spontani i depresija i roditelji

[junakvašegdoba]

Na prosloj stranici su svi protiv psihologa..jer sam ja tobpredlozio

[QuercusRobur]

Ma psiholog je OK, ali je zasad nepotreban (osim ako ona ne osjeća da bi htjela s tak nekim porazgovarat). Gle, kad ti netko važan umre, isto ne očekuješ da ćeš za dva dana bit ok. Neki ljudi tuguju tri dana, neki pet godina. Nema tu na silu.
Koliko god ti sad bilo teško nju gledat takvu, to je prirodan proces. I ona ga mora proć. Ako osjeti pritisak, pa zbog krivnje to negdje u sebi zakopa umjesto da sad to proživi kak treba, doć će to kad-tad na naplatu.
Budi uz nju, ne tlači ju. Budi spreman i na to da joj bude bolje i onda odjednom opet padne u depru. Što to bolje sad "odradi" (i ti s njom), manje će bit posljedica..

[junakvašegdoba]

QuercusRobur kaže:

Ma psiholog je OK, ali je zasad nepotreban (osim ako ona ne osjeća da bi htjela s tak nekim porazgovarat). Gle, kad ti netko važan umre, isto ne očekuješ da ćeš za dva dana bit ok. Neki ljudi tuguju tri dana, neki pet godina. Nema tu na silu.
Koliko god ti sad bilo teško nju gledat takvu, to je prirodan proces. I ona ga mora proć. Ako osjeti pritisak, pa zbog krivnje to negdje u sebi zakopa umjesto da sad to proživi kak treba, doć će to kad-tad na naplatu.
Budi uz nju, ne tlači ju. Budi spreman i na to da joj bude bolje i onda odjednom opet padne u depru. Što to bolje sad "odradi" (i ti s njom), manje će bit posljedica..

Hvala na postu

Ne znam samo kako bi izgledalo da ja odem par dana na put a ona sama ostane doma, vjerovatno bi lezala cijeli dan, nebi se nahranila vjerovatno o nekim drugim atvarima da ne govorim i tog se bojim.
Jer zivot mora dalje, i ja bih volio da mogu s njom bit dok se ne izvuce al nemogu, ne da nebi htio nego jednostavno svoj posao nemogu oatavit toliko dugo.

[JustForFun]

Jel meni promaklo da je netko protiv psihologa?
A jesi ti mislio za nju ili za vas kao par?

Mada se slazem sa postom iznad sve je jos u domeni prirodnih procesa - faza tugovanja.
Ali svakako mozete to proci sa psihologom jer su se pojavili novi momenti u vezi sa tvojim roditeljima.

[junakvašegdoba]

Svi ste u pocetku rekli da ne poduzimam nista.. Nego pustim vrijeme pa ako ne krene na bolje da odemo psihologu.

Paihologu bi isli oboje naravnom eventualno ako bi ona zeljela sama..

[chocolatecookie]

junakvašegdoba kaže:

Na prosloj stranici su svi protiv psihologa..jer sam ja tobpredlozio

Skoro svi su ti spomenuli da stručna pomoć ne bi bila loša ideja.

S obzirom na to da izmišljaš što piše u tuđim postovima, a i priča ti se dosta mijenja, pa te prvo iritira što je ona tužna a nema ni seksa, a onda se užasno brineš što ćeš je morati pustiti samu doma jer ne jede, tvoji su je roditelji prvo izravno napali, a onda rekli jednu rečenicu u dva sata na kavi od sat vremena, mislim da je vrijeme da preispitaš imaš li uopće curu ili si oplodio prugastu čarapu.

[junakvašegdoba]

QuercusRobur kaže:

Ako za dva-tri mjeseca nema napretka, onda možda treba početi razmišljati o terapiji ili sl. Ali zasad polako. !

chocolatecookie kaže:

Nije još prošlo ni mjesec dana, daj ženi vremena.

Mad_Hatter kaže:

daj ženi vremena.

Izmisaljam ja..
Niko nije napisao da joj dam vremena pa ako ne bude islo na bolje da potrazim pomoc!! Cak ni ti

Uzivas li bit zla? Jel te to dize? Dize te izvrcanje tudih recenica?
Ajde dovoljmo mi je tesko i bez tebe

[higijeničarka]

junakvašegdoba kaže:

Izmisaljam ja..
Niko nije napisao da joj dam vremena pa ako ne bude islo na bolje da potrazim pomoc!! Cak ni ti

Glupo mi citirat samu sebe, al za sebe sigurno znam da sam napisala sljedeće još na prvoj stranici:

higijeničarka kaže:

I napokon, ako ovo vrijeme tugovanja potraje (čitaj: mjesecima), motiviraj ju da potraži pomoć (nek izmjenjuje iskustva s nekim tko je prošao kroz isto, nek potraži stručnu pomoć, nek čita forumska iskustva drugih žena u sličnoj situaciji.... itd).

Što je važno tko je gdje što napisao? Prva stranica, druga stranica...
Mi te savjetujemo, a ti uzmi ono što smatraš da je najbolje i ima najviše smisla. Zašto se prepireš s ljudima?

[junakvašegdoba]

chocolatecookie kaže:

Skoro svi su ti spomenuli da stručna pomoć ne bi bila loša ideja.

S obzirom na to da izmišljaš što piše u tuđim postovima, a i priča ti se dosta mijenja, pa te prvo iritira što je ona tužna a nema ni seksa, a onda se užasno brineš što ćeš je morati pustiti samu doma jer ne jede, tvoji su je roditelji prvo izravno napali, a onda rekli jednu rečenicu u dva sata na kavi od sat vremena, mislim da je vrijeme da preispitaš imaš li uopće curu ili si oplodio prugastu čarapu.

Molim te pronadi gdje sam ja napisao da je bilo jednom
Napisao sam da se ponovilo u par navrata kroz recenicu ili dvije. Tj. Pojasbio to.

I toplo ae nadam da nemas svekrvu za njeno dobro.

[Mad_Hatter]

"daj ženi vremena" u smislu: ne očekuj od nje da fešta, tulumari, seksa se, pije, pjeva i pleše kao da se ništa nije dogodilo. vjerujem ti da i ti osjećaš gubitak - sjećam se svog muža, bio je potpuno slomljen skupa sa mnom - ali dopusti da ga ona, kao osoba u kojoj je taj maleni fetus rastao, čija kompletna hormonalna ravnoteža se promijenila, čije tijelo je počelo već dobrano osjećati promjene, treba više vremena za oporavak nego ti. ona je taj gubitak osjetila i fizički, a ne samo emocionalno.
na početku nisi spomenuo da leži u krevetu i treba ju tjerati da ustane i pojede nešto. taj maleni detalj je velika razlika - između pojmova "tugovanje" i "depresija".

[jopko_bopko]

junakvašegdoba kaže:

Na prosloj stranici su svi protiv psihologa..jer sam ja tobpredlozio

Primjećuješ li razliku između ovoga što piše u prvom postu:

junakvašegdoba kaže:

postala je dosta ljuta, tužna, i panična, ne želi nikakve odnose, dok je prije ona bila stalno za akcije

i ovoga:

junakvašegdoba kaže:

Da nisam na go ona vjerovatno nebi ni jela, ni ustala iz kreveta.. A to nemogu dopustit radi nje

Prvo- tužna je, ljuta i nije joj do seksa poslije pobačaja nije neuobičajeno ponašanje i nije za psihologa. Drugo- ne želi jesti i ustati iz kreveta jest, ako potraje. Ljudi ti pišu na temelju informacija koje si im sam dao, tako da ne razumijem čemu glumljenje žrtve.

edit: a da ne govorim o tome kako ti je uopće palo na pamet inicirati odnose sa nekim tko ne želi jesti i ustati iz kreveta

[nesretna1]

Junace, sekiras se bez veze i zbog nevaznih ljudi
Nisam, na srecu, prosla kroz ovakav gubitak no izgubila sam oba roditelja i baku i njenu sestru s kojima sam odrasla. Cesto sama, kad me pogodi nesto (posljednja je bila tatina smrt), odbijam hranu i zavucem se u krevet u kojem sam u svojem svijetu gdje je sve lijepo i dobro, ne moram se suocavati s vanjskim svijetom.
Rekla sam ti vec i ponovit cu- to je normalno razdoblje koje traje 2-3 mjeseca. Ona nece umrijeti od gladi ako ti odes na posao, uistinu nece.
Ono sto pomaze je da vidi da si tu, a ono sto odmaze je da vidi da se sekiras.
Malo po malo ce biti sve bolje i bolje, a ti u meduvremenu cekaj. No pokusaj je ukljuciti u normalne aktivnosti. Pr kad kuhas pitaj je da ti pomogne u kuhinji pa sve i da samo sjedi tamo kraj tebe.
Pricaj joj o tome sto se dogada u vanjskom svijetu, onom izvan njezine glave, ne zaboravi napomenuti da i tebe taj gubitak boli i da shvacas kako se osjeca. No nemoj dozvoliti da te vidi nasekiranog, ni zbog foruma, ni zbog mame ni zbog nje.
Brines se previse a ponekad ni to uistinu nije dobro. Samo hrabro naprijed i sve bu ok

[Retra]

Njoj se sada uzasno tesko. Spontani je jako bolno iskustvo i obavezno je podebljano grizodusjem i osjecajem odvratne krivice.
Prosla sam ga, prva tri tjedna sam pusila, cugala, izlazila van, drzala neku kretensku dijetu i mislila da cu umrijeti od tuge jer sam bila ziher da sam zbog toga svega skupa pobacila.

Pusti, nemoj je ni pokusavati ufurati u svakodnevicu koju ste imali prije. Samo budi negdje blizu ako zatreba podrsku i zagrljaj. Proci ce, samo joj treba dati vremena da to odtuguje.

Da je njena reakcija drugacija, ne bi bilo normalno.

Mislim da joj ne treba strucna pomoc, osim ako potraje duze.

Edit: Vjerujem da ti je uzasno tesko gledati nju kako pati, ali vjeruj mi, ta tvoja patnja se ni ne da komparirati s onim sto ona sada prolazi. Daj joj vremena i mira.

[AlkaMine]

Mad_Hatter kaže:

ok, ovo je potpuno netočno. njena reakcija uopće nije znak nezrelosti. to je znak da je bila trudna i izgubila željenu trudnoću.
imala sam skoro 30 kad sam izgubila trudnoću, i jednako tako me pogodilo. sad hoćeš reći da sam bila nezrela jer sam bila tužna, depresivna, plakala i nije mi bilo do zabave i tulumarenja? nezrelo je uzeti si koji mjesec da odžaluješ spontani? dijete za koje si već imena smišljala? mislim, stvarno! koliko si spontanih imala, kad tako sigurno i samouvjereno putem toga procjenjuješ nečiju zrelost? hajde mi nađi ženu koja je izgubila željenu trudnoću i samo se okrenula na peti i otpičila dalje s osmijehom!
da, ako nije prva trudnoća, pa imaš još koje dijete doma, moraš nabaciti fasadu i pretvarati se koliko-toliko zbog postojećeg djeteta da su stvari normalne, pogotovo ako je maleno pa ne može shvatiti što se događa. ali moraš biti emotivna okamina, a ne zrela osoba, da na takav traumatični događaj samo odmahneš rukom i nastaviš kao da ništa nije bilo.
što volim kad ljudi prosipaju pamet o stvarima o kojima pojma nemaju.

Pa nije ni meni jasno kako sebi dozvoljavaš da prosipaš pamet samo zato jer si ti to prošča i SAMO ti znaš kako je to. Ljudi drugačije reaguju na šokove, ako nisi znala, to što ja nisam prošla to ne znači da nisu moje prijateljice, pa jedna ovako reaguje, jedna onako. I izvinićeš, nije isto imati 21. i 30 godina, koliko god ti mislila da jeste. Ne mislim da si nezrela što si dala si vremena, to je i bit mogp osta. Vrijeme, ako ono ne uradi svoje, to je već druga tema.

[leeloo27]

Kakve veze ima koliko ko godina ima? Šta ženskicu od 30 godina manje boli i lakše se nosi sa spontanim nego ona od 20? Ovisi o tome ko se kako nosi sa koje kakvim problemima, ne reagiramo svi na smrt bližnjega na isti način. Nema to veze s godinama.

[AlkaMine]

leeloo27 kaže:

Kakve veze ima koliko ko godina ima? Šta ženskicu od 30 godina manje boli i lakše se nosi sa spontanim nego ona od 20? Ovisi o tome ko se kako nosi sa koje kakvim problemima, ne reagiramo svi na smrt bližnjega na isti način. Nema to veze s godinama.

Ne slažem se uopće, godine su itekako bitne u svemu ovome, naravno, uzimajući obzir i okolnosti. Krećem od sebe naravno, mnogo drugačije reagujem i nosim se sa teškoćama danas, nego prije 10 godina kad sam bila u dvadesetim.

[leeloo27]

Čuj, dok ti se neke stvari u životu ne dogode nemaš uopće ideju kako ćeš reagirati ni sa 15 ni sa 20 ni sa 50 godina. Kao što rekoh nismo svi isti, ne nosimo se svi isto sa problemima i nema to veze sa godinama.

Ja se isto sa nekim stvarima danas bolje nosim nego prije 10 godina, što ne znači da bi se u ovakvim situacijama nosila s njima bolje nego kad sam bila mlađa. Neke stvari u životu te jednostavno izbace iz cipela ma koliko god imao godina.

[Mad_Hatter]

ne kažem da SAMO ja znam kako to izgleda. ali kažem da osoba koja nikada trudna nije bila, a kamo li preživjela spontani SIGURNO NEMA POJMA kako to izgleda. a da je malo prepotentno uzimati si za pravo određivati nečiju zrelost po tome kako se nosi s traumom za koju nemaš uopće predodžbe kakva je. vidi ju, žaluje - to sigurno znači da je nezrela.

[AlkaMine]

Mad_Hatter kaže:

ne kažem da SAMO ja znam kako to izgleda. ali kažem da osoba koja nikada trudna nije bila, a kamo li preživjela spontani SIGURNO NEMA POJMA kako to izgleda. a da je malo prepotentno uzimati si za pravo određivati nečiju zrelost po tome kako se nosi s traumom za koju nemaš uopće predodžbe kakva je. vidi ju, žaluje - to sigurno znači da je nezrela.

Ajme, kako si ti mene pogrešno razumjela. "Nezrela" ne mislim u negativnom kontekstu, i da, dajem sebi za pravo da posavjetujem momka, obzirom da su i mene savjetovali oni koji nisu izgubili recimo tatu prije nego ja i ne vidim da su bili glupi, ili gledam to kao ti. U svakom slučaju, imam najbolje namjere prema situaciji, do osobe je naravno šta će uzeti, ili ne. BTW, imam najbolju frendicu koja je izgubila jedva začetu bebu, sa njom sam već 6 godina i njenim problemima, veli mi da ne zna ša bi da nisam uz nju. A ne, nisam bila trudna, nemam namjeru i ne planiram. Samo empatija.

[higijeničarka]

leeloo27 kaže:

Kakve veze ima koliko ko godina ima? Šta ženskicu od 30 godina manje boli i lakše se nosi sa spontanim nego ona od 20? Ovisi o tome ko se kako nosi sa koje kakvim problemima, ne reagiramo svi na smrt bližnjega na isti način. Nema to veze s godinama.

Mad_Hatter kaže:

ne kažem da SAMO ja znam kako to izgleda. ali kažem da osoba koja nikada trudna nije bila, a kamo li preživjela spontani SIGURNO NEMA POJMA kako to izgleda. a da je malo prepotentno uzimati si za pravo određivati nečiju zrelost po tome kako se nosi s traumom za koju nemaš uopće predodžbe kakva je. vidi ju, žaluje - to sigurno znači da je nezrela.

Naravno da nema veze sa godinama. Ali mi autorovu curu ne poznajemo. Otkud mi znamo i po čemu da sudimo?

Jedina informacija koju imamo je da cura ima 21 godinu. Za pretpostavit je da su šanse manje da je netko sa 21 godinom potpuno izgrađena osoba, mentalno i emotivno posloženija od recimo neke žene sa 31 godinom.

Naravno da je to individualno, ali godine su također faktor koji itekako može biti ukazatelj na nešto.

U ovom konkretnom primjeru godine se uzimaju kao dodatno objašnjenje zašto je normalno da se netko teško nosi sa situacijom. Nisu ujedno i ekskluzivan razlog.