E ovako,imam jednu frendicu s kojom sam si bila jako dobra(nije to bilo neko preveliko prijateljstvo,više sam je doživljavala kao nekog za ispijanje kave i zezanciju). Zatim smo se jednog dana posvađale,ali ono totalno,oko nekih sitnica i jedna drugoj sve moguće istresle u facu,izvrijeđale se skroz da bi na neko vrijeme prekinule kontakt.Ok,ja sam to mirno prihvatila jer nisam bila nešto extra vezana za nju da bi se ona meni javila nekih mjesec dana nakon te svađe i tako smo se opet skompale,jedna drugoj se ispričale itd. Sad smo u nekoj fazi da se opet puno družimo ko i prije(ona se doselila u moje susjedstvo s dečkom,tak da kad mi je dosadno skoknem do nje na kavu i to mi paše). Inače nisam neko zlopamtilo i nije mi problem nekome oprostit i isto tako se ispričat nekome kada ga uvrijedim. Međutim,radi se o tome da se nekako više ne osjećam skroz dobro i opušteno u njenom društvu upravo radi te svađe,mi se zafrkavamo i zabavljamo skupa i sve to štima,međutim stalno imam u sebi neku blokadu kad je ona u pitanju iz tog razloga šta sam tada kad smo se posvađale zapravo vidjela kaj ona misli o meni i sad se nekako ne mogu skroz opustit u njenom društvu. Imam filing da mi je ona zapravo "neprijatelj" koji će se možda smješkat i kimat glavom na ono šta ja govorim,a kasnije će si mislit "joj gle glupaču" ili tako nešto. Tak da se nakon svakog druženja s njom osjećam pomalo glupo
E sad,jel bi vi nastavili to druženje,dakle,s jedne strane mi ok dođe ko netko s kim mogu popit kavu kad su mi moje druge dvije frendice zauzete,a s druge strane se nekako osjećam glupo šta se opet družim s njom nakon svega. A opet,nemreš se s nekim prestat družit sam tak,da se prestanem javljat ili nešto,naravno da će skužit da nekaj ne štima,a kaj da joj onda kažem:e čuj,ja se više ne želim družit s tobom. Užas! Ajde molila bi nekog za mišljenje,hvala!