ŽuD, tj, izbjegavanje istog

[NeaSnow]

Štokrlica kaže:

Autorica je upoznata. Nije da njoj u lice govori jedno, a ekipi, rodbini, prijateljima drugo.
Ona pristaje na takav odnos iz njoj znanih razloga.

Rekla bi da on nije potpuno zadovoljan njome, njihovim odnosom i drži ju na "distanci", a ona to prihvaća.

Ne bih baš rekla. Autorica je upoznata da on odbija komunikaciju , odnosno da joj ne želi reći razloge svog izbjegavanja suživota s njom. Ja bih otvoreno tražila otvorenu komunikaciju. Ukoliko on opetovano izbjegava i vadi se sa svoj sindrom vječnog dječaka valjda bi mi to bio dovoljan indikator da se zapitam šta ja uopće radim u takvoj "vezi".

Ukoliko on nije zadovoljan njome i njihovim odnosom onda bi bilo u redu da joj to tako i kaže. Ukoliko to nije u stanju na autorici je da odluči da li ju takav krnji "odnos" zadovoljava ili ne.

Nedostatak komunikacije ili ne pokazivanje želje za istom indikator je da jednom od njih dvoje nije dovoljno stalo.

Ne znam, da se mene pita ja bih ga prvo pitala u kakvom je odnosu s roditeljima, otkud potreba za Petar- Panizmom, zašto se boji obveze sa osobom s kojom je 4 godine i tako to...al tada bi me već prebacili na Psihokauč

[Štokrlica]

NeaSnow kaže:

Autorica je upoznata da on odbija komunikaciju , odnosno da joj ne želi reći razloge svog izbjegavanja suživota s njom.

Autorica je upoznata i živo me zanima u čemu ona nalazi uporište za ostanak u takvom odnosu.

[SubSV]

alanis kaže:

I...što sad?

Nemoj više ići kod njega. Družite se kod kod tebe, povremeno ga pošalji po špeceraj i na kraju mjeseca mu jednostavno daj račun za režije u ruke.

Previše razmišljaš - djeluj. Pa vidi kako će reagirati.

Iako ne zvući obećavajuće, sa (barem) 40 godina na leđima nije još živio s nekom, nije bio u ozbiljnoj vezi, ne znam, zvuči čudno. Vječiti neženja koji ne želi obveze. Legitiman izbor. Ali ako ti to ne odgovara, nemoj se mučiti ostajenjem u takvom aranžmanu...

[alanis]

Hm...sad slijedi onaj "omiljeni" mi dio kad se moram opravdavati.

Dakle...ono što ste propustili uzeti u obzir iz prvog posta je da....meni je u tom odnosu lijepo...slažemo se...a i on se ponaša u skladu s time i djeluje prilično zadovoljan njime. Ovakvim kakav je, bez useljavanja, naravno.
Funkcioniramo normalno, možemo i razgovarati i dogovoriti se oko stvari koje su nam bitne. Osim, evo, ove koju izbjegava...
4 je prva brojka u njegovim godinama. Odnos s roditeljima? Njegov ili moj? Moj je ok, njegov nikakav jer su odavno pokojni.

Je, svjesna sam i ja činjenice da sam u pat poziciji iz koje nemam baš puno kuda...a žao mi je jer...s njim se mogu vidjeti u budućnosti. S nikim drugim to nisam ni željela ni tražila da se useljava...

[kemik]

Dakle, on već 4 godine živi sam, a ti ne živiš s njim?

[alanis]

Dijeli stan sa sestrom i obitelji. Iako je 90% vremena na poslovnom putu ili kod mene.

[SubSV]

alanis kaže:

Dakle...ono što ste propustili uzeti u obzir iz prvog posta je da....meni je u tom odnosu lijepo...slažemo se...a i on se ponaša u skladu s time i djeluje prilično zadovoljan njime...

Kako to izgleda kad naletite na nekog poznatog u gradu, npr. na tvoju kolegicu s posla, predstaviš ga kao svog dečka ili kaj...?

Ako je devedeset posto vremena kod tebe, onda može i plaćati račune i tehnički onda to i je onda vaš stan.

[kemik]

Ček, sad ne razumijem - ako je on veliki dio svog vremena kod tebe, kako onda ne živite skupa? U čem je problem? U adresi na osobnoj?

[alanis]

Predstavim ga imenom...ionako ljudi znaju što smo si (oni koji su mi bitni).

ne živi kod mene 90% vremena, već je toliko na putu i kod mene...kod mene je jednom tjedno u prosjeku (ostaje spavati), dolazi češće od toga.

Je, to je taj tip...s tim da je taj problem sa premalo viđanja nekako prestao postojati i sad se vidimo 2-4 puta tjedno kad nije na putu. Što je meni ok.

[Štokrlica]

alanis kaže:

Predstavim ga imenom...ionako ljudi znaju što smo si (oni koji su mi bitni).

A što ste si?
Kako bi on reagirao da ga predstaviš kao partnera?

[Soul sister]

alanis kaže:

Je, svjesna sam i ja činjenice da sam u pat poziciji iz koje nemam baš puno kuda...a žao mi je jer...s njim se mogu vidjeti u budućnosti. S nikim drugim to nisam ni željela ni tražila da se useljava...

Ti se vidiš s njim u budućnosti, ali on se ne vidi s tobom sudeći po onome kako se ponaša...

[Pantelija]

alanis kaže:

Hm...sad slijedi onaj "omiljeni" mi dio kad se moram opravdavati.

Dakle...ono što ste propustili uzeti u obzir iz prvog posta je da....meni je u tom odnosu lijepo...slažemo se...a i on se ponaša u skladu s time i djeluje prilično zadovoljan njime. Ovakvim kakav je, bez useljavanja, naravno.
Funkcioniramo normalno, možemo i razgovarati i dogovoriti se oko stvari koje su nam bitne. Osim, evo, ove koju izbjegava...
4 je prva brojka u njegovim godinama. Odnos s roditeljima? Njegov ili moj? Moj je ok, njegov nikakav jer su odavno pokojni.

Je, svjesna sam i ja činjenice da sam u pat poziciji iz koje nemam baš puno kuda...a žao mi je jer...s njim se mogu vidjeti u budućnosti. S nikim drugim to nisam ni željela ni tražila da se useljava...

A da mu lijepo kažeš da bi voljela da živite skupa (ako je formalnost problem) i/ili da želiš dijete s njim?
Je li bolje živjeti u magli ili načistu?

Jer očito da te sve ovo ne kopka samo zbog definicija.

[alanis]

Štokrlica kaže:

A što ste si?
Kako bi on reagirao da ga predstaviš kao partnera?

Predstavljala sam ga i tako. Nije se bunio... niti pozelenio i pobjegao.

Pantelija, djecu ne želim. A za život skupa sam i rekla, ali nema povratne informacije. U tome je i problem.

[Retra]

alanis kaže:

No...on je prokleti petar pan...na samu pomisao ozbiljne veze se smrzne.

Ako ti je stalo do tog čovjeka, citiranu rečenicu nemoj smetnuti s uma. I nemoj od njega raditi nešto što nije, niti ga stavljati u situacije u kojima se smrzava.

Mi ljudi svjesno donosimo odluke, ali žmirimo (što svjesno, što nesvjesno) na nuspojave tih odluka i ne volimo se njima baviti. Vjerujem da ti je odnos s njim lijep, neopterečujuć, bez ikakve težine, podržavajuć, i da u njemu imaš ljubavnika koji ti zna biti i najbolji prijatelj.
Nuspojava, u tvom slučaju,je da se on ne želi vezati na način na koji ti želiš.

Probaj preispitati sebe, da je malo manje "petar pan", bi li ti bio jednako interesantan i privlacan? I što je to u tebi da si toliko zavoljela muškarca koji se ne želi vezati? Čak ni s tobom...

Meni njegov stav nije problematičan, problem proizlazi iz tvojih očekivanja da on bude nešto što nije. Možeš ostati s njim, poštivati ga i voljeti upravo takvog kakav jeste ili pronaći muškarca koji će se jasno i glasno od početka veze deklarirati da je s tobom u vezi i da će te jednog dana oženiti, a prije toga ćete jedno vrijeme živjeti skupa.

[Pantelija]

alanis kaže:

Predstavljala sam ga i tako. Nije se bunio... niti pozelenio i pobjegao.

Pantelija, djecu ne želim. A za život skupa sam i rekla, ali nema povratne informacije. U tome je i problem.

Onda je nešto drugo posrijedi i ružno je da te tako ignorira i zavlači.
U svakom slučaju će 'to' moraći izaći na čistac.

[alanis]

Retra kaže:

Ako ti je stalo do tog čovjeka, citiranu rečenicu nemoj smetnuti s uma. I nemoj od njega raditi nešto što nije, niti ga stavljati u situacije u kojima se smrzava.

Mi ljudi svjesno donosimo odluke, ali žmirimo (što svjesno, što nesvjesno) na nuspojave tih odluka i ne volimo se njima baviti. Vjerujem da ti je odnos s njim lijep, neopterečujuć, bez ikakve težine, podržavajuć, i da u njemu imaš ljubavnika koji ti zna biti i najbolji prijatelj.
Nuspojava, u tvom slučaju,je da se on ne želi vezati.

Probaj preispitati sebe, da je malo manje "petar pan", bi li ti bio jednako interesantan i privlacan? I što je to u tebi da si toliko zavoljela muškarca koji se ne želi vezati? Čak ni s tobom...

Meni njegov stav nije problematičan, problem proizlazi iz tvojih očekivanja da on bude nešto što nije. Možeš ostati s njim, poštivati ga i voljeti upravo takvog kakav jeste ili pronaći muškarca koji će se jasno i glasno od početka veze deklarirati da je s tobom u vezi i da će te jednog dana oženiti, a prije toga ćete jedno vrijeme živjeti skupa.

Ovo mi je nekako najljepši post do sada...i sličan jednom odgovoru na onoj staroj temi zapravo...
Ali njeguje ideju da je u redu da je on takav kakav je, a da su moje želje...nerealne...
Ne znam...meni bi taj korak suživota bio logičan...i drag. I bez njega fali nešto malo...do potpune sreće.

[Retra]

alanis kaže:

Ovo mi je nekako najljepši post do sada....

A znaš zašto? Zato što ti voliš tog čovjeka baš takvog kakav jeste.

i sličan jednom odgovoru na onoj staroj temi zapravo...
Ali njeguje ideju da je u redu da je on takav kakav je, a da su moje želje...nerealne...
Ne znam...meni bi taj korak suživota bio logičan...i drag. I bez njega fali nešto malo...do potpune sreće.

Već sam ja to jednom pisala na forumu.

Nisu tvoje želje nerealne, realne su, normalne, u skladu s društvom u kojem živimo. Ljudi su u vezi, pa se zaruče, pa ožene... uglavnom.
Želiš vezu.

Imam osjećaj da ti i nije toliko bitno da on izgovori da ste vi u vezi i da ti natakne prsten na ruku, koliko ti je bitna nekakva sigurnost i stabilnost, potvrda da će on ostati uz tebe.

Možda sam zabrijala, ali tako mi se čini... pa bih ti samo htjela reći da prsten ili papir nisu nikakva garancija za vjernost ili opstojnost.
Uživaj u tom čovjeku.

[supradyn]

alanis kaže:

Ovo mi je nekako najljepši post do sada...i sličan jednom odgovoru na onoj staroj temi zapravo...
Ali njeguje ideju da je u redu da je on takav kakav je, a da su moje želje...nerealne...
Ne znam...meni bi taj korak suživota bio logičan...i drag. I bez njega fali nešto malo...do potpune sreće.

Imaš li ti hrabrosti izaći pred tog čovjeka i reći mu: "Hej, četiri smo godine skupa, lijepo nam je, uživamo, i ja bi stvarno željela da živimo skupa, zato što mislim da bi osim kao ljubavnici i prijatelji stvarno dobro funkcionirali i kao sustanari, a ne zato što je to "logičan" ili "sljedeći" korak (jer to uvijek podrazumijeva i neke buduće korake). Ako ti to ne želiš, molim te da mi objasniš razloge, jer ja to ne razumijem, a ako ne razumijem, teško mogu prihvatiti."?

[*chiara*]

alanis kaže:

A ja ne mislim čekati da petar pan odraste. Ne još 5 godina. I...što sad?

Ne razumijem, s jedne strane kazes da se jedino s njim vidis u buducnosti, sto bi znacilo da ga prihvacas takvog kakav on jest. A s druge opet kazes da ne zelis cekati da se on promijeni.
Ja to vidim ovako, ili ces to tako prihvatit kako je ili neces. Ti najbolje znas hoce li on odrasti u tom smislu kojeg navodis ili nece.

Cim si ti postavila temu znaci da te to muci i da neces samo tako preci preko toga. Malo mi je nezrelo sto on nece niti pricati o tome. Kao ako ne spomenemo onda to niti ne postoji, ne volim to zatvaranje ociju pred problemom. A on nece nestati sam od sebe.

Nemam neki savjet. Ili ces popustiti ti ili on, a najbolji bi bio neki razgovor o tome da dodjete do zajednickog rjesenja kako kasnije ne bi netko nekome zamjerao.

[Pantelija]

Retra kaže:

A znaš zašto? Zato što ti voliš tog čovjeka baš takvog kakav jeste.

Ne slažem se.
Ona guši u sebi i bori se dvije godine (hint, druga tema) s tim da joj nešto ne štima.

Želi veću bliskost, a on ako želi ostati Petarpan zauvijek, neka to verbalizira.
Otkad je problem izraziti ono što želiš ako stojiš iza toga.