Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.12.2014., 16:07   #41
Quote:
Crna Morana kaže: Pogledaj post
Sve je savršeno OSIM što ste upali u kolotečinu.
Tako da i nije savršeno baš.

Postoje ljudi kojima je kolotečina krajnji cilj, imati kućicu, ženicu, dva psa, dijete, dobar posao i to je to. Oni u tome savršeno plivaju. Postoje i oni koji stalno žele napredovati, učiti na svim nivoima.
Izgleda da si ti ovaj drugi tip osobe.
Pričaj s njom, mijenjajte nešto, vi ćete najbolje znati što.
Ne slušaj tuđe recepte za sreću, netko drugi bi bio oduševljen tvojim načinom života i to bi mu bilo dostatno, tebi očito nije.
Nekad mi je to bio pojam... danas...
Psa bih zadržao.. i ženu...
Ne zezam se, oduvjek sam mislio da sam tip za kolotečinu.. veći dio života sam bio tip osobe koja skuplja u sebe, sve gadosti ovog svijeta bih progutao.. sva govna drugih, sva poniženja, a vani ne bih pustio niti Z... posljednje vrijeme se izrazito otvaram i vani izlazi vulkan energije, agresive, emocija, neki drugi karakter, druga osobnost, drugi pogledi na svijet i na ljude oko sebe.. ni sam sebe ne prepoznajem.. znam samo da se mjenjam..i ne želim stati na tome putu..i ne želim kolotečinu.. želim kaos na mjeru.. kako začin.. taman ni prepuno ni premalo.. da se osjećaš sretno, ambiciozno, zabavno i ispunjeno...možda mnogo tražim
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 16.12.2014., 16:10   #42
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
.. da se osjećaš sretno, ambiciozno, zabavno i ispunjeno...možda mnogo tražim
Ovisi u čemu to tražiš, sebi ili svojoj okolini.
Propustila sam koliko imaš godina?
__________________
Znam, bio bi ponosan na mene. :)
Štokrlica is offline  
Old 16.12.2014., 16:14   #43
Quote:
Štokrlica kaže: Pogledaj post
Ovisi u čemu to tražiš, sebi ili svojoj okolini.
Propustila sam koliko imaš godina?
Mnogo..34.. no izbaci dobrih 15 gdje nisam živio.. ono bio sam fikus ne svojom krivnjom...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 16.12.2014., 16:24   #44
Shvatiti da je zadovoljstvo u nama je (po meni) jedan od najvećih uspjeha koji čovjek može ostvariti za života. Neki to ne uspiju nikada.
Pa im trebaju drugi 'kvalitetno ludi' ljudi, trebaju im novi izazovi, stalno im treba nešto i smatraju da su im 'drugi' srezali krila. A sve što im treba su oni sami i spoznaja da si krila sami podrezujemo.
__________________
...Free your mind and the rest will follow...
mrafica is offline  
Old 16.12.2014., 16:29   #45
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Mnogo..34.. no izbaci dobrih 15 gdje nisam živio.. ono bio sam fikus ne svojom krivnjom...
Veliš puno ...ok ne kontam fikus si bio zašto, bolest ili....
__________________
Znam, bio bi ponosan na mene. :)
Štokrlica is offline  
Old 16.12.2014., 16:35   #46
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Slažem se, život ne smije biti prelagan.. postaješ pizda, kukavica, uljuljaš se u lijepo i nisi spreman za prave životne izazove. Onda se nakoti dosada, depra pa kreneš ludovati i prepuštati se jeftinim uzbuđenima koji te na kraju i dotuku.. jeftina uzbuđenja prakticiraji jeftini i nezadovoljni ljudi pa si pronađeš fino društvo za rast i napredak..

rekao bih da sam pozitivan sa ciljem da ljudi oko mene budu sretni, ne podnosim tugu, bol, nepravdu...No imam osjećaj kao da mi je netko srezalo krila, ne živim, ne mičem se s mjesta a tako jako želim.. Pitat ćeš zašto.. zato što imam osjećaj kao da sam pao s marsa i ne mogu pronaći dovoljno "kvalitetno lude" ljude, nema ih. Ljudi koji žive malo boljim životom su grozni, to sama znaš, nema tu pozitive i životne radosti..jednostavno nema kvalitetnih ljudi. Na drugu ruku imam jako velike zahtjeve sa druge strane da održavam postojeće stanje visoke razine.. kao da sam između čekića i nakovnja..Sa treće strane volim uživati u samoći, tu se iživim malo.. ali si sam, što je tužnije od djeteta koje se igra samo...
Ne znam.. ima tu još mnogo stvari koje ubijaju energiju malo po malo.. od cjelokupne prošlosti, zahtjeva, partnera, zasićenja...
Kad podvučeš crtu nije strašno.. što bi se ja to trebao žaliti.. ali zid je tu ispred.. osjećam ga, opipljiv je a preskočit ga ne mogu, ne znam....
Masno otisnuto.. zelim ali ne igram se.. fucking toga jako mnogo fali...
Izdvojila sam ovdje tvoje rečenice.
Mislim u biti da ti previše razmišljaš, trebaš se prepustiti promjeni, ne treba previše misliti o drugima, u procesu prvo misliš na sebe, a ne kakvi su drugi i kako te netko gleda kao da si pao sa Marsa, to nije bitno...Isto tako, ne možeš naći dovoljno kvalitetne ljude, ni to nije bitno, ne radiš to zbog drugih, nego zbog sebe. S vremenom kad ćeš povisiti svoju osobnu vibraciju privući ćeš isto takve ljude. Ne zaboravi, okolina je ogledalo tebe, na drugima te smeta ono s čim nisi ni tim sam na čisto!
Imaš neke stavove, i to je ok, al kako bih ja rekla, da bi napredovao prvo moraš zaboraviti sve što su ti govorili, od najmanjih gluposti tipa "nemoj van na kišu, prehladit ćeš se", a ti sad izjuri na kišu i trči par krugova oko zgrade samo da vidiš da ti se ništa neće desiti.
Obrasci, obrasci nas uništavaju, sve što su nam govorili kad smo bili mali, to nas uništava. Ima jedna mentalna vježba koju sam prošla gdje se poništavaju svi ti obrasci, jer oni nas koče u životu! Ja to gledam kao neku kutiju u koju su nas stavili kad smo rasli, od najranijeg djetinjstva pa do pete god već smo oblikovani, živimo u kutiji, kutija je ograničena obrascima, a moraš izaći iz kutije i vidjeti vrli novi svijet Na žalost, obrasce ne možeš riješiti na svjesnom nivou, a oni oblikuju stvarnost u kojoj živiš.
__________________
pobjeda nije sve, al poraz je nista
sanja_volim orhideje is offline  
Old 16.12.2014., 17:36   #47
Jako dobar post hvala ti.
Slažem se stobom. Pokušavam razmišljati na sličan način. Teško jest jer jedno ogromno breme, uteg vučeš iza sebe.. to nije svjesno nego podsvjesno, kao vrag koji čeka sa miljon strahova pitanja i svako malo odnekud iskoči. Borim se sa toliko mnogo stvari da ponekad imam osjećaj da ću poludjeti ali ono doslovno.. Drugi me trenutno ne zanimaju, po prvi put u životu me zaboli čisto što će netko reći i što će netko misliti.. Iskustva su pozitivna, napokon dišem.. no mnogo stvari me muči na tom putu..ponajviše agresiva i energija koju izbacujem van u teretani ali je ima doslovno na tone..
Vidjet ćemo gdje ćemo stići... da.. Hvala na savjetima..
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 16.12.2014., 17:39   #48
Quote:
Štokrlica kaže: Pogledaj post
Veliš puno ...ok ne kontam fikus si bio zašto, bolest ili....
Kakve koristi da javno iznosim.. nije bolest nego traumatično djetinjstvo koje ne bih poželio ni najgorem neprijatelju...nije bitno, nastojim zaboraviti i ne osvrćati se...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 16.12.2014., 17:40   #49
Quote:
choupette kaže: Pogledaj post
Mislim da autorica ne pise o ovima koji imaju jos ciljeva za odstrel, nego onima koji sve sto su si zamislili ostvare.

Inace mi je sporan zadnji dio tvog posta.
Zasto si covik uopce mora stalno iznova postavljati ciljeve da bi bia sritan? Mislim da je u toj gladi dio problema teme -ljudi koji ne znaju biti sretni sa postojecim stanjem (kad su ciljevi ostvareni). Coviku su izgleda potrebni ciljevi da se slucajno ne bi nasao sam sa sobom.
Jer kad ostvaris ciljeve i nades se sa sobom, ne gine ti "duhovno siromastvo".

Ima jedna kineska: "Blago onome kome je dosta."
Zanimljivo pitanje!!! Smatram da svatko od nas ima taj "kotač" u sebi kojeg stalno nešto mora pokretati da bi tezili boljem. Sad sto je to bolje, individualna je stvar svakog pojedinca... nekome je cilj zaraditi brdo love, nekome je cilj biti bolja osoba, nekome ici na putovanje... mislim da je to urodjeno u nama i da bi bez toga jos uvijek skakali po drvecu i jeli banane... Ima jedna popularna izreka koju sam zapamtila a kaze nekako ovako.... da su sva ljepota i zabava u uspinjanju na planinu korak po korak, a ne na vrhu...
Crollada is offline  
Old 16.12.2014., 17:52   #50
Quote:
Crollada kaže: Pogledaj post
Zanimljivo pitanje!!! Smatram da svatko od nas ima taj "kotač" u sebi kojeg stalno nešto mora pokretati da bi tezili boljem. Sad sto je to bolje, individualna je stvar svakog pojedinca... nekome je cilj zaraditi brdo love, nekome je cilj biti bolja osoba, nekome ici na putovanje... mislim da je to urodjeno u nama i da bi bez toga jos uvijek skakali po drvecu i jeli banane... Ima jedna popularna izreka koju sam zapamtila a kaze nekako ovako.... da su sva ljepota i zabava u uspinjanju na planinu korak po korak, a ne na vrhu...
Sve te poslovice lijepo zvuče.. ali ih je primjeniti na život ipak malo teže..
Mislim da je strah od gubitka tu više izraženiji od straha suočavanja sa samim sobom. Ja se cijeli život suočavam sa sobom, bar mi to nije strano...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 16.12.2014., 18:29   #51
Imam osjecas da je dosta toga sto navodis pod 'savrsen zivot' za tebe i tvoju partnericu uglavnom materijalnog karaktera (kuca, stan, placa, kredit, stovec). Mozda grijesim...
Ja smatram da je to nesto cemu danasnji covjek tezi dok ne ostvari jer danasnji svijet uglavnom tako izgleda - analogno, ne mislim da diploma ista govori o covjekovoj inteligenciji, vec je to praksa kako svijet trenutno funkcionira - bolji fakultet vodi do boljeg posla vodi do bolje place vodi do boljeg stana itd. No tu nema niceg savrsenog, to je tek temelj za samostalan zivot.
Tek tada dolazi savrsenstvo - ispunjava li tebe tvoja karijera iz dana u dan, jesi li dobro odabrao, kako napredujes na poslu, kako napredujes u vezi/braku. Jesi li svjestan da je zivot najnesigurnija stvar - mozes ga izgubiti u trenu i mozes ga napraviti u trenu. Imas samo jedan i jedini zivot koji TI gradis i ne stajes do smrti, samo jednom u zivotu ces imati 34 godine, mozes li ikad reci da imas savrsen zivot? Gradis ga dok ne umres: kroz obrazovanje, posao, djecu, unuke... Zato se kaze da savrsenstvo ne postoji. Meni i kad svane zadnji put sunce i da znam da danas moram umrijeti, falilo bi mi jos toliko godina za izgraditi savrsen zivot jer imala bih jos tonu ideja sto napraviti i probati - jer imam samo ovaj zivot i ne zelim ga propustiti.
__________________
I'm jealous and I'm trusting. It's cognitive dissonance. F. Scott Fitzgerald talked about it.
Adriana Ravoire is offline  
Old 16.12.2014., 18:32   #52
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Kakve koristi da javno iznosim.. nije bolest nego traumatično djetinjstvo koje ne bih poželio ni najgorem neprijatelju...nije bitno, nastojim zaboraviti i ne osvrćati se...
Ovo iskustvo je utjecalo na to kakva ćeš ti biti osoba, a isto tako utječe više ili manje (koliko dozvoliš) na tvoju sretnost sada.

Nemoguće je izbrisati nesretno djetinjstvo i duboko sam uvjerena da takvo djetinjstvo utječe na čitav naš život.
Ne radi se o izoliranom slučaju u prošlosti, radi se o godinama koje je jednostavno nemoguće ostaviti tamo negdje....
__________________
Znam, bio bi ponosan na mene. :)
Štokrlica is offline  
Old 16.12.2014., 18:47   #53
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Život gledam o svemu obako van škvare, van kutije, trudim se baš se ono trudim.. Hajde koliko ljudi znaš da to mogu pratiti..trebaš ih lupom tražiti...
A ja hiperdruštvena osoba inače..
Koliko ljudi ja znam kakvih?
Posebnih?
Pa, jako puno.
Zapravo svaka pojedinacna osoba koju znam je posebna i jedinstvena.
Kod tebe mi se cini da je jedina jedinstvena, lupom pronadjena osoba - ti sam.
Samo, bojim se da te nitko nije pronasao, pa niti ti sam sebe.

Mozda imas problema sa prihvacanjem razlicitosti drugih ljudi?


Ili imas izuzetno jaku potrebu da istices svoju "romanticno - tragicno" posebnost?
I zbog te tvoje potrebe imas filing da te drugi ne razumiju? (ne razumiju koliko si ti poseban, a zapravo im i nisi pretjerano interesantan)
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Old 16.12.2014., 23:06   #54
Quote:
nausikaja123 kaže: Pogledaj post
Koliko ljudi ja znam kakvih?
Posebnih?
Pa, jako puno.
Zapravo svaka pojedinacna osoba koju znam je posebna i jedinstvena.
Kod tebe mi se cini da je jedina jedinstvena, lupom pronadjena osoba - ti sam.
Samo, bojim se da te nitko nije pronasao, pa niti ti sam sebe.

Mozda imas problema sa prihvacanjem razlicitosti drugih ljudi?


Ili imas izuzetno jaku potrebu da istices svoju "romanticno - tragicno" posebnost?
I zbog te tvoje potrebe imas filing da te drugi ne razumiju? (ne razumiju koliko si ti poseban, a zapravo im i nisi pretjerano interesantan)
Bravoo.. super si pogodila.. vidiš ja ne prihvaćam različitosti drugih.. ti drugi su se tako trudili da prihvaćam njihove principe, poglede na život i razmišljam onako kako oni eto žele.. i dobio sam šta... anksiozno depresivni...
Ma ja prihvačam druge ljude, nije problem u tome.. niti kome žugam, prigovaram niti sudim, svatko živi kako želi jer svatko ima svoje specifične razloge, zahtjeve i potrebe.. Možda najviše od svega želim da me ti drugi puste na miru sa svojim pizdarijama.. mrš dva metra od mene, ne dodiruj me, ne poteži za rukav, ne prilagođavaj svojim potrebama nisam plastelin-ne više!
Romantično tragična.. hm romantičan jesam.. tragičan sam bio veći dio života.. ne mislim da sam poseban zbog toga niti se više trudim zablistati u tuđim očima..čemu i za koga..partner i dragi ljudi su tu da se nadopunjujemo, uživamo i dijelimo a ne da blistamo kao biseri...

Svi su ljudi posebni, i ja sam poseban.. što to mijenja na stvari.. i onaj u kolicima je poseban i onaj na čelu države.. u čemu je poanta..? Što bih svakome trebao pljeskati vauuu poseban si.. Cijenim tuđu posebnost samo onda kada možemo kliknuti na nekim područjima, otkrivati, uživati, istraživati itd.. no uglavnom me ne tangira... svako je poseban za sebe i drage mu ljude..
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 16.12.2014., 23:10   #55
Quote:
Štokrlica kaže: Pogledaj post
Ovo iskustvo je utjecalo na to kakva ćeš ti biti osoba, a isto tako utječe više ili manje (koliko dozvoliš) na tvoju sretnost sada.

Nemoguće je izbrisati nesretno djetinjstvo i duboko sam uvjerena da takvo djetinjstvo utječe na čitav naš život.
Ne radi se o izoliranom slučaju u prošlosti, radi se o godinama koje je jednostavno nemoguće ostaviti tamo negdje....
Pokušavam istraživati, osjetiti tuđe poglede, skupljati savjete jer trebat će mi.. trenutno sam na velikom putovanju..pred menom je mnogo posla.. Nedavno sam se otvorio profesionalcu i dobio znakove čuđenja i nevjerice.. mnogo posla je predamnom, mlad sam, ne želim ostatak života provesti jednostavno loše, nesretno, neispunjeno zbog duhova iz djetinjstva...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 16.12.2014., 23:25   #56
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Malo o meni.. sa partnericom zajedno već 10 sretnih godina.. smatram/o se uspješnima, ništa bitno nam ne nedostaje..
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
ne želim ostatak života provesti jednostavno loše, nesretno, neispunjeno zbog duhova iz djetinjstva...
Eto prijatelju u tri forumske strane...
Odluči je li ti zadnjih 10 godina sretno, uspješno, ostvareno ili jednostavno loše, nesretno, neispunjeno....

Puno je posla pred tobom...za početak kreni od istine prema sebi (ne prema ljudima ovdje).
__________________
Znam, bio bi ponosan na mene. :)
Štokrlica is offline  
Old 17.12.2014., 00:12   #57
Quote:
Štokrlica kaže: Pogledaj post
Eto prijatelju u tri forumske strane...
Odluči je li ti zadnjih 10 godina sretno, uspješno, ostvareno ili jednostavno loše, nesretno, neispunjeno....

Puno je posla pred tobom...za početak kreni od istine prema sebi (ne prema ljudima ovdje).
Zadnjih 9 godina najbolje je razdoblje u mom životu.. rast, napredak, sreća i zadovoljstvo u svakom pogledu, posljednjih malo manje od godinu dana muče me stvari koje sam ovdje izložio.. ništa prestrašno obzirom što sam sve znao prolaziti...Istina je da se borim, tražim, pokušavam..
Ovaj topic je trebao više biti o drugima, manje o meni ali eto...ljudima je privlačno baviti se drugima...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Old 17.12.2014., 00:44   #58
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Zadnjih 9 godina najbolje je razdoblje u mom životu.. rast, napredak, sreća i zadovoljstvo u svakom pogledu, posljednjih malo manje od godinu dana muče me stvari koje sam ovdje izložio.. ništa prestrašno obzirom što sam sve znao prolaziti...Istina je da se borim, tražim, pokušavam..
Ovaj topic je trebao više biti o drugima, manje o meni ali eto...ljudima je privlačno baviti se drugima...
Hehe...moram se malo nasmijati.
I ja sam otvorila topic...opceniti, ali na kraju se razvukla samo moja priča sa mnogim dodacima koje uopće nisam htjela uključiti.

Teško je kada otvoriš temu ostati sa strane. U fokusu si i slijedom toga si i meta

No, dobro...ajmo sada na temu.

Zamka.

Ja sam u njoj gotovo cijeli život. Zapravo se upravo tako osjećam. Zarobljeno.

I ja vučem te repove...loše. Krive obrasce. Traume. Krive postavke. Krivu percepciju.

Za razliku od tebe nažalost nemam dobar brak i odnos koji vjeruj mi čini život puno lakšim. Onda i u trenucima preispitivanja, sumnji i analiza ipak imaš uza sebe nekoga tko te ispunjava.

Jer...što je život zapravo. Postizanje određenih ciljeva. To nam je zadano.
Netko se tome odupre. Mali broj ljudi. Oni su slobodni. Jako mali broj ljudi.

Ostatak se bori upravo sa postizanjem tog tkz."savršenog života"...znaš kako to izgleda u američkim filmovima...tipa, sve je super, kuća, auto, djeca, ljubimci...susjedi, prijatelji...ljubav...sve je tip-top. A kad zagrebeš ispod površine sve je trulo...često se trulost već toliko izgubila da osjetiš samo zadah njezina postojanja.

Neki ljudi odumru već u dvadesetim...duhovno...neki odumru malo kasnije...a neki se ne predaju. Pitanje je samo što zapravo želimo. Da li su nam potrebni ciljevi kako bi imali razloga ostvarivati iste? To nas uče...postavljati ciljeve...bez njih lutaš.

NO, da li je lutanje besmislenije od konstantnog postavljanja novih ciljeva?

Ili...koji je život bolji? Onaj kada imaš iste i ostvaruješ ih ili onaj u kojem se ne zamaraš sa onim sutra...nego živiš danas.

No, da li je moguće živjeti na taj način? Danas...moguće je...ali koja je cijena istoga. Da li postoji cijena koju plaćamo ako živimo van pravila...ako se usudimo izaći iz okvira?

Okviri su zadani. To znaš. Ti si ih ispunio. Ali nisi ispunio sebe. I tu je problem.
Kako ispuniti sebe...formu si ostvario. Ali sadržaj ti se ne sviđa. Oblik onoga što si dobio....zato što to nije ono što želiš...no, bojiš se biti drugačiji, jer time iskačeš iz "savršenog" u manje "savršenog"...pitanje je samo da li se usudiš biti izvan okvira?
__________________
"Ljubav je poput rata:lako ju je započeti, ali vrlo teško zaustaviti."
jelena1777 is offline  
Old 17.12.2014., 02:46   #59
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Nije autorica nego autor oprostite..
Temu sam otvorio iz razloga što primjetim tu ispraznost života u ljudima oko sebe, okružen sam ljudima koji su uglavnom fakultetski obrazovani, imaju dobre poslove, lijepe plaće, eventualno jedno djete i zaista imaju sve ono o čemu 90% ostali može sanjati.. jer građani realno uglavnom krpaju kraj sa krajem. Sa novcima se lagodnije živi, veliki problemi isčeznu alu imam osjećaj da se usadi nezadovoljstvo, sitničavost, ispraznost, depresija, nezadovoljstvo partnerom, težnja da se tjera mak na konac, sexualne avanture.. Zašto s novcima život jednostavno nije dobar.. ugodan.. Što se mene konkretno tiče sa suprugom sam se osjećao povezanije na svim razinama kada smo bili u mnogo većim problemima i kada smo zapravo uživali u onom što nam život donese.. Sama ta skala na koju se penješ svakodnevno je jako stimulativna, osjećaj zajedničkog uspjeha na svim područjima povezuje.. no kad narasteš zafali izazova, a i vrijeme učini svoje.. niste više mladi i ludi kao nekad.. i sa većim novcima dolazi više stvari, više ljudi i više problema.. najednom radiš 0-24 i trošiš na što, na gluposti....
Ako i jest parola novca i uspjeha zabluda.. koji je pravi put..?
Pa ne znam stvarno što bih trebala raditi, koliko zarađivati i gdje živjeti da nema novih izazova.

Živim u imućnijem društvu no hrvatskom, imamo dovoljno novaca, i ne, nisam bila sretnije kad nisam imala novaca. Dapače, sad sam (muž je odavde i nije nikada imao pravih financijskih problema) puno zadovoljnija, ne samo da ne brinem koliki mi je račun struje, možemo li registrirati aute i možemo li izaći na večeru, nego mogu i pomoći svojim roditeljima ako zatreba, djeca će se moći školovati u inozemstvu ako budu htjela i slično. Sad, zapravo, kad smo riješili čistu egzistenciju, možemo živjeti kako želimo. MOgu si stvoriti više vremena za provesti s obitelji i prijateljima ili baveći se stvarima koje me zanimaju.

Izazova novih, naravno, ima. Moj muž polagano mijenja karijeru, za što mora puno učiti. Ja se nakon male djece vraćam s punom koncentracijom u svoj posao. Možda se preselimo negdje drugdje. Ne vidim uopće naš život kao dosadno plutanje do penzije.

Btw, neka americka istrazivanja su pokazala da sreca (kako god mjerena) raste s prihodima do neke recimo vise-srednje klase. Nakon toga povecanje prihoda nema nikakav utjecaj.
__________________
I firmly reserve the right to contradict myself
puffko is offline  
Old 17.12.2014., 05:51   #60
Netko je napisao da nas smrt ceka iza ugla, sto ljudi mozda dozivljavaju manje ozbiljno od toga da nas problemi cekaju iza ugla, ali oboje je vrlo realno, te je moguce da ces se vec za mjesec dana s nostalgijom sjecati ove teme na forumu i zeljeti se vratiti u ovo vrijeme
Sto se tice imanja problema u zivotu, oni mogu iskrsnuti na najneocekivaniji moguci nacin
Stvari koje su se cinile sasvim nebitne mogu ostaviti dugotrajne posljedice, kao sto se neke teske zavrzlame mogu jednostavno rasplinuti u zrak iako se cinilo da ce nas unistiti u trenu
Cesto se znam sjetiti nezadovoljstva koje sam osjecala tijekom dobrih perioda i smirenosti od uzivanja u malim stvarima kada su razdoblja bila teska
Pitas se gdje je taj uzbudljivi tok zivota, a on je svuda oko tebe, samo je jos u ovom trenutku za tebe nerealiziran, a tudji ne vidis
Za razliku od uvrijezenog misljenja, ljudi bas ne vole pricati o svojim problemima, posebice ako su jako teski, tako da se iza savrsenog zivota zaista moze skrivati ocaj i bezizlaznost
Moram napomenuti da mi tvoji upisi, pogotovo oni na ljesu, vriste nezadovoljstvom sto si vezan za jednu zenu i da bi rado natakao na penis nesto novo i divlje
Medjutim, osobe poput tebe bi nakon nekog vremena ovakvog zivota pocele plakati za ljubavi i emocijama jer je to taj modus operandi koji ne moze izaci iz kruga nezadovoljstva jer je previse fokusiran na sebe, a ne zrvanj u kojem se nalazi, stoga ni ne primijecuje koliko je zivot zahtjevna igra koja ima raznih aduta u rukavu
Da se malo okrenes oko sebe, shvatio bi da je svaka osoba s kojom si u kontaktu, kako ti kazes, izgubila odredjeni broj godina, neki cak i vise od 15 i to je sasvim uobicajena pojava
Nemas zasto rjesavati traume osim ako ti onemogucavaju da normalno zivis, svoju porciju zivota si dobio i da nisi na nacin na koji jesi, dobio bi na neki drugi, mozda bi te cekala pred kraj zivota umjesto na pocetku
Trazis spas u radu na sebi, no rad na sebi kakvim ga ljudi danas shvacaju ima jedan veliki nedostatak, a taj je da bjezi od onog negativnog i zastrasujuceg, umjesto da ga prihvaca kao sastavni dio zivota
Sve ce biti lakse ako prihvatis da je zivot jedna prevrtljiva gadura koja bas jako ne voli da je zoves dosadnom i da je jedino sto mozes nakon te spoznaje stvoriti sebi upravo ovakvu sigurnost kakvu sad imas, koja ce nazalost trajati dok traje
Pistol is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:38.