Pomoć
Pozdrav trebala bi pomoć zbog straha.
Ne znam gdje bi se drugdje obratila, ali strah me za mog dečka.
Bori se s depresijom 10 godina. Unazad zadnje dvije godine je na terapiji (ne znam koji lijek točno) i odlazi na psihoterapije i bilo je sve pod kontrolom. Inace je divan, emotivan izrazito inteligentan dečko. Unazad tri mjeseca izgubio je posao i ne moze pronaci novi, propala nam je kupnja stana, razocarali su ga prijatelji i stanje je došlo do kronične apatije. Umro mu je djed kojeg je volio nije osjetio ništa, suzu nije pustio. Naša veza je raskinuta gdje pri prekidu predivne veze mi je rekao da ne osjeca nista kao da mi je drvo govorilo, cak se i smijao i bacao fore kakve ce mu buduce cure biti. Emocije nikakve, niti zagrljaj niti utjeha - a ponavljam radi se o izuzetno emotivnom bicu. Zanima me je li se depresija pogorsala do neke faze gdje se trebam reagirati kod strucnjaka jer u tom decku ne vidim apsolutno nista, samo prezninu? Također, natjerala sam ga da ode doktorici na promjenu terapije, on bi htio skinuti se s ljekova jer mrzi sebe u kakvom apaticnom stanju se nalazi. Pisem vam radi savjeta trbam li odustati od njega i reci da to vise nije moja bitna posto smo prekinuli ili trebam oglasiti alarm kod njegovih roditelja jer po meni od najemotivnije osobe se dobila prazna apaticna osoba prema svemu - od ljubavi, posla, obitelji.
Inace prije 5 godina imao je teski epizodu, ali epizodu suicidalnih misli koju smo zajedno prebrodili, naravno uz pomoc strucnjaka.
Unaprijed hvala
|