Zamka savršenog života...

[reverat]

radical change kaže:

Ako i jest parola novca i uspjeha zabluda.. koji je pravi put..?

Svatko ima svoj put. Ja nastojim zivjeti kao kad sam bio dijete, a to znaci zdravlje i obitelj na prvom mjestu, sve ostalo na drugom. Vise se nedam uvuc u 'rat race' i ne tezim za prestizom koji se placa onim najvrijednijim sto imamo u zivotu.

[sanja_volim orhideje]

radical change kaže:

Mislite li da je takav život sretan život, ako jest zašto jest, ako ne zašto ne?
Da li su izazovi, neprestani rast i izgradnja nužni za uspješan život jer novci zaista ne mogu kupiti sreću..? Zašto ljudi koji imaju i više nego što im treba vode uglavnom loše živote i žive u lošim brakovima? Da li je imati prokletstvo modernog vremena i svi smo kao zombiji zaluđeni idejom savršenog dok napokon ne ostvarimo snove i nađemo se... nigdje sa još većom hrpom obveza..?
Zašto je "savršen život" nakon određenog vremena jednostavno-sranje..?

Ljudi žive u lošim vezama/brakovima, rade dosadne poslove, poslije provode vrijeme pred tv-om i sl...jer najlakše je živjeti u zoni komfora! A sva radost života se dešava van zone komfora!
Problem je što većina ljudi i prije nego su stekli to što su stekli nisu bili bog zna kako duhovno razvijeni, to je tip ljudi, a većina ih je takva "bit ću sretan kad završim fax, pa kad se udam/oženim, pa kad dobijem bolji posao, pa kad dobijem dijete, pa kad...." i tako to ide u nedogled, pa jednog dana kad imaju "sve" (posao, muža/ženu, djecu, stan,...) ne znaju više kud bi sa sobom i tu dolazi do nezadovoljstva i depresije, "kako je moguće da imam sve, a nisam sretan/sretna?!"...
Problem je što jako malo ljudi znaju da sreća ne dolazi iz vana, nego iz unutra, ako nisi sretan kad nemaš ni posao ni kuću ni partnera nećeš biti istinski sretan da imaš sve na svijetu...

[radical change]

sanja_volim orhideje kaže:

Ljudi žive u lošim vezama/brakovima, rade dosadne poslove, poslije provode vrijeme pred tv-om i sl...jer najlakše je živjeti u zoni komfora! A sva radost života se dešava van zone komfora!
Problem je što većina ljudi i prije nego su stekli to što su stekli nisu bili bog zna kako duhovno razvijeni, to je tip ljudi, a većina ih je takva "bit ću sretan kad završim fax, pa kad se udam/oženim, pa kad dobijem bolji posao, pa kad dobijem dijete, pa kad...." i tako to ide u nedogled, pa jednog dana kad imaju "sve" (posao, muža/ženu, djecu, stan,...) ne znaju više kud bi sa sobom i tu dolazi do nezadovoljstva i depresije, "kako je moguće da imam sve, a nisam sretan/sretna?!"...
Problem je što jako malo ljudi znaju da sreća ne dolazi iz vana, nego iz unutra, ako nisi sretan kad nemaš ni posao ni kuću ni partnera nećeš biti istinski sretan da imaš sve na svijetu...

O boldanom pričam..
Zapravo većina ljudi imaju takve poglede na život.. ja sam tek prije nekoliko godina shvatio da to nije to.. zadovoljstvo je ovdje, sada, u nama a ne u budućnosti.. i nekako sam sve više toga svjestan.. malih stvari koje obogaćuju život i čine ga odličnim..
Frustrira me što drugi to ne razumiju.. ostaješ sam kao ćuk sa svojim jednostavnim stvarima i jednostavnoj filozofiji života..
Kad se razmislim imam sve, zdravlje, mladost, jesti i piti što poželim, mogu izaći gdje želim.. i te male sitne životne stvari ti daju toliko poleta i životne radosti.. sreća drugih, partnera, poljubac, zagrljaj, osmjeh, zezancija, šertnje, razgovori.. U zadnje vrijeme parkticiram tjelovježbu, meditaciju, mijenjam sebe..dosta sam se promjenio..Osjećam ogromnu energiju koja mora izaći negdje...Ta duhovna komponenta mi je oduvjek bila dosta važna.. u materijalnom se nikad nisam pronalazio.. ali eto.. ufuravanje u principe 95% drugih koji IMAJU pa im život eto više vrijedi te jednostavno dovedu u slijepu ulicu.. jednostavno nisi pomiren sa svojom prirodom..
Teško je tu pomiriti razlike i prema sebi, i prema partneru i prema drugima...

[sanja_volim orhideje]

radical change kaže:

O boldanom pričam..
Zapravo većina ljudi imaju takve poglede na život.. ja sam tek prije nekoliko godina shvatio da to nije to.. zadovoljstvo je ovdje, sada, u nama a ne u budućnosti.. i nekako sam sve više toga svjestan.. malih stvari koje obogaćuju život i čine ga odličnim..
Frustrira me što drugi to ne razumiju.. ostaješ sam kao ćuk sa svojim jednostavnim stvarima i jednostavnoj filozofiji života..
Kad se razmislim imam sve, zdravlje, mladost, jesti i piti što poželim, mogu izaći gdje želim.. i te male sitne životne stvari ti daju toliko poleta i životne radosti.. sreća drugih, partnera, poljubac, zagrljaj, osmjeh, zezancija, šertnje, razgovori.. U zadnje vrijeme parkticiram tjelovježbu, meditaciju, mijenjam sebe..dosta sam se promjenio..Osjećam ogromnu energiju koja mora izaći negdje...Ta duhovna komponenta mi je oduvjek bila dosta važna.. u materijalnom se nikad nisam pronalazio.. ali eto.. ufuravanje u principe 95% drugih koji IMAJU pa im život eto više vrijedi te jednostavno dovedu u slijepu ulicu.. jednostavno nisi pomiren sa svojom prirodom..
Teško je tu pomiriti razlike i prema sebi, i prema partneru i prema drugima...

Ti trenutno, po ovome što kažeš, prolaziš kroz promjenu (tjelovježba, meditacija) i to je odlično. Na žalost, moram reći, po mom iskustvu, većina ljudi to ne razumije i gledaju te kao da si pao sa Marsa, i to je tako, treba se pomiriti sa tim, sve je to kako treba biti. U procesu se s nekim ljudima udaljiš, neki odu iz tvog života, al neki novi ljudi se pojave privučeni tvojom novom energijom i s tim ljudima ćeš ostvariti najbolje razumijevanje.
Tu mogu reći po svom iskustvu, prije negdje 4 god bila sam "pred zidom", jednostavno sam shvaćala da nešto nije u redu, al da je prvenstveno stvar u meni...Nakon toga stjecajem okolnosti počela sam raditi razne mentalne vježbe, meditirala sam, počela saditi vrt, i sl, i sad kad pogledam gdje sam nakon te 4 god, i mogu samo reći woooowwww Neki ljudi su nestali iz mog života, neki novi divni ljudi su se pojavili, s nekima imam nategnute odnose npr s onima koji ne mogu samo tako nestati npr obitelj, al ako je to sve bila cijena nove mene, nije mi žao ni zbog čega. I dalje rastem i razvijam se. Najveću sreću smatram činjenicom što imam pored sebe partnera koji me razumije i podržava moj put

[reverat]

Jos nesto, ne smatram da je ambicija nuzno losa stvar, ali treba biti u pravom obliku ako ne zelis zavrsiti ko bolesnik. Osobno vise ne shvacam posao kao nacin samoostvarenja, vec kao skolu u kojoj nastojim imati dobre ocjene. Na taj nacin sam dugorocno fleksibilniji i zdraviji.

[Mrvica7]

radical change kaže:

Nije autorica nego autor oprostite..
Temu sam otvorio iz razloga što primjetim tu ispraznost života u ljudima oko sebe, okružen sam ljudima koji su uglavnom fakultetski obrazovani, imaju dobre poslove, lijepe plaće, eventualno jedno djete i zaista imaju sve ono o čemu 90% ostali može sanjati.. jer građani realno uglavnom krpaju kraj sa krajem. Sa novcima se lagodnije živi, veliki problemi isčeznu alu imam osjećaj da se usadi nezadovoljstvo, sitničavost, ispraznost, depresija, nezadovoljstvo partnerom, težnja da se tjera mak na konac, sexualne avanture.. Zašto s novcima život jednostavno nije dobar.. ugodan.. Što se mene konkretno tiče sa suprugom sam se osjećao povezanije na svim razinama kada smo bili u mnogo većim problemima i kada smo zapravo uživali u onom što nam život donese.. Sama ta skala na koju se penješ svakodnevno je jako stimulativna, osjećaj zajedničkog uspjeha na svim područjima povezuje.. no kad narasteš zafali izazova, a i vrijeme učini svoje.. niste više mladi i ludi kao nekad.. i sa većim novcima dolazi više stvari, više ljudi i više problema.. najednom radiš 0-24 i trošiš na što, na gluposti....
Ako i jest parola novca i uspjeha zabluda.. koji je pravi put..?

Neznam. Koliko puta sam samo čula "imaju sve, ništa im ne fali i umjesto u tome da uživaju, oni to ruše".

Čovjek je kažu živ dok stvara. Možda je stvar u tome što ljudi zaista i ne znaju da uživaju u onome što su stvorili, da je usput došlo do prezasićenja, pa umjesto stvarno da uživaju, oni počinju da "bijesne". Da kada nema više tog izazova stvaranja koji vodi uzlaznom putanjom da stvari onda krenu silaznom. Naravno ne kod svih.

Neznam, možda je ljudima potrebno više mjere u svemu, da počnu razmišljati da je za sreću dovoljno zaista samo malo, a ako se to nešto više i dobije da to treba cijeniti i naučiti uživati u tome.

Kaže jedna poslovica:u zlu se ne ponizi, u dobru se ne zanosi".

[pozitivax]

radical change kaže:

Recept molim... da sve rasprodam pa živim kao pustinjak...?
Dabogda imao pa nemao.. strašna je kletva!

Vidim to bu jedna od mojih plahti...ali jako mi se sviđa tema.

Ne.

Mislim da bih čovjek živio radosno, u punini, mora se odnositi prema svijetu i životu sa puno poštovanja, zahvalnosti i zagranosti...dobroga a ne zločestog i razmaženog djeteta.
Biti iskren prema sebi i svijetu.
Dobar čovjek. Otvoriti vrata srca.

Humanost na djelu mijenja percepciju čovjeka pa su najsretniji oni koji pomažu, kaže neko istraživanje.
Istraživati, radovati se tzv.sitnicama i krupnicama, učiti, tražiti odgovore na pitanja (uvijek se pitati ) baviti se istinskom duhovnošću.
Ne dopuštati da ga definiraju mediji, da mu sreću određuju pravila ljudskih slabosti, da mu mir i sreću određuje novac, stvari, komfor.

Nije dobro za dušu kada joj je život prelak i komforan...za to je potrebno biti iznimno duhovno jak, da se ne sklizne u potragu za jeftinim uzbuđenjima i problemima.

Život je tak' velik, sveobuhvatan, neistražen, šaren i zanimljiv.
To je more...pa i tu treba zaroniti. Treba zaroniti u ljubav, ljude, smijeh, prirodu, tugu, bol, dobro i loše.
Zaroniti u Božju Ljubav i milost Stvoritelja.
Igrati se cijeli život i istraživati cijeli život.
Duh djeteta. Smijeh, pjesma, frke i fore...ili radim kaj mi paše, sve dok to drugima ne šteti.
Stvoriti u sebi i van sebe svoj svijet u kojem nema pravila ostatka svijeta.
Rijetki to mogu. Ljudi su konformisti (uh šašava riječ ) a to ih košta sreće.
Joie de vivre.
A za veze....hvala lijepa svakome tko ima mir, tišinu, sveopći sklad, joj kako smo slični, viđu dva fikusa na kavi, kaj bumo jeli, kaj bumo kupili itd...
Dosadne, predvidljive ljude.
Kalukante i proračunate..u bilo kojem obliku.

Tamo gdje nema vatre, energije, razmjene mišljenja, različitosti veza i život, iskrica, napredka, promjena, iznenađenja ...odnosi zapnu.
Čovjek zapne.Oh i te kako se vidi to u duši a ispoljava nezadovoljstvom, kvocanjem ljutnjom na svijet.
Imaju sve a zapravo imaju malo.
Uvijek nekako nezadovoljni i prazni u duši, ponekad to ode u podlosti i podmuklost.
Igraju po naučenim ili pravilima društva....ne znaju se sami igrati, istraživati, loviti žabe, brati cvijeće po livadi...u prenesenom smislu.
Ne zanimaju sami sebe a niti ih drugui, na dubljoj razini, zanimaju.
Zanima ih kako ostaviti dojam , dojam, dojam....sliku koju žele da drugi imaju o njima.
To vodi ravno u depru, usamljenost duše i nezadovoljstvo.

Dobiva se sigurnost, mir , navika ali i dosada.
Osoba kraj nas se ne mijenja, mi se ne mijenjamo i voila....život postane sr***.
Ni seks sa nekim drugim neće razbiti monotinju života...dosadnu, mlitavu osobu učiniti zanimljivom i iskričavom a niti brak boljim.

Sama sigrunost je zapravo zamka za depru, stres i muku...svaki dan od 9-5 hrmbati, doći doma i pojesti nešto, gledati tv ili surfati, večerati, ponekad otići na pizzu ili pivu, dva-tri tjedna godišnjeg i vikend u nekoj birtiji na ručku....
Ne bih hvala takvu sigurnost.

Volim temperamentne , iskrene ljude....ponekad anđele, ponekad zločestoće. emotivce.Sa njima nikada nije dosadno.
Gledam ta lica...siva, rezignirana, bez iskre u očima...
Te "sretne" brakove.
Zato su meni zanimljivi duhoviti, zaigrani i iskreni ljudi....
Ponekad je naporno biti sa takvima ali čovjek samo u takvim živim, vibrirajućim odnosima napreduje, uči, bude sretan, uči.
Važno je i biti jednostavan.
Mudro netko davno reče:
"Nisu svoi ljudi koji su skromni mudri ali nema mudrog čovjeka koji nije skroman "

Ni u staroj bari ne rastu ruže ne ?

Ljudi su zarobljenici svojih i tuđih pravila koja im štete, zarobljenici tuđih snova, svojih zabluda, svojih
navika, zarobljenici uloge u kojoj žive, zarobljenici medija, užitaka, ovisnosti, predvidljivosti, zarobljenici svojih i tuđih strahova, robovi novaca, statusa, tuđih očekivanja, svojih očekivanja i općenito društva itd.
Treba biti slobodan u duši, u duhu...to je najpodcjenjenija sloboda a jedina koja donosi sreću.

Tajna svega je u ljubavi...sve treba biti prožeto ljubavlju.
http://youtu.be/LgO7YwuKYGw


Igraš li se Radical ? Nego stvarno, igraš li se sa šašavim, veselim, zanimljivim, zločkastim, radoznalim "klincima" ili ne ? :mig :
Koliko se igraš ? Kako ?
Što si novo naučio i otkrio ovih dana ?
Kako se ti i žena igrate u ovom svijetu ? Što ćeš biti kada narasteš ?
Važna su ta pitanja.

Općenito...
Tko se ne igra i tko nema zabavnog prijatelja u igri...jako, jako brzo stari.
Neki ostare već sa 3o ali ih pokopaju sa 70-80.
Stalno gledam te žive mrtvace oko sebe.

[choupette]

radical change kaže:

Nije autorica nego autor oprostite..
Temu sam otvorio iz razloga što primjetim tu ispraznost života u ljudima oko sebe, okružen sam ljudima koji su uglavnom fakultetski obrazovani, imaju dobre poslove, lijepe plaće, eventualno jedno djete i zaista imaju sve ono o čemu 90% ostali može sanjati.. jer građani realno uglavnom krpaju kraj sa krajem. Sa novcima se lagodnije živi, veliki problemi isčeznu alu imam osjećaj da se usadi nezadovoljstvo, sitničavost, ispraznost, depresija, nezadovoljstvo partnerom, težnja da se tjera mak na konac, sexualne avanture..

Ne usadi se. Oduvik je bilo tu. Samo proces trcanja za ciljem tu prazninu zakamuflira. A kad se ciljevi ostvare osuden si sam na sebe. I osobu sa kojom si jednom odlucia podiliti zivot.

Zašto s novcima život jednostavno nije dobar.. ugodan.. Što se mene konkretno tiče sa suprugom sam se osjećao povezanije na svim razinama kada smo bili u mnogo većim problemima i kada smo zapravo uživali u onom što nam život donese.. Sama ta skala na koju se penješ svakodnevno je jako stimulativna, osjećaj zajedničkog uspjeha na svim područjima povezuje.. no kad narasteš zafali izazova, a i vrijeme učini svoje.. niste više mladi i ludi kao nekad.. i sa većim novcima dolazi više stvari, više ljudi i više problema.. najednom radiš 0-24 i trošiš na što, na gluposti....
Ako i jest parola novca i uspjeha zabluda.. koji je pravi put..?

Ima i drugih stvari koje mogu zakamuflirati bazicnu prazninu u coviku, kao i ne tako zadovoljavajuce odnose.
Tako to mogu biti i dica. Ili bilo koji drugi tip sveobuhvatnije zivotne akcije.
Ima parova koji se suoce sa sobom i svojim partnerom tek kad te velike obveze odleprsaju iz obiteljske zajednice. Dok god postoji "vanjski neprijatelj" (u vidu borbe za egzistenciju, boljih prilika i inih ciljeva) postoji kohezija. Kad on nestane, ode storija u pm.

Koji je pravi put?
Tesko je to reci, kad odrastes u drustvu koje niti zna, niti te uci o bitnosti ljudskog duha i unutarnjeg svita.
Onda ljudi bivaju jednostavno prepusteni sami sebi. Snadi se druze.

Ja nemam tih briga. Posa, dite komada jedan, vss, a opet nije neka bajna placa, uz zivot u podstanarstvu, bez icega na sebi, jos uvik imam bazne materijalne ciljeve osiguravanja egzistencije. Poznajem dosta ljudi u mojoj situaciji. Blagodati RH zivota.

[Crna Morana]

radical change kaže:

Problemi u vezi uvijek postoje, to je razumljivo i to je što bi se reklo život. Sljedom današnjeg razgovora i promišljanja sa suprugom, postavljam temu zanimljivog karaktera.
Eto sa svih strana smo bombardirani pričama o savršenom životu, savršenom poslu, savršenoj vezi, savršenom braku, savršenoj ljubavi.. savršenstvo je postala nekakav težnja danas. Svi se nekako natječu da si izgrade lijep i ugodan život, nađu dobar posao, stvore si skladan brak.
Zamislite da imate sve što ste više manje željeli.. siguran posao danas, automobil, stan ili kuću, odličnog partnera, skladan brak, sve je nekako odlično posloženo ali... nešto fali..? Nekako je nestalo izazova, pravih životnih izazova, predobro vam je, imate sve što vam je potrebno, nema borbe i laktanja, nema svakodnevnih problema običnih smrtnika, navca ima dovoljno, putuje se, kupuje se, živi se...
Mislite li da je takav život sretan život, ako jest zašto jest, ako ne zašto ne?
Da li su izazovi, neprestani rast i izgradnja nužni za uspješan život jer novci zaista ne mogu kupiti sreću..? Zašto ljudi koji imaju i više nego što im treba vode uglavnom loše živote i žive u lošim brakovima? Da li je imati prokletstvo modernog vremena i svi smo kao zombiji zaluđeni idejom savršenog dok napokon ne ostvarimo snove i nađemo se... nigdje sa još većom hrpom obveza..?
Zašto je "savršen život" nakon određenog vremena jednostavno-sranje..?

Malo o meni.. sa partnericom zajedno već 10 sretnih godina.. smatram/o se uspješnima, ništa bitno nam ne nedostaje.. osim ludosti u doslovnom smislu...

Sve je savršeno OSIM što ste upali u kolotečinu.
Tako da i nije savršeno baš.

Postoje ljudi kojima je kolotečina krajnji cilj, imati kućicu, ženicu, dva psa, dijete, dobar posao i to je to. Oni u tome savršeno plivaju.
Postoje i oni koji stalno žele napredovati, učiti na svim nivoima.
Izgleda da si ti ovaj drugi tip osobe.
Pričaj s njom, mijenjajte nešto, vi ćete najbolje znati što.
Ne slušaj tuđe recepte za sreću, netko drugi bi bio oduševljen tvojim načinom života i to bi mu bilo dostatno, tebi očito nije.

[rolandus]

choupette kaže:

Ljudi koji postignu "sve", da bi otkrili da nisu zadovoljni.

Mislim da ovo ne odgovara istini. Problem je da ljudi ne postave za cilj ono što ih čini sretnima nego ono što im društvo nameće. Ako netko želi biti pisac a društvo mu nameće količinu novca kao kriterij zadovoljstva, tada on mora odlučiti da li želi biti sretan ili financijski uspješan a manje sretan.

Idealno je ako si dovoljno situiran da možeš voditi život koji te čini sretnim, to rijetkima uspijeva. Za to treba sreće

Npr glazbenik voli bavljenje glazbom ali mu to donosi situiranost. Ali uspješan glazbenik koji dobro prodaje pjesme ima potencijal biti sretan jer radi ono što voli i financijski je situiran što mu omogućava da živi prema svojim zacrtanim kriterijima.

[Ata a]

Mrvica7 kaže:

Neznam. Koliko puta sam samo čula "imaju sve, ništa im ne fali i umjesto u tome da uživaju, oni to ruše".

Meni to ima logike, ono zbog čega imamo osmijeh na licu je ono što nas stvarno čini sretnima, stvoriti materijalno i imati neku sigurnost nije bitno za sreću, pa kao što i sam autor kaže ići za materijalnim je slijepa ulica i na kraju udariš u zid, neki su dovoljno hrabri da sruše zid i krenu ispočetka a neki jednostavno ostanu u slijepoj ulici

[Nausikaja]

radical change kaže:

.
Frustrira me što drugi to ne razumiju.. ostaješ sam kao ćuk sa svojim jednostavnim stvarima i jednostavnoj filozofiji života..

Meni nije jasno zasto to tebe frustrira. Koliko sam shvatila, imas zenu koja dijeli tvoja razmisljanja.
Da li ti fali prijatelja, istomisljenika?

[rolandus]

radical change kaže:

...Najradije bih srušio i sve radio ponovo samo da proživim onaj feeeling iz prošlih godina..kocku po kocku.. ne znam..

Bojim se da to ne bi bila dobra odluka. Ima jedan odličan američki film na tu temu, čovjek se nakon uspješnog poslovnog puta obogatio i želio je sam sebi dokazati da to može ponovo napraviti. Cijeli život je radio a žena i sin su uživali u plodovima njegovo rada i nisu zapravo shvaćali zašto ih on stalno uči odgovornosti, radu, upornosti itd. Jack Lemmon je odigrao odličnu ulogu.

Odlučio je podijeliti svo svoje bogatstvo dobrotvornim ustanovama i krenuti ispočetka. Sa entuzijazmom je prihvaćao sve poslove, nosio vreće u skladištima po cijele dane itd. No umjesto uspjeha osjećao je samo bolna leđa i umor. Nikako se nije mogao maknuti ispočetka. Prošlo je godinu dana a on i familija su jedva spajali kraj sa krajem a on je bio sve iscrpljeniji.

U to vrijeme žena i sin su bili prisiljeni početi nešto raditi i oboje su počeli raditi ono što su voljeli (mislim žena neki dizajn odjeće, sin marketing).

Nakon nekog vremena taj čovjek je priznao poraz jer je vidio da ne može više ništa uspjeti, da je sve nemoćniji itd. U isto vrijeme i sin i žena su postali vrlo uspješni i čovjek se nikako nije mogao načuditi kako su uspjeli bez da puno i žestoko rade i potroše cijeli život na to, kao što ih je on učio. Na kraju film završava optimistički, on prihvaća novu realnost i uživa ležeći kraj bazena ne radeći ništa dok žena i sin rade i rado financiraju njegov novi 'uživački' život. Uloge su se promijenile.

Odličan film sa poukom, ne odbacuj ono što ti je život poklonio jer sada su drugi na redu. Rijeto da život nekome pokloni dvaput a drugima nijednom. Svatko ima svoju priliku ali rijetko dvije ili čak tri prilike, tu je život dosta pravedan. Tako je u svemu, i poslu i ljubavi i drugome. Druga pouka je ne nameći drugima svoje kriterije, svatko ima svoj put.

[radical change]

sanja_volim orhideje kaže:

Tu mogu reći po svom iskustvu, prije negdje 4 god bila sam "pred zidom", jednostavno sam shvaćala da nešto nije u redu, al da je prvenstveno stvar u meni...Nakon toga stjecajem okolnosti počela sam raditi razne mentalne vježbe, meditirala sam, počela saditi vrt, i sl, i sad kad pogledam gdje sam nakon te 4 god, i mogu samo reći woooowwww Neki ljudi su nestali iz mog života, neki novi divni ljudi su se pojavili, s nekima imam nategnute odnose npr s onima koji ne mogu samo tako nestati npr obitelj, al ako je to sve bila cijena nove mene, nije mi žao ni zbog čega. I dalje rastem i razvijam se. Najveću sreću smatram činjenicom što imam pored sebe partnera koji me razumije i podržava moj put

Baš me zanima gdje ću završiti za nekoliko godina nakon ove uzlazne putanje.. toliko promjena radim i vidim na sebi tako da ću vjerojatno biti drugi čovjek, izgledati drugačije, razmišljati drugačije, tko će ostati uz mene, tko će otpasti a tko doći.. život će pokazati. Trenutno me ovo stajanje na mjestu i održavanje na skupim aparatima nimalo ne zadovoljava...drago mi je da si ti uspjela..
Potonuti neću, napraviti glupost neću.. nisam ju napravio ni kada mi je bilo najgore u životu.. onih prvih jebenih 15-20 godina...

[pozitivax]

radical change kaže:

Baš me zanima gdje ću završiti za nekoliko godina nakon ove uzlazne putanje.. toliko promjena radim i vidim na sebi tako da ću vjerojatno biti drugi čovjek, izgledati drugačije, razmišljati drugačije, tko će ostati uz mene, tko će otpasti a tko doći.. život će pokazati. Trenutno me ovo stajanje na mjestu i održavanje na skupim aparatima nimalo ne zadovoljava...drago mi je da si ti uspjela..
Potonuti neću, napraviti glupost neću.. nisam ju napravio ni kada mi je bilo najgore u životu.. onih prvih jebenih 15-20 godina...

Hoćeš. To je dobro kaj ne ? Svako novo rađanje boli...svaka promjena plaši.
Nije potrebno, za otkrivanje novih svjetova, rušiti mostove i raditi revolucije.

Možeš ti to...samo se usudi.

[radical change]

pozitivax kaže:

Nije dobro za dušu kada joj je život prelak i komforan...za to je potrebno biti iznimno duhovno jak, da se ne sklizne u potragu za jeftinim uzbuđenjima i problemima.

Ljudi su zarobljenici svojih i tuđih pravila koja im štete, zarobljenici tuđih snova, svojih zabluda, svojih
navika, zarobljenici uloge u kojoj žive, zarobljenici medija, užitaka, ovisnosti, predvidljivosti, zarobljenici svojih i tuđih strahova, robovi novaca, statusa, tuđih očekivanja, svojih očekivanja i općenito društva itd.
Treba biti slobodan u duši, u duhu...to je najpodcjenjenija sloboda a jedina koja donosi sreću.

Tajna svega je u ljubavi...sve treba biti prožeto ljubavlju.
http://youtu.be/LgO7YwuKYGw


Igraš li se Radical ? Nego stvarno, igraš li se sa šašavim, veselim, zanimljivim, zločkastim, radoznalim "klincima" ili ne ? :mig :
Koliko se igraš ? Kako ?
Što si novo naučio i otkrio ovih dana ?
Kako se ti i žena igrate u ovom svijetu ? Što ćeš biti kada narasteš ?
Važna su ta pitanja.
Općenito...
Tko se ne igra i tko nema zabavnog prijatelja u igri...jako, jako brzo stari.
Neki ostare već sa 3o ali ih pokopaju sa 70-80.
Stalno gledam te žive mrtvace oko sebe.

Tebe obožavam ženo.. ali toliko toga napričaš da ne znam odakle bih krenuo... za što bih se uhvatio..
Slažem se, život ne smije biti prelagan.. postaješ pizda, kukavica, uljuljaš se u lijepo i nisi spreman za prave životne izazove. Onda se nakoti dosada, depra pa kreneš ludovati i prepuštati se jeftinim uzbuđenima koji te na kraju i dotuku.. jeftina uzbuđenja prakticiraji jeftini i nezadovoljni ljudi pa si pronađeš fino društvo za rast i napredak..
Koso napisano.. što je ostalo od života kad ovo sve izbaciš.. ništa, kostur od ničega ili se možda varam.. Svi smo mi satkani od niti onog što je prihvatljivo u društvu, drugi dejluju na nas daleko više nego što mislimo.. plod smo okoline u kojoj živimo zar ne..

Znaš koji je moj problem.. ja sam jedno veliko djete u duši.. razigrano, veselo, zaljubljeno, sa ogromnom željom da pružim , dajem, volim, imam izraženu sexualnu crtu sex mi je veliko igralište, poligon u kojem istražujem i izražavam sebe, obožavam se smijati zapravo kad se smijeh stakla se tresu, onako gromoglasno iz dubine duše, obožavam pozitivne ljude, osmjeh, iskrenost, jednostavnost, praktičnost, volim istraživati, pomicati granice, graditi, poboljšavati.. rekao bih da sam pozitivan sa ciljem da ljudi oko mene budu sretni, ne podnosim tugu, bol, nepravdu...No imam osjećaj kao da mi je netko srezalo krila, ne živim, ne mičem se s mjesta a tako jako želim.. Pitat ćeš zašto.. zato što imam osjećaj kao da sam pao s marsa i ne mogu pronaći dovoljno "kvalitetno lude" ljude, nema ih. Ljudi koji žive malo boljim životom su grozni, to sama znaš, nema tu pozitive i životne radosti..jednostavno nema kvalitetnih ljudi. Na drugu ruku imam jako velike zahtjeve sa druge strane da održavam postojeće stanje visoke razine.. kao da sam između čekića i nakovnja..Sa treće strane volim uživati u samoći, tu se iživim malo.. ali si sam, što je tužnije od djeteta koje se igra samo...
Ne znam.. ima tu još mnogo stvari koje ubijaju energiju malo po malo.. od cjelokupne prošlosti, zahtjeva, partnera, zasićenja...
Kad podvučeš crtu nije strašno.. što bi se ja to trebao žaliti.. ali zid je tu ispred.. osjećam ga, opipljiv je a preskočit ga ne mogu, ne znam....
Masno otisnuto.. zelim ali ne igram se.. fucking toga jako mnogo fali...

[radical change]

nausikaja123 kaže:

Meni nije jasno zasto to tebe frustrira. Koliko sam shvatila, imas zenu koja dijeli tvoja razmisljanja.
Da li ti fali prijatelja, istomisljenika?

Život gledam o svemu obako van škvare, van kutije, trudim se baš se ono trudim.. Hajde koliko ljudi znaš da to mogu pratiti..trebaš ih lupom tražiti...
A ja hiperdruštvena osoba inače..

[speculaas]

radical change kaže:

Znaš koji je moj problem.. ja sam jedno veliko djete u duši.. razigrano, veselo, zaljubljeno, sa ogromnom željom da pružim , dajem, volim, imam izraženu sexualnu crtu sex mi je veliko igralište, poligon u kojem istražujem i izražavam sebe, obožavam se smijati zapravo kad se smijeh stakla se tresu, onako gromoglasno iz dubine duše, obožavam pozitivne ljude, osmjeh, iskrenost, jednostavnost, praktičnost, volim istraživati, pomicati granice, graditi, poboljšavati.. rekao bih da sam pozitivan sa ciljem da ljudi oko mene budu sretni, ne podnosim tugu, bol, nepravdu...No imam osjećaj kao da mi je netko srezalo krila, ne živim, ne mičem se s mjesta a tako jako želim.. Pitat ćeš zašto.. zato što imam osjećaj kao da sam pao s marsa i ne mogu pronaći dovoljno "kvalitetno lude" ljude, nema ih. Ljudi koji žive malo boljim životom su grozni, to sama znaš, nema tu pozitive i životne radosti..jednostavno nema kvalitetnih ljudi.

Lažeš ka pas, odnosno podsvjesno otkrivaš svoje namjere ovon temon. Ne mislin ništa ružno, objasnit ću.

Ljudi su tvoja projekcija, odnosno ako si ti kvalitetan, tada ćeš i u njima nać kvalitetu koja će te oduševit.
Pošto smatraš da si kvalitetan, rješenje znaš.

Voliš mlit o sebi, ovi epiteti koje si gori uputija sebi, ne znače mnogo ako ih ne prakticiraš. Značit će ako ih daš upisat ka epitaf, da ih neki slučajni šetač grobljen pročita. Al i on će prvo pomislit: "Čekaj, pa nije valjda ovo on sam sebi da napisat?"
Kapiš?

Radical change, radical change sebe ka osobe je ono šta ti iščeš. Ti znaš da si kvalitetan čovik, al fali ti jedan twist, fali ti prstohvat nečega, radikalnog. Jer si u biti sam preradikalan za ovaj svit, triba ti jedan downsizing, tribaš se spustit sa štula i prošetan među svit.

Slika govori iljadu riči, a ovu problematiku odlično opisuje film The Game Davida Finchera. Ako si gleda, napiši svoj dojam pogledanog.

[baja]

radical change kaže:

...
No imam osjećaj kao da mi je netko srezalo krila, ne živim, ne mičem se s mjesta a tako jako želim.. Pitat ćeš zašto.. zato što imam osjećaj kao da sam pao s marsa i ne mogu pronaći dovoljno "kvalitetno lude" ljude, nema ih....

kakvi bi trebali biti ti 'kvalitetno ludi' ljudi i kakve veze oni imaju s tvojim krilima?

[Štokrlica]

radical change kaže:

Svi smo mi satkani od niti onog što je prihvatljivo u društvu, drugi dejluju na nas daleko više nego što mislimo.. plod smo okoline u kojoj živimo zar ne..

Ne bi se složila s ovim.
Satkana sam od svojih misli, učenja, shvaćanja i okolinu u kojoj živim biram ja.
Ljudeki dobre energije, pozitivni dobrodošli su da uđu u moj život, vamos zajebancija i tak...ostali odbijte od kola.