Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.09.2017., 20:04   #61
Autorice, ti mi djeluješ da imas neki racionalni pristup zivotu. Znati sve gradivo nije isto sto i rjesiti sve zadatke. Znati teoriju iz psihologije nije isto sto i imati opipljivu emocionalnu zrelost / inteligenciju ili sta vec.

Racionalni dio kod tebe uporno zeli upravljat, ali bez emocionalne suštine sve postaje prazno, bezsadrzajno, pa smo mrzovoljni, razocarani ili sta vec opisujes.

Taj pas ce ti pravit probleme dok ga malo bolje ne integriras u svoju osobnost, ali ocito imas unutarnji konflikt ito velik, jaku potrebnu za održavanjem idealne slike i psa koji bi grizao a tesko da to dvoje ide skupa, tu ti je i uzrok eventualne anksioznosti, kad pas navire alarmi se pale, kad pas suti eto te u depresiji, crvene ruze cvatu, a tebi sve sivo...

Ako vec imas para, bio bi idealan trenutak da nadjes terapeuta i starog psa naucis novom trikovima, nije nemoguce.



Poslano sa mog HT7 koristeći Tapatalk
__________________
Pakao, to su drugi.
JustForFun is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 21:23   #62
Quote:
kamykamy kaže: Pogledaj post
Mislim da nas ima još koji ne znaju kako staviti svoje emocije i misli u red. I meni se to dešava pa evo skoro već 3 godine da se borim sama sa sobom. I iskreno ne znam kako sama sebi pomoći.

Moja borba sa emocijama je započela zapravo kada sam odlučila da ću krenuti na svoje "duhovno putovanje" - pozitivna psihologija, zakon privlačenja, new age filozofije, samo pozitiva i rješavanje sviju i svačega što ti smeta. Zapravo, kada sam odlučila počistiti si život. Zatrpana masu informacija koje sam većinom nalazila na You Tubu preko raznih kanala motivacijskih govornika, kao što je naša Ana Bučević, krenula sam u taj proces u kojem sam UMJESTO SI POMOGLA, STVORILA SAM JOŠ VEĆI NEMIR U SVOJOJ GLAVI I ŽIVOTU OPĆENITO.

Eto ljudi i sada vi meni recite, čitam knjige o samo pomoći, slušam pozitivne videje, čitam lijepe priče ljudi i njihova iskustva o promjena načina života i svega u njima, a ja sve gore i gore.

Ja sve svaki dan borim sa time da ne budem depresivna, da ne zaplačem, da ne vrisnem. Uglavnom su to negativne emocije. Dugo nisam se od srca smijala, bila opuštena u životu općenito. Izgubila sam sve svoje prijatelje, sama sam ih otjerala sa svojom novom životnom filozofijom, umjesto sreće i mira koje su mi te meditacije i ta filozofija trebale donijeti, ja osjećam sve veći nemir i ludnicu s emocijama.

e sad tko je tu pak lud?
Mislim da je takav tip literature i new age filozofije opasan za neke psihičke bolesti, poput BAP-a i BDP-a..Konstantno podizanje vibracije uz uvjeravanja kako možemo bit šta god želimo, kada to želimo,i gdje god želimo- za nekoga ko je u maniji ne može bit nikako dobro...
Ne govorim da ti imaš nešto od toga, ali i meni koja sam "samo" anksiozna ta videa znaju napravit zbunjolu u glavi.

Mislim da svaku emociju moramo procesuirat do kraja. Ako sam loše taj dan ako mi je neko nešto loše rekao, ako imam pms i stalno mi se plače, onda treba plakat, ljutit se, poslat sve kvragu i dat sebi vremena da preboliš sranja. Tek onda se polako može krenit s tim podizanjem vibracije..

Ja sam znala radit obratno..Npr. doživim izdaju od dugogodišnje prijateljice, 2 min. stojim ko ukopana na mjestu, ne mogu se pomaknit od šoka. I onda idem primjenit savjete sa YouTube videa, krenem podizat vibraciju i uvjeravat sebe da je sve super, da je to njen problem da nije moj.. Budem sva happy, poletna i onda se za 2 dana raspadnem ko kula od karata. Zašto? jer sam potiskivala emocije, nisam do kraja prebolila situaciju i šok koji je uslijedio..

Možda je kod tebe autorice isti problem. Možda do kraja nisi prebolila zabijanje noža u leđa, izdaju prijatelja, govorkanja ljudi..Potiskivanje loših emocija može dovest do gadnih problema.

Iako, ja bi ti savjetovala odlazak psihijatru..Možda i razgovor može pomoć bez uzimanja nekih medikamenata..Ali, učestali ispadi bijesa, mijenjanje raspoloženja uz nemogućnost kontrole može bit odlika Graničnog poremećaja.
__________________
...
Tajda is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2017., 13:23   #63
Quote:
Tajda kaže: Pogledaj post
Mislim da je takav tip literature i new age filozofije opasan za neke psihičke bolesti, poput BAP-a i BDP-a..Konstantno podizanje vibracije uz uvjeravanja kako možemo bit šta god želimo, kada to želimo,i gdje god želimo- za nekoga ko je u maniji ne može bit nikako dobro...
To sigurno. Na sve ostale, takve šprehice nemaju nikakav učinak, barem ne trajan. Dva dana si briješ kako si skroz kul i visokovibrativan i da ćeš se baciti na ispunjavanje svoje jedinstvene životne misije i paralelno podizanje vibracije čitave planete, a onda te spusti kad skužiš da treba platiti račun za struju ili oribati blato s cipele.

Ako si tako malo senzibilniji onda možeš dulje zadržati tu visokovibrativnost, u 'idealnom' slučaju sve dok ne izgoriš.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2017., 04:59   #64
Inače sam OKP-ovka, ali imala sam dugo ispade neviđenog bijesa. Ispad je znala pokrenuti najmanja sitnica. A sukobi s bliskim osobama...užas. U javnosti naoko smirena, na poslu efikasna, ubrzana. Ali bijes vječito pritajen ispod površine (i kad nije frcao u vatrometu). Primaran na udaru je bio suprug.
Kad bi krenuo šikljati bijes, bila bi to apokalipsa. Imala sam osjećaj kako da će mi glava eksplodirati, kao da ŽELIM eksplodirati, da eksplodira sve oko mene, da se SVE raspadne i nestane.
Koje crno brojanje do deset i pokušaji samokontrole dok bi mi dolazilo da si čupam meso s kostiju. U tim trenucima mene ionako nije bilo.

Na kraju me dijete potaklo na traženje pomoći. Jednom je bilo dovoljno. Urlala sam, a on se počeo tresti kao prut. Taj njegov mali pogled, taj izraz čistog straha i panike na njegovom licu nikada neću zaboraviti. Sutradan sam otišla po uputnicu za psihijatra.
Pila sam 8 mjeseci lameptil kao regulator raspoloženja i išla na grupnu psihoterapiju. Kroz nekoliko mjeseci mi je krenulo na bolje. Muž je rekao da sam doslovce druga osoba u odnosu na prije. I nisam tad bila uopće tupa od lijekova. Dapače, napokon sam bila prava ja. Ja bez simptoma moje dijagnoze. Smirena i čistih misli.
Od kad sam prestala s lameptilom (ima nekoliko godina) nemam više takve užasne ispade bijesa.
Iako nažalost OKP/anksioznost i depra su nešto teži za riješiti, barem bijesnih ispada više nemam. Naravno, znam se i dalje naljutiti, ali tada rijetko povisim ton (a i ako se to dogodi, brzo se dovedem u red bez većeg napora). Nisam vikala na muža ne pamtim od kada. Iako se rijetko svađamo, kad do toga dođe, prođe više u tonu razgovora. Nema više urlanja i verbalnih niskih udaraca.

Zadnje uređivanje Niska Grana : 14.10.2017. at 05:19.
Niska Grana is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2017., 10:28   #65
Procitala sam postove, napisala odlican post i nesto se desilo sa forumom i nisam se mogla prijaviti i sav trud oso u nistavilo.
Zasto cu ovaj put skratiti:

1: da je imalo smisla svo to citanje literaturi o psihologiji ne bi joj palo na pamet citati taj new age psihobillshit. Tim knjigama o samopomoci i samomotivaciji nije cilj tebi/meni pomoci vec nam se prodati.
Ja sam, s obzirom da mi se frendica na to zakacila (simlesa i ostali i njihovi #samoljubav bilshit), poluprocitala par knjiga i to je pisana verzija instagrama. Masa ekipe na instacu forsa da je lijepa i savrsena i sretna, tako i te knjige rade istu stvar u drugom celofanu.

2: nista ne moze zamjeniti dobrog psihoterapeuta. Kao sto nista ne moze zamjeniti u kriticnim razdobljima pogodenu terapiju. Odbijanje terapije (pa barem da se proba na pola godine i godinu) osobno smatram krajnjom neodgovornoscu prema obitelji i samim sobom. Jer, budimo realni u ovoj prici ne patis ti autorice koliko pati tvoje dijete koje u kriticnom razdoblju razvitka, u trenucima tvojih ispada i vasih svada, osjeca svu nemocnost zivota.

3: stekla sa dojam, ali opet ovo su sve pisane rijeci ne dostaje puno faktora za bolje razumijevanje, da ti zudis za savrsenim. Prvo je muz bio savrsen, ali zapravo nije. Mislim da dio bijesa proizlazi iz tvojih zelja kako bi trebalo biti a realnost je drugacija. Mozda je samo uzrok nezadovoljstvo brakom u kojem se nalazis, ali opet sve te knjige ti nisu pomogle da to shvatis, dapace ucinile su te sebicnom, self oriented, jos ljucom, jos nezadovoljnijom...opet to je ok, biti malo sebican i malo ljut ali do neke zdrave granice, ali kao sto vidis to je otislo u krajnost koja je ozbiljno pocela narusavati kvalitetu zivota- brak ti pomalo ide u pm, dijete trpi ono sto uistinu nije potrebno, nemas prijatelje- recimo posto si eliminirala sve ljude koji su u nekom trenutku bili tebi izvor negativne energije, a ti kao prijatelj to nisi htjela akumulirati sada imas tu nezavidnu situaciju da nemas prijatelja koji bi akumulirao tvoju.
LepaMilena is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2017., 21:40   #66
Meni je psihijatrica rekla da se bijes akumulira u ljudima kad kroz dugi vremenski period imaju osjećaj da su svojim bližnjima nevidljivi. Kad duboko u sebi imaju osjećaj da ih bližnji ne čuju i da im njihovi osjećaji nisu bitni.
Nakon određenog perioda potiskivanja kreću ispadi. Kreće bijes i vriska jer čovjek želi biti viđen i saslušan. Želi vrištati da postoji. Bijes je tu izraz nemoći.

Kod mene to je krenulo još od djetinjstva. Oca nemam, a majka se oduvijek ponašala kao da su njeni osjećaji bitniji od mojih. Sve se nekako uvijek vrtilo oko nje i njenih problema i potreba, a ja sam imala biti kuš, jer što su moji glupi i nebitni problemi naspram njenih. Nekako se uvijek mene šlepalo uz druge i njima prilagođavalo. Dugo sam mislila da je takvo stanje normalno, jer su me odgajali na način da je normalno da se moje emocije ne validiraju. Čak sam dugo mislila da sam ja ta koja sam nezahvalna i koja ima “savršenu” obitelj, te sam bila naoko mirna i neproblematična...dok su se bijes i frustracije postepeno nakupljale ispod površine. A onda mi se nakon 30 godina prelila čaša.

Zadnje uređivanje Niska Grana : 14.10.2017. at 21:50.
Niska Grana is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.07.2018., 11:56   #67
Dobro dan kao prvo. Imam već skoro pola godine problem kontrole emocija i potiskivanja istih. Ušla sam u sretnu vezu prošle godine. prvi put da mi se dogodila lijepa stvar nakon duuugo godina. odrastala sam s konfliktnim ocem (znao me vrijeđati, govoriti da nisam dosljedna da me se voli itd.) i izmorenom mamom (život ju nije štedio niti je štedi nego samo radi kao konj te životari loš brak). Idem na očajan faks. eh, zašto sam upisala (*sigurno će to pojedinci upitati)? upisala sam ga u dobroj namjeri i jer nisam znala kakva nepravda te nepotizam tamo prevladava. Imala sam kratku, neslužbenu vezu s čovjekom (s faksa) koji me samo iskoristio i potom napravio na drugi način štetu (o tome ne želim razgovarati).Inače sam vrlo anksiozna i osjetljiva osoba. Prošle godine kada sam prohodala s dečkom, osjećala sam se predivno i željenom. anksioznost je bila tu, ali s vremenom se smirivala, a ja sam bila sve sretnija unatoč faksu i svojim starcima koji me jebu u mozak.

Od početka ove godine su počele gadne opsesivne misli zbog čitanja svakakvih vijesti. opterećivala sam se s njima par mjeseci pa sam se prepustila i uspjela zaključiti da nema smisla. nakon toga se prebacila opsesija na moju vezu. počela sam konstantno se preispitivati je li on dobar za mene i ja za njega, da li si ja umišljam osjećaje za njega iz straha od samoće,prekida (da se razumije, do 22 sam bila solo i naviknuta sam biti sama što je prešlo malo u neku bolesnu komfornu zonu)... čitala sam na netu dosta stvari UKLJUČUJUĆI forum i neki beskimčmenjaci bi popljuvali ljude govoreći:"ma! napusti tu osobu i ajd bok!" ili "znači da ne valja nešto u vama dvoma", a gotovo nemaju objektivan uvid što se dešava. onda se svi čudimo kako smo u kurcu, jer si međusobno bacamo mine.

ne pomaže mi čitanje self-help knjiga ili psiholoških blogova. stalno analiziram jesam ja zaljubljena/volim svog dečka i zbog tih pretjeranih analiza ja se hladim od njega zato što sam zaokupirana svojom glavom. ne znam što se dogodilo pa sam takva. oduvijek sam bila malo brižnija i živčanija osoba, ali se nikada nisam toliko mrcvarila. čak i kada su me u drugom dijelu osnovne škole i srednje ponižavali. Meni stvara sve to užasan stres i stalno govorim dečku da je možda najbolje da se razdvojimo. bez obzira na moju kolotečinu i napade na njega, uz mene je i znam da ga boli gledati što se u meni zbiva. mene boli, jer ne mogu uživati u malim ljubavnim nježnostima i zato što ga znam ponekad bez razloga napasti i podsvjesno svaljivati krivnju za sve frustracije.

nakon nekog vremena sam odlučila hipnozu učiniti preko YT-a za oslobađanje od negativnih emocija. nije mi nešto pomoglo, jer sam bila neopuštena i imam dojam da sam stavila sada emocionalnu blokadu prema svom dečku što me još više frustrira. osjećaj je kao da sam stavila betonsku ploču na bunar (srce). ljubav je negdje zatrpana ispod. ispričavam se na ogromnom postu, ali stvarno mi treba savjet kako da otpustim negativne osjećaje, traume koje me koče u vlastitom razvoju.
htjela bih zbog svoje veze, ali najviše sebe popraviti se. bila sam kod dva psihologa... Bože sačuvaj... prvi je bio preležeran i samo sam pričala o svojoj prošlosti, a on bi rekao svoje mišljenje (što u pravilu ne smije) i nije mi dao savjete. druga psihologinja (izvanredni suradnik) je bila profesionalnija, ali je malo tupava. rekla je da pokušavam ignorirati opsesivne misli. ja joj kažem da je to izbjegavanje rješavanja problema, na to će ona: "pa onda je super da uzmeš lijekove." u tom trenutku sam bila suzdržana da se izderem na nju. žena me ranije još pustila, umjesto da se posveti mojem problemu. to su sve bili privatni psiholozi! pare su bačene kroz prozor za obično ispovijedanje.

kako je najbolje sebe uvjeriti da se ne bojiš i prepustiš životu? kako otpustiti traume? hvala unaprijed na odgovorima!
goddesoflove is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.07.2018., 12:19   #68
Quote:
goddesoflove kaže: Pogledaj post

kako je najbolje sebe uvjeriti da se ne bojiš i prepustiš životu? kako otpustiti traume? hvala unaprijed na odgovorima!
Ovdje nas na forumu ima jako jako mnogo i svi pokušavamo pronaći odgovor na tvoje pitanje... Dušo to se zove umijeće življenja, i ljudi jakog samopouzdanja ga žive onako prirodno jer nisu izranjavani kao mi ostali. Nas gdje god malo takneš užasno boli, strahujemo i povlačimo se u sebe. I ti to radiš.
Veza je katalizator za OKP, a razlog je jednostavan, izložiš se emocionalno, lijepo ti je, sretna si napokon i znaš da to možeš izgubiti u bilo kojem trenutko, znaš da nemaš nikakvu kontrolu nad partnerom i njegovim emocijama. I onda krene pakao probuđen svim onim ranama i potisnutim emocijama iz prošlosti..

Rješenje je u prihvaćanju realnosti, da dečko te može ostaviti pa što život ide dalje treba uživati u ovom trenutku sada a ne se opsjedati mogućim scenarijima koji izazvaju strahove u nama. To je jedini put i zapravo sve metode se oslanjaju na tu činjenicu, bilo kroz opuštanje, bio kroz prihvaćanje, bilo kroz jačanje svijesti o sebi i svojoj snazi.

Plašiš se prekida veze i biti ostavljena, ne želiš da taj lijepi trenutak kojeg imaš prođe, a znaš da će proći jer tebi nije dobro, imaš začarani krug gdje si zbojila stvari pogrešno, zatvorila si se da se zaštitiš umjesto da si iskoristila priliku da uhvatiš sve ono dobro što možeš u toj vezi. I ja to radim, jebi ga, zbog toga i jesmo sjebani..

Pokušaj prepustiti kontrolu i otvoriti srce, ako prođe loše onda ćeš plakati. No ti to ne možeš trenutno, psihički nisi dobro. Pa ne znam što ti savjetovati osim da se opustiš, prepustiš i daš sebi vremena koliko god ti je potrebno uz pomoć ljekova i podrške psihijatra...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.07.2018., 15:35   #69
Quote:
goddesoflove kaže: Pogledaj post
Idem na očajan faks. eh, zašto sam upisala (*sigurno će to pojedinci upitati)? upisala sam ga u dobroj namjeri i jer nisam znala kakva nepravda te nepotizam tamo prevladava.

kako je najbolje sebe uvjeriti da se ne bojiš i prepustiš životu? kako otpustiti traume? hvala unaprijed na odgovorima!
Tako da prihvatiš da se bojiš.
Hrabrost nije odsustvo straha.
Užasavam se visine. Ono što sam napravila da "pobijedim" taj strah je- bungee jumping kad sam imala 17-18 godina.
I dalje se užasavam visine. Čemu mi je onda to služilo? Da pobijedim strah od straha.
Imam veliku želju skakati iz aviona također.
Otkrila sam da se u ekstremnoj situaciji vjerojatno neću smrznuti nego smireno reagirati, kao što sam reagirala i na tom skoku. A jednako sam se bojala visine i prije i tokom i nakon.

Traume su druga priča.
Zvučat ću okrutno, ali, ti imaš moć koliko ćeš se zamarati sa svojim traumama.
One se neće izbrisati, da si postigla nešto pozitivno za sebe znaš kad se prisjetiš bez da se osjećaš žrtvom. Sjetiš se, razmisliš o tome i ideš dalje.

Ne vjerujem u hipnoze za oslobađanje negativnih emocija, to mi zvuči potiskujuće, potraga za lakšim putem.
Nema lakšeg puta, ima samo put.
Oslobađanje od negativnih emocija se vrši osjećanjem. Usmjeravanjem osjećanja, bolje reći.
Ljuta si? Počisti stan. Vježbaj boks. Plivaj, trči. Piši, crtaj, stvaraj. Pročitaj knjigu. Osjećaj se ljutom dok to radiš, slobodno. Poanta nije izbjegavanje nego protok, poput otvaranja arterija mogla bih reći. Druga poanta s negativnim emocijama je izbjegavanje uključivanja ikoga drugoga tokom protoka. Uopće ne preporučam npr "ljuti seks", kad te netko iživcira pa to u krevetu istreseš.
Ne preporučam sad, u ovom stanju u kakvom si, kasnije to zna biti...ekhm....jako dobro


Imaš opsesiju proučavanja i uočavanja? Poznato mi je, imam istu opsesiju. Nije nestala, usmjerila sam je na sebe. Opsesivne misli je moguće preusmjeriti ako dovoljno čvrsto zavaraš svoj mozak.
Prvo si počela proučavati svijet oko sebe, onda si se bacila na malo bliži svijet- vašu vezu, a izgleda i da si krenula još centriranije, u samu sebe. Na dobrom si putu.
Frustracija koju osjećaš ti to potvrđuje. Zašto? Zato jer želiš biti bolje. I ne zvuče mi kao prazne priče i potraga za pažnjom. Mislim da ti stvarno želiš biti bolje.
Doimaš se i svjesnom odgovornosti svojih problema koji se prelijevaju preko drugih (veza).

Opet, na dobrom si putu. Nastavi dalje. Vodi se sama. Ne očekuj od psihologa i psihoterapeuta, oni su ljudi, vrlo su ljudski. Ne očekuj ni od roditelja.
Ti sebe poznaješ bolje od bilo koga od njih. Oni "služe" da te postave u okvire i šablone, što i nije loše ako se ne poistovjetiš s tim.

Ono negativno što mi je upalo u oči je opravdavanje zbog fakulteta. Oprosti, rekla bih da je ta stavka očiti primjer nedosljednosti. Uz racionalizaciju kako je nepotizam to što te udaljava.
Čovjek ima pravo predomisliti se, zašto ne? Ali onda nema racionalizacija. Staneš iza sebe. S vremenom puno bolje biraš i shvaćaš što je ono što želiš a što je trenutni hir tvoje emocije.

Kad shvatiš da si sebi najbolji kritičar, tuđe kritike sve manje dotiču.
To ti da priliku da ih bolje promotriš. Kažeš, otac ti je rekao da si nevrijedna ljubavi zbog nedosljednosti?

Zanemari prvi dio, emotivan je, baca misli u osude, procjene i žrtvenost. Obrati pozornost na drugi dio.

Nedosljednost je mana i problem. Čovjek ima potrebu za doslijednošću unutar nedosljednosti, ta potreba će ići u opsesivne misli.
Gdje je išla tvoja nedosljednost?

Koliko mogu primjetiti, čini mi se, u emocije. A emocije usmjeravaju i djela, djela su refleksija emocija (zato riječi tako malo znače, kad naučiš upravljati potpuno svjesno svojim djelima, bez racionalizacija, sakrivaš svoj emocionalni dio, to je loša strana takve vrste razvoja).
__________________
Don't linger, it's only words.
Verdadera is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.07.2018., 17:32   #70
Quote:
goddesoflove kaže: Pogledaj post
nakon nekog vremena sam odlučila hipnozu učiniti preko YT-a za oslobađanje od negativnih emocija. nije mi nešto pomoglo, jer sam bila neopuštena i imam dojam da sam stavila sada emocionalnu blokadu prema svom dečku što me još više frustrira. osjećaj je kao da sam stavila betonsku ploču na bunar (srce). ljubav je negdje zatrpana ispod.
Ovo me podsjetilo na priču "Kako je Potjeh tražio istinu". Točnije, na trenutak kada je Potjeh bjesove koji su ga progonili namamio u bunar, pa ga pokrio kamenom. I naravno da su se pod njim bjesovi još više uzjebali.

E, sad... ako želiš provjeriti je li ta ljubav još uvijek diše, moraš maknuti betonsku ploču, pustiti svoje bjesove van, a onda se spustiti u bunar i vidjeti čega ima tamo dolje. Vjerojatno se radi o gomili smeća, koje trebaš marljivo izbacivati van da bi uopće došla do vode.

Ne mogu ti reći kako će izgledati taj proces, jer nisam ti. Mogla bih ti pričati kako je sve skupa izgledalo kod mene, ali opet je pitanje ima li to ikakve svrhe. Jedino te mogu upozoriti da tom poslu pristupiš etično, odnosno da smeće koje izvadiš iz svog bunara ne ubacuješ u tuđi, jer bi druga osoba u jednom trenutku mogla doći na sličnu ideju i tome onda nema kraja. Također, trebaš znati da si već pokrenula proces, samim time što si postavila pitanje kako da se riješiš trauma i prepustiš životu - to je tvoj cilj, namjera koju si izrazila, a kad tako jasno formuliraš pitanje sigurno ćeš dobiti odgovor. Možda na ovoj temi, možda na nekoj drugoj, možda u nečemu na što slučajno naletiš, možda u nekom usputnom razgovoru. Kod mene je presudan bio savjet koji sam čula od žene koju sam poznavala vrlo površno, ali svejedno sam joj se iz nekog razloga odlučila istresti.

Čitaj mitologiju.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:31.