Ljuta i bijesna beba

[Lali Puna]

ok, ne tučeš ga, to je preteška riječ
ali ga lupiš ponekad. dovoljno redovito i dovoljno s namjerom da to nazivaš 'dobije on po guzi', a ne 'iz očaja sam sam pukla i jednom ga lupila po guzi')
moraš imat na umu da je on beba koja skoro ništa ne razumije i koja ne zna drugačije komunicirati s tobom nego plačem, smijehom il gestom.
tvoj udarac po guzi nisu batine, ali iako ne boli nema apsolutno nikakvu odgojnu svrhu jer tako mala beba ne razumije zašto ti njega lupaš. niti može u glavi pokopčat dovoljno da bi zaključio što ne treba raditi da ga sljedeći put ne lupiš.
on samo osjeća tvoju nervozu, a kad ga lupiš samo ga bude strah. on si to tumači - mama iz neobjašnjivih razloga radi neku ružnu stvar od koje me je strah.

[Lake]

soks kaže:

evo, na onom linku kojeg sam dala ima odličnih tema - ako kliknete na naslovnici "za roditelje"

meni ga nikako ne otvara

OT: ne bih htjela stvarno napadati ali naslov je malo ipak ružan: ljuta i bjesna beba- mislim, zbilja ružno rečeno, sorry
to ko meni nekidan kažu: a malo je nervozan...wtf, dijete od 2 godine nervozno?? ja kažem grintavo, cendravo a ne nervozno, hebemu, da mu odem po apaurine kad je već nervozan

pa onda još kad kažeš da ga lupneš po guzi to ispadne slučaj za plavi telefon
ja te ne osuđujem ali vjeruj mi, sva su djeca takva, neka uvijek a neka povremeno ali to je normalno ponašanje... ko što je netko rekao, moraš promjenit svoj pogled na to i prihvatit da je to tako, i sami smo često ljuti i bjesni samo smo odrasli pa se uspjevamo kontrolirati a oni to ne znaju...još su mali...i sve rade sa razlogom a ne mami za inat, bar u tako ranoj dobi...moj je uglavnom uvijek izvodio gluposti kad je bio pospan i gladan...
a za presvlačenje- to ti svi rade, vjeruj mi...negoduju, otimaju se, plaču, ritaju, ne žele se obuć...pa naravno kad vole bit goli, ja i dan -danas ratujem s njim da se obuče, stalno hoće biti gol, redovito uzmem torbu i kažem ''odo ja, bog'' i tek onda on pristane obuć se
čuvaj draga živce, tek te čeka TT faza

[SummerNight]

call me naive ali ja do danas nisam cula da neko ko se smatra normalnim dize ruku na bebu.
znam da ima ljudi koji bebe tresu i udaraju, ali to je patologija. u 33 godine nisam cula da netko 10mjesecno dijete udara po guzi.
zbilja cudno sto je beba ljuta i bijesna.

[glora's bastard]

luna_lana kaže:

Ajde bogati...dežurni dušebrižnici.
Žena je tu došla potražiti pomoć i savjete, ako joj ne možeš ili ne želiš pomoći bolje šuti.

a ti ćeš mi reći da šutim? kojim pravom molim te?

*kockica* kaže:

Pitat ću te o tome kad budeš imao/imala djete o tome zakonu nešto.. do tada ne bulazni gluposti

pa pitaj. imam ja djece, a i znanja o zakonu, posljedicama i tako... bavim se time...

[Inica]

Moji starci cijeli život tvrde da me nisu tukli, a ja se jako dobro sjećam i šamara i tog "po guzi" i "malo jače po guzi" jer sam razbila koljena iako su mi oni govorili da ne trčim. Njima to nisu batine jer me nisu mlatili kao što su njihovi starci njih. Meni jesu, jer se još uvijek sjećam kako sam se ja osjećala nakon toga. Nije stvar u fizičkoj boli, nego onoj drugoj...

OT: Što si ti nervoznija, i beba je. Puno mu pričaj i objašnjavaj, to kod moje oduvijek dobro prolazi. Dan danas, ako šizi da neće ići doma iz parka i počne vrištati, uvijek ju mogu bez problema dobiti na priču da idemo potražiti macu u našoj ulici, ili da ćemo čitati/igrati se i sl...

[Maslina]

Koje repetitivne teme.
Dođe neka padobranka pita savjet, usput probaci da tu i tamo lupne dijete.
Onda dođu tri-četiri i kažu joj da nije normalna, neke je napadnu, neke joj pokušavaju pomoći savjetom, a neke joj štogod i opsuju.
Onda dođu dvije-tri nepismene pa kažu: aj, šta napadate ženu, u šta se ovaj forum pritvorija
Itd.
Baš je dosadno biti roditelj

[glora's bastard]

Maslina kaže:

Koje repetitivne teme.
Dođe neka padobranka pita savjet, usput probaci da tu i tamo lupne dijete.
Onda dođu tri-četiri i kažu joj da nije normalna, neke je napadnu, neke joj pokušavaju pomoći savjetom, a neke joj štogod i opsuju.
Onda dođu dvije-tri nepismene pa kažu: aj, šta napadate ženu, u šta se ovaj forum pritvorija
Itd.
Baš je dosadno biti roditelj

http://www.smh.com.au/ffximage/2005/...b__300x213.jpg

koji si ti, lijevi il desni?

[putovnica]

probaj napraviti test:
jedan dan nemoj kuhat, nemoj spremat, ugasi tv. sjedi na pod i igraj se s njim,pricaj price. idite u setnju.
vidi dali ima razlike, tj dali on stvarno na negativan nacin privlaci tvoju paznju.

ako je tome tako, razgovaraj, ucjenjun i miti ga-kazu da je to osnova odgoja

tipa: pusti mamu da skuha rucak na miru, pa cemo onda .... a on ako nece, ignoriraj ga. ali onda stvarno nakon sto skuhas rucak, budi samo njegova

[8472]

Maslina kaže:

Koje repetitivne teme.
Dođe neka padobranka pita savjet, usput probaci da tu i tamo lupne dijete.
Onda dođu tri-četiri i kažu joj da nije normalna, neke je napadnu, neke joj pokušavaju pomoći savjetom, a neke joj štogod i opsuju.
Onda dođu dvije-tri nepismene pa kažu: aj, šta napadate ženu, u šta se ovaj forum pritvorija
Itd.
Baš je dosadno biti roditelj

glora's bastard kaže:

http://www.smh.com.au/ffximage/2005/...b__300x213.jpg

koji si ti, lijevi il desni?

Plačem od smjeha!

*kockica* kaže:

Pozdrav svima.

Imam maloga starog 10 mjeseci i imamo problem sa njim. Ima napadaje bijesa kad nije po njegovom i kad mu se ne udovolji u svim njegovim željama do te granice da lupa glavom od pod, počne se savijati i izvijati u kolicima, histerično plakati...

Zanima me kako to riješiti? Dobije on po guzi ali ni to nije riješenje a niti nešto pomaže jer nakon toga on bude miran 5 minuta i onda opet kreće sve ispočetka.

A da ne pričam da je cijeli dan nervozan, žao mu je spavati da ne bi nešto propustio...

Stvarno molim bilo kakav savjet jer smo na rubu živaca i više ne znamo što i kako činiti.

Hvala!

evo pročitala sam samo ovo..za sada.. ugl. bebe nemaju napadaje bijesa,nemaju,oni su samo zaigrani,znatiželjni i ne razume zašto ne mogu nešto napravit..ja imam sina od 16 mjeseci i ima i on svoje trenutke kad želi po svome,ali jedini način da se to riješi je dekoncentracija,jer on razumi riječ ne,ali ne želi razumit zašto ne..zato smireno se dijete ogleda,kaže mu se NE i zašto ne,i onda kaže sad ćemo ić tamo,moramo ovo obavit,ali sve smirenim tonom i bez nervoze,oni osjete nervozu...dakle,moj npr ne želi ić leć,a prošla je ura,šeta se,okupa,večera,dakle..ali on viče kjuč,jer hoće na vrata ić,ili Bager,jer se hoće igrat..i šta sad,ja ga uzmem izvija se,bacaka,kažem mu zlato sad idemo čitat priču o maci,i idemo spavati,bude teško ali uskoro osjeti da sam ja smirena i da sam odlučila i prihavti tu činjenicu,ali bitno je dijete ne činiti nervozno,dakle nikakvo pukanje po guzi,nikakvo iživljavanje sile,pa mu na sve govorit ne..treba pustit dijete da istražuje ali da zna granice,i to je to...

[Picek21]

ja sam par puta lupila svoje dijete po peleni. zbog sebe, nisam imala nikakve sanse da u tom bijesu napravim bilo sto drugo nego da ju malo mlatnem po peleni. ona nije niti osjetila. i? sad me se treba zatvorit jer zlostavljam svoje dijete?!?!
joj, dajte, malo smirite strasti, cura je pitala savjet za problem, koji po mom misljenju nije uzrokovan tim sto dijete lupi po peleni kad ne moze vise, nego ocito necim drugim. trazenjem pazenje? najvjerojatnije. to ti se zovu tantrumi (mislim da sam dobro zapamtila), napadi koje dijeca ne mogu kontrolirat, a njima ispucavaju negativnu energiju iz sebe. evo s rode:

Izljevi bijesa (tantrumi)

Upravo doživljavate danas već drugu navalu bijesa svog jednogodišnjaka. Nema znakova prestanka, a nadzvučni krikovi probijaju zrak, kidaju vam uši i tresu zube. Prvi poriv je da pobjegnete i pridružite se cirkusu, no naravno, to nije moguće. Mora postojati bolji način.

Nastupi bijesa (tantrumi) variraju od cmizdrenja i plakanja do vrištanja, udaranja, bacanja i hvatanja zraka. Jednako su česti kod dječaka i djevojčica, a javljaju se u dobi od jedne do tri godine. Neka djeca doživljavaju ih redovito, druga rijetko i s dugim pauzama između izljeva. Dječja narav dramatično se razlikuje – neka su djeca sklonija bijesu nego druga.

U tom kaosu udaranja i vikanja, tantrumi vas mogu potpuno izbezumiti. No umjesto kao katastrofu, shvatite ih kao priliku za učenje.


Zašto djeca doživljavaju izljeve bijesa?

Čak i dijete s najlakšim karakterom ponekad ima izljeve bijesa. Oni su normalan dio razvoja i nisu loši sami po sebi. Za razliku od odraslih, djeca nemaju razvijen sistem suzdržavanja i kontrole.

Zamislite kako bi se vi osjećali da ste odlučili programirati svoj DVD player, a ne možete, bez obzira koliko se trudili, samo zato što ne razumijete kako. Zaista frustrirajuće – biste li psovali, bacili knjigu s uputama ili bi jednostavno otišli i zalupili vratima? To bi bila odrasla verzija tantruma. Jednogodišnjaci također pokušavaju shvatiti svijet i kad nisu sposobni obaviti zadatak, koriste jedino oruđe koje im je na raspolaganju kako bi ispuhali frustraciju – izljev bijesa.

Nekoliko je osnovnih uzroka izljeva bijesa poznato svim roditeljima. Dijete traži pažnju, umorno je, gladno ili se osjeća nelagodno. Nadalje, izljevi bijesa često su rezultat nezadovoljstva svijetom – dijete ne može dobiti stvar ili pridobiti roditelja da napravi nešto što ono želi. Frustracija je nezaobilazni dio života, sve dok djeca pokušavaju shvatiti kako ljudi, stvari i njihova vlastita tijela funkcioniraju.

Tantrumi su česti tijekom druge godine života, u vrijeme kad djeca svladavaju jezik. Jednogodišnjaci obično razumiju više nego što znaju izraziti. Zamislite da ne možete izraziti svoje potrebe – i eto frustracije koja prethodi bijesu. Kako se govorne vještine poboljšavaju, izljevi bijesa postaju rjeđi.

Zadatak s kojim se jednogodišnjaci suočavaju je sve veća potreba za samostalnošću. Dijete želi osjetiti neovisnost i kontrolu nad okolinom, a to je ponekad više no što može podnijeti. Sve su to savršeni uvjeti za unutarnju borbu jer dijete misli: "Mogu to sam." Ili: "Želim to, daj mi." Kad otkrije da ipak ne može i da ne može sve biti onako kako ono želi, pravo je vrijeme za izljev bijesa.


Izbjegavanje izljeva bijesa

S iznenadnim izljevima bijesa najbolje ćete izaći na kraj ako ih pokušate izbjeći. Evo nekoliko prijedloga koji vam u tome mogu pomoći:

* Provjerite glumi li vaše dijete jer ne dobiva dovoljno pažnje. Djetetu je negativna pažnja (roditeljski odgovor na izljev bijesa) bolja od nedostatka pažnje. Naviknite se primjećivati dijete kad je dobro (time in), što znači da trebate nagraditi vaše zlato s malo pažnje za dobro ponašanje.
* Omogućite djetetu da osjeti kontrolu nad malim stvarima, što može zadovoljiti potrebu za neovisnošću i suzbiti izljeve bijesa. Ponudite manje izbore poput biranja vrste soka, vremena kada će oprati zube (npr. prije ili poslije kupanja).
* Zabranjene stvari držite negdje gdje ih dijete neće vidjeti ili moći dohvatiti. Tako ćete smanjiti izazove i onemogućiti bijes. To naravno neće uvijek biti moguće, osobito izvan vlastitog doma, gdje okolinu ne možete kontrolirati.
* Odvratite djetetu pažnju. Iskoristite kratke raspone pažnje i ponudite mu zamjenski predmet umjesto željenog, započnite novu aktivnost da bi nadomjestili zabranjenu ili umanjili frustraciju. Možete i jednostavno promijeniti okolinu. Odvedite dijete van ili u drugu sobu.
* Odredite vrijeme za uspjeh dok se dijete igra ili usavršava novi zadatak. Uvijek nudite igračke i igre prilagođene uzrastu. Možete početi s nečim jednostavnim prije nego krenete na zahtjevnije zadatke.
* Pažljivo razmotrite dječju molbu ili zahtjev. Je li zaista pretjeran? Možda i nije. Sami birajte bitke i prilagodite se kad možete.
* Budite svjesni dječjih granica. Ako znate da je dijete umorno, nije najbolji trenutak za nabavku ili još samo jedan zadatak na brzinu.

Ako dijete radi nešto opasno, a ponavlja zabranjeno ponašanje i nakon što mu je rečeno da prestane, primjenite time-out ili držite dijete čvrsto nekoliko minuta. Budite uporni. Dijete mora razumjeti da ste neumoljivi kad je sigurnost u pitanju.


Postupci pri izljevima bijesa

Kada ste suočeni s mučnim izljevima bijesa, bez obzira na uzrok, zapamtite: ostanite smireni. Ne komplicirajte problem vlastitom frustracijom. Djeca osjete kada se roditelji ljute. To samo pogoršava frustraciju vašeg djeteta, tako da se morate nositi s još gorim izljevom bijesa. Umjesto toga, duboko udahnite i pokušajte bistro razmišljati.

Vaše dijete se oslanja na vas i vi ste mu uzor. Udaranje i pljuskanje ne pomaže; fizički postupci šalju djetetu poruku da su primjena sile i tjelesno kažnjavanje u redu. Umjesto toga, imajte dovoljno samokontrole za oboje.

Najprije pokušajte shvatiti što se događa. Izljevi bijesa trebaju se različito rješavati ovisno o uzroku. Pokušajte shvatiti odakle dolaze. Na primjer, ako je upravo doživjelo veliko razočaranje, trebat će vašu utjehu.

Potpuno je druga situacija kad nastupi izljev bijesa zato što je djetetu nešto odbijeno. Jednogodišnjaci imaju razvijene prilično elementarne vještine zaključivanja pa vjerojatno nećete daleko stići objašnjavanjem. Ignoriranje ispada jedan je način rješavanja – ako izljev bijesa ne predstavlja prijetnju djetetu ili drugima. Nastavite sa svojim aktivnostima, ne obraćajući pažnju na dijete, ali držite ga na oku. Ne ostavljajte dijete samo. Dovoljno je što se nosi s emocijama koje ne može kontrolirati, ne mora se još osjećati i napušteno.

Ako je dijete u situaciji da povrijedi sebe ili druge tijekom izljeva bijesa, odvedite ga na tiho i sigurno mjesto da ga smirite. To se također odnosi na izljeve bijesa na javnim mjestima.

Starija djeca najčešće koriste tantrume da bi bilo po njihovom ako su naučili da im takvim ponašanjem uspijeva. U školskoj dobi, prikladno je poslati ih u sobu da se malo "ohlade". Umjesto da odredite vremensku granicu, možete reći djetetu da u sobi mora ostati toliko dugo dok ne vrati kontrolu. Ovakva opcija osnažuje; dijete samo može utjecati na ishod vlastitim postupcima, i na taj način dobiva osjećaj kontrole koji se tijekom izljeva bijesa izgubi.


Nakon oluje

Povremeno će dijete imati problema s prekidanjem izljeva bijesa. U tom slučaju, pomaže da kažete djetetu: "Pomoći ću ti da se smiriš."

Nikako nemojte nagraditi dijete popuštanjem nakon provale bijesa. To će samo pokazati vašem djetetu da je bijes bio učinkovit. Umjesto toga, verbalno pohvalite dijete što je vratilo kontrolu.

Neka djeca su posebno osjetljiva nakon izljeva bijesa, obično kad znaju da nisu bila u pravu. Sada je vrijeme da dijete zagrlite i uvjerite da ga volite bez obzira na sve.


Kada posjetiti liječnika?

Konzultirajte liječnika:

* Ako imate pitanja o onom što radite i što vaše dijete radi.
* Ako su provale bijesa češće ili traju dulje nego što biste očekivali.
* Ako ste nezadovoljni svojim reakcijama.
* Ako stalno popuštate.
* Ako izljevi bijesa potaknu puno loših osjećaja.
* Ako izljevi bijesa postaju sve češći, jači, dulji.
* Ako vaše dijete redovito povrijedi sebe ili druge.
* Ako je dijete destruktivno.
* Ako dijete pokazuje poremećaje raspoloženja poput negativnosti i odbijanja, niskog samopoštovanja ili pretjerane ovisnosti.

Pedijatar također može potražiti tjelesni problem koji ponekad pogoduje izljevima bijesa, iako je to rijetko. To uključuje probleme sa sluhom, vidom, kronične bolesti, zastoj govora ili probleme s učenjem.

Zapamtite, izljevi bijesa najčešće nisu razlog za brigu i uglavnom se smiruju sami od sebe. Kako se djeca razvijaju, kako se poboljšava njihovo poimanje sebe i svijeta oko sebe, razina frustracije se smanjuje. Manje frustracije i više kontrole znače manje izljeva bijesa – i sretnije roditelje.