Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje > Rastave

Rastave Read me first

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.12.2013., 14:30   #1
Kako proći rastavu braka i ostati normalan?

Prije izvjesnog vremena pisala sam o svojoj situaciji, sada sam pred razvodom braka. No, nažalost, kao ni išta drugo ni to ne prolazi normalno što sam, zapravo, mogla i očekivati. Sve predugo traje i brak i nesuglasice i sve je loše, preloše. I on i ja smo dvoje ljudi koji se po nikakvim pravilima nismo trebli nikada sastati a kamoli živjeti 25 godina u "braku". Potpuno smo različite osobe, bez ikakvih zajedničkih stvari, prestrašno. Unazad tri mjeseca "dogovaramo" rastavu. Za ne povjerovat, tri mjeseca! On je potpuni emocionalni manipulator, čovjek koji je takav bio i prije i zbog njegovog manipuliranja na trenutak pomislim da se može doći do normalnog rješenja a onda shvatim koja sam ja budaletina koja nakon toliko godina vjeruje u nešto što nisam nikada doživjela. Advokat je savjetovao da se razvod napravi sporazumno jer je brže i jeftinije. No, on je strašno inertan, nakon miljun puta moje inicijative koje me iscrpljuju maksimalno došlo se do nekakvog stajališta da će biti sporazumno. Njegovim postupcima s kojima potpuno manipulira samnom ostavila sma mu "njegov" auto koji je naravno kupljen u braku i sa našim novcima no od takd je kupljen on ga je prisvojio i koristio, perfidno ne dozvoljavajući meni korištenje. Sam razvod braka meni puno ne znači i tako nisam u braku osim na papiru. Problem je podjela imovine ali na način da on svojim postupcima (nije prisutan pri razgovoru, fizički ne napravi ono što obeća, isrpljuje me beskrajno svojim razgovorom u kojem sebe veliča, sve okreće u svoju korist, glumi pristupačnost da bi u drugom trenutku pokazao svoju dvoličnost...) Jednostavno manipulira i uništava me do kraja, ali doslovce do kraja. Na koji način da izdržim tu torturu sada na kraju - jednostavno mi dođe da uzmem torbu u koju sam već stavila svoje osnovne stvari i odem i ostavim sve - pa neka si poždere. No ne mogu, ekonomski mi ucjenjuje, nakon fizičkog nasilja promijenila sam se potpuno, emocionalno me uništio na način da samo plačem, tjeskobna sam i pretužna, nakon dva-tri mjeseca ne komuniciranja posvađamo se toliko intenzivno kao nikada.Njegovo je razmišljanje da čeka da se vremenom stišaju strasti, no konflikti su sve veći, žešći, sukobi su strašni, ni ja se više ne libim vratiti mu udarac jer više ne mogu podnjeti. On živi kao bik bez ikakvih posljedica svojih postupaka - radi, odlazi kad hoće, dolazi kad hoće (što mi više i ne smeta), zarađuje kao obrtnik, nema obaveze prema kreditu i sl. jer ih nije nikada ni imao. Na koji način da se isključim i ovo odradim bez da sebe totalno uništim? Nisam u mogućnosti nikuda otići, on ne želi prodati kuću jer "misli na djecu koja trebaju dom" (nemam riječi ni komentara), no kako čovjeka koji je nepouzdan, kojem puca ona stvar za probleme koje radi meni, koji gleda stvari sa oblak kao da ga se to ne tiče spustiti na zemlju, osvjestiti da ima obaveze i da je odgovoran za hrpu zla koje je napravio, a sve u cilju dolaska do kakvog-takvog rješenja. Ja ne mogu više i dosta mi je svega, želim samo malo mira.Znam da se nikada neće promijeniti no da li da se ja promijenim i igram njegovu igru (za koju nisam spremna i mislim da ne mogu) kako bi imalo ostala normalna, što napraviti, kako se ponašati?
prosinac2013 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2013., 14:40   #2
Ne kužim kak neko može istovremeno bit inertan i manipulirati, al ok, samo sam preletila preko ovog uvodnog posta. Sporazumni razvod može biti i ako ti podigneš tužbu a on se -takav inertan- složi na sudu sa svim napisanim. Ja bi to napravila. Inače, mislim da zlostavljači ostaju bez imovine pa i kad se ona ne dijeli tj kad su vlasnici imovine, al u svakom slučaju nema te kuće koja bi ženu trebala zadržati u njoj dok je muž mlati. Čitala sam u novinama prije par godina kako su se neki čak i rastali, ali kaj to vrijedi kad su ostali živjeti u istoj kući i on ju je uredno mlatio svaku noć kad dođe pijan doma. Ako imate djecu, odi k njima dok se stvari ne riješe. U ovakvom ambijentu teško tko da može p/ostati normalan.
-honey- is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2013., 17:14   #3
Kreni tužbom, nema ti druge.Dijete ili djeca su ti vjerojatno veliki ako ih imate u braku, tako da bar to ne moraš prolazit, što se tiče skrbništva.
Tužba i skloni se negdje dok to ne bude gotovo.
__________________
--Sreća je dobro zdravlje i slabo pamćenje--
Nicky 1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2013., 20:45   #4
Nije me dugo dugo bilo na forumu i eto danas se prijavim. I naletim na temu koja je me podsjetila na moj život, na puno trenutaka kroz koje sam prilazila i proživljavala. Kak nisam bila dugo tu, malo me zaintigiralo kaj se događa i pročitam tvoj post. Hm, vidim da ti je strašno teško i da ti se sve ruši. I meni je bilo tak, frka, svađa, kriza, pa čak i fizički sukobi. Moje cure su sve to "pasivno" proživljavale, sve do jednog dana dok mi nisu rekle - mama, pa kaj ti u stvari hočeš? Malo smo popričale. I onda sam si ja malo zbrojila svoje probleme. Kaj mislim da ak ja štirkam njega to mora zanimat, ili ak sadim cvjeće na balkonu? Onda bi mene trebalo zanimat dok on šarafi po autu u graži ili pili neke limove? I mislim si - on mene ne kuži, moje probleme, moje strahove, moja nastojanja. I kad sam si sve to malo zbrojila, u stvari nije baš bilo tak, za sve sam bila okidač JA. Moj brak se bio raspado a onda sam krenula drugim smjerom. Nisam mu više govorila ti to moraš, ti ov, ti ono. Razgovor je rješenje. Dogovor. Zamolba da ti pomogne, da ti se priključi kad neš delaš i tak. Fajtom nebuš nikaj rešila. Ziher. Pogotovo nemrem razumet kad kažeš da 25 godina manipulira. Hej! 25 godina? P kaj su tebe prodali da si morala čkomit? A kak tvoja djeca? Mislim, na kužim kakav je odnos između njih i njega ili između njih i tebe. Sigurno imaš njihovu piodršku ak je on već takav. Samo ne kužim, ak ste nekaj zajedno stvarali, da si on nekaj prisvoji. Pa kupite još jedan auto. Ak ti baš treba. Ak si je on prisvojio auto i niko nemre u njega ući zato jer on to neda - pa to još nisam čula. Nego, ja sam prošla svojih "100 godina samoće", dok nisam skužila da muški drukčije i imisle i funkcioniraju. Zato, ak ti je stalo do svega kaj si stvorila, do klinaca, pa čak i do njega, popričaj na miru, kaži kaj očeš jer ak misliš da te on ne kuži, stavi se u njegov ili bilo čiji položaj,. pa razmisli kužiš li ti njega ili još bolje - čitaš li misli? Odi si popričaj s frendicama ili odi zajedno sa mužem do psihića, znaj, lako je sve srušiti. A kaj onda? Idem delati. Noćna. Ak ti kakav savjet mogu dati - budem. Ak bum znala.
antigo is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2013., 21:06   #5
Kakav sporazumni ?
Oko čega sporazumni , oko razvoda ili podjele imovine ?
I čiji advokat predlaže sporazumni razvod kao jeftiniji ?

Lijepo podneseš tužbu za razvod braka .
Nakon što se donese presuda o razvodu pokrećeš parnicu o podjeli imovine . Tu ti treba advokat , i to jako dobar .

Ali meni je većina tvojih postova jako konfuzna
Difference is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2013., 22:10   #6
Da, normalno je razgovarati sa normalnom osobom al kad te netko konstantno ignorira, za sat vremena nema pojma šta si govorila i sl. i kad jednostavno jednog trena doslovce zaustiš i prestaneš pričati jer sam shvatila da nema smisla, da ne dopire a onda shvatiš da to što tebi znači život njemu je nešto na što se lagano nasmije. Cinično i bezobrazno. Ne razumijem savjet da ga se treba pitati zašto tako reagira, da ga se zamoli da nešto napravi, da ga se zamoli da naparvi nešto spontano, umorila sam se ja od moljakanja i - mislim, ne da mislim da to nije život, nego sam proživjela tu torturu koja ne čini ništa dobro. I prelazila preko takvih stvari govoreći si previše očekuješ, previše trebaš.I na taj se način uništavala i preživljavala. Ništa nije vrijedno toga. I ništa nisam dobila.Samo zaključak da takve osobe truju ostale.Neka neka druga budala moli, traži i preklinje. Da, i postoje osobe koje smatraju da su oni sve napravili u životu, da su sve stvori i da imaju pravo uzeti si nešto što je zajedničko. I postoje osobe koje druge psihički ubijaju,manipuliraju na način da te psihički totalno rastroje i da kažeš "ma požderi si sve, uzmi sve" i da on to i napravi jer mu je to rečeno pa u čemu je onda problem, on samo radi ono što mu je rečeno. Nema tu odavna razgovora, ustaljen način da se nešto u njegovom ponašanju promijeni je svađanje, galama, vikanje, naguravanje, šamari, dolazak policije - a to meni više ne treba. Nikakve, ali nikave obveze sa moralne strane on nema, grižnje savjesti - ništa. Sva s*anja koja on napravi on prezentira na način da opravda i da na kraju ispadne da sam ja uzrok i razlog i da sam ja kriva. Nažalost meni to ne ide kroz jedno uho unutra drugo van, nego se uzrujavam, uništavam, sto puta se preispitujem o svom postupku, što, kako. Dok on slavodobitno likuje jer je u pravu. Prestrašno.Zašto i zbog koga to trpiti? Meni više nije stalo ni do čega, najmanje do njega. Samo želim sačuvati to malo zdravlja i razuma što je ostalo. Da li je to moguće? Kako jednostavno ne dozvoliti sve ovo, promijeniti se i jedno misliti i drugo raditi i jednostavno dati mu ono što je zaslužio, kako napraviti da na svojoj koži osjeti što radi meni. Muškarac je- dali mu to daje za pravo da mu se opravdava bezobrazluk, inertnost jer jadan ne razumije niti ne shvaća, krivo zaključuje... No, nije tako jer ima muškaraca koji su i korektni i imaju empatiju i koji misle o drugima, razmišljaju o svojim postupcima, korigiraju se, žele usrećiti druge. On je jednostavno loš primjerak muškog roda.Kako proći ovo razdoblje znajući da će trajati i trajati zahvaljujući ovim sudovima, ovoj državi i sl. Jednostavno mi se sve gadi.
prosinac2013 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2013., 03:23   #7
Antigo, o čemu ti pričaš, s njim kod psihića, pa što ti je, a kao prošla si to. Tipu smrdljivom treba dati nogu, otići iz stana van, a sud će riješavati materijalnu stranu.A tek ondah ćeš vidjeti,takav kakav je kumit će te i moliti da se vratiš, a ako se vratiš ondah i zaslužuješ sve to, jer će biti isti ako ne i gori.
jtvatn10 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2013., 03:25   #8
Rastavu braka bi trebala proći normalnije od onoga kako sad živiš s njim. Trebala bi se radovati danu kad ga ne budeš vidjela kraj sebe.
jtvatn10 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2013., 09:29   #9
Quote:
prosinac2013 kaže: Pogledaj post
kako bi imalo ostala normalna, što napraviti, kako se ponašati?
Prvo - ako je inertan onda ništa ne dogovaraš s njim jer vidiš da se neće pomaknuti s mrtve točke. Njemu odgovara stanje takvo kakvo je. Podneseš zahtjev za razvod pri sudu iako znaš da će to dugo trajati ( u konačnici kraće nego njega čekati da se odazove razumu). Bar znaš da ćeš rastavu dočekati. Što se tiče imovine - pokrećeš postupak podjele bračne stečevine - i to se razvuče, ali se riješi. Samo si sama u glavi dobro skockaj što želiš, bez čega ne možeš i što si voljna prepustit ( manje ćeš se poslije žderat)

Drugo - ako je manipulator jednostavno u njegovom prisustvu ga ignoriraš. Šutiš na apsolutno sve.... dok mu se ne popale lampice da ne trzaš na njegove verbalne izljeve. Ako ti digne tlak onda mu ne daš da to vidi. Plači, vrišti sama ili s frendicom od povjerenja.

Treće - kad nešto odlučiš i to stvarno želiš, na putu do toga čovjek može progutati na lopate i lopate govana. Iz svakog zla izađe nešto dobra.

Još nešto - Kako si uspjela izdržati 25g??? Sve mi miriši da si i sama inertna. Ako na račun toga da te strah patnje i teško ti je proći kroz to posustaješ odmah na početku pripremi se na još više agonije. Takvo stanje kakvo ti imaš doma samo se s vremenom produbljuje ako se ne rješava u bilo kojem pravcu.
Plava Gruda is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2013., 09:48   #10
Quote:
prosinac2013 kaže: Pogledaj post
na kraju ispadne da sam ja uzrok i razlog i da sam ja kriva. Nažalost meni to ne ide kroz jedno uho unutra drugo van, nego se uzrujavam, uništavam, sto puta se preispitujem o svom postupku, što, kako. Dok on slavodobitno likuje jer je u pravu.
Hm.... ovo me tako podsjeća na mene prije par godina. Onda sam počela drugačije razmišljati. Posloži si stvari ovako. Zašto ti ne bi bila kriva za svoj život? Ti si njega durala ( baš nije najsretniji izbor riječi), dopuštala mu da se prema tebi tako ponaša jer si racionalizirala apsolutno sve njegove postupke. Preko nečeg se može - to je onda kompromis, pod uvjetom da i on tebi pređe preko puno stvari. Sad budi kriva za razvod ( ako ti taj razvod stvarno želiš). Kad ti kaže da si kriva za sve, kaži i njemu i sebi JESAM. Život ide dalje. Pregrizeš i furaš. Želiš promjenu - poduzmi nešto i živi s time. Budi kriva za svoj život. Tvoj život treba biti tvoj izbor, ne njegov ili nekog drugog. Za ono što nisi kriva, ti znaš da nisi i to što on laprda ne treba te toliko dirati. Ako te brine možda što laprda ljudima okolo, ne treba te brinuti ni to. Imaju i drugi ljudi mozak.

To što on likuje zbog imaginarnih situacija je njegov problem. Zna se zašto to radi.
Plava Gruda is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2013., 13:09   #11
učini mirno..
bas zato ako je agresivan,ako ima neke ispade,,
učini to bez drame..
ako si stvarno odlučila,budi jača od njegova karaktera i raszmisli;sila na silu ne ide...


"sve sto sam mukom tesko stekao..svemu bih zbogom rekao.."

nekad nam je bas ovako..
da nam vise nije vazno nista..
nekretnine..
novac i financije..
najradije bi uzeli jedan kofer osnovnoga i otisli,..
i nekad bas tako ispadne najbolje uradjeno...
__________________
"Gledam te kako stojiš,ljubiš me i zvijezde brojiš,kako kažeš da su naše sve.."
plavi-safir is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2013., 21:05   #12
Pa mislim da nisam inertna, imam u životu dosta svakojakih pokušaja koji su donekle bili i uspješni - no sada se osjećam kao paralizirana. Hvala na savjetu da preuzmen "krivicu" na sebe - i sama sam donekle došla do zaključka da je krajnje vrijeme da razdvojim mozak i srce i krenem dalje pa kako bude. I to sa osjećajem velikog razočarenja u nekakvu sliku zajedništva koje očito ne postoji,sumnje u brak ... svega onoga što je vezano uz nekakve emocije i srce. Možda će i vrijeme staviti stvari na svoje mjesto. i da, dosadašnje vrijeme je prošlo u prevođenju života na moj jezik na način da sam na neki način sebe uvjeravala i uvjerila kako je naš život "normalan". I nemogu oprostiti učinjeno zbog toga "što je on muškarac, a muškarci drugačije misle, funkcioniraju, djeluju..." Pa ako je muško nije kreten i imbeci! I mislim da bi bilo fer da na kraju i on doživi ono što je radio i da mu to ostane za sjećanje pa neka vidi kako je druga strana uživala. Jeli normalno osjećati taj poriv za nekakvom osvetom?
prosinac2013 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2013., 21:20   #13
Pa ako misliš da ćeš se razvodom , na neki način , osvetiti njemu i ako je jedina svrha razvoda , osveta mužu ... iskreno , meni se čini da njega boli ona stvar za takvu osvetu .
A očito ni ti baš nisi sama sa sobom dokraja sve to raščistila .

I ajd pri pisanju postova , tu i tamo prebaci koju rečenicu u novi odlomak . Ubi me ovo iščitavanje . Vjerovatno ne samo mene
Difference is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2013., 11:14   #14
Quote:
Difference kaže: Pogledaj post
Pa ako misliš da ćeš se razvodom , na neki način , osvetiti njemu i ako je jedina svrha razvoda , osveta mužu ... iskreno , meni se čini da njega boli ona stvar za takvu osvetu .
A očito ni ti baš nisi sama sa sobom dokraja sve to raščistila .

I ajd pri pisanju postova , tu i tamo prebaci koju rečenicu u novi odlomak . Ubi me ovo iščitavanje . Vjerovatno ne samo mene

Krivo si shvatila, govorim o razdoblju prije okončavanja razvoda,vremenu u kojem prolaziš razvod.

Sam razvod polako prihvaćam kao poklon sebi,a to što izgleda da nisam sve rasčistila možda je jednostavno "skidanje" iz dosadašnje situacije, izbacivanje onoga što se kumuliralo ovih godina. I zbilja dugo traje.
prosinac2013 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2013., 16:19   #15
Quote:
prosinac2013 kaže: Pogledaj post
Nikakve, ali nikave obveze sa moralne strane on nema, grižnje savjesti - ništa. Sva s*anja koja on napravi on prezentira na način da opravda i da na kraju ispadne da sam ja uzrok i razlog i da sam ja kriva. Nažalost meni to ne ide kroz jedno uho unutra drugo van, nego se uzrujavam, uništavam, sto puta se preispitujem o svom postupku, što, kako. Dok on slavodobitno likuje jer je u pravu. Prestrašno.Zašto i zbog koga to trpiti? Meni više nije stalo ni do čega, najmanje do njega. Samo želim sačuvati to malo zdravlja i razuma što je ostalo. Da li je to moguće? Kako jednostavno ne dozvoliti sve ovo, promijeniti se i jedno misliti i drugo raditi i jednostavno dati mu ono što je zaslužio, kako napraviti da na svojoj koži osjeti što radi meni. M.
Pod hitno trebaš način razmišljanja mjenjati,ako ne možeš sama traži nekog stručnijeg da ti pomogne jer ovako ćeš se pojesti...
Sve dog se uzrujavaš,uništavaš dok on tako djeluje na tebe ni u razvodu neće biti puno bolje jer naći će on načina da te iznervira...
Sama kažeš da nema nikakve moralne strane,grižnju savjesti,ništa, pa kako te onda može tako iznervirati?
Tu je najveća stvar tvog samopouzdanja koje je godinama narušeno,sve dok ti tako reagiraš na njega ti ga hraniš...kad dođeš do razine da ga vidiš i pomisliš: osjećam se kao da ovu osobu vidim prvi put u životu,jel moguće da sam ja s njom živila 25god. tada ćeš mu dati ono što je zaslužio...
Moj savjet potraži nekog stručnog...
eelli is online now  
Odgovori s citatom
Old 02.01.2014., 00:37   #16
Par primjera

Evo par primjera koje znam.

1. Žena zatekla muža s drugom. Šok i nevjerica, mada priznaje da ga je zanemarivala zbog svog posla. Dijete teenager teško to sve podnosi. Sudski riješili prije godinu i pol, fizički se razdvojili i prije (ne žive silom prilika u istom stanu) ali - rat još traje. Uzajamna mržnja, dijete zbunjeno. Treba im psihološka pomoć. Rat još traje.

2. Muža na kavi vidi s nekom ženom vidi ženina frendica i kaže joj. Žena ga poslije pita tko je ta, a on kaže - da to je moja nova cura. Šok. Djeca u vrtiću i školi. Nakon 1 godine psihoterapije ona dolazi u normalu. On živi s novom blizu i dobro skrbi o djeci, koja žive s mamom. Više nema rata.

3. Nakon godina mučenja i oscilacija, preispitivanja, prijetnji rastavom pa vraćanja postižu razumni dogovor: gotovo je. Silom prilika žive u istom stanu s djecom, dok se ne uspiju razdvojiti fizički pa pravno. Psihoterapija po dvije godine odvojeno izgleda pomogla da se suoče s istinom i razriješe. Nema rata. Zasad.

Kako ostati normalan?
Vidim tri aspekta - pravni, fizički i emotivni. Sudski se rastati je jedno, fizički odvojiti drugo, a smiriti emocije, pomiriti se sa situacijom i prihvatiti ju treće, ali najbitnije. U primjeru 1 rješili su prva dva aspekta ali nisu treći najvažniji, i zato su još ogorčeni (barem ona, jer nju znam).

Kako ostati normalan?
Teško.

Kako ostati normalan?
Slušati sebe i vjerovati sebi, a ne selu, babama i licemjernim dužebrižnicima koji oplakuju vašu djecu. Ne vraćati se i ne preispitivati odluku tj. dogovor o razlazu. ako ste riješili, riješili ste. Ako ne i de, ne ide jebiga. ostaje pitanje kako to operativno provesti u djelo, danas često ljudi moraju živjeti skupa dok se npr. ne proda stan i dok se ne slože mogućnosti da se razdvoje.

Kako ostati normalan?
Misliti na svoju djecu i ne žaliti ih. Razgovarati s njima puno, objasniti im da nije njihova krivnja. Da uvijek imaju i mamu i tatu. Da uvijek na vas mogu računati.
__________________
As long as you trust yourself, you will know how to live (Goethe)
Biznismen75 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.01.2014., 00:54   #17
Stalno izbjegavam čitati ove teme o razvodima, tipa, ono to se mene ne tiče , ali vjerojatno zbog toga što sam i sama u toj groznoj dilemi osjećaja da bih to trebala napraviti.

Ono što vidim da je u ovoj priči važno je to da si ti puna ogromne gorčine i mržnje prema svom budućem bivšem suprugu.

Znam da je ovdje lako srati i pričati neke bajke, ali definitivno moraš proraditi na tom svom opsesivnom rušilačkom stavu kojim zapravo uništavaš samu sebe.

Ako je tip i manipulator, onda to i čini da bi te totalno uništio. Nažalost neki ljudi možda ne toliko na svjesnoj, koliko na podsvjesnoj bazi uživaju da nekog unište...valjda im je to u konačnici nekakav način življenja ili se naprosto nađu dvije osobe koje jedan u drugome bude ono najgore, a to ste ti i tvoj muž.

Probaj si nekako cijelu priču svesti na jedno...da trebaš sebe i sutra i da moraš preživjeti, ali ne dozvoliti da te taj čovjek dalje uništava, jer mu je to očigledno jedini cilj.

Stani, udahni i razmisli...zašto mu davati hrane? On zna koliko te sa svime grize, trga i ujeda i njegovi postupci imaju svrhu, hrane njegovu bolesnu dušu.
Odjebi to...odjebi tu mržnju i zamisli ga ne znam kao neku malu gnjidicu koja je vjerojatno užasno nemoćna i slaba u vanjskom okruženju, ustrašena pa se na ovaj način brani...jer znaš da pas koji laje ne ujeda...laje od straha. Tako i on.

Vjerujem da si zapravo jača...samo što si dozvolila da idiot preuzme kontrolu nad tobom i tvojim psihičkim zdravljem.
Jednostavno ga stavi na ignore, a kada se smiriš, lakše ćeš odraditi ostale faze rastave.

Rastava sasvim sigurno nije laka stvar, nikada neće to niti biti...rijetko kada se dogodi da dvoje sjedne i mirno riješi situaciju. Uvijek se netko osjeća kao "oštećen" u cijeloj priči, nevažno o razlogu prekida braka.

Da i prihvati svoju krivnju...za 25 godina trpljenja kretena, znam da te taj dio vjerojatno najviše i grize...netko je napisao da si vjerojatno i ti bila inertna...vjerojatno, da ili ne, kog briga, spasi ono što slijedi. Prošlost je tako već ispisana, sadašnjost ostavi za borbu, a budućnost pokloni sebi.
__________________
"Ljubav je poput rata:lako ju je započeti, ali vrlo teško zaustaviti."
jelena1777 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.01.2014., 20:37   #18
Quote:
prosinac2013 kaže: Pogledaj post
Da, normalno je razgovarati sa normalnom osobom al kad te netko konstantno ignorira, za sat vremena nema pojma šta si govorila i sl. i kad jednostavno jednog trena doslovce zaustiš i prestaneš pričati jer sam shvatila da nema smisla, da ne dopire a onda shvatiš da to što tebi znači život njemu je nešto na što se lagano nasmije. Cinično i bezobrazno. Ne razumijem savjet da ga se treba pitati zašto tako reagira, da ga se zamoli da nešto napravi, da ga se zamoli da naparvi nešto spontano, umorila sam se ja od moljakanja i - mislim, ne da mislim da to nije život, nego sam proživjela tu torturu koja ne čini ništa dobro. I prelazila preko takvih stvari govoreći si previše očekuješ, previše trebaš.I na taj se način uništavala i preživljavala. Ništa nije vrijedno toga. I ništa nisam dobila.Samo zaključak da takve osobe truju ostale.Neka neka druga budala moli, traži i preklinje. Da, i postoje osobe koje smatraju da su oni sve napravili u životu, da su sve stvori i da imaju pravo uzeti si nešto što je zajedničko. I postoje osobe koje druge psihički ubijaju,manipuliraju na način da te psihički totalno rastroje i da kažeš "ma požderi si sve, uzmi sve" i da on to i napravi jer mu je to rečeno pa u čemu je onda problem, on samo radi ono što mu je rečeno. Nema tu odavna razgovora, ustaljen način da se nešto u njegovom ponašanju promijeni je svađanje, galama, vikanje, naguravanje, šamari, dolazak policije - a to meni više ne treba. Nikakve, ali nikave obveze sa moralne strane on nema, grižnje savjesti - ništa. Sva s*anja koja on napravi on prezentira na način da opravda i da na kraju ispadne da sam ja uzrok i razlog i da sam ja kriva. Nažalost meni to ne ide kroz jedno uho unutra drugo van, nego se uzrujavam, uništavam, sto puta se preispitujem o svom postupku, što, kako. Dok on slavodobitno likuje jer je u pravu. Prestrašno.Zašto i zbog koga to trpiti? Meni više nije stalo ni do čega, najmanje do njega. Samo želim sačuvati to malo zdravlja i razuma što je ostalo. Da li je to moguće? Kako jednostavno ne dozvoliti sve ovo, promijeniti se i jedno misliti i drugo raditi i jednostavno dati mu ono što je zaslužio, kako napraviti da na svojoj koži osjeti što radi meni. Muškarac je- dali mu to daje za pravo da mu se opravdava bezobrazluk, inertnost jer jadan ne razumije niti ne shvaća, krivo zaključuje... No, nije tako jer ima muškaraca koji su i korektni i imaju empatiju i koji misle o drugima, razmišljaju o svojim postupcima, korigiraju se, žele usrećiti druge. On je jednostavno loš primjerak muškog roda.Kako proći ovo razdoblje znajući da će trajati i trajati zahvaljujući ovim sudovima, ovoj državi i sl. Jednostavno mi se sve gadi.
Ovo što opisuješ je čista klasika!
Ubračila si se sa muškarcem koji si ne da kakiti po nosu...bio u pravu ili ne, nebitno! ....I uvjek je najbolje rješenje za ovakve situacije razvod!
Ali...Nakon toliko godina braka malo tko ti može dati pametan savjet samo i vodi računa da te nakon razvoda ne čekaju ruže i cvijeće! Čekajute manipulatori daleko gori od ovog kojeg imaš!
orion1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.01.2014., 00:52   #19
Imas li ikoga dovoljno bliskog da odes kod njega? Sestru, prijateljicu, kolegicu, bilo koga?

Neces nista napraviti dok se fizicki ne maknes od njega.

Ti s njim ne bi trebala dogovarati nista ako mislis da bi te mogao izmanipulirati. Imovina se dijeli po pola i nema on sto sebi prisvajati. Nemate 5 godina.
__________________
I solemnly swear that I am up to no good
Éowyn is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.01.2014., 19:14   #20
Teško je nakon 25 godina braka, pretpostavljam samo...

Evo kako ja to vidim, što smatram bitnim da svi ostanu normalni.

1. ODLUKA - ovo je isključivo stvar bračnih partnera i apsolutno nikoga više. Ni djece, ni šire obitelji, nikoga. Treba znati prepoznati točku s koje nema povratka. Nakon što se oba partnera usuglase oko ove odluke, više se na nju ne vraćaju, ostaje samo njezina operativna provedba u djelo. riješiti se svih koji vas pokušavaju vratiti na preispitivanje odluke ili vas kritiziraju zbog nje.

2. DJECA - otvoreno i bez krivnje razgovarati s djecom, ovisno o dobi. Ako se radi o zdravom roditeljstvu, treba im reći da će uvijek imati i mamu i tatu, mada će oni živjeti odvojeno. Možda će imati nove partnere, ali odnos roditelja s djecom je individualan, novi ljubavni partneri ne moraju se puno miješati, samo ostvariti kao odrasle osobe normalnu i pristojnu komunikaciju s djecom. S bivšim partnerom komunicirati redovito jer zajedničko roditeljstvo će vas povezivati cijeli život. To će više nalikovati poslovnom odnosu na zajedničkom projektu - odgoju djece, a emotivne zajedničke teme ne treba više dirati.

3. IMOVINA - pola pola, ili kako već, ali mora postojati dogovor. Odvjetnik mora uskočiti ako ne ide, na kraju sud ipak mora nekako i to razriješiti.

4. EMOCIJE - okružite se pozitivnim ljudima, koji su uz vas i podržavaju vas. Bili to prijatelji, rodbina ili psihoterapeut, treba imati podršku jer je jako teško to sve proći sam. Biti sa svim što se tiče razvoda isključivo racionalan i smiren. Potruditi se oko inteligentnog upravljanja vlastitim emocijama - odnos prema prijateljima i široj obitelji je jedno, prema djeci drugo, a prema eventualnom novom partneru treće. Ne treba miješati kruške i jabuke.

5. NOVI PARTNER - s bivšm partnerom nikad, apsolutno nikad ne razgovarati o svom novom partneru. Takav razgovor lako može postati emotivan. Novi život nema nikakve veze s bivšim partnerom. S novim o bivšem partneru minimalno, koliko je potrebno za upoznavanje. Ali ne neurotično se vraćati na prošlost, to treba ostaviti iza sebe.

Dakako, sve je to puno lakše reći nego provesti.
No dobar plan je pola uspjeha
__________________
As long as you trust yourself, you will know how to live (Goethe)
Biznismen75 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:04.