Rastati se ili?

[MisMis]

Na vagi sam već dulje vrijeme. Ne dopirem do njega. On nema nikakve planove sa mnom. Niti me do sada išta tražio da radimo zajedno (npr: idemo popit pivu skupa ili idemo u kino (od kad su djeca tu) ili ručat - sve to ja forsiram a njemu svejedno oće li jesti sam ili ne, kavu ne pije pa nit to ne radimo skupa). Samo planira kako ići svojima i to opet sam. Ne osjećam povezanost s njim. Ne osjećam da je on za mene, a samim time nisam ni ja za njega. Kako da odaberem život bez ljubavi?

Čitam ovaj tvoj post i totalno se prepoznajem u tvojim problemima.
I moj isto ''ide svojima'', bez mene, i ''nema nikakve planove samnom''.
Vikendom obavezno mora otići kod svojih. Ne ide jedino ako kiša lijeva kao iz kabla. Nemoguć je scenarij da za vikend iskombiniramo nešto za sebe, da negdje odemo, jer su njegovi na prvom mjestu.
Ja kao da mu nisam obitelj, nego cimerica.
Obitelj su mu tata,mama i brat.
On nikako da shvati pojmove koje djeca uče u nižim razredima osnovne : ''uža obitelj'' i ''šira obitelj''. ''Uža obitelj'' su mama, tata, braco, seka... a ''šira'' bake, dedovi, ujne, tetke & Co.
Njemu su mama i tata uža obitelj, centar svemira, a ja i djeca ''sateliti''. Tako se stalno osjećam. Isto tako ne izlazimo nigdje. On dođe s posla, pojede, upali TV, zaspe na kauču. Kraj priče. Vikend - starci.
Prije koji mjesec mi je rekao da vikendom odlazi kod svojih isključivo zbog oca koji je jako star i neizlječivo bolestan.Doslovno je rekao ''što misliš, da ja idem tamo zbog matere?!''
Otac mu je odnedavno u domu umirovljenika ali svejedno i dalje odlazi ''kod mame''.
Pa ti spomeni izjavu o ocu.
Isto tako, kako mu je otac smješten u gradski dom umirovljenika, ne smije poći dan a da ga ne pođe vidjeti. To je naravno pohvalno. Ali nisam sretna što ga on obilazi svaki dan, dok mu mama to ne radi, i putuje okolo (gospođa je otišla u ZG na tjedan dana). Sad on ima obvezu obilaziti oca i to je ''pod mus'' ugurano u dnevni raspored.
Znači sad to izgleda ovako : on dođe s posla, pojede, ode u dom umirovljenika, upali TV, zaspe na kauču.

Razumijem te potpuno. I mislim da ne tražiš previše. Mislim da kao i ja želiš muža a ne cimera. I btw i moj je u brak donio neriješene emocionalne probleme iz prethodne veze. Kao što sam rekla, totalno se prepoznajem u nekim stvarima koje si napisala.

Neću dijeliti nikakav savjet, jer ako sebi ne mogu pomoći ne mogu ni drugome...

[AnnieW]

impulzivna kaže:

Tebi treba promjena...malo uzbudjenja ili barem malo drugacije stvarnosti. Uzmi vrijeme za sebe, odi na kavu, sjedi na klupu i gledaj nebo, heklaj...whatever, samo se malo makni i bavi se necim drugim. I razmisljaj. Flert ili preljub nisu najgore stvari na svijetu. I nikada ti nece reci istinu jer vam je odnos ocito u banani, a eventualni popravak je rudarski posao. A ako ti samo treba "istina" kao razlog who is wrong and who is right onda si vec jednom nogom vani. Misli na sebe, na svoje dijete i na svoje potrebe. I uzmi si vremena...

Naravno da nisu, ali za neke žene je to najgore što mogu osjetiti , bar što se tiče preljuba. Kad voliš, kad čezneš, i nesretna si kraj njega, kad saznaš za takve stvari, i uz najbolju volju, jako je teško odmaknuti se i razmišljati o nečem drugom, dapače što si više sam u svojim mislima, mozak radi 100 na sat i upravo ono o čemu razmišljaš je baš to što te muči. Tu heklanje ne pomaže.

[livadacv]

MisMis kaže:

Čitam ovaj tvoj post i totalno se prepoznajem u tvojim problemima.
I moj isto ''ide svojima'', bez mene, i ''nema nikakve planove samnom''.
Vikendom obavezno mora otići kod svojih. Ne ide jedino ako kiša lijeva kao iz kabla. Nemoguć je scenarij da za vikend iskombiniramo nešto za sebe, da negdje odemo, jer su njegovi na prvom mjestu.
Ja kao da mu nisam obitelj, nego cimerica.
Obitelj su mu tata,mama i brat.
On nikako da shvati pojmove koje djeca uče u nižim razredima osnovne : ''uža obitelj'' i ''šira obitelj''. ''Uža obitelj'' su mama, tata, braco, seka... a ''šira'' bake, dedovi, ujne, tetke & Co.
Njemu su mama i tata uža obitelj, centar svemira, a ja i djeca ''sateliti''. Tako se stalno osjećam. Isto tako ne izlazimo nigdje. On dođe s posla, pojede, upali TV, zaspe na kauču. Kraj priče. Vikend - starci.
Prije koji mjesec mi je rekao da vikendom odlazi kod svojih isključivo zbog oca koji je jako star i neizlječivo bolestan.Doslovno je rekao ''što misliš, da ja idem tamo zbog matere?!''
Otac mu je odnedavno u domu umirovljenika ali svejedno i dalje odlazi ''kod mame''.
Pa ti spomeni izjavu o ocu.
Isto tako, kako mu je otac smješten u gradski dom umirovljenika, ne smije poći dan a da ga ne pođe vidjeti. To je naravno pohvalno. Ali nisam sretna što ga on obilazi svaki dan, dok mu mama to ne radi, i putuje okolo (gospođa je otišla u ZG na tjedan dana). Sad on ima obvezu obilaziti oca i to je ''pod mus'' ugurano u dnevni raspored.
Znači sad to izgleda ovako : on dođe s posla, pojede, ode u dom umirovljenika, upali TV, zaspe na kauču.

Razumijem te potpuno. I mislim da ne tražiš previše. Mislim da kao i ja želiš muža a ne cimera. I btw i moj je u brak donio neriješene emocionalne probleme iz prethodne veze. Kao što sam rekla, totalno se prepoznajem u nekim stvarima koje si napisala.

Neću dijeliti nikakav savjet, jer ako sebi ne mogu pomoći ne mogu ni drugome...

Da, oni su slični u povezanosti sa roditeljima, nametnuto im je to sa roditeljske strane da ih moraju poštovati više nego vlastitu obitelj i ženu.

Zašto sam ja izabrala muškarca koji se ne brine za svoju obitelj nego mu je glavna prokupacija ići mami i tati? Puno puta se pitam gdje mi je glava bila..nesretne smo sve u svemu.
A imate Vi neke stvari koje zajedno radite? Tipa kava, roštilj, pranje suđa; imate li neke svoje migove, da jedan zna što ovaj drugi misli..ustvari hoću pitati da li ste povezani?

[crno-prase]

Kim01 kaže:

Pozdrav svima. Ne mogu opisati koliko se jadno osjećam. Sve me to sto mi se opet događa ubija. Ne znam od kuda da krenem. S mužem sam u braku godinu dana. Prije toga živjeli smo zajedno tri godine. Imamo bebicu od 7 mj. i samo zbog nje moram biti jaka. Večeras me muž zamolio da mu prebacim neke slike od bebača na mobitel i znam da nije u redu, ali meni nešto kao da je govorilo; pogledaj poruke i imala sam što i vidjeti. Ne znam kako objasniti poruku ; Srećo kako si mi, do kada danas radiš? Naravno da sam popizdila i tražila objašnjenje. On me samo mrtvo hladno pogledao i rekao da je to cura s kojom se morao poslovno naći ( inaće mu i je posao da radi sa mlađom populacijom).
Ne znam kako to protumačiti jer ja svojim suradnicima se ne obraćam sa takvim izrazima). S obzirom da smo već u 30-im godinama, te stvari su mene držale kada sam bila u pubertetu da se tako obraćam nekome tko mi je blizak. Prije njega sam bila u dugogodišnjoj vezi gdje me je dečko varao gdje god bi stigao. Nakon toga mislila sam da više nikada nikome neću vjerovati. Ipak, kad sam upoznala muža, vjerovala sam mu sve do danas.Da li pretjerujem što mislim gdje ima dima ima i vatre? Da pokupim dijete i odem? 100 pitanja, a nigdje odgovora.

ono što ja stalno govorim. ljubavnica nije uzrok raspada braka, ona je samo pokazatelj da u braku nešto ne štima

da je on zadovoljan tobom kao ženom -nebi imao potrebu šarati okolo

kažeš da imate bebu od 7 mjeseci.

možda bi za sada bilo dobro da zažmiriš na ovo i da se praviš da ništa ne kužiš.

jer pretpostavljam da još uvjek dojiš, a žena kad doji se slabo vlaži i nije joj do seksa. možda je tvoj muž samo seksualno isfrustriran sada. pusti još pola godine pa vidi ako se stvar promjenila