Darovi Duha Svetoga

[piramida4]

bestvy77 kaže:

Dali ti to ozboljno ?
To je umetnuta DEFINICIJA TROJSTVA !!!

Jel tebi jasno što je TTT?
Bog Otac - Bog Sin - Bog SD.

Gdje toga ima u datom stihu?

----------------------------
Treba uočiti to da sami TTT
ne upotrebljavaju taj stih kao krunski dokaz za TTT.
Zašto?

Pa zato jer i naj-slabiji istraživač Biblije,
pročitao bi i okolne stihove koji kažu:

-----------------------------------

1. Ivanova 5,5 Jer tko da pobijedi svijet, ako ne onaj, koji vjeruje, da je Isus Sin Božji?
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Svijet pobjeđuje onaj koji vjeruje da je Isus - Sin Božji.
Svijet NE-pobjeđuje onaj koji vjeruje da je Isus = Bog.
---------------------------------------------------------
1. Ivanova 5,6 Ovaj je, koji dođe vodom i krvlju i Duhom, Isus Krist, ne samo u vodi, nego u vodi i krvi; i Duh je, koji svjedoči, jer je Duh istina.

1. Ivanova 5,7 Jer su trojica, što svjedoče u nebu: "Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno,

1. Ivanova 5,8 I troje je, što svjedoči na zemlji: "Duh, i voda, i krv; i ovo je troje jedno.
-------------------

Jel ti jasno?
2 svjedočanstva.
Jedno na Nebu.
Drugo na Zemlji.

Na Nebu - Bog Jahve koje se "sastoji" od
Oca - Logosa - SD.

Na Zemlji - Isus -
Duh - Voda - Krv.
------------------

Stih nema veze sa TTT,
nego jasno obara TTT
i kaže da je Logos OD Boga Jahve,
te kaže da Isus nije Logos,
i kaže da SD nije posebna osoba - nego dio Boga Jahve.

[bestvy77]

piramida4 kaže:

Jel tebi jasno što je TTT?
Bog Otac - Bog Sin - Bog SD.

Gdje toga ima u datom stihu?

----------------------------

Hajde molim te nemoj vise....ovo nema smisla.........za cijeli svijet je ovo jedina definicija trojstva koja je od 16.stoljeca manipulativno ubacena, i jedino tamo stoji da su njih troje jedno iliti skupa , sto naravno nije istina! GAME OVER

[piramida4]

bestvy77 kaže:

Hajde molim te nemoj vise....ovo nema smisla.........za cijeli svijet je ovo jedina definicija trojstva koja je od 16.stoljeca manipulativno ubacena, i jedino tamo stoji da su njih troje jedno iliti skupa , sto naravno nije istina! GAME OVER

Daj si truda pa još jednom pročitaj te sve stihove.
Sasvim je jasno iz njih da nema TTT.
Jasno je da su Dvojica.
Jedan je Jedini Bog Jahve,
a Drugi je Isus Božji Sin - ne-bog.

Jasno je rečeno da Logos nije Isus.

Niti jedan "ozbiljni" teolog TTT
nikada ne upotrebljava ove stihove,
jer im ruše TTT nauk.
Isus nije RIJEČ.

[piramida4]

Ovdje je tema
Darovi Duha Svetoga

Da li si po Krštenju
dobio koji dar SD?

Koji?

Ako nisi - što misliš - Zašto nisi?

[Čudnovata Ivy]

I...čitam ja ovu temu vidim da se rastače na tisuće djelova, al' eto, držat' ću se darova.

Dakle, ja sam obraćenik.
Bila sam u neokatekumenskoj zajednici odmalena, jer mi je mama išla, pa tako i ja. Kad sam navršila 16, odustala sam od nje, i krenula najlošijim mogućim stopama okultizma iz kojih sam se jedva izvukla s posljedicama kao što su depresija i anksioznost.

Moje obraćenje počelo je prošle godine. Došla sam kod jednog svećenika s malo više ovlasti i popričala s njim, on mi je preporučio duhovnu obnovu, životnu ispovijed, te molitve iscijeljenja i izbavljenja. Dan kad sam mu se trebala javit, ni sama ne znam kako, bio je nedostupan cijeli dan, nikako ga nisam mogla dobit. Idući dan broj je NESTAO iz mog mobitela, doslovno...
Nisam se našla s njim ali sam se ispovjedila kod drugog svećenika. Pokušala sam krenuti na misu opet, ali svaki put se nešto ispriječilo. Nisam išla nikako i opet sam počela padati.

Onda sam došla u karizmatsku zajednicu u kojoj su mi roditelji. Puna negacije, cinizma, mržnje, i ostalih negativnih osjećaja koji idu u paketu s tim. Baš taj dan su molili molitvu izbavljenja! Dakle svećenik kaže citat iz molitve a mi ga ponovimo. Ja, naravno nit' sam razmišljala o molitvi, govorila sam je jer ''moram'', nisam apsolutno ništa očekivala jer mi se vjera svela na propast i očaj. Sve što sam o vjeri znala sam upotrebljavala protiv nje, ni sama ne znam zašto, ali ipak nikada nisam uspjela izgasiti onaj mali plamičak koji mi govori, ''Isus je tu i ti to znaš, vrati se...'' no od mene ni zuc'.

I izmolivši molitvu izbavljenja, na onaj AMEN, kada smo ga izrekli, na taj AMEN, sam doživjela nešto što riječima NE MOGU opisati.
Nekakva sila, ne znam kako to drugačije opisati, me jednostavno savila u struku, samo sam ''plesnula'' i savila se sjedivši na stolici i odjednom sam ostala bez daha, pokušavala sam ga dohvatit, ali bilo mi je sve teže, ja sam DOSLOVNO mislila da ću umrijet'. Možda je usporedivo s napadajem panike, ali to nije bilo to, ovo je bilo mnogo jače i izražajnije. Ni sad mi nije jasno kako da to objasnim.. I hvatavši zrak, u glavi su mi se vrtile nekakve brojke u tisućama, ne znam, kasnije sam to povezala s Isusovim udarcima bičeva...
Počela sam jecati, zapravo to nije bilo ni jecanje, to je bilo očajavanje u agoniji iz dubine mog bića, moje duše... TO JE BIO PAKAO!
Trajalo je tako nekih desetak minuta, brat koji je sjedio kraj mene se prepao jer je mislio da je kraj, da ću umrijet, mater mi je ostala u šoku i bojala se za mene, ali na kraju kad sam se smirila, samo sam se nastavila tresti i bilo mi je užasno hladno...

Nakon toga svega sam po prvi put doživjela padanje u Duhu.
Pala sam odmah. Osjećaj je bio nevjerojatan..
Idući put kada sam došla, nakon tjedan dana, dakle, kao da sam zaboravila na ono što mi se dogodilo, opet sam počela sa svojim bijednim filozofiranjem koje nema smisla, opet cinizam, to je bio posljednji put, opet sam odustala....
Opet sve po starom.

I onda, prije mjesec dana, brat me pozvao u karizmatsku zajednicu u kojoj mi je rođak, koji će se inače i zarediti, i zamolili su me da dođem...Više je i meni došlo u glavu da se gubim, da ću pasti do dna ako se ne trgnem, da me Isus zove, a ja se godinama pravim da ga ne čujem.. Došla sam i dalje prepuna negacije, kada sam vidjela kako Duh Sveti dira te ljude, a mene zaobilazi, umjesto da sam se zapitala što radim pogrešno - a živim pogrešno, ja sam bila ljubomorna, i te ljude sam prezirala iz dna duše.

Idući tjedan me brat doslovno JEDVA nagovorio da odem opet, da dam priliku samoj sebi, e te večeri sam se prepirala s njim i materom, do te mjere da sam ih uvjerila da je cijelo kršćanstvo pogrešno! Znala sam, bila sam svjesna da imam teatralan nastup i vokabular, a poznajući njih cijeli život, znam kako dišu, plus sva mržnja i negacija iz mene, sve je rezultiralo time da su skoro povjerovali do kraja.

Ujutro sam bila ok, i ipak sam otišla. Bilo mi je malo bolje nego prvi put. No, i dalje nepotpuno... I zatim, došla sam na duhovnu obnovu koja se tu organizirala. Prvi dan mi je bilo muka, skoro sam povraćala, glava me ubijala, i da, tada sam počela pjevati u slavljeničkom timu

Idući dan sam napokon imala životnu ispovijed, sve grijehe koje sam nehotice počinila u najranijoj mladosti tj. djetinjstvu - a zapravo su me prikovali za okultizam, sam srezala u korijenu.
Sve okultne predmete koji su mi bili u kući sam dala svećeniku.
Tada sam se NAPOKON osjećala slobodno!
Kao da sam godinama bila u okovima, u lancima, i tada sam bila oslobođena, upravo tada!
Počela sam padati u Duhu, spontano na molitvama, sve dublje, sve intenzivnije, i sada se i dalje borim s kušnjama...Svjesna sam da, što smo bliže Bogu, vragu smo interesantniji, to je borba...Ali ne namjeravam iz nje OPET izaći kao gubitnica.

I, sad da ne bude da nisam napisala ništa o darovima Duha, da, dobila sam onaj prvi dar - dar hvaljenja Boga u jezicima, pravim pravcatim rečenicama, jer taj dar i jest upravo to - da ti se duša stopi s Bogom, da hvali Boga onako kako mi nikada ne bi svjesno uspjeli!

Kako sam se osjećala? Osjetila sam jako čudan osjećaj u vilici, osjećaj ugodne VATRE, jezik mi se sam od sebe počeo micati, predivan osjećaj, a toliko nekontroliran

I sada se čudim zašto ovo pišem, jednostavno sam osjetila potrebu, dosad nikada nisam nikome ispričala ovako, cijelu priču, i evo mog prvog ''svjedočanstva''

Jednostavno se treba prepustiti Bogu, njegovom sinu Isusu predati sve svoje terete, i zamoliti da nas svojom krvlju pročisti, treba moliti Mariju, našu majku da nas zaogrne svojim plaštem i štiti, i predati svaki svoj dan Duhu Svetomu i truditi se ZAISTA promijeniti svoj život, DOPUSTITI da bude promijenjen.

Samo se treba otvoriti, a upravo su te zidine koje smo skoro svi oko sebe izgradili najveća prepreka, a nitko ih neće razbiti ako to sami ne želimo. A onda, samo hrabro!

[krena]

DA MI NEPROPADNE NAPISANI POST :

todaytonight kaže:

jedina individualnost koja postoji u klonova koji su PRAZNI je arsenal ubojitog oruzja kojim misle da mogu nauditi ljudima pod miloscu Duha Razuma

razum je drugi dar Svetoga Duha i nije, kako Nemruth Dagi podmecuci pozare misli tekovina pokreta prosvjetiteljstva. a da kako bi drukcije nego vredjajucki i nasilnicki minirajuci svaku dobru volju samo zato sto se ne zna voditi dijalog s ljudima pod miloscu toga Duha. bas isto kao jedan jedancat sa svim ostalim istovjetnim klonovima od kojih je sazdano i svih 96% upisa ovoga pdf-a. to je ono sto me bode u oci i nasta zelim baciti svjetlo znanja

da, tema mi je Duh Razuma, od cijeg pomanjkanja pati na primjer predsjednicki kandidat Josipovic, buduci da nam je ovih dana sad pred ocima kao veoma upecatljiv ilustrator tog pomanjkanja. jednako kao i toliki ovdje na ovom pdf-u koji su posvadjani s tim Duhom i ciju milost odbijaju, i to je ono sto je meni toliko evidentno. kao kad pomanjkanje nekog vitamina zahvati cijelu vrstu (nadam se da sad ovo nece biti premjesteno na botaniku)

Na njemu će počivati duh Gospodnji: duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega.
Izaija 11: 2-3

ili navodi o impartaciji darova Duha Bozjeg iz Pavlove teologije ..
kad prebolim naprasno zatvorenu temu


to je Duh koji je zivot i koji covjeku daje vjerodostojnost, to je ‘ono nesto’ bez cega nema kreativnosti ni stvaralastva, to je Duh koji covjeku daje mir i radost, pouzdanje

ne znam zasto bi bilo nepodobno i tabu na hrvatskom podforumu Religije reci da mi je Kolinda u svom predsjednickom suceljavanju s predsjednickim protukandidatom Josipovicem svjedok toga Duha, nasuprot Josipovicu koji je u drugu toliko ocitu krajnost pojava s upravo nedostatkom toga Duha i bas zbog toga se doima prazno i mrtvo, a ne vjerodostonjo kao Kolinda

meni ovdje nisu briga predsjednicki kandidati, vec forumasi Religije na ciju prazninu i odbijanje toga Duha apeliram kao primjerima iz prve ruke. apeliram na taj nacin sto zelim dijalog o (pobogu teoloskom, a ne politickom terminu!) Bozjem Duhu Razuma

okej, bozjem duhu razuma

dar razuma je vazan za krscanski zivot, i iz prilozenog vidim da nije vazan za zivot agnostika i slicnih, jer im je u debeloj zataji. takvi su, sorry, predvidivi, dosadni i zamorni. retrogradni su, nazadni i optuzivacki. depresivni su, umisljeni, udrukane privremene mirnoce, napuhani i puni lazne pravednosti. niskih nesvrsishodnosti i neprestano gledajuci unazad, a ne unaprijed

oprostite, ali meni pomaze opisati Duha Razuma, kao i nedostatak istoga kad mislim na predsjednicke kandidate. Duh Razuma je vjecan i meni je to vase (prolazno) suceljavanje samo njegova ilustracija, no, mozemo sacekati da prodju izbori pa da nastavimo ovu temu korisnog razmatranja buduci da su forumski drugovi trenutacno nervozni i vide samo ono sto ne primjecuju da rade drugima, a to je podmetanja i indoktrinacije

Josipović dakle nema dara Duha svetoga !!??
Ne vidim da ga puno ima ona koja stoji njemu nasuprot.
Jedini koji je imao dara Duha Svetoga je izgleda bio Vilibor koji se bori za sitnu boraniju. Ali on mi ne izgleda baš kao neki veliki vjernik. Pogotovo što ga nije bilo na Ponoćki. Doduše ,išao je na misu ranije.
Čini mi se da Duh Sveti ima jako čudne kreterije sa svojim milostima koje ljudima daje. Evo, naš nekadašnji premijer je bio pun Duha svetoga.
Predavao je vjeronauk, a uz to mu je brat svećenik, a sestra časna.
Dakle ima sve predispozicije da bude pun duha svetoga i da voli hrvatski narod prema boljitku.
Vidjeli smo kako je naš premijer napunjen Duhom svetim završio: u ćuzi !
A prije toga se kukavički povukao, bez obrazloženja.
Obrazloženje se kasnije iskristaliziralo.

[Luna L]

Čudnovata Ivy kaže:

I...čitam ja ovu temu vidim da se rastače na tisuće djelova, al' eto, držat' ću se darova.

Dakle, ja sam obraćenik.
Bila sam u neokatekumenskoj zajednici odmalena, jer mi je mama išla, pa tako i ja. Kad sam navršila 16, odustala sam od nje, i krenula najlošijim mogućim stopama okultizma iz kojih sam se jedva izvukla s posljedicama kao što su depresija i anksioznost.

Moje obraćenje počelo je prošle godine. Došla sam kod jednog svećenika s malo više ovlasti i popričala s njim, on mi je preporučio duhovnu obnovu, životnu ispovijed, te molitve iscijeljenja i izbavljenja. Dan kad sam mu se trebala javit, ni sama ne znam kako, bio je nedostupan cijeli dan, nikako ga nisam mogla dobit. Idući dan broj je NESTAO iz mog mobitela, doslovno...
Nisam se našla s njim ali sam se ispovjedila kod drugog svećenika. Pokušala sam krenuti na misu opet, ali svaki put se nešto ispriječilo. Nisam išla nikako i opet sam počela padati.

Onda sam došla u karizmatsku zajednicu u kojoj su mi roditelji. Puna negacije, cinizma, mržnje, i ostalih negativnih osjećaja koji idu u paketu s tim. Baš taj dan su molili molitvu izbavljenja! Dakle svećenik kaže citat iz molitve a mi ga ponovimo. Ja, naravno nit' sam razmišljala o molitvi, govorila sam je jer ''moram'', nisam apsolutno ništa očekivala jer mi se vjera svela na propast i očaj. Sve što sam o vjeri znala sam upotrebljavala protiv nje, ni sama ne znam zašto, ali ipak nikada nisam uspjela izgasiti onaj mali plamičak koji mi govori, ''Isus je tu i ti to znaš, vrati se...'' no od mene ni zuc'.

I izmolivši molitvu izbavljenja, na onaj AMEN, kada smo ga izrekli, na taj AMEN, sam doživjela nešto što riječima NE MOGU opisati.
Nekakva sila, ne znam kako to drugačije opisati, me jednostavno savila u struku, samo sam ''plesnula'' i savila se sjedivši na stolici i odjednom sam ostala bez daha, pokušavala sam ga dohvatit, ali bilo mi je sve teže, ja sam DOSLOVNO mislila da ću umrijet'. Možda je usporedivo s napadajem panike, ali to nije bilo to, ovo je bilo mnogo jače i izražajnije. Ni sad mi nije jasno kako da to objasnim.. I hvatavši zrak, u glavi su mi se vrtile nekakve brojke u tisućama, ne znam, kasnije sam to povezala s Isusovim udarcima bičeva...
Počela sam jecati, zapravo to nije bilo ni jecanje, to je bilo očajavanje u agoniji iz dubine mog bića, moje duše... TO JE BIO PAKAO!
Trajalo je tako nekih desetak minuta, brat koji je sjedio kraj mene se prepao jer je mislio da je kraj, da ću umrijet, mater mi je ostala u šoku i bojala se za mene, ali na kraju kad sam se smirila, samo sam se nastavila tresti i bilo mi je užasno hladno...

Nakon toga svega sam po prvi put doživjela padanje u Duhu.
Pala sam odmah. Osjećaj je bio nevjerojatan..
Idući put kada sam došla, nakon tjedan dana, dakle, kao da sam zaboravila na ono što mi se dogodilo, opet sam počela sa svojim bijednim filozofiranjem koje nema smisla, opet cinizam, to je bio posljednji put, opet sam odustala....
Opet sve po starom.

I onda, prije mjesec dana, brat me pozvao u karizmatsku zajednicu u kojoj mi je rođak, koji će se inače i zarediti, i zamolili su me da dođem...Više je i meni došlo u glavu da se gubim, da ću pasti do dna ako se ne trgnem, da me Isus zove, a ja se godinama pravim da ga ne čujem.. Došla sam i dalje prepuna negacije, kada sam vidjela kako Duh Sveti dira te ljude, a mene zaobilazi, umjesto da sam se zapitala što radim pogrešno - a živim pogrešno, ja sam bila ljubomorna, i te ljude sam prezirala iz dna duše.

Idući tjedan me brat doslovno JEDVA nagovorio da odem opet, da dam priliku samoj sebi, e te večeri sam se prepirala s njim i materom, do te mjere da sam ih uvjerila da je cijelo kršćanstvo pogrešno! Znala sam, bila sam svjesna da imam teatralan nastup i vokabular, a poznajući njih cijeli život, znam kako dišu, plus sva mržnja i negacija iz mene, sve je rezultiralo time da su skoro povjerovali do kraja.

Ujutro sam bila ok, i ipak sam otišla. Bilo mi je malo bolje nego prvi put. No, i dalje nepotpuno... I zatim, došla sam na duhovnu obnovu koja se tu organizirala. Prvi dan mi je bilo muka, skoro sam povraćala, glava me ubijala, i da, tada sam počela pjevati u slavljeničkom timu

Idući dan sam napokon imala životnu ispovijed, sve grijehe koje sam nehotice počinila u najranijoj mladosti tj. djetinjstvu - a zapravo su me prikovali za okultizam, sam srezala u korijenu.
Sve okultne predmete koji su mi bili u kući sam dala svećeniku.
Tada sam se NAPOKON osjećala slobodno!
Kao da sam godinama bila u okovima, u lancima, i tada sam bila oslobođena, upravo tada!
Počela sam padati u Duhu, spontano na molitvama, sve dublje, sve intenzivnije, i sada se i dalje borim s kušnjama...Svjesna sam da, što smo bliže Bogu, vragu smo interesantniji, to je borba...Ali ne namjeravam iz nje OPET izaći kao gubitnica.

I, sad da ne bude da nisam napisala ništa o darovima Duha, da, dobila sam onaj prvi dar - dar hvaljenja Boga u jezicima, pravim pravcatim rečenicama, jer taj dar i jest upravo to - da ti se duša stopi s Bogom, da hvali Boga onako kako mi nikada ne bi svjesno uspjeli!

Kako sam se osjećala? Osjetila sam jako čudan osjećaj u vilici, osjećaj ugodne VATRE, jezik mi se sam od sebe počeo micati, predivan osjećaj, a toliko nekontroliran

I sada se čudim zašto ovo pišem, jednostavno sam osjetila potrebu, dosad nikada nisam nikome ispričala ovako, cijelu priču, i evo mog prvog ''svjedočanstva''

Jednostavno se treba prepustiti Bogu, njegovom sinu Isusu predati sve svoje terete, i zamoliti da nas svojom krvlju pročisti, treba moliti Mariju, našu majku da nas zaogrne svojim plaštem i štiti, i predati svaki svoj dan Duhu Svetomu i truditi se ZAISTA promijeniti svoj život, DOPUSTITI da bude promijenjen.

Samo se treba otvoriti, a upravo su te zidine koje smo skoro svi oko sebe izgradili najveća prepreka, a nitko ih neće razbiti ako to sami ne želimo. A onda, samo hrabro!

Prekrasno svjedočanstvo,i svakako budi ustrajna u milosti Božjoj,ako dođu kušnje,padovi,glavu i srce k Bogu,jer on te je ljubavlju svojom otkupio!!!
Netko je izmolio tvoje obraćenje,netko,zasigurno je,i on/ona neka bude blagoslovljen.
Molitva u jezicima je prekrasna tko ju ima,no ja sam napravila najveću glupost,u srcu sa Isusom i silom Duha Svetoga imala sam dar molitve u jezicima,i onda mi je jedna osoba rekla da ne molim u jezicima ako neznam tumačenje,jer mogu se moliti zloduhu a ne Bogu(neznam što znače riječi),tu sam stala.Ah nevjerni Toma,to sam bila...