Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.12.2010., 10:01   #1
Naše djetinstvo vs. naše roditeljstvo

Nemam baš iskustva u otvaranju novih tema, zato molim moderatore da pomognu oko izbora naslova (ako je potrebno - promjenite).

S obzirom da se je na fajtu razvila rasprava o tome kakve su (ne)majke bile naše mame te je zato par cura izrazilo želju da se otvori nova tema, eto je.

Kako je vaše djetinstvo utjecalo na vaše roditeljstvo? Koje su pogreške vaših roditelja koje ne bi htjeli ponoviti i što je ono dobro što biste htjeli sprovesti u djelo kod svoje djece? Kakvo je bilo vaše djetinstvo? Što ste vi imali, a vaša djeca nemaju (a željeli biste da imaju)?

Red je da ja počnem prva.

Ono što je mene užasno živciralo kod mojih roditelja je nametanje stila oblaćenja. Pogotovo kad sam bila srednješkolka. U ono vrijeme u modi su bile zdrapane traperice, oćeve flanelaste košulje i Marte. Sjećam se jedne cure koja je posve nove traperice poderala s rašpljom da ih je mogla obući za koncert Alice Coopera. Meni su poderane traperice bile zabranjene, tata mi nije htio dati nijednu svoju košulju, a o Martama sam mogla samo sanjati. I nikada poslije si ih nisam kupila, ali sam ih kupila svom bratu kada sam počela zarađivati.

Ja ću svojoj djeci oko toga dati potpunu slobodu. Moja namjera je za svaku kupnju postaviti neki okvirni budžet, a izbor neka bude njihov. Iskreno se nadam da neću pregristi jezik oko toga.
U frizure i izbor glazbe se neću petljati.
Jedino što se nadam je da se neće tetovirati barem do 25. Ne zato što bih imala nešto protiv tetovaža, nego zato što bih željela da to učine kada su posve sigurne da to žele.

Ono što bih htjela kopirati od svoje mame je povjerenje koje je ona imala u svoju djecu. Mi smo uvijek mogli ići svugdje. Zajedno smo dogovorno odredili neki normalni sat povratka kući. I ja sam se tog sata uvijek pridržavala, jer mi je jasno bilo rečeno da ću zakasniti samo jednom te da će se nakon toga pravila igre drastično mjenjati.

Nadam se da će tema biti puna humora te da će što manje priča o nesretnom djetinstvu, ali su i takve priče dobrodošle. Ako ništa drugo, bolje je učiti na tuđim pogreškama.

Zadnje uređivanje koka2004 : 23.12.2010. at 10:21.
koka2004 is online now  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 10:35   #2
naše djetinjstvo i djetinjstvo naše djece se ne može usporediti i bez veze mi je povlačiti paralele
svaka generacija odrasta potpuno drugačije od prethodne i jednako kako mi pišemo kako su naši roditelji bili super opušteni u odnosu na današnje vjerojatno su naše bake bile potpuno drugačije u odnosu na naše majke
druga su vremena, a nije nebitno da su se dogodili neke veeeelike društvene promjene , a da ne pričam o tome na koje nam je sve načine tehnički i tehnološki napredak promijenio život

uspredbe su nemoguće, iako svima nama ponekad dolaze napadaji uspoređivanja i zaključivanja kako je nekad sve bilo bolje, kak je šteta da se danas klinci ne igraju na ulici, da se roditelji ne usude ostaviti doma same osmogodišnjake, a mi smo podgrijavali ručak i spremali se za školu sami u toj dobi (čak i meni, evo teme koju sam ja svojedobno otvorila, možda da se spoji biti dijete nekad i sad

također, ne smijemo zaboraviti da smo mi, kad pričamo o svojem djetinjstvu, pogođeni ogromnom količinom nostalgije, zbog čega uglavnom pamtimo samo lijepe stvari. a i one loše ne pamtimo kakve su stvarno bile nego izbijeđeno.
pa zato imamo običaj reći 'meni je mama davala/radila ovo il ono i ništa mi nije' zaboravljajući pritom sve tegobe koje imamo, a koje bi mogle, ali ne moraju, imati veze s tim
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 18:09   #3
Lali pretjeruješ.
naravno da se može uspoređivati nekada i sada, nije bit cijelog odgoja u vremenu provedenom za kompjuterom ili u tome koja je mama koliko knjiga o kakvom odgoju pročitala.
a da ne govorim o tome da su nečije mame odgajale svoju djecu(i dalje odgajaju) u isto vrijeme kada i mnoge mame ovdje, pa i sada kada ti odgajaš svoje dijete.
naime, neke mame ovdje imaju djecu stariju od 3god,a i neke mame vani imaju djecu s razlikom od 10+ god
ja prva imam brata od 11 god i svaki dan gledam kako ga se odgaja i u sebi prigovaram jer ga se ne odgaja onako kako ja mislim da bi trebala

i danas ima mama i tata koje kontroliraju oblačenje i izlaske svoje djece kao što se njima kontroliralo, i danas ima mama i tata koje tuku djecu za svaki sitnicu kao što se njih tuklo, i danas ima mama i tata koje manje ili više rade i manje ili više dozvoljavaju i manje ili više mare za svoju djecu. i to nije samo do okoline, to je do svakog roditelja pojedinačno.

i onako kako su naši roditelji ispravljali greške svojih roditelja na nama, tako ćemo mi njihove na našoj djeci(barem pokušavati).
kao što je moja mama patila jer joj tata do 18 nije dao nalakirat nokte i našminkat se pa je to obavljala iza ugla, kao što se nju tjeralo jesti sve što se skuha za ručak i stavi joj se u tanjur, tako ima i danas djece koju se odgaja tako. iz tog je razloga ona nama i previše toga dozvolila da ne bude kao njen otac, pa moj buraz danas jede samo čokolino, čokoladne pahuljice i pohano meso, a sestra večinu kuhanih ručaka preskače pa si u debelom ulju prži pogačice i pičke materine, a ja promatram i sastavljam svoj popis: prisiliti Elija da sve nauči jesti. sve se vrti u krug


i kako ti svojoj maloj ne daš slatkiše, možda će ona tebi prigovarat jednog dana i djetetu svaki dan kuhat čokoladni puding i iza ručka davat za desert sladolede i čokolade. nikad ne znaš
a možda će bit još veći makrobiotičar i prigovarat zakaj si joj dala da jede išta osim svježeg voća i povrća
__________________
I Am Chaos, I Am Destruction
BlackLotus is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 19:38   #4
za vrijeme mog djetinjstva smo bili prognanici dugi niz godina.
ostali bez doma i svega....
roditelji su se borili svim snagama da bi nas petero zivjelo koliko toliko normalno.
dok su drugi nosili markiranu robu, ja sam nosila robu iz caritasa. sjecam se koliko sam plakala ii kukala i kumila za jedne jedine levisice, a ne rifle s placa ili iz caritasa. tada su kostale 100 maraka. roditelji su mi kupili. ko zna cega su se bili odrekli da bi mi kupili te levisice. danas kad se toga sjetim zao mi je. dobre su mi bile i one s placa.
imala sam predivno djetinjstvo. mnogo toga nismo imali kao drugi, ali imali smo jedni druge. roditelji su nas odlicno odgojili bez obzira na stres i muku koju su prozivljavali.
sad kad sam starija, mogu zaista reci, da imam odlicne roditelje. kad mi zatreba, uvijek su tu da mi pomognu. steta sto ih nisam znala cijeniti kada sam bila mladja. ako budem upola roditelj kao oni, biti cu sretna.
__________________
bebica
silvaes85 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 20:19   #5
Moji roditelji su mi dobri i jedno veliko ALI. Nisu savršeni. Smeta me što su bili i još uvijek jesu kontrol freak-ovi. Gradili su svoj autoritet na mom strahu, zastrašivali su me i dobivala sam batine. Uspoređivali su me s drugima, kritizirali kao dijete. Moram priznati da uopće nisu doprinjeli mom samopouzdanju. Tražim ga sama.
Ovo sve gore navedeno ću nastojati da nikad ne učinim svom djetetu. Trudit ću se da ju naučim da prihvati odgovornost kad nešto pogriješi i da pokuša popraviti grešku, a ne da strahuje od pogrešaka. Ljudi smo i griješimo, to je neizbježno, nismo savršenstva.
__________________
Princeza 6.11.2007. Princ 19.09.2011.
Cattleya is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 20:23   #6
Quote:
BlackLotus kaže: Pogledaj post
Lali pretjeruješ.
naravno da se može uspoređivati nekada i sada, nije bit cijelog odgoja u vremenu provedenom za kompjuterom ili u tome koja je mama koliko knjiga o kakvom odgoju pročitala.
a da ne govorim o tome da su nečije mame odgajale svoju djecu(i dalje odgajaju) u isto vrijeme kada i mnoge mame ovdje, pa i sada kada ti odgajaš svoje dijete.
naime, neke mame ovdje imaju djecu stariju od 3god,a i neke mame vani imaju djecu s razlikom od 10+ god
ja prva imam brata od 11 god i svaki dan gledam kako ga se odgaja i u sebi prigovaram jer ga se ne odgaja onako kako ja mislim da bi trebala

i danas ima mama i tata koje kontroliraju oblačenje i izlaske svoje djece kao što se njima kontroliralo, i danas ima mama i tata koje tuku djecu za svaki sitnicu kao što se njih tuklo, i danas ima mama i tata koje manje ili više rade i manje ili više dozvoljavaju i manje ili više mare za svoju djecu. i to nije samo do okoline, to je do svakog roditelja pojedinačno.

i onako kako su naši roditelji ispravljali greške svojih roditelja na nama, tako ćemo mi njihove na našoj djeci(barem pokušavati).
kao što je moja mama patila jer joj tata do 18 nije dao nalakirat nokte i našminkat se pa je to obavljala iza ugla, kao što se nju tjeralo jesti sve što se skuha za ručak i stavi joj se u tanjur, tako ima i danas djece koju se odgaja tako. iz tog je razloga ona nama i previše toga dozvolila da ne bude kao njen otac, pa moj buraz danas jede samo čokolino, čokoladne pahuljice i pohano meso, a sestra večinu kuhanih ručaka preskače pa si u debelom ulju prži pogačice i pičke materine, a ja promatram i sastavljam svoj popis: prisiliti Elija da sve nauči jesti. sve se vrti u krug


i kako ti svojoj maloj ne daš slatkiše, možda će ona tebi prigovarat jednog dana i djetetu svaki dan kuhat čokoladni puding i iza ručka davat za desert sladolede i čokolade. nikad ne znaš
a možda će bit još veći makrobiotičar i prigovarat zakaj si joj dala da jede išta osim svježeg voća i povrća

odličan post
__________________
♥♥ Filip 18.02.2010. ♥♥
žeeljka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 21:56   #7
naši roditelji su nas odgajali najbolje kako su znali.davali sve od sebe za naše dobro.kao što ćemo i mi za svoju djecu.samo su druga vremena.u tom je sva razlika.
marinella is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 22:04   #8
Ja nikad nisam išla u vrtić. Čuvala me baka i super mi je bila, ali sam pomalo zavidjela vrtićkoj djeci. Činilo mi se da je tamo tako zabavno. A sada se trudim svojoj maloj što duže organizirati čuvanje, da što kasnije krene u vrtić .

Mama je rano ostala udovica...bila je stroga. Tako da smo, što bi neki rekli, bile "dobro odgojene". S nas 3 je svugdje mogla ići, jer smo bile mirne, poslušne i pristojne. Moja kčer već sada pokazuje da će biti suprotno od toga

Jeli smo dosta zdravo...slatkiše umjereno...Toga ću se nastojati držati i sada...

Ono što mi je super kod nje je što je nama sestrama stalno govorila da moramo paziti, čuvati i voljeti jedna drugu. Tako da i ja sada svojoj kčeri želi da ima brata i sestru, jer mi sestrinska ljubav nešto zbilja posebno. Jednom sam sa sestrama bila na nekom putovanju,,,, gospođa na recepciji hotela se iznenadila kad je vidjela da smo sestre, mislila je da smo samo prijateljice...rekla je da se nada da će tako jednog dana i njena djeca putovati tako skupa...
agni is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 22:39   #9
Quote:
BlackLotus kaže: Pogledaj post
...
no, i što si ti rekla drugačije od mene?
pa upravo sam i ja rekla da je naše djetinjstvo i djetinjstvo naše djece neusporedivo i nit je sve prije bilo super, a danas užasno nit obratno
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2010., 23:59   #10
Quote:
Lali Puna kaže: Pogledaj post
imamo običaj reći 'meni je mama davala/radila ovo il ono i ništa mi nije' zaboravljajući pritom sve tegobe koje imamo, a koje bi mogle, ali ne moraju, imati veze s tim
S ovim se slažem u potpunosti! Svi uvijek kažu "super sam ispala/ispao"
jea, rajt!
Moji roditelji nikada nisu bili dosljedni, uvijek su gazili svoju riječ. Nešto bi mi kao obećali i ne bi ispunili nego bih dobila utješnu nagradu. Nikada me mama nije zagrlila i rekla "volim te" - od vremena kad se takvih stvari mogu sjetit. Kada joj kažem da mi nije usadila nikakve vrijednost - ona se buni i nabraja materijalne stvari koje mi je pružila. Svađali su se preda mnom i sestrom i znali se i pokefati a da smo mi prisutne. Ali uvijek ponavlja da sam bila obučena po zadnjoj modi, kupovala mi na kutije sokića i bananko banana - jer sam to voljela. Nije me dojila. Tukla me. Šibom me tjerala od susjede cijelim putem do kuće.
S druge strane, dobila sam Marte kad sam htjela, markirane tenisice mi nikada nije kupila (uvijek bi to financirala baka).
Nikada mi nije čitala priče. Al kupila mi je kasete sa svim pričama.
Tata me nikada nije tukao, on je opet bio preblag i nikada nije stvorio autoritet, odnosno, da ga se treba poštivati...
I sad, kad pogledam.. Ne, nisam ispala normalno; iako je i ta riječ diskutabilna. Uglavnom, totalno sam neasertivna, stavljam potrebe drugih ispred sebe, ne volim se grliti i čestitati nešto ljudima jel nisam navikla nakvu bliskost (ali svog miša grlim, grlim ) blaga sam osoba, mrzim nedosljednost, ako samo digneš glas na mene . - rasplačem se jer me to asocira na, jel.. , materijalne vrijednosti su mi zadnje na što mislim (za razliku od mojih roditelja). Poštujem starce, ipak. Ali njihov odgoj mene i sestre koristim za primjer kako ne.

A jbt, sad to ispada jaaaaaako crno i loše, u biti nije jaaaaaako, samo malo.
I nisam baš totalno fakt up, inače sam totalni ekstravert.
__________________
"Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima". F.B.
Lady Camomile is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 10:40   #11
Quote:
Lali Puna kaže: Pogledaj post
no, i što si ti rekla drugačije od mene?
pa upravo sam i ja rekla da je naše djetinjstvo i djetinjstvo naše djece neusporedivo i nit je sve prije bilo super, a danas užasno nit obratno
sve sam rekla drugačije od tebe jer si ti napisla(citiram) da "uspredbe su nemoguće", "naše djetinjstvo i djetinjstvo naše djece se ne može usporediti i bez veze mi je povlačiti paralele", "svaka generacija odrasta potpuno drugačije od prethodne", "druga su vremena, a nije nebitno da su se dogodili neke veeeelike društvene promjene , a da ne pričam o tome na koje nam je sve načine tehnički i tehnološki napredak promijenio život"



pa eto ja kažem da je moguće uspoređivati, da nije uvijek velika razlika između odgoja nekada i sada(a nekada i je) i da "odgoj nekada" uopće ne mora značiti "odgoj davnih dana" jer neki od nas nemaju puno prek 20 god i imaju mlađu braću i sestre, a neki ovdje imaju djecu od 10, 15, 20 god pa eto još tema za usporedbe
__________________
I Am Chaos, I Am Destruction
BlackLotus is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 11:35   #12
Quote:
Lady Camomile kaže: Pogledaj post
S ovim se slažem u potpunosti! Svi uvijek kažu "super sam ispala/ispao"
jea, rajt!
Moji roditelji nikada nisu bili dosljedni, uvijek su gazili svoju riječ. Nešto bi mi kao obećali i ne bi ispunili nego bih dobila utješnu nagradu. Nikada me mama nije zagrlila i rekla "volim te" - od vremena kad se takvih stvari mogu sjetit. Kada joj kažem da mi nije usadila nikakve vrijednost - ona se buni i nabraja materijalne stvari koje mi je pružila. Svađali su se preda mnom i sestrom i znali se i pokefati a da smo mi prisutne. Ali uvijek ponavlja da sam bila obučena po zadnjoj modi, kupovala mi na kutije sokića i bananko banana - jer sam to voljela. Nije me dojila. Tukla me. Šibom me tjerala od susjede cijelim putem do kuće.
S druge strane, dobila sam Marte kad sam htjela, markirane tenisice mi nikada nije kupila (uvijek bi to financirala baka).
Nikada mi nije čitala priče. Al kupila mi je kasete sa svim pričama.
Tata me nikada nije tukao, on je opet bio preblag i nikada nije stvorio autoritet, odnosno, da ga se treba poštivati...
I sad, kad pogledam.. Ne, nisam ispala normalno; iako je i ta riječ diskutabilna. Uglavnom, totalno sam neasertivna, stavljam potrebe drugih ispred sebe, ne volim se grliti i čestitati nešto ljudima jel nisam navikla nakvu bliskost (ali svog miša grlim, grlim ) blaga sam osoba, mrzim nedosljednost, ako samo digneš glas na mene . - rasplačem se jer me to asocira na, jel.. , materijalne vrijednosti su mi zadnje na što mislim (za razliku od mojih roditelja). Poštujem starce, ipak. Ali njihov odgoj mene i sestre koristim za primjer kako ne.

A jbt, sad to ispada jaaaaaako crno i loše, u biti nije jaaaaaako, samo malo.
I nisam baš totalno fakt up, inače sam totalni ekstravert.
Tvoj me post potsjetio na mnogo stvari. Kao da si mi sestra.
Nemrem reć za moje starce da su bili nedosljedni, ali mene je iritiralo postojanje dvostrukih pravila i mjerila. Npr. ja tebe smijem zafrkavati koliko hoću, a ti mene smiješ do neke granice. Tako je bilo s mojom mamom, zezamo se nešto ona mene, ja nju, i ja nekaj velim- i hop naljuti se. Tomi je bilo grozno jer nikad nisam znala na čemu sam s njom.
__________________
Princeza 6.11.2007. Princ 19.09.2011.
Cattleya is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 12:32   #13
Quote:
Lady Camomile kaže: Pogledaj post
Moji roditelji nikada nisu bili dosljedni, uvijek su gazili svoju riječ.
Moja mama je bila dosljedna do zadnje riječi. Nikada nije olako nešto obečala, ali je svoje obečanje uvijek ispunila. Ne sjećam se nijednog događaja da je bilo drugačije.

Njezina dosljednost se je najbolje pokazala kada je oboljela od krpeljnog menigitisa (prije dvije godine, sva djeca smo joj već bila odrasla). Bila je u bolnici i bilo je prilično ozbiljno ali ipak ne toliko koliko si je ona u svojoj glavi zamislila. Jer je ona tada odlučila da će ona umrjeti i opraštala se je od svih koji su ju posjetili. Tako je na petak došao k njoj moj najmlađi brat. Nakon posjete on mene zove i kaže: "Mama će umrjeti, požuri ako ju želiš još vidjeti živu!" Ja sam sat prije razgovarala s sestričnom koja je doktorica i znala sam da je teško bolesna, ali da nema ama baš nikakve šanse da bi umrla i zato sam u čudu pitala brata: "Tko kaže da će umrjeti?" I on je rekao: "Pa, ona kaže! A znaš da ono što ona kaže, to i tak bude!"

Sreća, u tome ipak nije bila dosljedna.
koka2004 is online now  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 14:25   #14
moja se mama trudila da meni bude prijateljica, a meni to nije bilo potrebno.prijateljice sam imala, trebala sam strožiju majku.bila je previše popustljiva, a ja sam zato bila predivlja.i to joj užasno zamjeram.

ja sam svojoj djeci prvenstveno majka.
Plavi kaputić is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 14:28   #15
baš sam na temi o fajtu pisala, kak je moja stara brijala na zdrav život, pa nas je malo (pogotovo mene), istraumatizirala

inače, bila je isto mlada kad me rodila i jakooo ustrašena, nekako ko i ja s G. pa ju sad puno bolje razumijem. ja sam kad sam imala samo 10 dana skoro umrla i stara je čitavo vrijeme bila preparanoična.

drago mi je da me zdravo hranila i da se brinula o meni, ali je često znala pretjerivati. npr. ja do svoje 14. godine nisam popila gazirano piće, i dan danas svaki put kad jedem masno,razmišljam o tome kako će mi se začepit krvne žile , to mi je utuvila u glavu kad sam imala cca 5 god

nisam jela običnu čokoladu, jela sam onu od rogača, nisam jela obične kolače, jela sam one od mrkve, ili integralne (skroz crne, debele) palačinke sa domaćim džemom, itd

problem je nastao kad više nisam bila malo dijete a ona je ustraja u tome i pretjerivala, tako da npr sa 7,8 godina nisam smjela na rođendanu jest tortu, pizzu i sl., što je poslije kod mene razvilo averziju prema zdravoj hrani, pa kad sam bila puštena s lanca jela sam samo u mcdonaldsu danas sam na nekoj zlatnoj sredini, pojedem nekad neko smeće, al u pravilu imam neke temelje i svakodnevna kuhinja mi je zdravija od većine ljudi.

ja svoju G. isto zdravo hranim, al neću pretjerivat ko stara, jer je to stvarno bilo malo previše.

neki dan me stara baš zove i pita za G. i ja velim evo baš jede čokoladu (doduše, onu 70 % kakaa i od alnature ) i ona meni "a nisi joj mogla dat od rogača" odmah me posjetilo na djetinjstvo

inače je bila jako brižljiva, uvijek je razgovarala s nama, igrala se, ono stvarno smo imale super odnos, pun povjerenja i ja se nadam da ću sa svojim djetetom imat isti.

najveći problem je to što ona što god dobro radi, na kraju počne pretjerivat, tako da kad sam malo bila veća (al ne dovoljno zrela), imale smo previše prijateljski odnos i povjeravala mi se ono što ne bi trebala (tipa odnos nje i oca, gdje sam ja prije tate znala da će ga ona ostavit i sve njihove probleme i sl,a bila sam dijete i to mi je bilo teško nosit i dosta dugo sam imala grižnju savjesti jer sam prije tate znala što će se dogodit, a njega je to šokiralo ).

čitavo djetinjstvo je bila posvećena samo djeci a nije bila takav tip žene (kućanica) i na kraju je pukla i sad je otišla u drugu krajnost i presebična je i ne doživljava nas previše, al eto

uglavnom što sam iz njenog odgoja naučila, to je, da ne treba pretjerivat u ničemu. odnos s djetetom treba biti pun povjerenja, ali ne možete biti prijatelji, treba voditi računa o djetetovom zdravlju i prehrani, ali ne držati u staklenom zvonu i onda ići u krajnosti. uglavnom neka zdrava mjera u svemu što radiš, jer ako radiš dobro a pretjeruješ u tome, na kraju ne ispadne dobro....
__________________
G. moja sreća :)
Velandra is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 14:55   #16
Moja djeca i ja odrastamo skoro isto osim što oni imaju svaki svoju sobu, kompjuter, mobitel...bez obzira na to puno vremena su provodili i provode vani...smazani, ponekad mokri, gladni jer ne stignu doma, igraju se istih stvari i o istim stvarima pričaju.
Dakle u mom slučaju osim tehnologije nema razlika.
Čak se ni ne hrane bitno drugačije nego ja prije 30 godina
Ajde priznam da su imali koju igračkicu više, ali bicikl im je ipak najdraži kao i meni.
__________________
Pomozimo Teu...i jedna kuna je bitna.
https://www.facebook.com/pomoczatea/
KatarinaRi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 15:05   #17
Prilično sam razmišljala o ovoj temi, ali zapravo shvaćam da i nemam što napisati u dosadašnjem stilu.
Imam zabilježeno negdje u memoriji da sam poneki put znala roditeljima, posebno mami, prigovoriti kako ću ja sa svojom djecom drugačije, jer da oni to i to pogrešno rade. Sad se ne mogu sjetiti što - jer sam valjda ista kao oni

Odrastala sam stvarno sretno, u obitelji radnika, obitelji neke srednje klase, i imale smo sve (nas tri sestre) - i materijalno i nematerijalno, sve što smo poželjele, a nismo imale nikakve luksuze, valjda smo bile naučene na mjeru.

Svojoj curici bi htjela djetinjstvo (a i život) poput mog.

Najviše me strah da neće imati onu prisnost sa obitelji (užom i širom) koju sam ja imala i još imam. Mi se još i danas sastajemo, pijemo kave jedi kod drugih, slavimo rođendane, blagdane i stalno nalazimo nekakve prigode da okrenemo nešto na roštilju i zasviramo i zapivamo uz gitaru. I iako mi je ko djetetu sve to znalo ići i na živce, danas se svaki put sa veseljem sastajemo - a i skoro svaki put nas je sve više (jer unuci dobivaju svoju djecu, baš poput mene).

Strah me da to moja curica neće imati, jer kad umru nona i nono, a naši roditelji ostare, bojim se da mi mladi nećemo imati vremena(možda ni volje) sve to nastaviti.
katekit is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 22:28   #18
Odgoj djeteta počinje s odgojem roditelja.
Odavno znanstveno potvrđena činjenica.
Amen.

Za one koji žele znati više ( a ne nasjedati na demagoške floskule određenih forumski dežurnih kokodakalica koje najviše (a neke i jedino) vole čitati samo svoje postove) link se nalazi OVDJE
__________________
ništa nije tako jednostavno kao što izgleda...
demian_von_hesse is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2010., 23:20   #19
pod izlikom posla (kažem izlikom a ne znam jel to zaista bila potreba ili izgovor) odrastala sam s bakom i djedom umjesto sa samohranom majkom. baka je bila premirna i prestrašena. zbog toga sam i ja bila preskromno i povućeno dijete. nisam se igrala igara koje uključuju puno trčanja, valjda da ne padnem. i možda da se ne zaprljam. bila sam žrtva maltretiranja godinu dana mlađe agresivne djevojčice. nisam se znala postavit kad mi je jedna druga curica trljala na nos da ja nemam tatu. s 8 godina, kad sam doselila u maminu novoosnovanu obitelj, to nije bilo to. nisam tamo pripadala a nisam imala hrabrosti pitati da me se ipak baki vrati. nikako se nismo slagale. nebo i zemlja. istukla me samo triput, u naletima njenog bijesa. okrivila je mene za to i iskalila se fizički. psihički me častila svakodnevno. od podsmijeha, preko gusko glupa, do idi kod babe ako ti je tamo bolje. a ja kukavica nisam imala hrabrosti. nije ni prema ostaloj djeci imala puno drugačiji pristup, ali je razlika između mene i njih bilo to što su oni od početka uviđali kakvva je ona i živjeli s time (svatko na svoj način) dok sam ja baš bila šokirana tom životnom promjenom.
__________________
close your eyes and stare into the dark
zaručena is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2010., 00:07   #20
Quote:
Cattleya kaže: Pogledaj post
Moji roditelji su mi dobri i jedno veliko ALI. Nisu savršeni. Smeta me što su bili i još uvijek jesu kontrol freak-ovi. Gradili su svoj autoritet na mom strahu, zastrašivali su me i dobivala sam batine. Uspoređivali su me s drugima, kritizirali kao dijete. Moram priznati da uopće nisu doprinjeli mom samopouzdanju. Tražim ga sama.
Ufff, nažalost imam skoro isto iskustvo. Doduše, samo je stara bila takva, stari je bio na brodu pa smo bili potpuno " u njenoj vlasti". I dan danas je kontrol-freak Ono što me najviše živcira je što bi prije crkla nego priznala da je u nečemu pogriješila, i što se uvijek hvali - vidiš, da te ja nisam tukla, tko zna gdje bi bila završila
Ponekad kad me sin iživcira i dreknem na njega, trenutno imam flash-back i sjetim se što je ona meni radila, pa se odmah skuliram i zagrlim ga i kažem mu da ga volim najviše na svijetu ( te riječi od nje nikad nisam čula ).
Zbog njenog odgoja nisam ni imala samopouzdanja, sredila sam se tek prije par godina (u 30-tim), i zato obavezno svom djetetu svaki dan kažem da ga volim, da sam ponosna na njega i da sam najsretnija na svijetu što ga imam
Koristim svaku priliku da ga pohvalim - jer ja to nisam dobivala, za ocjene 3, 4 u školi me se kritiziralo i uspoređivalo s drugima koji su bolji od mene, a za 5-ice me se nije hvalilo jer kao - podrazumijeva se da moram dobiti 5.
Ah, ovdje ću se zaustaviti, jer ako krenem mogla bih čitav roman ispisati...
Mme Pipi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:27.