Skrbništvo nad sinom

[Bluzara stari]

Dakle ovako, ako uspijem približiti problem koji je nakon određenog vremena postao ''trn u oku''.

Nakon xy godina braka ex supruga i ja smo se razveli radi njene nevjere. Zbog raznih nepovoljnih okolnosti pao je nekakav ''dogovor'' da djeca (kćer i sin) ostanu kod nje. Ok, to je bilo svojevremeno dobro rješenje za djecu. U principu nisam želio da se djeci dogode prevelike promjene..no, kasnije se pokazalo da nisam u tom trenutku razmišljao baš trezveno ili pametno.

Uglavnom, kćer je bila odlična učenica i slatko nasmijano dijete (tada je imala 11 god..) a sin je imao 3 godine. U samo početku života bez oca sve naoko izgledalo obećavajuće, otac će posjećivati djecu, alimentacija će pokriti makar mali dio troškova itd..

U međuvremenu sam ja odselio u drugi grad, 200 km je bila radi posla, radi zdravlja i radi gomile malih nevidljivih zapreka i problema ipak prevelika razdaljina da bi se djecu viđalo svaki vikend..s vremenom su se posjete ( s obe strane..) prorijedile.

Nakon par godina sam vidio da su se djeca dosta promijenila, kćer je postala šutljiva, počela je pušiti, piti, izlaziti do ranih jutarnih sati u grad, zatvorila se u sebe..

Posljedica majčinog odgoja ili bolje rečeno ..lošeg odgoja i zapuštenosti, manjka interakcije s djecom, manjka pametnog pristupa cijelom problemu.

Sin je loš u školi, voli se tući, praviti probleme (sada ima 11 godina) i učiteljica mu otvoreno kaže da nije odgojen i da škola ne može nadoknaditi manjak odgoja u obitelji.

Sve u svemu, bilo bi previše za pisati zašto i kako se dogodilo da loša majka ne zna, ne želi ili jednostavno nema snage za podizati djecu onako kako bi bilo opće prihvaćeno ili idemo reći ..normalno.

Ja radim, imam mjesto za življenje, novu suprugu koja ima razumijevanja za moje probleme i nakon analize svega i razgovara pokazalo se da još, možda, ima vremena stvari ispraviti ili pokušati izvući sina iz tog''mraka'' zapuštenosti i nerazumijevanja za njegov život i potrebe.
Sin je pun nekog unutrašnjeg straha, bez imalo samopouzdanja i svojeg ''JA'', kroz njegove oči se vidi vapaj za nekim tko ga želi ili može voditi kroz život dok ne postane dovoljno snažan da nastavi sam.

Ja sad imam jedno vrlo jednostavno pitanje..želim da moj sin dođe kod mene živjeti jer imam čvrsto mišljenje ili stajalište da još ima vremena popraviti sve loše što se dogodilo ili što će se dogoditi.
Kako, na koji način započeti nekakav postupak za skrbništvo nad sinom ?

Ako mogu dodatnim objašnjenjima pomoći pri odgovoru, slobodno pitajte.

[Nica]

Jesi li razgovarao s majkom djeteta o tome i što ona misli? Je li sin izrazio želju da dođe živjeti kod tebe? Što je s kćeri, jesi li i nju planirao dovesti kod sebe, iako je sad već punoljetna?

[Bluzara stari]

Nica kaže:

Jesi li razgovarao s majkom djeteta o tome i što ona misli? Je li sin izrazio želju da dođe živjeti kod tebe? Što je s kćeri, jesi li i nju planirao dovesti kod sebe, iako je sad već punoljetna?

Ne.
Nije jer se, pretpostavljam jako boji odogovra NE, iako to ne dolazi u obzir.
Kći, ne.

S majkom se ne može razgovarati jer je ona uvjerena do čini djeci dobro i da je to jedini i ispravan način kako se djeca odgajaju iako se iz svemirskog broda vidi da sin nije dobro, lošeg raspoloženja, zapušten, misli potpuno disperzirane, zaokupljen marginalnim problemima kao što su kako ne izgubiti u nekoj igrici na internetu i slično.
Kćer je pod velikim utjecajem majke i već odavna misli da moji savjeti ili jednostavno različita mišljenja je ''opći'' napad na njihove živote. U osnovi, to nema nikakve veze sa mozgom jer je u pitanju cijeli život ili budučnost a ne jedan problem, izoliran i nevažan.

Dakle, želim neovisno o majčinom stajalištu dovesti sina kod mene i pokušati ispraviti negativan utjecaj majčinog lošeg odgoja ili bolje rečeno..nikakvog odgoja.
Inače..majci je bitno da ima dovoljno piva, cigareta i nekoga da sve to može financirati..da li je to neki tip, njena majka ili država..potpuno svejedno.

Prije svega želim razgovarati sa sinom o tome jer ne želim ništa napraviti protiv njegove volje.

[tisi]

Bluzara stari kaže:

Kako, na koji način započeti nekakav postupak za skrbništvo nad sinom ?

javiti se u nadležni CZSS.

[MonotypeCorsiva]

Vidim da prilično uporno pišeš da su ponašanja tvoje djece posljedica majčinog odgoja. Ne misliš da je ono ujedno i posljedica odsutnog oca i prorijeđenih posjeta dok si sređivao svoj život? Pa evo, ti bi i sad istrgnuo sina iz jedine okoline koju poznaje i jedanaestogodišnje dijete odveo 200 km od mame, sestre i prijatelja. Ne pada ti na pamet da, osam godina poslije početka tvoje misije da se ti središ, staviš tu djecu na prvo mjesto?

To sto su ti djeca neodgojena i nesretna nije samo posljedica ponašanja tvoje bivše supruge, već i tvojeg ponašanja i činjenice da nisi bio dobar otac. A ne vidim ni sad da to doista želiš biti jer opet gledaš sebično prvo sebe, a onda ta dva brižna izgubljena klinca koja nisu imala sreće da im roditelji budu ljudi kojima će biti više stalo.

[pilif12]

E baš si mu pomogao .Po tvome najbolje da ostane ovako i mali nek i dalje propada.Ako mu može biti bolje neka ode kod tate,mami se uvijek može vratiti.

[MonotypeCorsiva]

pilif12 kaže:

E baš si mu pomogao .Po tvome najbolje da ostane ovako i mali nek i dalje propada.Ako mu može biti bolje neka ode kod tate,mami se uvijek može vratiti.

Da, jer je mali predmet pa ga se bez posljedica može premještat s jednog mjesta na drugo.

Ne znamo zasto točno mali propada. Možda propada zbog lude matere, možda zato jer mu jedina stabilna muška figura živi 200 km daleko i viđa ga tu i tamo vikendom. Mozda bi malom pomogla i blaža mjera od toga da ga se iščupa iz jedine okoline koju poznaje, možda bi odrasla osoba odgovorna za to dijete trebala promijenit svoje mjesto prebivališta? Ako je odrasloj osobi teško preseliti 200 km jer ima posao i ženu, zašto bi bilo za očekivati da će djetetu biti super 200 km od svoje škole, prijatelja, mame i sestre? S time da je odrasla osoba to dijete na svijet donijela pa je za dijete i odgovorna, za razliku od djeteta koji ni na koji način nije krivo što je otac sreću pronašao tako daleko od njega.

[Stella PoP]

MonotypeCorsiva kaže:

Vidim da prilično uporno pišeš da su ponašanja tvoje djece posljedica majčinog odgoja. Ne misliš da je ono ujedno i posljedica odsutnog oca i prorijeđenih posjeta dok si sređivao svoj život? Pa evo, ti bi i sad istrgnuo sina iz jedine okoline koju poznaje i jedanaestogodišnje dijete odveo 200 km od mame, sestre i prijatelja. Ne pada ti na pamet da, osam godina poslije početka tvoje misije da se ti središ, staviš tu djecu na prvo mjesto?

To sto su ti djeca neodgojena i nesretna nije samo posljedica ponašanja tvoje bivše supruge, već i tvojeg ponašanja i činjenice da nisi bio dobar otac. A ne vidim ni sad da to doista želiš biti jer opet gledaš sebično prvo sebe, a onda ta dva brižna izgubljena klinca koja nisu imala sreće da im roditelji budu ljudi kojima će biti više stalo.

potpis.
jednostavno im djeca nisu na prvom mjestu. ni kad je ona imala ljubavnika i dopustila da se to sazna, ni kad su se rastali, ni kad je on otišao i potpuno zapustio odnos s djecom a ona odgoj. doduše djeca su i ušla u pubertet kad su promjene u ponašanju normalne i očekivane a i ne može se očekivati od žene same da odgaja dvoje djece i radi (ako radi) i brine o svom seksualnom životu onako uspješno kako bi to radilo dvoje (roditelja) zajedno.

koje je zapravo pitanje ove teme? ako je stvarno kako uzeti skrbništvo nad sinom, onda je tisi već odgovorila i tema je gotova.

[Lisa T.]

Da si cesce posjecivao djecu, prije bih skuzio sta se desava a ne sad.

Kasno Marko na Kosovo stize.