Domovi za skrb o starijim i nemoćnim osobama

[FARGO NEW]

Otvaram ovu temu o domovima jer sam sam bio u potrebi po Zagrebu obići mnoštvo domova i "domova" shvativši da naša "napredna" lijepa zemljica nije uspjela organizirati kvalitetanu sustavnu skrb o bolesnicima koji su radi raznih bolesti (posebno raka ali i Alzeheimera) prinudjeni na palijativnu dakle, intenzivnu skrb, a njihova rodbina praktično prisiljena mjesecima ili godinama masno plaćati razne rupe u kojima njihovi najmiliji odlaze s ovog svijeta kao jadnici u srednjem vijeku.
Ja sam obišao svakojake ali istaknut ću samo one koji mi se čine da zadovljavaju minimalni prag humanosti..rupe neću niti spominjati.

Zanimaju me iskustva onih koji su prošli kroz njih da se priča i ovoj temi s kojom se susretne par tisuća ljudi godišnje. Evo mog popisa...što mislite o njima (molim samo one koji su prošli kroz to)


Fidelitas (Remete)
Dom Vrabac (Gornje Vrapče)
Dom-sanatorij Gornji grad - Ćorluka (Gajnice)
Godan (Srebrnjak)
Stacionar Ksaver (Ksaver)
Duga resa-specijalna bolnica
Nonica (Ferenčica)

[Maska]

Imam iskustva s par domova na podrucju Osijeka.
Sitaucija nezadovoljavajuca.
Dom u Drinskoj ulici,drzavni dom ,slovi kao dobar,i to jeste na prvi pogled.
Novcano je povoljniji nego privatni.
Dio gdje su pokretni korisnici doma je super.
Lijepo uredjeno,cisto ,imaju finu trpezariju,kulturno umjetnicki program...Nesto se uvijek desava,

Ali ko dodje u stacionar..ajme..Dakle u stacionaru su smjesteni oni koji teze hodaju,ili nikako.

Moja mama kad je stigla u stacionar mogla je jos hodati pomocu hodalice...
Medjutim ubrzo su je smjestili u krevet,zabranili hodanje,da ne bi pala..
Ni u wc nisu dali.Bolje da lezi,oni imaju manje problema.Boze sacuvaj da bi pomogli malo prohodat
Naravno,osoba koja tesko hoda,pa jos uz to i ne vjezba,lezi po cijeli dan,izgubi i to malo snage,misici odumiru,.
Ali to nikog briga nije bilo .
Kad odes u prostoriju gdje su smjestene sestre,uvijek ih desetak sjedi..
Umjesto da se malo vise bave pacijentima.
Naravno,kad dodjes,sve obecaju..pa opet po starom.

Hrana je bila ok,cisto je bilo,lijepo su ih i odrzavali ,kupali,ali malo je "duse" bilo.
Ne ukljuce im tv,ne sjete se bateriju od mobitela napuniti im da ih se moze nazvati,i sto je najgore..nakljukaju ih tabletama,da spavaju,da sute..Kao biljke.

A toliko smo ocekivali taj dom,radovali se,jer je eto kao tamo dobro..Ranije je bila u privatnom domu,koji je bio skuplji,ali ipak nedovoljno dobri uvjeti.
Ali su sestre bile bolje,briznije..Manje ih je bilo.


Kad sam vidio da je vrag odnio salu,krenuo sam dalje traziti.Najskuplji je bio dom u Dardi,u rasponu od 4200 do 5000 kuna.
Odlucio sam i zaduziti se,dici kredit samo da mamu izvucem iz Drinske.

Na zalost,nije docekala da jave iz Darde,da ima slobodno mjesto....

Tek drugi dan nakon sto je samo spavala,odnosno nije bila pri svjesti,niti jela niti pila,"sjetili " su se pozvati Hitnu pomoc i otpremiti je u osjecku bolnicu.
Tamo je nakon par sati umrla.
Doktor je rekao da je potpuno dehidrirala.Napravili su sve moguce preglede,snimanja,nisu mogli ustanoviti sto se desava,niti su uspjeli pomoci.
Barem su se trudili,i pokazalali pijetet..

Naravno,ovi iz doma se nisu sjetili niti izjaviti sucut,niti bilo kakvo objasnjenje dati...

[morbidangel]

Vozio sam se kraj Caritasovog doma za starije i nemoćne u Vrbovcu, a u lokalnoj birtiji me štićenik žicao za pivu. Čovjek ima pedesetak godina, u invalidskim kolicima sa pelenama, bio zubotehničar, u ratu u onim našim postrojbama koje se smatraju paravojnim (zaboravio ime), pa nema nikakvu dodatnu mirovinu, stradao od tenkovske granate. Tamo je među najmlađima. I rekao je da više ne može biti među onim starčekima pred smrt, pa se polako vozi do kolodvora (blizu je), popije pivo, porazgovara sa ljudima i ode natrag. Rekao je još štošta negativnog ali nije baš za forum.
Dom lijepo izgleda, kao malo selo, više kuća, oker ili slične nijanse, sa zelenim krovovima, okolo zelenilo, mirno, posadili su nekakvo mlado drveće...

Ali sama ta ideja ustanove u koju se smještaju ljudi koji onda čekaju smrt mi je vrlo morbidna i nehumana. (Groblje je 300 metara zračne udaljenosti, srećom nalazi se iza brda pa se ne vidi.)
Taj tip će provesti tamo svojih 20-ak ili više godina.
A i da nije relativno "mlad" opet mi je neprihvatljivo tako starije odvojiti na stranu i pustiti ih tako zatupljujućoj i nehumanoj, vrlo nehumanoj atmosferi neka kopne, gube i ono malo pameti što su do tada uspjeli sačuvati.
Kad sam ga pitao zašto nije sa sinom (ima i kći) rekao je da imaju mali stan u Zagrebu, dijete i da se ne želi gurati, a kći se udala negdje, dalje, mislim na moru; nije njezina kuća, pa ne bi bilo u redu da on tamo bude... Jednom mjesečno ga dođu pogledati, sin i češće jer je bliže, donesu mu voća...
Čovjek se potpuno pomirio, i još govori kao da je to zapravo i najbolje za sve
Najprije mi je išao na živce, jer je dobio za pivo pa me nastavio gnjaviti i pripovijedati priče kao one babe u vlaku, onda smo počeli razgovarati, dobio je drugu pivu... Sve u svemu vrlo zanimljivo iskustvo, istovremeno i jako depresivno i tužno.
Ali sad barem znam da to sam neću doživjeti. Kad postanem višak, nesposoban i osoba koja je drugima samo na brigu brzo ću si skratiti muke

[FARGO NEW]

Ma kužim ja da se tebi iz perspketive zdravog mladića to čini morbidno ali umiranje je dio života i kad svojim roditeljima želiš maksimalnu skrb onda to nećeš moći dati doma jer za to treba STRUČNA medicinska skrb i za to trebaju ovakvi domovi..kod nas je to tek u stadiju nastajanja pa je zato svačije iskustvo jako dragocjeno...

[oscar13]

Mogu se, nazalost, samo sloziti s tobom, Fargo New. I ja sam prije dva i pol mjeseca bila u potrazi za takvom "bolnicom za palijativnu skrb" za svog tatu. Ali tako necega kod nas nema. I kao sto si i ti naveo, na kraju sam obisla par njih, medju njima je bio i Godan kojeg si spomenuo, i jos jedan dom u Gajnicama, ali nije Corluka (za kojeg sam isto cula da je dobar).

Uzasno je to kad ti doktori kazu da tvog najmilijeg ne mogu vise drzati u bolnici jer je u takvom stadiju bolesti da nije za bolnicu, iz razloga jer se ne moze nista izlijeciti, a gdje god pogledas, adekvatnu pomoc ti nitko ne moze pruziti (ah, sto je sve trebalo, samo kad se sjetim, od sest-sedam flasa infuzije dnevno, nazogastricne sonde, kisika, katetera, lijekova koji su svi morali ici intravenozno, a lista lijekova na formatu stranice A4, ...). Kod kuce takodjer ne ide jer tzv. kucna njega cak i ako biste ju dobili da dolazi svaki dan u tih sat vremena ne moze niti infuziju dati, jer infuzija tece bar sat i pol, dva, a kamoli nesto drugo (lijekove npr. intravenozno niti ne smiju samostalno davati).

Zagrebu i Hrvatskoj nije potrebna ustanova u kojoj se smjestaju ljudi da umru, nego ustanova u kojoj ce se ljudima olaksati zadnje dane da se ne pate ko Isus na krizu, a isto tako i njihovi najblizi, kad ih gledaju kako se muce, a doslovno im ne mogu nikako sami pomoci. I nema tu nista morbidno. Ne radi se o tome da ih ko u staroj Sparti ostavimo u sumi da umru i nikad vise ne pogledamo (naravno, ljudi ima svakakvih, pa i takvih), ali kad su meni i mami rekli da ce tata izdrzati jos kojih tjedan-dva, ali da ga oni moraju otpustit iz bolnice i neka nadjemo nesto, znali su unaprijed da se nista adekvatno ne moze pronaci, ali eto, bolnica nije "takva ustanova".

Uglavnom, na kraju mi i nije trebao smjestaj tako da ne mogu puno nesto preporuciti, osim sto znam da je i u tim koliko-toliko prikladnim "domovima" jako tesko naci smjestaj, liste cekanja postoje. Cijene su oko 4.500 kuna plus/minus. S time da su meni rekli da sve lijekove i infuzije, pelene i drugo, moramo sami financirati povrh te cijene.

Lijep pozdrav.

[Rudolfa]

Meni vrlo bliska osoba bila je u privatnom sanatoriju-tako se oni nazivaju,u Gajnicama-Vila Vitalis,imaju malo zaposlenih,svi rade sve,od peglanja,kuhanja i njege bolesnika,imaju samo jednu medicinsku sestru,doktorica protrći kroz ustanovu jednom tjedno.Iako smo smještaj morali platiti mjesec dana unaprijd,
našeg bolesnika odveli smo poslije dva tjedNA.

[FARGO NEW]

Rudolfa kaže:

Meni vrlo bliska osoba bila je u privatnom sanatoriju-tako se oni nazivaju,u Gajnicama-Vila Vitalis,imaju malo zaposlenih,svi rade sve,od peglanja,kuhanja i njege bolesnika,imaju samo jednu medicinsku sestru,doktorica protrći kroz ustanovu jednom tjedno.Iako smo smještaj morali platiti mjesec dana unaprijd,
našeg bolesnika odveli smo poslije dva tjedNA.

I gdje je Tvoj bolesnik dočekao posljednje dane? oprosti ako postavljam neugodno pitanje (nadam se da je još živ ako ne i prizdravio) ali zapravo meni je najbitnije da one zadnje dane bude profesionalna skrb nad njom,da se što manje pati..a bolnice te s takvim dijagnozama uopće ne žele preuzeti..

[mitar]

Početkom 2005.g. moji roditelji su odlučili baku smjestiti u dom. Nažalost baka je tada imala 85.g. i demencija je činila svoje. Budila se noću, zvonila susjedima, ostavljala slavinu otvorenu...No, bez obzira na sve nisam htio dati baku u dom i bio sam protiv te odluke. Međutim s druge strane sebično je od mene bilo tražiti (iako jesam) da se majka brine za nju. Njoj je tada već trebala briga 24 sata. Nažalost, tada sam živio u malom stanu sa ženom koja je bila pred porodom i drugim malim djetetom...

[mitar]

Baka mi je tada i danas puno značila. Roditelji su jedno, ali baka je drugo...Nikad, ali nikad od mene niije ništa tražila, a uvijek je davala cijelu sebe kako bi mi izašla u susret.
Baka je prvo otišla u dom na Ivanićgradskoj (ne znam kako se zove), no nakon kratke epizode tamo morala je otići u drugi jer kako su nam tamo rekli ovaj dom je zdrave ljude starije dobi, a ona se tu ne uklapa. I dan danas se sjećam svojih dolazaka njoj u posjetu i tih ljudi tamo. Svakome ko je vezan za svoje najbliže to će jako teško pasti. Taj dom je stila hotela. Nitko te ništa ne pita, imaš svoju sobu, spremačica obavi svoje jednom dnevno, ručak je u tolko večera u tolko....
Najgore od svega što je baka u nekim dijelovima dana bila normalna za komunikaciju i vidio sam po njoj da bi najrađe bila s nama kući...

[mitar]

Baku smo preselili u dom nadomak Zagreba. To je bila više kao privatna kuća, te su njoj bili već ljudi s demencijom. To je bilo svega nakon mjesec dva boravka u domu u Ivanićgradskoj. Kako je baka sve češće se dizala i radila neke nekountrolirane stvari, kao npr. budila ostale štićenike, odlaska na tuširanje usred noći itd. tada su baku bili prisiljeni i vezati za krevet. U domovima ovakvog tipa se za štićenike obično brinu vlasnica i njezine kćerke tako da u njima ne možete očekivati neku medicinsku skrb. Oni imaju svog doktra opće prakse, ali to je ono najviše što tamo možete dobiti...Nažalost u takvim ustanovima se događaju i fizička zlostavljanja, kada štićenik napravi neku glupost tipa otvori slavinu i sl. Ovo ne pričam napamet već sam jednom takvo što čuo kad sam dolazio u posjet baki. Vlasnica kad je skužila da je neko došao naravno s istim odmah prestala....Sve te stvari su me natjerale da potražim neko bolje mjesto. Baku sam 2006.g. preselio u Godan.

[mitar]

Tada je baka još govorila iako većinom nepovezano, ali stanje se već drastično pogoršavalo. Što se tiče ustanova tipa Godan to je po meni najbolje istina i najskuplje što osoba može dobiti. Tu postoji medicinska skrb, dakle djelatnice su medicinske sestre s tjednim posjetima doktora. Po potrebi ta tjedna posjeta može biti učestalija ukolko pacijent to zahtjeva.
No, bez obzira na sve daleko je to od toga kako bi svi mi zamišljali pravi dom. Baka je 2007/2008 počela nositi pelene i presvlačenja, pa i individulana briga oko štićenika tada već bolesnika ne može biti onakva kakvu vi očekujete. Ipak živim u doba kapitalizma i vlasnik nastoji cijeli prostor što više popuniti kako bi i što bolje zaradio...

[mitar]

Gledajući iz današnje perspektive, značajno je uočiti prve simptome demencije. Tada još ima kakve takve pomoći. Početnu demenciju ljudi često tumače kao staračka zaboravljivost i kao to je normalno. Nažalost prilikom prvih takvih pojava odmah se mora reagirati....
Ovo pišem kako bi i neki od vas kojima je stalo do vaših najbližih pravdobno reagirali...
Po mojem iskustvu dom do zadnjeg ne bi preporučio. Želim reći da kada je već stvarno potrebna medicinska skrb 24 sata (infuzije, čišćenje rana) tu nemate nažalost izbora. Do tada, nedajte svoje najbliže u takve ustanove...
Nema gore situacije nego kada nakon nekog izlaska s bakom nju morate vratiti u dom...E, to stvarno boli.....

[mitar]

Danas mi je žao za svaku sekundu koju je bila tamo s nepoznatim ljudima...Radije bi uzeo neku ženu za doma da brine o njoj kad ja radim, nego da je dam u dom. S financijske strane to ne bi bilo ništa skuplje, dapače. Npr. mjesečno dom Godan košta 5.700 kn + još neke nadoplate za pelene i lijekove koje ne pokriva zdravstveno. Jest da ona nije tada skoro ništa znala, ali u blicevima je nekad bila svjesna...
No, nažalost ja sam svoje odigrao i to će ostati u meni do kraja života....

Baka je umrla na dan Svih Svetih...

[zlatka]

pokoj joj duši. ja svoju mamu nisam dala u dom. bila je nepokretna, a ja na sreću ne radim i brinula sam o svojoj mami. bože kako mi nedostaje moja mama.

[Juji]

mitar kaže:

Danas mi je žao za svaku sekundu koju je bila tamo s nepoznatim ljudima...Radije bi uzeo neku ženu za doma da brine o njoj kad ja radim, nego da je dam u dom. S financijske strane to ne bi bilo ništa skuplje, dapače. Npr. mjesečno dom Godan košta 5.700 kn + još neke nadoplate za pelene i lijekove koje ne pokriva zdravstveno.

Kad cujem iskustva iz drugih domova Godan ispada hotel s cetiri zvijezdice.
Ali i to je daleko od pravog doma. WC nema pristup za invalidska kolica, higijena bolesnika nije uvijek kakva bi trebala biti (znaju se desiti crijevne infekcije i sl.sto tako slabe ljude unisti). Ima ljudi koji ne trebaju pelene vec samo pomoc do zahoda, ali je sestrama nekad jednostavnije staviti pelenu. U sobama je previse ljudi i opcenito nema mjesta. Zna se desiti da te posteno nakljukaju lijekovima da im ne radis problema. U tim periodima kopnis fizicki i psihicki, jer se ne mozes hraniti ni kretati, a njima se ne da previse natezati. Prehrana opcenito nije bas izdasna. Desi se i da im pacijenti padaju. Desi se da stvari nestanu. Pacijentima opcenito treba posvetiti vise vremena. Ove doktorske i profesorske vizite, to je sve skupa vise show jer ti ionako ne mogu puno pomoci.
U svakom slucaju, mislim da je cijena previsoka za to sto nude, ali opet, kad pogledam ostale ustanove, ili nedaj Boze bolnice, ovo je ok.
Sestre su uglavnom jako dobre i drage. Ljudi moji, te cure (i decki) rade krvav i prljav posao za par tisuca kuna, i ja im se divim. Treba i njih razumjeti.
Ali je vrlo bitno da si stalno u posjeti, da vide da vodis racuna o svojem bliznjem, i da ih naganjas, jer inace zapostave pacijenta.

Cuo sam za dom u Odri, koji vode Franjevci. Najskuplji je, ali navodno i medju najboljima?

Uglavnom...cijela ta prica "modernog" umiranja, ako nemas srece da te nesto ubije brzo i relativno bezbolno...jako, jako zalosno i bolno.

[mitar]

Moja su iskustva potpuno identična svemu ovome što je kolega(ica) Jujigatame napisao. Nisam znao za ovaj dom u Odri, ali sam hrpu domova obišao kako bi našao nešto najbolje za baku...Od svih tih Godan mi je izgledao najbolji...
Zlatka, svaka čast na postupku...No da čovjek može izabrat uvijek bi rađe izabrao tjelesni invaliditet, nego psihički. Nažalost uz takvog bolesnika moraš biti 24 sata, jer nikad ne znaš što je u stanju napraviti. I da, ono možda najbitnije argumente u komunikaciji možeš baciti u vodu. Čovjek u početku misli pa sve sam joj lijepo objasnio, no nažalost to ništa ne vrijedi. Najgore od svega što i takve osobe u nekim trenucim izgledaju potpuno normalno i onda kad ih takve voziš u dom srce ti se slama. Nažalost ti trenuci s vremnom postanu sve rjeđi i na kraju iščeznu. Moja baka, na sreću, minimalno dvije godine unazad nije ništa znala.

[Juji]

mitar kaže:

...No da čovjek može izabrat uvijek bi rađe izabrao tjelesni invaliditet, nego psihički.

mozda je lakse ako vecinu vremena ne znas za sebe...tvojoj okolini bas i nije.
Ne znam, tezak "izbor".

[Purgerland]

Ja sam imao priliku i potrebu tragati za takvim smještajem no evo vam mojih stavova:

Kada odlučite svoga bližnjega dati u dom neka to bude SVAKAKO i njegova odluka jer je psihičko propadanje neminovno.

U Hrvatskoj (za razliku od svih EU zemalja i zemalja u našem okruženju kao BiH, srbioja i sl) hrvatska nema rješenu skrb koja bi se nazvala palijativna.

U domovima će vam reći da sve mogu ali u biti u gradskim stacionarima štede na sestrama, a u privatnim su prilično needucirane...vrlo često su iz bosne ili srbije ali slabo educirane za pomoć posebnim bolesnicima

Nitko ne razmišlja o onim zadnjim danima pred smrt kad je bolesniku pažnja najpotrebnija. Sestre i ti lječnici koji dolaze jednom tjedno u dom na vizitu POJMA NEMAJU kako uklanjati simpotome (simptomska terapija) kod umirućih bolesnika..vrlo često pobjegnu od takvog pacijenta i puste bolesnika da se sam guši ili sl.(obično vele: to je takav slijed bolesti...OPREZ!! To znači da neznaju kako ublažiti patnje!!)

Dobro se raspitajte od kuda dolazi hitna kad je pozovu u dom..imate krasne domove van zagreba ali oni po mjestu pripadnosti zovu zg bonice pa zamislite koliko im treba da dodju na intervenciju

pitajte ih jel imaju neku listu bivših zadovoljnih korisnika (njihovih skrbnika) koji mogu potvrditi njihovu profesionalnost...obično se pred vama prenemažu pred pacijentima od ljubaznosti...pitajte pacijente ako ste nasamo s njima što misle o svemu u domu

raspitajte se imaju li "oksigenator" za davanje kisika pacijentima u kriznim stanjima...

provjerite tko su ti lječnici koje oni navode kao povremene domske lječnike...vrlo često najnižeg ranga željni fuša od par sto eura..

birajte dom koji ima stalno zaposlenog lječnika, po mogućnosti sanitetsko vozilo!!! (ako ima dokazanog iskustva rada u hospiciju...to je taj!)

svakako da postoji krevet da pacijent sam može podizati i spuštati nagib jer ako je pacijent teško pokretljiv i treba mu stalno namještati, sestre će brzo odustati

svakako birajte tamo gdje postoji jednostavan gumb za zvanje sestre, pored svakog kreveta (nekad stave telefon!!!) jer će vam korisnik biti možda u fazi kad neće moći dignuti slušalicu da pozove sestru

ako udjete u dom i on smrdi po fekalijama ili ima stalno otvorene prozore i hrpu osvježivača, to znači da ne mjenjaju često pelene pacijentima i vjerojatno imaju malo pomoćnog osoblja!!!

raspitajte se dali dom ima svakodnevne fizioterapeute..vrlo bitno!!!

pogledajte prostore za zajedničko druženje... svi ih imaju ali pogledajte jel je to samo za pokazivanje ili se tamo druži netko...

budite stalno pristuni i fizički i telefonski da shvate da vam je stalo...možda su vas upoznali s najljubaznijim osobljem za pokazivanje ali imaju oni i one DRUGE...oni koji nevole svoj posao...

pogledajte jeli pacijenit imaju mir i intimu ili je sve kao kolodvor..ok ako vaš voljeni voli kolodvorsku atmosferu ok..dakle ako vam vele da je vrijeme posjeta kad god želite- budite oprezni..to može značiti da domom marširaju i kad bi možda vaš voljeni član obitelji želio dnevni mir

pogledajte susjedstvo..ako se u okolici gradi, ruši, buči..neće biti dobro za boravak

ALI najjjjbitnije je ako tamo znate da će vaš najmiliji dočekati smrt uslijed neke bolesti morate biti sigurni da je to osoblje osposobljeno da pacijentu pruže ugodne zadnje sate na zemlji...inače će se vaš član patiti

Evo nadam se da sam pomogao

[girka]

Mene je upravo ova tema navela da se registriram na forumu....Zadnjih mjesec dana imam identičan problem i zaista je sve to skupa žalosno i tužno. Cijeli taj segment skrbi nije u ovoj državi riješen i uistinu kad se nađete u situaciji da vam treba takva vrsta smještaja nastane problem s kojim se teško možete nositi ako nemate iskustva. Osobno imam negativna iskustva i to nevjerojatno loša....nikad do prije svega toga ne bi ni mogla pomisliti da je sve to tako nesređeno. Problem je u tome što se koje kakve individue bave sa pružanjem usluga skrbi i za to nažalost imaju potrebne dozvole. Isto tako postoje i nekakvi domovi koji osim što imaju od prije nekakvu reputaciju i astronomsku cijenu smještaja pružaju usluge slične ubožnicama.....Sramota da takvo nešto mogu naplaćivati u takvim iznosima i zaista jadni oni nemoćni starci koji u takve domove dospiju i budu na takvoj skrbi ....

[prilika]

Nama je jedan doktor fizijatar bio preporučio za baku dom Vila Nonica u Zagrebu. Bili smo tamo i nije nam se svidio taj dom. U stacionaru gdje su teški bolesnici kao što je bila i moja baka bio je jako ustajali zrak, a i ti pacijenti su nekako izgledali da su prepušteni sami sebi. Nismo baku stavili u taj dom. Do kraja je bila u svojem stanu kao što je i sama željela. Iako zadnjih mjesec dana nije bila svjesna i nije mogla baš govoriti mislim da joj je ipak bilo bolje doma, nego u takvom domu. To je sve bilo prije pet godina. Medicinska sestra koja je dolazila svaki dan za kupanje i presvlačenje je bila iz zdravstvene agencije Domnius koju u svakom slučaju preporučam. Bili su jako susretljivi,a iz Domniusa je dolazio i fizioterapeut. Pred kraj je trebalo još nešto platiti što nismo stigli jer je mama plaćala krajem mjeseca. U Domniusu su bili jako ljubazni i rekli su da možemo platiti kada nama odgovara, nisu inzistirali da to bude taj isti tjedan kada je baka umrla. Tako da mislim da je Domnius koji se inače nalazi na Trešnjevci puno bolji nego recimo agencija za njegu u kući Zorica.