Ruski pisci

[schmokljan]

Jaganjac kaže:

inače, nije dostojevski bolovao od epilepsije, već njegov sin, koji je, usput budi spomenuto, umro od toga. vjerska ideja da se zlo prenosi sa oca na sina i da otac mora iskupiti grijehe za vlastitog sina, kasnije je postala jednom od glavnih tema u braći karamozovima, dok je smjerdjakov imao alibi jer je bolovao od epilepsije. inače, dostojevski je upotrebljavao nevjerojatno puno autobiografskih elemenata u svojim djelima... zato je vrlo bitno poznavati njegovu biografiju da bi se razumjela njegova djela.

Uopće nije potrebno znati njegovu biografiju da bi se razumjela njegova djela. Tvrditi za pisca koji je napisao neke od najvećih romana svjetske književnosti da je pisao romane koji su sami po sebi nerazumljivi je potpuno blesavo.

Kroz njegova djela je lakše razumjeti njegovu biografiju, ali to nema veze s književnošću.

[Jaganjac]

schmokljan kaže:

Uopće nije potrebno znati njegovu biografiju da bi se razumjela njegova djela. Tvrditi za pisca koji je napisao neke od najvećih romana svjetske književnosti da je pisao romane koji su sami po sebi nerazumljivi je potpuno blesavo.

Kroz njegova djela je lakše razumjeti njegovu biografiju, ali to nema veze s književnošću.

netočno ili ne uvijek točno. da bi se analizirale neke teme u nekim njegovim djelima, itekako je bitno znati njegovu biografiju. vjeruj. imao sam najbolji seminarski rad te godine na odsjeku, a pisao sam o braći karamazovima. taj je roman cijeli napisan na temeljima njegove biografije tj. događajima koji su se dogodili u njegovom stvarnom životu.

odnosno, ne želim reći da je roman kao takav nerazumljiv ako se ne zna fjodorovljeva biografija, ali kad ideš analizirati djelo, uvelike olakšava činjenica da znaš zašto je koristio baš to, što je koristio.

opet ponavljam, ja sam dostojevskog morao čitati na malo drugačiji način. vama, običnim nerusističkim smrtnicima, je tooooliko lakše. muahahahaha

[Sudden Sid]

Jaganjac kaže:

netočno ili ne uvijek točno. da bi se analizirale neke teme u nekim njegovim djelima, itekako je bitno znati njegovu biografiju. vjeruj. imao sam najbolji seminarski rad te godine na odsjeku, a pisao sam o braći karamazovima. taj je roman cijeli napisan na temeljima njegove biografije tj. događajima koji su se dogodili u njegovom stvarnom životu.

Dobro, to što je roman napisan na temelju njegovog stvarnog života ne znači da su te informacije nužne za razumijevanje navedenog djela, isto kao što za tumačenje "Gospođe Bovary" nije nužno poznavati novinsku vijest na temelju koje je Flaubert počeo pisati roman.

Mislim, možeš ti tumačiti djelo uz pomoć biografije autora, ali to je samo jedno od mogućih tumačenja koje ti djelo otvara.

opet ponavljam, ja sam dostojevskog morao čitati na malo drugačiji način. vama, običnim nerusističkim smrtnicima, je tooooliko lakše. muahahahaha

Da, baš te rusistika ful nauči drugačijem čitanju
I zanimljiva mi je tipologija čitanja - stručno čitanje i čitanje smrtnika. Mda

[schmokljan]

Jaganjac kaže:

netočno ili ne uvijek točno. da bi se analizirale neke teme u nekim njegovim djelima, itekako je bitno znati njegovu biografiju. vjeruj. imao sam najbolji seminarski rad te godine na odsjeku, a pisao sam o braći karamazovima. taj je roman cijeli napisan na temeljima njegove biografije tj. događajima koji su se dogodili u njegovom stvarnom životu.

odnosno, ne želim reći da je roman kao takav nerazumljiv ako se ne zna fjodorovljeva biografija, ali kad ideš analizirati djelo, uvelike olakšava činjenica da znaš zašto je koristio baš to, što je koristio.

opet ponavljam, ja sam dostojevskog morao čitati na malo drugačiji način. vama, običnim nerusističkim smrtnicima, je tooooliko lakše. muahahahaha

Tko spori da roman ima autobiografskih elemenata?
Poanta je da to nije nužno za razumijevanje. Uopće nije nužno, jer bi onda Dostojevski bio nekakav ruski Aralica, autor romana s ključem, a ne jedan od najvećih svjetskih pisaca.

Možda je stvar u tome da si ti Dostojevskog morao čitati?

[!xoo]

schmokljan kaže:

Kad čujem da je Dostojevski mračan, hvatam se za pištolj.

Blago rečeno.

[!xoo]

Jaganjac kaže:

inače, nije dostojevski bolovao od epilepsije, već njegov sin, koji je, usput budi spomenuto, umro od toga. vjerska ideja da se zlo prenosi sa oca na sina i da otac mora iskupiti grijehe za vlastitog sina, kasnije je postala jednom od glavnih tema u braći karamozovima, dok je smjerdjakov imao alibi jer je bolovao od epilepsije. inače, dostojevski je upotrebljavao nevjerojatno puno autobiografskih elemenata u svojim djelima... zato je vrlo bitno poznavati njegovu biografiju da bi se razumjela njegova djela.

Ti koji si utvaraš da imaš veće "pravo" na Dostojevskoga i "ključ" za njegovo razumijevanje zato što si rusist, a k tomu smatraš da je nemoguće razumjeti njegova djela ako ne poznaješ biografiju Dostojevskoga, sam si sebe diskvalificirao jer nisi znao općepoznatu činjenicu da je taj pisac bolovao od epilepsije. Prema tvojoj teoriji, ti ne možeš razumjeti njegova djela. /Istina, poslije si se nešto pokušao izvući, da si se zabunio, da si se "sjetio" (evala Googleu) da on jest bolovao od epilepsije, ali zbunilo te, veliš, to što je i njegov sin bolovao i umro od te bolesti. Meni doista nije poznato da bi Aleksej umro od epilepsije nego od groznice, u dobi od tri godine./

A da se od Dostojevskoga može poludjeti jer da je tebe umalo doveo do toga - od svih se ispita na fakultetu može poludjeti. I ne mora. Sve ovisi o osobi.

[mladi_luk]

schmokljan kaže:

Kad čujem da je Dostojevski mračan, hvatam se za pištolj.

potpis

[Jaganjac]

!xoo kaže:

Ti koji si utvaraš da imaš veće "pravo" na Dostojevskoga i "ključ" za njegovo razumijevanje zato što si rusist, a k tomu smatraš da je nemoguće razumjeti njegova djela ako ne poznaješ biografiju Dostojevskoga, sam si sebe diskvalificirao jer nisi znao općepoznatu činjenicu da je taj pisac bolovao od epilepsije. Prema tvojoj teoriji, ti ne možeš razumjeti njegova djela. /Istina, poslije si se nešto pokušao izvući, da si se zabunio, da si se "sjetio" (evala Googleu) da on jest bolovao od epilepsije, ali zbunilo te, veliš, to što je i njegov sin bolovao i umro od te bolesti. Meni doista nije poznato da bi Aleksej umro od epilepsije nego od groznice, u dobi od tri godine./

A da se od Dostojevskoga može poludjeti jer da je tebe umalo doveo do toga - od svih se ispita na fakultetu može poludjeti. I ne mora. Sve ovisi o osobi.

[Floverka]

Jaganjac kaže:

zato je vrlo bitno poznavati njegovu biografiju da bi se razumjela njegova djela.

Nije samo za Dostojevskog bitno poznavati njegovu biografiju. Mišljenja sam, da je za razumijevanje bilo kojeg umjetnika bitno poznavati njegov život i životnu filozofiju.

[Cahit]

!xoo kaže:

Ti koji si utvaraš da imaš veće "pravo" na Dostojevskoga i "ključ" za njegovo razumijevanje zato što si rusist, a k tomu smatraš da je nemoguće razumjeti njegova djela ako ne poznaješ biografiju Dostojevskoga, sam si sebe diskvalificirao jer nisi znao općepoznatu činjenicu da je taj pisac bolovao od epilepsije. .

Potpis. A kada ponestane argumenata - reagira se sa facepalmom.
+ Vjerujem da cinjenicu da je Dostojevski bolovao od epilepsije znaju i oni koji nikad knjigu Dostojevskoga nisu uzeli u ruke. Ali eto, "rusisti" ocito to ne uce

[schmokljan]

Biografije mi nedovršene ovdje se svakakve gluposti daju pročitati.

Na poznavanju biografije inzistiraju oni koji književnost doživljavaju nekom vrstom ukoričenog trača.
To je razumijevanje na razini psiholoških uvida Dr. Phila.

Znaš jadni Honore je imao težak život i svašta je proživio i spoznao, stoga i je njegovo djelo genijalni prikaz francuskog društva.
Znaš Lav Nikolajevič je bio grof, nikada nije morao raditi, samo je promatrao, stoga i je njegovo djelo genijalni prikaz ruskog društva.
Što se tiče Biblije, Odiseje i sličnih djela - spoznaja o autorima nemamo, što samo govori o nekvaliteti djela.

[Jaganjac]

odustajem od razgovora s vama. ne zato jer mislim da ste u pravu, nego zato jer je ovo razgovor tipa: baba šumom, djede drumom.

ja i dalje smatram da je bitno poznavati biografiju pisca jer ona uvelike utječe na piščev opus. vi govorite što god hoćete, ali mogu naći masu dokaza za to. ali dobro. vi znate najbolje. ja sam glup jer sam fulao nešto pa se vi i dalje držite toga kao pijani plota.

ja ne razgovaram na toj prizemnoj razini. pih.

p.s. to što je tolstoj bio grof, a ne sluga, itekako je bitno za stvaralaštvo samog tolstoja, a ti se tješi čime god hoćeš.

[schmokljan]

Jedno je napisati - zato je vrlo bitno poznavati njegovu biografiju da bi se razumjela njegova djela.
A nešto sasvim drugo - ja i dalje smatram da je bitno poznavati biografiju pisca jer ona uvelike utječe na piščev opus.

Nitko ne spori da život koji pisac vodi, ili je prisiljen voditi, ne utječe na njegovo pisanje.
Ali, to ne znači da je bitno poznavati piščevu biografiju da bi se razumjelo njegovo djelo.

Da zaključim - biografija nekog pisca nam pomaže da imamo bolji uvid u piščev život i da ga bolje razumijemo. No to nema veze s književnošću - Zločin i Kazna bi imala i dalje istu poruku i morala bi biti isto tumačena kao i do sada, čak i kad bi se otkrilo da je autor Tolstoj, a ne Dostojevski.

Pisac postaje zanimljiv javnosti zbog svojih djela, a naša želja da bolje upoznamo pisca tih djela je produkt budalaste ljudske potrebe za intimiziranjem.

[!xoo]

Jaganjac kaže:

odustajem od razgovora s vama. ne zato jer mislim da ste u pravu, nego zato jer je ovo razgovor tipa: baba šumom, djede drumom.

ja i dalje smatram da je bitno poznavati biografiju pisca jer ona uvelike utječe na piščev opus. vi govorite što god hoćete, ali mogu naći masu dokaza za to. ali dobro. vi znate najbolje. ja sam glup jer sam fulao nešto pa se vi i dalje držite toga kao pijani plota.

ja ne razgovaram na toj prizemnoj razini. pih.

p.s. to što je tolstoj bio grof, a ne sluga, itekako je bitno za stvaralaštvo samog tolstoja, a ti se tješi čime god hoćeš.

A je li bitno što je Dostojevski bio epileptičar? A ti to kao rusist - jao! - nisi znao. Jasno mi je zašto se povlačiš iz ove diskusije, tako ni ja ne volim dolaziti među ljude pred kojima sam se osramotila. Imaš moju potporu u toj odluci.

[Hroboatos]

A da ne bude sve hagiografski:

* Dostojevski rijetko trpi treće ili četvrto čitanje. Tu je Hemigway bio u pravu, kad se očešao o njega u "Moveable feast".

* živcira riganjem emocija. Ljudi se u zbilji ne ponašaju tako, ne postoji intenzitet međuljudskih odnosa toga ranga (protuargument bi bio da se najvažnija djela, većinom, zbivaju u 2-3 dana, pa je to realno)

* iritira taj svjetonazor komprimiranoga Novog zavjeta, s histerijama, slinavcima, kurvama, grješnicima i svecima. Tolstoj je rekao za FMD-a: Trebao je upoznati kinesku mudrsot (Konfucije, Lao Ce,..), to bi ga smirilo.

* niz je stvari kod njega neuvjerljiv- npr. Ivan Karamazov s 23 godine ima mentalni sklop nekoga s bar 30; zatim klišeizirani "razvrat" (kod FMD-a nema prave tjelesnosti), pa život - tu nitko praktički ne jede, nije pospan, nije zadovoljan ni tup, nije smiren bez vjerske "poruke", nije zdrav i lijen, ne zaboravlja,...

* ..

[avant-garde]

Vro jednostavna formula za širenje horizonta:
smrt autora

Dakle, "ubijem" li autore (izdvojim li i zanemarim li njihove biografije i česte mistifikacije istih) i unatoč tome tekst ne izgubi svoju vrijednost i podložnost različitim interpretacijama - znam da sam nabasala na Besmrtnika.

"Čitatelji moraju odvojiti literarno djelo od njegovog autora kako bi ga oslobodili interpretativne tiranije."

odnosno:
"Dodijeliti autora tekstu znači ograničiti sam tekst."

Pozdrav

[Floverka]

avant-garde kaže:

Dakle, "ubijem" li autore (izdvojim li i zanemarim li njihove biografije i česte mistifikacije istih) i unatoč tome tekst ne izgubi svoju vrijednost i podložnost različitim interpretacijama - znam da sam nabasala na Besmrtnika.

Odlično! Ali onda valjda vrijedi i suprotni smjer - ako ti je recimo netko simpatičan po svom životopisu (ili ako ti se neki dragi frend bavi pisanjem) možeš objektivno reći da ti se ne dopada njegovo stvaralaštvo. Ipak svako djelo samo za sebe na neki način govori o autoru i autor ne može izbjeći pisati o svojim uvjerenjima, moralnim dilemama, iskustvima itd., ne vjerujem u to da je sva književnost fikcija, dapače.

[avant-garde]

florine kaže:

Odlično! Ali onda valjda vrijedi i suprotni smjer - ako ti je recimo netko simpatičan po svom životopisu (ili ako ti se neki dragi frend bavi pisanjem) možeš objektivno reći da ti se ne dopada njegovo stvaralaštvo. Ipak svako djelo samo za sebe na neki način govori o autoru i autor ne može izbjeći pisati o svojim uvjerenjima, moralnim dilemama, iskustvima itd., ne vjerujem u to da je sva književnost fikcija, dapače.

Naravno da svako djelo govori o autoru, ali pustimo ga da samo govori i nadjimo u njemu uvijek nešto novo... Kvalitetan tekst pjeva sam za sebe, bez obzira kakve kolačiće,pića i žene preferira njegov autor. I bez obzira iz kojeg vremena i prostora dolazi.

Književnost kao fikcija? Stvarnost mi je često fiktivnija, dok u književnosti nalazim svoje stvarnosti.

[Floverka]

avant-garde kaže:

Naravno da svako djelo govori o autoru, ali pustimo ga da samo govori i nadjimo u njemu uvijek nešto novo... Kvalitetan tekst pjeva sam za sebe, bez obzira kakve kolačiće,pića i žene preferira njegov autor. I bez obzira iz kojeg vremena i prostora dolazi.

Apsolutno, ali mene niti ne zanima voajersko kopanje po nekim intimnim stvarima, više me zanimaju putovanja, utjecaji i utjecatelji, duh obitelji iz koje potječe, političke i filozofske orijentacije i nešto u tom stilu kako bih što lakše mogla pratiti razvoj umjetnika.

[schmokljan]

Sjetih se jedne karakteristične pričice od Dostojevskog - Bubac.

Pripovjedač je neki pisac/kritičar sklon cugi, te nekim poslom dolazi na groblje. Svježe pokopani i oni ne toliko svježi nisu još skroz mrtvi, nego im zagrobni život prolazi u dangubljenju (ovo nije prikladan izraz, ali tako je) i najgoroj vrsti dokolice - kartaju, koketiraju, tračaju, zgražavaju se - to je neki mrtvački bal malograđana.

Malo toga se promijenilo.