao raspašoj. Bili smo navikli da se u javnost stvara panika oko marginalija, doduše tek kasnije sam se više s tim upoznao, svi mogući politički forumi ozbiljno diskutiraju o nekakvim zbirkama pjesama i filozofskom časopisima u par stotina primjeraka, kao da danas Vlada ima na dnevnom redu "Neke pojave restauracije socijalističkog mentaliteta na forum.hr"

Albanci šute, drže se zajedno, "grupišu se" kako se govorilo, ne diraju druge, hebiga, jasno ti je da im ta priča o radosnoj zemlji južnih Slavena ne može baš nešto puno značit. Bio jedan slučaj, dolazi mi desetar Albanac, kaže, žali se jedan vojnik iz tvoje desetine, Albanac, da ga ti maltretiraš, ja kažem ma nije, daj otkud mu to, stvarno poslije s njim razgovarao, pa se on primirio, sprijateljili se koliko se uopće s Albancima moglo.

Ima i gorih stvari, ali evo ne da mi se sad s ružnim stvarima. Bilo je dobro, kad uzmeš u obzir koliko je stravično postalo kasnije s tom vojskom, kad je pljunula na sve što je propovijedala.

[JoZ@]

Champion_1 kaže:

To su te standardne priče generacijskog jaza. Skužio sam to po pričama pokojnog djeda koji je gulio Wermacht, svaki dan brijanje nevažno o dužini dlačica, trening, gimnastika, pucanje, sve naštimano u sekundu i još su onda su oni stariji govorili da je taj Hitlerov Wermacht bio gomila razularene rulje prema Reichswehru tj. imperijalnoj njemačkoj vojsci u kojoj su oni služili.

I što bi sada oni trebali komentirati za ove koji su služili vojni rok u Titovoj vojsci čobana? Oni to valjda ne bi trebali niti smatrati vojskom jer istini za volju ta vojska i jest bila sastavljena od nepismenih i polupismenih bivših jebača ovaca, kmetova i ostalog najnižeg sloja društva skupljenih s brda i dola sa svih brda i dolina Balkana koji u normalnim okolnostima ne bi dalje napredovali od gmajni, a kamoli upisali kakvu barem austrijsku vojnu akademiju. Sve te ročne spike treba uzimati s rezervom.

mislim da si me krivo skužio
ak je u vojsci neko samo pometo vojarnu i gulio staržu uz 2-3 gađanja na rednom broju 1 taj če pričat kak mu je bilo grozno a opet neki da im je bilo super je mozak na pašu i meti samo da me niko ne dira da moram neš mislit

a opet u mojoj postrojbi
taktika, topografija, ova puška ona puška PO borba, instiktivno gađanje, helikopterski desant (ne sve generacije) itd
taj nemre reč da nije niš naučil i da mu vojni rok nije bil ispunjen

a isto tak je bilo i u JNA
nekima je bilo super jer su neš naučili čitaj htjeli naučit
a neki ko moj susjed došo u JNA pa 10 dana spavo ispod tenka d aga niko niš nije pito pa mu dopizdilo i otišo doma
nakon 2 tjedna dolazi VP po njega i dobi 2 mjeseca produžetka a vojni rok živa dosada

[Zoran Oštrić]

Jedna dobra stvar u JNA, iz moje perspektive, bila je da su jako cijenili šah, puno je oficira igralo, dobri šahisti su bili cijenjeni. Ja sam tijekom služenja vojnoga roka igrao na prvenstvu Nikšića. A imali su vrlo lijep šahovski klub, prostran i ugodan, pa sam i inače neki put dolazio igrati cuger. bilo je i turnira u kasarni, ekipe četa i pojedinci. Pa sam bio i sudac, imao sam prilike jednom diskvalificirati jednog majora kad je došlo do konflikta, ali ebiga, bio je u pravu, ne bi bilo fer.