Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 28.01.2018., 17:14   #301
Osjećam se i spremnom.Znam da sam do prije nekog vremena sve poduzimala i strahovala svaki mjesec da se nešto ne zalomi, baš sam bila paranoična zbog toga.Što je i razumljivo, 5 godina faksa za riješit itd...a sad je došlo neko drugo doba gdje razmišljam drugačije.Štoviše,sve moje frendice već ili udane ili imaju djecu tako da i okolina na neki način utječe na mene.I da hoću nemam s kime više lumpovati cijele noći
S druge strane, firma u kojoj radim i nije neka sreća ( što financijski, što statusa) tako da ni nemam nešto puno za izgubit.
leenda is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2018., 12:17   #302
Ja sam isla na porodiljni kad sam imala 6 godina staza. Mozda je cak i 7 vec bilo. Rodila sam s 30 (skoro 31). Meni je to ok
Ok mi je bio taj period kad sam se zaposlila, imala novaca i putovala.
Isto sad na poslu me nitko ne gnjavi kad moram na bolovanje, ne moram se nesto posebno vise dokazivati..
Ali to sve ovisi naravno o poslu, osobi, itd.
__________________
Life is what happens when you're making other plans
dixx is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2018., 15:20   #303
Meni je bio bed jer sam ostala trudna 6 mj. nakon sto sam potpisala ugovor na neodredjeno. A radim u drzavnoj ustanovi i odmah su mi nasli zamjenu, nije posao patio zbog mene.
Zbog toga nisam isla na bolovanje, kao sto bi svak normalan napravio, nego sam s uzasnim mucninama isla radit
__________________
Latinska poslovica
Điđe T. is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.02.2018., 13:31   #304
ja sam otišla na bolovanje čim sam ostala trudna jer sam otprilike dva tjedna posli plusa na testu imala krvarenje radi hematoma i morala strogo mirovat. u tom trenutku sam imala 10 godina neprekidnog radnog staža bez dana bolovanja i sa cca 10 dana godišnjeg, pa se nisam nimalo osjećala krivom, posebno zato jer sam znala da nemam drugog izbora, ali svejedno su mi zamirili šta sam "tako naglo" otišla i šta im više nisam bila dostupna 15-ak sati dnevno. šta'š.
kavopija-14 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.02.2018., 09:57   #305
Ja sam htjela djecu s mužem oko 26 godine i tako je i bilo, ostala sam trudna mjesec pred 27. Rođendan. Imamo riješeno stambeno pitanje, on ima stalan posao, ja imam privatni stalni posao, nismo imali što čekati. Prije svega smo i putovali malo po svijetu, sada sam malo žalosna jer neko vrijeme nećemo moći na neke daleke destinacije jer imamo u planu Japan i Novi Zeland. Kad tad ćemo i to ostvariti Svi u obitelji se vesele tom djetetu, baš je došlo kada je trebalo. Voljeli bi imati troje djece pa neću raditi prevelike razlike među djecom. Za drugo smo se dogovorili da ako sve bude u redu s prvim ćemo ga zaredati, a onda treće malo kasnije Živimo u istoj kući s mojima koji su oboje u mirovini i samo jedva čekaju da čuvaju

Sent from my SM-N950F using Tapatalk
Sathya is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2018., 09:30   #306
Baš mi je naletjela pod oči ova tema u vrijeme dok o ovim stvarima promišljam pa ću to iskoristiti da podijelim misli, možda se još netko u tome pronađe, možda nekome pomogne da posloži neke stvari, možda nekoga iznervira količina misli koje sam odlučila podijeliti ( ) ali, ako ništa, on topic sam...relativno

Skupa smo 9 godina, živimo skupa skoro od početka (jedna od najboljih zajedničkih odluka u našem odnosu).

Mi ih ne želimo sad a spremni smo, oboje, i na mogućnost da ih uopće nemamo, njega kraj sebe želim u obje solucije, spremni smo i na posvojenje. Razgovarali smo o tome, bio je jedan od onih razgovora gdje osjetiš mir što te druga strana razumije. Moglo je biti i drugačije, ne znam kako bi naša veza podnijela pritisak s ijedne strane. Nijedno ne reagira dobro na pritisak.


Mene nije strah da će mi dijete oduzeti slobodu jer mislim da ću ga osjećati kao i svog muškarca kraj sebe. On je jedina osoba kraj koje stalno mogu biti- 24/dnevno, nekako oboje automatski dajemo jedno drugome prostora, nismo oko toga imali problema iako oduvijek živimo u dosta malim prostorima. S mačkom. Oduvijek
A meni je jako važna sloboda, u smislu da imam vrijeme za sebe. Često puta to vrijeme za sebe znači uključeno i njega, nekako se kladim da bi tako bilo i s djetetom, ili kuhamo zajedno, ili razglabamo o "nebitnim" temama, ili izađemo u šetnju, volimo i film pogledati ili samo ležati skupa u krevetu (zvučimo kao penzioneri al ovo nije mjesto ni tema za druge detalje )

Prvih par dječjih godina ionako je "centar", ili se bar meni tako čini i ne vidim to kao odricanje, vrijeme dok je beba, ionako sam navikla na "nered" u životu koji sam naučila, a učim s vremenom još bolje i učinkovitije, pretvoriti u red po potrebi (takav mi je i poslovni ritam, "red-nered" i shvatila sam- savršeno mi odgovara, najbolje, i da živim sama- mogla bih se uzdržati bez kompromisa pristajanja na posao od 8-17, s vremenom i više od "uzdržavanja" ali bez pritiska ) Moj voljeni je potpuno drugi svijet i ima drugačiji ritam, poslovno-životni. Ostajanje bez mogućnosti zaposlenja kad beba poraste me ne brine. Snalažljiva sam i ne bojim se raditi.

Ne smeta mu moj način, bez obzira što živimo u malom prostoru, dok on spava- znam biti jako tiha. Naučila sam tokom odrastanja. Dijete ne želim da učimo ni "mom" ni "njegovom" načinu nego mogućnosti harmonije dva različita načina. Mislim, mi malo više nego "šljakamo" već godinama (ne znam kako bih pristala na vezu "njeh, šljaka, znači dobro je"), a svaka godina u prošle dvije do tri je bila poput nove renesanse u vezi, kao da se tek sad konačno u potpunosti upoznajemo i sa svih strana potvrđujemo onaj "neodgovorni" osjećaj međusobnog "naivnog" mira sa samog početka. Oni koji nas malo bolje poznaju znaju što smo prošli skupa.

On je moj sto postotni odabir. Dapače, huh, evo, da budem iskrena, rekla bih da bi on odgojio stabilnije dijete sam nego ja sama A dosta dugo sam bila uvjerena kako sam ja zrelija od njega iako sam mlađa. Od njega sam jako puno naučila.

Zbog toga sam shvatila da nisam, ne samo financijski nego ni mentalno spremna na imanje djeteta. Ne mislim da ću ispuniti svoju svrhu s djetetom. Moja osobna svrha je osobni maksimalni stupanj samo-(u)poznavanja (i okoline također) što traje cijeli život i neovisno je o djetetu i bilo kome drugome oko mene. Patim od čovjekorastologije It's non-curable

A "patim" i od straha da će moje "nedovoljno" ponašanje oštetiti drugi život koji bi mi "trebao" vjerovati. Vjerojatno je sve povezano i s egom i nemogućnošću podnošenja ideje da osjećam krivnju s kojom se ne bih znala nositi plus ideja iznevjeravanja voljenog bića prema kojem imam specijalnu odgovornost. (naokolo se spominje dužnost, ja to uopće ne vidim kao dužnost) A i onaj manje altruistički razlog, strah da će mi vlastito dijete zamjerati. Znam kako sam ja zamjerala svojim roditeljima a često ih pronađem u sebi što je sasvim logično. Ono, zamislite da vam netko koga tako jako volite s potpunim pravom nešto zamjera? Veliki udarac na ego, ne znam kako bih sebi oprostila iako znam da ni približno ne bih ponovila neke stvari koje sam na svojoj koži osjetila.

Ako bi netko iskoristio argument da mi samo dijete fali da me "natjera" da u potpunosti "sazrijem" mislim da bi mi dao jako puno materijala za promišljanje ali čini mi se najbližim misao kako je to sebično iskorištavanje djeteta za osobni razvoj, jednako bliskim mi se čini kako je i ovo sebičnost. Samo što mi je ova moralno ispravnija jer nitko ne ovisi o meni a osobe koje "iskorištavam" za svoj razvoj su odrasle (što isto ne znači da nemam odgovornost prema njima).

Kako nisam u svemu tome sama, bez obzira na parole moje tijelo/moj život moj odabir, nije samo moj odabir jer ni odgoj nije samo moj odabir. S vremenom sve dublje razgovaramo o tome i stavljamo se u hipotetske situacije gdje bi do problema moglo doći.
Recimo, kad se direktno kose odluke za "dobrobit" djeteta prema našim različitostima. (moja ideja je objasniti prvo jedno drugome svoje stavove, pa onda negativne posljedice tih stavova, pa onda na dječji način objasniti i djetetu i pitati i njega/nju za mišljenje pa ili razgovor ili dijete donosi odluku...znam, to su sve hipotetske situacije ali daju mi nekakav mir i približavaju me ispunjenju želje )

To što ću se jako puno brinuti jer "nema veće brige od djeteta" me ne plaši, jedva ga/ju čekam voljeti a to je dio ljubavi, isto kao i pustiti ga da živi svoj život.


Nakon romančića polutopičarenja, krajnji paragraf, što se tiče ideje da imam dijete samo da bih ga imala jer mi već kuca biološki sat, nema šanse. I mada mnogo teoretiziram (kako rekoh, pruža mi mir), da sad magično prekine ova spona koja nas veže, prvo mi veze ne bi definitivno padale na pamet. Ikakve vrste. A kad bi mi opet i pale na pamet može proći i 20 godina dok s nekim ne poklopim na taj način da poželim dijete s njim, možda i nikada. U slučaju da je prekasno za djecu takvim putem s tim "nekim" a baš želimo dijete (i imamo sve uvjete za dijete), ne znam tko i kakav zakon bi nas spriječio da posvojimo.

S ljudima koji imaju drugačije mišljenje od nas dvoje uopće ni ne ulazim u takve razgovore bez obzira na bliskost osim kao razmjenu mišljenja. S onima koji su mi bliži a ipak upiru dižem stupanj agresije do onog stupnja i na način do kojeg su oni spremni upirati. Kao što rekoh, ne reagiram dobro na pritisak. Agresija se može dignuti i kao energija koja isijava kroz "obične" riječi, nema potrebe za ulaskom u sukob gdje trošim živce.
__________________
Don't linger, it's only words.
Verdadera is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2020., 02:35   #307
Imati ili nemati dijete?

Imam problem a to je da s 21 godinu zelim bebu, decko (zarucnik) ima 22 i nije spreman i govori mi da ja nisam toliko zrela za imat sad ,da smo jos mladi i da neznam kako je to imat djete i brinit se stalno o njemu (sto mi je i jasno) i da sacekamo jos 2-3 godine, trudim se na sve nacine izbit iz glave to da zelim djete zbog njega ali nikako ne uspjevam.. Molim pomoc od vas da me savjetujete kako da izbacim to iz glave i da mi ne pada to na pamet bar do 24 godine..
Josipaaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2020., 02:43   #308
Ma i kasnije

Uživaj dok možeš,beba je briga .
Ash is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2020., 00:41   #309
Ja sam ostala trudna sad u 28.oj i uzasno sam zabrinuta... jednostavno se bojim svega sto dolazi, bojim se da necu vise uzivati s partnerom, da cemo izgubiti sebe u svemu,da ce nam biti jako tesko i naporno, da Ce strast nestati....jos me vise brine financijska situacija i moji starci koji me uporno bediraju s time da sto je meni ovo trebalo....da tako neposlozena idem na dijete ...
candygirly is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2020., 14:48   #310
Kod mene/nas je sve bilo proracunato. Bili smo dovoljno dugo u vezi, zajedno zivjeli, place stabilne, a i na poslu sam prvo htjela sve dobro nauciti, ustabiliti se, i tek tada kada su svi preduvjeti bili zadovoljeni smo isli na dijete. Takodjer, imali smo dosta hobija koje smo i prije odluke za dijete poceli smanjivati, pa nam ni to nije falilo s djetetom/kasnije djecom, a onda smo se ponovno poceli vracati hobijima ukkjucujuci i njih.

Ne znam, drugacije ne bih voljela da je bilo. Ja sam imala 31 godinu kada smo dobili prvo dijete, a za drugo smo isto dogovorili koja razlika bi nam najvise odgovarala.

Nikako ne bih mogla/voljela da smo ovisilo o nekome.
Cepin40 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2020., 15:05   #311
Otkad smo zajedno (što i nije tako dugo) smo pričali da želimo dijete. Onda smo se odjednom dogovorili i stvarno brzo sam ostala trudna (ja sam računala da će "proces" trajati 6 mjeseci ali ne.)
Sad čekamo i uživamo. Rodit ću s 30. Stignemo i još jedno možda. Ako nam se svidi
nervous wallaby is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2020., 18:03   #312
Quote:
candygirly kaže: Pogledaj post
Ja sam ostala trudna sad u 28.oj i uzasno sam zabrinuta... jednostavno se bojim svega sto dolazi, bojim se da necu vise uzivati s partnerom, da cemo izgubiti sebe u svemu,da ce nam biti jako tesko i naporno, da Ce strast nestati....jos me vise brine financijska situacija i moji starci koji me uporno bediraju s time da sto je meni ovo trebalo....da tako neposlozena idem na dijete ...

Ne znam u kakvoj si situaciji al tvoji stvarno ne pomažu s takvim stavom i komentarima.

Najbolje ti je još dok si trudna probati shvatiti tko ti je podrška a tko ne i sukladno tome vodi svoj život. Imaš 28, a ne 18, da ti treba odobrenje staraca.
Crveni Mjesec is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2020., 20:21   #313
Quote:
Crveni Mjesec kaže: Pogledaj post
Ne znam u kakvoj si situaciji al tvoji stvarno ne pomažu s takvim stavom i komentarima.

Najbolje ti je još dok si trudna probati shvatiti tko ti je podrška a tko ne i sukladno tome vodi svoj život. Imaš 28, a ne 18, da ti treba odobrenje staraca.
Problem je u tome sto financijski ovisi o njima i racuna da joj poklone stan. Pisala je na drugoj temi. Da je samostalna onda joj ne bi trebalo biti bitno sto oni misle, ali ovako... nece joj biti lako.
Cepin40 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.09.2020., 16:28   #314
Quote:
candygirly kaže: Pogledaj post
Ja sam ostala trudna sad u 28.oj i uzasno sam zabrinuta... jednostavno se bojim svega sto dolazi, bojim se da necu vise uzivati s partnerom, da cemo izgubiti sebe u svemu,da ce nam biti jako tesko i naporno, da Ce strast nestati....jos me vise brine financijska situacija i moji starci koji me uporno bediraju s time da sto je meni ovo trebalo....da tako neposlozena idem na dijete ...
Hm.. to su emocionalne ucjene onako malo skrivene..
Ali financijska neovisnost ti ne daje nikakvu garanciju spremnosti na dijete, pa to gledaj kao nebitno u cijeloj prici. Tj bitno je ali nije presudno- uvijek mozes u podstanare, jedan moze zaradjivati dok se ne ustabilite. To mozes sve, ne brini se..
Ali ovaj drugi, emocionalno dio spremnosti.. evo moje osobno iskustvo, cijelu vjecnost skupa, da se mene pitalo ne bi nikad odlucila ni da ni ne, nego stalno odgadjala odluku, sto je u jednom trenu postalo “nezrelo”, i recimo da sam svjesno pristala da imamo dijete. Prvih godinu dana je bilo za zaboraviti, imas mojih postova na tu temu, slobodno pogledaj. Tesko mi je pala ta promjena i nesto iz proslosti je izaslo na povrsinu dal od hormona, dal jer je to ogromna promjena svega, ne znam. Sad ima 2.5 i zbog korone smo stalno skupa i mogu reci da sad uzivam s njom. Povezale smo se i cim je nema nedostaje mi, ne bjezim vise od nje (figurativno).
Ali, da mi fali onaj odnos i mir u glavi otprije- da. Meni je imati djecu jako psihicki iscrpljujuce, tesko se nosim s tom odgovornoscu, da netko ovisi o meni a ja i sama sebe tesko nosim u glavi 😞
Evo slobodno pitaj jos sta te zanima.
Nece biti isto, nece.. ali netko se brze poslozi i nadje u toj ulozi, ja bas i nisam..
Sretno drzim fige
(Ps pisi u inbox ako zelis).
Nostalgic is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2020., 17:03   #315
Evo da vam i jedna starija treba veli.....

na pragu 40te.

Nikada, ali nikada nisam maštala o puno djece, od najranijih 20tih, i prije - govorila sam; ukoliko nađem partnera kojemu bih se dala - rado bih imala jedno dijete - sina.

I onda sam našla partnera; na pragu 30te. I woow, super partner, to bi bilo to. Onda se partner izjasnio sa NE, a ja sam- kao racionalna rekla - a okej, ne traži kruha preko pogače. I tako je nastavilo prolaziti vrijeme. I nikada me nije napadao neki biološki sat, no počela me napadati činjenica da partner u meni vidi boginju a kada se spomene možebitno zajedničko dijete - onda kategoričko NE.

I da ne dužim, nije to bio razlog razlaza, već moj karakter koji se kao uvijek trudi - sebi na štetu.

I onda upoznam čovjeka, koji je sve, sve sve i sve; i s kojime bih sve i koji želi sve. Na pragu 40te. Kasno ili ne - vidjeti ćemo.

I dalje me ne puca taj neki spomenuti sat, i dalje želim samo jedno; i sina. Naravno, tak svejedno koji će biti spol.

Nema odluke onda po meni, želja je to koja mora biti bam tres bum - obostrana.
2cofleka is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2020., 00:24   #316
Quote:
Alka Zagreb kaže: Pogledaj post
...mi bili u vezi 4 godine...oženili se...i mm je odmah htio baciti se na projekt "beba", ali sam ja par mjeseci odgađala...kao glupo mi je onak stereotipno zatrudniti na bračnom putovanju! na kraju nam je trebalo mučnih 8 mjeseci da zatrudnim, ali sad uživam u svakom trenutku!!! Taman smo kupili svoj stan, ja sam na komplikacijama i uživam u novom stanu i kupovini stvarčica za bebu!!!
Nema pravog vremena...što ga više čekaš to će ti kasnije biti žao kaj ste toliko čekali!!!
Slazem se u potpunosti.
maja x is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2020., 00:58   #317
Ja se ne slazem s tim.
Mi smo imali drukciju ideju zivota od brak i odmah dijete, prvo smo htjeli zivjeti dio zivota samo nas dvoje, ostvariti neke stvari i prozivjeti neke stvari. Dijete smo dobili nakon 5 godina braka (i 11 godina veze) i nijednom nismo pozalili sto to nije bilo ranije. Doslo je bas kad je trebalo.
Merion1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2020., 08:52   #318
Quote:
Merion1 kaže: Pogledaj post
Dijete smo dobili nakon 5 godina braka (i 11 godina veze) i nijednom nismo pozalili sto to nije bilo ranije. Doslo je bas kad je trebalo.
mi nakon 13.
i nikad nisam pozeljela da je bilo ranije. dosla je tocno kad je trebalo, onda kad smo pozeljeli.
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is online now  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2020., 13:28   #319
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
mi nakon 13.
i nikad nisam pozeljela da je bilo ranije. dosla je tocno kad je trebalo, onda kad smo pozeljeli.
Slicno ovdje. 14 “samo nas svoje”godina. I nimalo ne zalim, naprotiv.
Sagradili svoj svijet, upoznali se na sve moguce nacine, bili u milion situacija, prosli i fax, i seljenje u Zg, i prve poslove i svasta nesto.
Iako, mozda bi mi bilo lakse prihvatiti promjenu kad beba dodje u zivot da nismo probali taj samacki zivot i naviku da si posvecen samo jedan drugome toliko vremena.
Sad je teze sve skupa.
Nostalgic is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2020., 13:30   #320
Ista stvar, 12 godina skupa od tog tek jednu u braku.
Znali smo odmah da želimo dijete nekad u budućnosti, brak je bio sporedan totalno. Početkom 2019. smo počeli pričati o tome da bi se na ljeto mogli vjenčat pa probat dobit bebu. Vjenčali se u 6.mj., ostala trudna iz prve u 7., imali smo sreće s tim.
Ne bih mijenjala ništa, bilo nam je super i sad nam je super.
bugbugbug is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:40.