upomoc- djeciji nastupi bijesa

[Vilko]

nastavak/

Svladavanje ADHD-a

Dijete s ADHD-om može uzrokovati mnogo stresova roditeljima i cijeloj obitelji. Ako se ne liječi njegovo će ponašanje biti trajno ometajuće za obitelj. No postoje neke stvari koje, vi kao roditelji, možete učiniti kako bi mu pomogli u kontroli svoga ponašanja.

Držite se ustaljenog rasporeda dnevnih aktivnosti. Neka vaše dijete, ako je to moguće, uvijek u isto vrijeme ustaje, jede, kupa, kreće u školu, odlazi na spavanje. Kadgod je moguće, izbjegavajte boravak djeteta na mjestima i u situacijama koje mogu biti jako poticajne .

Djeca s ADHD-om često privuku pažnju roditelja kad učine nešto loše. Važno je obratiti pažnju na dijete i nagraditi ga ljubaznim riječima, zagrljajima, povremenim poklonom i za poželjno ponašanje. Ova vrsta pozitivnog osnaživanja, te podrška i puno ljubavi od roditelja, članova obitelji i prijatelja pomoći će mu da se osjeća dobro.

Roditelji se često razljute zbog ponašanja djeteta s ADHD-om i katkad pribjegavaju fizičkom kažnjavanju. Tjelesna kazna kao što su batine, šamari ili udarci nije preporučljiva. Umjesto toga, upotrijebite učinkovitije disciplinske postupke. Na primjer, ako vas frustrira djetetova hiperaktivnost, pokušajte je ignorirati time što ćete otići. Ako je vaše dijete pretjerano uzbuđeno, pokušajte mu pažnju skrenuti na drugu aktivnost. Ako dijete reagira udarcima ili ugrizima, možda će biti potrebno udaljiti ga iz trenutne situacije. Kratak predah nasamo (timeout) dok se dijete ne smiri mnogo je bolji izbor od fizičke kazne. Porazgovarajte s njime o njegovu ponašanju kad je mirno i provjerite da li je razumjelo posljedice takvog ponašanja.

Dijete s ADHD-om u školi

Ustroj i pravila razreda često su teška za dijete s ADHD-om. Surađujte s djetetovim učiteljem. Učitelj će biti u mogućnosti bolje pomoći vašem djetetu da napreduje u školi, ako razumije njegove teškoće.

Djeca s ADHD-om se lakše snalaze u okružju male grupe pa je treba koristiti kadgod je moguće. U velikim grupama ostali lako odvuku pažnju djece s ADHD-om. Osim toga, stvari im lako dosade i trebaju stalni poticaj kako bi dovršili zadaće. Zbog toga je potrebno što više individualnih uputa i rada u razredu. Mnoga djeca s ADHD-om postižu mnogo više u 30 minuta ili jednom satu s privatnim učiteljem ili instruktorom nego cijeli dan u školi.

Važno je zapamtiti da djeca s ADHD-om mogu postizati jednake rezultate u školi kao i njihovi vršnjaci. ADHD ne znači da dijete nije pametno. Djeca s ADHD-om mogu biti neorganizirana i nepažljiva, no to je posljedica poremećaja ponašanja, a ne njihove sposobnosti učenja. Kad se poremećaj dijagnosticira i liječi, djeci s ADHD-om može se pomoći da postignu vrlo dobre rezultate u školi. Ako liječnik vašeg djeteta, učitelji i ostali stručnjaci surađuju, te dijete dobiva mnogo podrške od obitelji i prijatelja, ono može postići akademski uspjeh. Razgovarajte s djetetovim učiteljima i liječnikom, psihologom te drugim stručnjacima, o posebnim programima za djecu s ADHD-om za koje bi oni mogli znati. Tradicionalno posebno obrazovanje je za djecu koja vrlo slabo uče, što ne mora biti problem djeteta s ADHD-om. No, razvijaju se novi programi koji će možda biti od pomoći.


Liječenje

Za ADHD nema lijeka, ali ima nekoliko načina pomoći. Uz savjetovanje i suradnju s djetetovim liječnikom, učiteljima, psihologom i drugim stručnjacima, te članovima obitelji, vaše dijete može imati normalan život usprkos ovom poremećaju.

Terapija bez lijekova - Kao roditelj djeteta s ADHD-om možda ćete čuti za razne vrste liječenja bez lijekova. Mnoge od njih nisu dokazano djelotvorne. Ipak, neke od tih terapija mogu biti korisne u pojedinim slučajevima. One uključuju:
· Terapiju igrom. Može pomoći djetetu koje je tjeskobno i ima strahove , no ti poremećaji nisu ključni problem većine djece s ADHD-om.
· Posebne fizičke vježbe. One su obično usmjerene na poboljšanje koordinacije i povećanje djetetove sposobnosti da svladava aktivnosti koje ga mogu pretjerano stimulirati. Većina djece s ADHD-om imaju problema u tim područjima, ali to nije uzrok ADHD-a. Te vježbe mogu pomoći, no čini se da su djelotvorne većinom zbog toga što potiču roditelje da djetetu obrate više pažnje, a to povećava njegovo samopoštovanje.
· Posebnu prehranu. Temelji se na nedokazanom mišljenju da određena hrana uzrokuje ADHD. Ti su načini prehrane usmjereni na određene skupine hrane kao što su dodaci, šećer i hrana na koju su djeca obično alergična, kao što su žitarice, orasi, čokolada, školjke ili pšenica. Bez obzira na to što postoje znanstveni dokazi da takva prehrana nije učinkovita, mnogi roditelji duboko vjeruju da ona može pomoći. Neki od tih načina prehrane su zdravi i neće prouzročiti nikakvu štetu. Pobrinite se, ukoliko vaše dijete koristi posebnu prehranu, da o tome razgovarate s liječnikom, te da to ne postane izvor sukoba s ostalim članovima obitelji. Zapamtite, nikakva posebna prehrana, sama po sebi, ne može riješiti probleme ADHD-a i ne treba je upotrebljavati kao jedino liječenje za ponašanje vašeg djeteta.

Roditelji trebaju znati da neki načini liječenja mogu biti opasni za njihovo dijete. Tu spadaju megavitaminska terapija te posebni vitaminski i mineralni dodaci. Svakako porazgovarajte s liječnikom prije nego primijenite kod svoga djeteta bilo koje liječenje koje ne uključuje lijekove.

Lijekovi - Stimulativni lijekovi su vrlo korisni u liječenju ADHD-a. Davanje stimulansa djeci s hiperaktivnošću i problemima deficita pažnje može izgledati čudno. No, umjesto da uzrokuju još veću aktivnost, ti lijekovi smanjuju hiperaktivnost i povećavaju opseg pažnje. Lijekovi pomažu djeci s ADHD-om kontrolirati svoje ponašanje. Dijete koje upotrebljava te lijekove obično postaje mirnije i pažljivije.

Za školsku djecu s ADHD-om najčešće primijenjen lijek je Ritalin (metilfenidat hidroklorid). Drugi lijekovi, kao što je Dexedrine (dekstroamfetamin), Cylert (magnezij pemolin), triciklički lijekovi i klonidin, također, mogu pomoći. Ako su potrebni lijekovi, liječnik će zajedno s vama pokušati pronaći najbolji lijek za vaše dijete.

Ovi lijekovi ne izazivaju ovisnost, ali katkad mogu imati nuspojave kao što su glavobolje, pospanost, gubitak apetita i depresiju. Osigurajte redovite liječničke preglede djeteta . Na taj način liječnik može pratiti doziranje lijeka kao i djetetovo općenito zdravstveno stanje.
Lijekovi za djecu s ADHD-om nikada se ne smiju upotrebljavati kao jedini oblik liječenja. Važno je također surađivati s učiteljima, psihologom, specijalnim pedagogom, i ostalim članovima obitelji da bi se kontroliralo djetetovo ponašanje.


Poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti

Djeca koja imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti (ADD = Attention Deficit Disorder Without Hyperactivity) imaju iste simptome kao djeca s ADHD-om, osim što ne pokazuju znakove pretjerane aktivnosti. Ona mogu izgledati spora, anksiozna, bojažljiva ili nemotivirana. Školski problemi su uobičajeni i smatra se da su djeca lijena.

Djeca s ADD-om trebaju isto liječenje kao i djeca s ADHD-om. Ona mogu dobro reagirati na stimulativne lijekove, a mogu imati koristi i od raznih terapija bez lijekova. Razgovarajte s djetetovim liječnikom i psihologom ako mislite da vaše dijete ima ADD.


Uz rano liječenje, izgledi za djecu s ADHD-om su ohrabrujući. Iako ona nikada neće potpuno svladati ovaj poremećaj, ponašanja koja su sada problematična mogu im pomoći kasnije u životu. Obično djeca s ADHD-om mnogo lakše postižu uspjeh kada se jednom oslobode ustrojstva školske učionice. Mnoga od te djece, kada odrastu, izabiru karijere koje odgovaraju njihovom načinu ponašanja kao što su poduzetništvo ili rad u području umjetnosti i zabave. Pomoć i podršku koju djeca s ADHD dobivaju od svojih roditelja, učitelja i stručnjaka, može im pomoći da odrastu i postanu uspješne i sretne odrasle osobe.


Informacije sadržane u ovoj publikaciji ne smiju se koristiti kao zamjena za medicinsku brigu i savjet liječnika. Moguće su razlike u liječenju koje će liječnik preporučiti na temelju individualnih činjenica i okolnosti.

[Vilko]

"SAVJETI O ZDRAVLJU"
Piše: dr.med. Ivanka Koder-Krištof, spec. školske medicine,
sa Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba

Hiperaktivno dijete nije zločesto


Manjak pozornosti koji prati hiperaktivnost ili poremećaj ADHD (kratica od engleskog Attention Deficit Hyperactivity Disorder) problem je s kojim se suočava djetetova okolina – roditelji, tete u vrtiću i kasnije nastavnici u školi, te njegovi vršnjaci.
Osnovni simptomi poremećaja su djetetova hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja. Poremećaj može biti nasljedan, uvjetovan biokemijskim nepravilnostima u središnjem živčanom sustavu, može se javiti nakon preboljelih dječjih bolesti ili ozljeda koje su nastale u godinama koje su kritične za razvoj i sazrijevanje središnjeg živčanog sustava, ili je nepoznatog uzroka.
Odgajatelji u vrtiću primjete da je dijete različito od vršnjaka. Teško zadržava pažnju duže od nekoliko minuta, stalno je u pokretu, juri u nove aktivnosti, nije u stanju sjediti čak ni kratko, sve dodiruje, govori bez prestanka i prekida druge. Dijete ima problema u održavanju prijateljstva, ne prepoznaje opasnost i «neustrašivo» srlja, impulzivno je. Ozbiljnu pozornost privuče kad učini nešto loše, ne poštuje zahtjeve i zabrane. Roditelji isprobavaju sve poznate metode da bi se njihovo dijete prikladnije ponašalo no iscrpljeni su i osjećaju se nesposobnima za odgoj. Prijatelji ih više i ne pozivaju u goste jer je njihovo dijete «teško». Djeca s ADHD – om teško kontroliraju ponašanje čak i kad uviđaju da ono smeta drugima.
Suradnja s strucnjacima pomaže roditeljima. Postoje posebni programi za edukaciju roditelja, a uspješniji su što se ranije i dosljednije počnu primjenjivati.
Individualizacija je nužna jer je svako hiperaktivno dijete jedinstveno. Ujednačeni odgojni postupci roditelja preduvjet su uspjeha. Doduše djeca pružaju velik otpor novim pravilima i uspjeh nije trenutačan.
Stalno kritiziranje iritira, a dijete je već doživjelo mnogo negativnih rekcija od osoba koje ne razumiju njegov poremećaj. Zato je dobro komentirati poželjno ponašanje, poticati ga pohvalama i nagrađivati, a treba i poticati samopouzdanje. Ista pravila moraju vrijediti za svu djecu u obitelji.
Dijagnoza za ADHD većinom se postavlja kad takvo dijete krene u školi jer teško prihvaća pravila u razredu. Dijete s ADHD – om priča za vrijeme nastave i ometa druge, nestrpljivo je, zaboravlja knjige i pribor. Zbrkano je i čini pogreške koje nisu vezane uz neznanje nego uz prebrzi rad.
Posljedica može biti slabiji školski uspjeh od očekivanoga unotač natprosječnoj inteligenciji. Disciplinski problem javlja se uz agresivnost. Za uspješno školovanje iznimno je važna suradnja roditelja i nastavnika.
Takvo dijete treba smjestiti u prvu klupu, poticati dobru pažnju i pohvaliti je, provjeravati je li sve zabilježilo i razdijeliti mu gradivo na manje cjeline. Treba ga više usmeno ispitivati nego testovima, te redovito obavještavati roditelje o zadacama.
Brižan stav je poticajan pa dijete sa ADHD može postići iste rezultate kao vršnjaci iako se simptomi zadržavaju godinama.
Odrastanjem se poteškoće smanjuju. To što je u školi problem može se kasnije u životu iskoristiti kao prednost u zanimanjima kao što su scenska umjetnost, glazba, ples ili poduzetništvo.

[Vilko]

Kao otac (odrasle dijece,30 i 41 godine),isto tako i djeda unucima 16,12,10 i 2 godina, star sam 62 godine i odgojen u starom sistemu, ali probao sa mojom dijecom koloko sam mogao biti napredan...ustvari najvise njihova majka ali i ja kada sam imao vrijemena.

Prati sve sta se dogadja godinama i sjecam se kako je bilo meni ,kako sam ja odgajao svoju dijecu i danas sta i kako se
odgaja i kako se zivot mijenja i sigurno i svi se mijenjamo.

Nova tehnologija je donesla na nas odrasle pritisak i novi nacin zivota ,a isto je i djeluje na dijecu.
Veoma cesto mi to ne vidimo ili ne mislimo o tome.

Sa cime ste se prije 30 godina kao dijeca zabavljali?
Trcali ste i bili ste sretni sa loptom ili drugim igrama na zraku.

Sigurno nije bio Ply station 2, brze electronik igre koju dijeca danas moraju imati...djeca sa mobile telephonom i svim zahtijevima.

Prvo promislite o gornjem pa ce vam biti jasnije sta se dogadja sa cijelim svijetom.Odrasli svi na svijetu pate 1 od 4 sa stresom i depresen!

Sta se moze ocekivati sa dijecom ?
Sta vide na televiziji ,kakove igre igraju i koliki je pritisak na njih.

Iznijeti cu primjer razvedene majke sa troje dijece.
Ona ima toliko problema da su na koncu radi ADHD, cijelu kucu snimali u svakoj prostoriji bez da su dijeca znala.

Trebali ste vidjeti histerije djece i vikanja...u jednoj prilici sin oko 10 godina je uzeo noz iz kuhinje i natjerivao majku po kuci...ona je bila hladna,jer to nije bilo prvi puta...nakon 5 minuta smirio se i ostavio noz (govorimo o 20 cm kuhinjskim nozu), i poceo se pomalo ponasati smireniji i samo sta nije bio prosto milno govorio sa svojom majkom .

I tako sa sve troje dijece je dokumentirano sta se dogadjalo.

TV stanica je vec prije priredila poznatog pshyhijatrista koji samo radi sa takovom dijecom ...za njega to nije nista novo ,on to prolazi svaki dan i lijeci takovu dijecu.

Kamere su ostale , nakon dva tijedna na lijekovima i posjete kod doktora ponovo se je snimalo ...i nebi vjerovali koliko promjena je doneslo toj dijeci.

Sa obzirom da ja sam imam anxiety cijeli zivot (a nisam znao od djetinjstva), pod velikim stresom i skracivanja osoba na poslu ,ja sam bio preopterecen(sa 49 godine sam "puknuo pod pritiskom")
major depresion, stres, anxiety i panik napade i personaliti problems.

Ne volim uzimati lijekove ,ali mogu kazati da se nikada u zivotu nisam bolje osjecao.

Ali ovo se radi o djeci ,a ne o meni.....znadem da se danas previse toga lijeci sa lijekovima ,zato cu vam savjetovati ...dobar psycajatrist je najvazniji ...on nece moci puno pomoci sa govorom ,ali prepisane prikladnim lijekom dijete ce vam biti cisto drugacije.

Isto znadem da se govori o milionima dijece /nisu samo vasa dijeca /kroz svaku zemlju.
Gledacu staviti neke linkove pa vam zelim sve najbolje.

Sigurno roditelj treba sebe obrazovati kako da dijeluje i postupa sa dijecom...ali na zalost to nisu vise virovi koji ce proci ,ako malo kaznimo dijete,ili ga zatvorimo u sobu ili mozda malo dobi po guzi.

Pritisak je veoma veliki na svakog roditelja i bez dijecjih problema,
ali na zalost biti ce jos i gorje jer se zivot mijenja...tehnologija i komputerizacija koliko nam pomaze toliko nam i radi vise puta
problema.

U cijelom gore prenesenom bila mi je zelja da pomognem koliko mogu...jer nije dosta da ja kazem kako sam ja odgojimo moju dijecu ...daleko od toga ...vremena se mijenjaju ,ali vjerujte mnogi od nas starijih smo ostali i zelimo uciti i znati i danas.

Zelim Vam svima srecu i strpljenje i zivce jer to cete najvise trebati!