Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.10.2009., 17:31   #1
Kako i kada ste se odlučili na dijete?

Nisam našla odgovor na ovo pitanje na ovom podforumu, ali ako nešto slično postoji, molim modove da presele temu.
Znači zanima me kako ste se i kada odlučili za dijete?
Je li to bila vaša odluka, vašeg supruga, zajednička?Mislim, shvaćam da se se očito složili, ali tko je prvi predložio, kako je onaj drugi reagiro, je li bilo ne slaganja, nagovaranja....?
Pitam jer mi se čini da ja i moj suprug nikada nećemo jednoglasno donijeti odluku: sad bi dijete.
Oboje radimo za stalno, više od 10 godina smo zajeno, ali uvijek je nešto i uvijek se čeka nešto i oboje bi jednom željeli dijete....ali hoće to jednom doći i meni i njemu u isto vrijeme?
Šta ako ne budemo mogli doći do dogovora oko te važne teme?

Molim žene vaša iskustva....
lp
__________________
What do you mean, "I don't believe in God"?I talk to him every day.What do you mean, "I ain't kind"?I'm just not your kind.
Ereshkigal is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2009., 17:49   #2
ako čekaš idealno vrijeme, nema ga, mislim da ga nema
neznam jednostavno odlučili.....neznam:ne znam: mislim da je to sve individualno
kad sam pročitala naslov, jednostavno sam htjela napisat:
odlučili smo provesti antirecesijske mjere i smanjiti bacanje sperme uzaludpa smo ju iskoristili
__________________
trebam sretne misli
BUBAMARA22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2009., 17:51   #3
kod nas sam ja bila "kocnicar"

prvo ovo, pa ono, pa mijenjam posao, pa dok zavrsi ovaj projekt, onaj projekt i tako ukrug
onda sam u jednom trenutku skuzila da tako mogu cijeli zivot i da apsolutno nista nece stati niti cu sto izgubiti ako me nece biti godinu dana (a s druge strane, stigle su me i godine ) pa smo samo jedan dan odlucili da "radimo na bebi"

naravno da sam i tome pristupila streberski (za taj "projekt" kupili maybe baby, ovulacijske testove, obavila sve moguce pretrage, udavila ginica sto ako nece ici prirodnim putem..) i imali smo srecu da smo bebu napravili u roku dva mjeseca

sad uzivam u trudnoci (osim paranoja i brige za bebu), jedva cekam da odem na porodilji i da se malena rodi
sad mi se cini da smo bebu trebali imati i ranije
mom2be is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2009., 18:02   #4
...mi bili u vezi 4 godine...oženili se...i mm je odmah htio baciti se na projekt "beba", ali sam ja par mjeseci odgađala...kao glupo mi je onak stereotipno zatrudniti na bračnom putovanju! na kraju nam je trebalo mučnih 8 mjeseci da zatrudnim, ali sad uživam u svakom trenutku!!! Taman smo kupili svoj stan, ja sam na komplikacijama i uživam u novom stanu i kupovini stvarčica za bebu!!!
Nema pravog vremena...što ga više čekaš to će ti kasnije biti žao kaj ste toliko čekali!!!
__________________
Palčica 02.04.2010.
Alka Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2009., 18:34   #5
Mi smo skupa 6 godina, vjenčali smo se prije godinu i pol. Nismo htjeli odmah imati bebu jer ja nisam imala stalan posao, a mm radi u maloj privatnoj firmi.
Sad smo oboje zaposleni za stalno i prije par mjeseci smo odlučili da želimo bebu. Kako? Nekako spontano. Nije bilo nekih pregovora i dogovora.
Da se razumijemo, nije idealno vrijeme, dižemo kredit i krećemo s gradnjom kuće, imamo stari auto koji uskoro ide u penziju , itd. No, ako ćemo čekati idealno vrijeme, možda ga ni ne dočekamo. kredite ćemo otplaćivati sljedećih 20-ak godina, a tad će nam biti kasno planirati bebu.
Jednostavno sada to želimo i spremni smo, ali dosad nismo imali sreće, neće beba baš uvijek onda kad ti hoćeš
maalena is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2009., 19:57   #6
Quote:
maalena kaže: Pogledaj post
...Da se razumijemo, nije idealno vrijeme, dižemo kredit ... imamo stari auto koji uskoro ide u penziju , itd. No, ako ćemo čekati idealno vrijeme, možda ga ni ne dočekamo. kredite ćemo otplaćivati sljedećih 20-ak godina, a tad će nam biti kasno planirati bebu.
Jednostavno sada to želimo i spremni smo, ali dosad nismo imali sreće, neće beba baš uvijek onda kad ti hoćeš
tak ti je i kod nas...kredit za stan, stari auto...

i beba nije htjela odmah doći...ali je došla...tako će i tebi!!!
__________________
Palčica 02.04.2010.
Alka Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2009., 20:35   #7
Ja i mm smo bili jako kratko u vezi..... , nekih 10 mjeseci.... ,zaručili smo se nakon 8 mjeseci veze, kaparili salu i onda nakon 2 mjeseca odlučili se da bi bebu....jednoglasno.... znali smo da je to to.....

I sad smo se za drugo odlučili jednoglasno.....željeli smo malu razliku , relativno smo mladi (ja 26, on 28) , situirani,sa svojom firmom,ali razmišljamo i o budućnosti.....ipak da uživamo u starosti ako je dočekamo....
__________________
25.03.2008.&21.10.2009.....i oscekujemo 09.03.2014.
lizzzy is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.10.2009., 11:09   #8
Mi smo isto bili u vezi nekih 8-9 godina. I stalno smo čekali da se neke stvari riješe (stambeno, završi škola...tralalala). A nakon neke pijanke u krevetu bilo je "Hoćemo bebu???" "Daaaaaa!!!!!".

Uglavnom, htjeli smo očito oboje, ali nas je zdrav razum kočio i govorio da pričekamo bolju situaciju.

Ta trudnoća je nesretno završila, ali nakon toga meni je postalo kristalno jasno da želim biti mama.

Sada imam dvoje djece.
stihaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.10.2009., 11:17   #9
E ovo je prava tema za mene

Dragi i ja smo već 7 godina zajedno (ja 28, on 29). Ja već bi odavno bebu, ali on je taj koji koči i čeka idealno vrijeme. A ja više ne mogu. Jel ima cura sa sličnom situacijom i kako ste ih uspjeli 'smekšati'?

Inače imamo svoj stan, oboje radimo na neodređeno, ja sam u državnoj firmi... sad imamo u planu srediti stan... ali meni sve to nekao polako ide... hoću biti MAMA... strah me tog idelanog trenutka... i šta ako neću odmah moći ostati trudna... a htjela bi barem dvoje kikića
libica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.10.2009., 12:15   #10
Nema idealnog vremena, bitno je da se dvoje ljudi dovoljno upoznalo i da se vole i da oboje to žele. Mi smo se oženili prije nešto više od godinu dana i tada smo rekli da ćemo neko vrijeme biti sami a onda šta bude, jer spremni smo oboje. Nikad nije idealna financijska situacija, nikad nije idealan posao, uvijek neka prepreka koja bi se mogla čekati... E onda se meni pojavila neka prilika za mijenjanje posla, bude-ne bude, ovako-onako pa sam ja mislila to još malo odgoditi, pa se s poslom ništa nije odvijalo i ja odlučila idemo na bebu! Taj dan kada sam vidjela svoj plus nazvala me dotična osoba za onaj posao koji sam čekala, i posao je pao u vodu, ali ja ni na sekundu nisam požalila što sam odlučila ovako jer sam presretna što čekamo bebicu, i sada imam dobar posao samo s nižom plaćom, a isto tako mislim da se sudbina stvarno ponekad poigrava s nama
ina22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.10.2009., 12:20   #11
Mi smo se oženili i mjesec-dva nakon vjenčanja je muž rekao: idem ti napraviti dijete
Ja sam se složila, iako me malo bila frka kako ćemo; ja sam tad bila na određeno, bili smo podstanari...ali oboje smo se toliko oduševili s tom idejom malog bebača da smo bili odlučni da ćemo se nekako snaći....no međutim, vrijeme je prolazilo, ništa se nije događalo ...obišla sam nekoliko ginekologa, muža poslala na spermiogram...sve je bilo ok a bebe od nikud...u međuvremenu kupili i stan, ja promijenila posao...

I onda napokon, nakon godinu i pol i puno pretraga, beba nam je na putu!

Eto, ponekad zaista ne ide sve po planu i da čovjek čeka da mu se sve baš posloži, tko zna bi li dočekao....
lotus_flower is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.10.2009., 17:04   #12
Nikad nije idealno vrijeme, i ako češ na pošteno, ako se čeka, ustedjet se pare bas i nemoze od nasih mizernih plača. mi smo malo vise godinu dana u braku, prvo smo si htjeli srediti kat kod njegovih staraca tako da se odvojimo od nih , pa dok bude love ici cemo na bebaca. pa kupuj ovo, pa kupuj ono, pa kredit, pa zivotno osiguranje, pa ovak , pa onak. i nikad love za dijete. a onda smo se dogovorili da cemo se baciti na posao, i eto upalilo od prve! presretni smo, cekamo bebino, i evo jos si sad sredujemo kupaonicu na katu. ali sve te financijske teškoče i nekako predu, kad meni moj mm kaze : pa ja imam prekrasnu trudnicu u svom krevetu! a ja u sredmom nebu!
želim reci da samo treba sjesti i razumno razgovarati sa dragim o bebacu. druge nema..
zlatna ivkica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.10.2009., 23:13   #13
Mi smo već 7godina skupa i prije godinu i nešto smo se zaručili i igrom slučaja svadu dogovorili tek za 6i mj.2010. Oboje radimo na neodređeno, živimo skupa već 2 godine, ali kaj se bebe tiče, uvijek smo mislili kao da ćemo se prvo ipak vjenčati pa onda beba, jer oboje nekak volimo stvari radit ko fol "po redu".
I onda smo se u 3mj. ove godine našli na jednoj cugi s frendovima i oni nam objavili da su trudni ( a isto još nisu bili u braku ). I tak mi to proslavili i idemo nas dvoje još pod dojmom prema doma, i tak pričamo kak je to super, i blago njima, i dođemo na zaključak da kog vraga mi čekamo, ajmo i mi počet pokušavat, pa ak uspije prije svadbe dobro, a ak ne, opet dobro, bude kad tad. I tak smo tu večer došli doma, "zbavili svoje" i iz prvog puta ( stvarno prvi prvcati put bez zaštite u 7godina )uspjeli! Komedija je u tome kaj ja imam pregradu maternice i oduvijek mi ginići pričaju kak ću vjerojatno teže zatrudnit, bla bla. Tak da smo se mi sprdali s tim - kao, pa trebali bi počet sad pokušavat, pa da taman do svadbe 2010 i uspijemo. Ni u dupetu nam nije bilo da će se desit iz prve.. Oboje smo bili fakat sretni ( dobro, ja sam bila malo šokirana prva 2 dana jer iskreno nisam to očekivala, al je zato dragi bio super ) i evo sad još malo manje od 2 mjeseca i bit ćemo mama i tata. A svadba je ostala na drugom mjestu, u 6om mj.2010., tak da će i naša bebolina bit na svadbi.
__________________
____________________________________
08.12.2009.; 05.09.2013.
04.06.2010. M&S...
saky1504 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.10.2009., 14:34   #14
Ako ti je sad lakše, ni mi još nismo odlučili.
Odnosno jesmo, tamo negdi kad smo imali 20 (već smo živjeli zajedno), i (željeni) broj (djece) smo odredili, i smišljali imena. Onda smo odlučili imati djecu oko 25-te, onda smo se ipak u 27-oj vjenčali (nakon dugo premišljanja), a sad opet mislimo trebali bi početi (za koji mjesec 29 oboje), ali uvijek sve stane na tome trebali.
Osobno mislim da nikad nije kasno. Nedavno mi je prijateljica rodila u 40-toj, i to prvo. Imali su nekih problema, ali vidim da te iste probleme imaju i mlađi parovi, u tek ranim dvadesetima. Moj je najveći strah da nakon svih tih godina čuvanja neće ići glatko kako smo oboje zamišljali. Stoga sam odlučila (već) sljedeći mjesec otići napraviti sve potrebne pretrage da bar znam na čemu sam, ako je sve o.k. mislim da će se u 2010-toj po tom pitanju intenzivno raditi, ako je potrebno nekakvo liječenje, bar ću znati na čemu sam ( mm ne zna kad će početi raditi na djeci, ali želi ih troje prije 35-te).
Kod nas je ovako. Meni i mm odgovara sloboda, idemo di nam padne napamet, kupimo si što hoćemo,radimo što samo mi hoćemo, mislimo samo jedno na drugo. Neki bi rekli da smo sebični, ali mene to ne dira. Ja trenutno(na veliku žalost) ne radim, a on je tek ovo ljeto počeo raditi i to sa prolongiranjem ugovora, tako da situacija nije bajna. Do lani smo imali vlastiti posao koji smo zatvorili i od onda imam same upitnike. Ali ako želiš naći razlog za ne, uvijek ćeš ga naći. Najprije smo si bili premladi, pa je vlastiti posao bio 24/h na dan i prestresan, pa moj fakultet u međuvremenu, pa sad nemogućnost pronalaska posla s moje strane i nesiguran s njegove. Sve su to stvarni problemi. Ali ja sam uvjerena da nam se baš sve i posloži da mi opet ne bi bili sigurni kad je pravi trenutak.
Mislim da s godinama i u dugim vezama sve više razmišljaš o posljedicama, odnosno sve važeš. Možda je zbog toga teže odlučiti.
rai 1201 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.10.2009., 20:33   #15
Quote:
rai 1201 kaže: Pogledaj post
.
Mislim da s godinama i u dugim vezama sve više razmišljaš o posljedicama, odnosno sve važeš. Možda je zbog toga teže odlučiti.
S ovime se u potpunosti slažem. Nama je isto trebalo dugo vremena da se oženimo, a sada za bebicu...našom brzinom odlučivanja...tko zna. Zato si nekako mislim da bi jedna strana (očito ja), trabala malo potegnuti pokoji razgovor o tome.
__________________
What do you mean, "I don't believe in God"?I talk to him every day.What do you mean, "I ain't kind"?I'm just not your kind.
Ereshkigal is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.10.2009., 22:01   #16
nakon 6 mj braka nam je došlo ...počeli sve više pričat o tome i krenuli...(imali smo oboje 23 godine)...sad čekamo drugo..
nemamo baš rješeno strambeno pitanje, imamo posao al ni to u današnje vrijeme nije sigurno, a oboje smo mišljenja da čekati neko idealno vrijeme nema smisla jer uvijek se nešto događa zbog čega bi mogli još mao odgoditi tu odluku.
Imamo svoju viziju koliko bi djece htjeli, koja razlika a ostalo sve ćemo rješavati u hodu.
__________________
relax - nothing is in control
mandy is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.10.2009., 22:27   #17
Quote:
saky1504 kaže: Pogledaj post
Mi smo već 7godina skupa i prije godinu i nešto smo se zaručili i igrom slučaja svadu dogovorili tek za 6i mj.2010. Oboje radimo na neodređeno, živimo skupa već 2 godine, ali kaj se bebe tiče, uvijek smo mislili kao da ćemo se prvo ipak vjenčati pa onda beba, jer oboje nekak volimo stvari radit ko fol "po redu".
I onda smo se u 3mj. ove godine našli na jednoj cugi s frendovima i oni nam objavili da su trudni ( a isto još nisu bili u braku ). I tak mi to proslavili i idemo nas dvoje još pod dojmom prema doma, i tak pričamo kak je to super, i blago njima, i dođemo na zaključak da kog vraga mi čekamo, ajmo i mi počet pokušavat, pa ak uspije prije svadbe dobro, a ak ne, opet dobro, bude kad tad. I tak smo tu večer došli doma, "zbavili svoje" i iz prvog puta ( stvarno prvi prvcati put bez zaštite u 7godina )uspjeli! Komedija je u tome kaj ja imam pregradu maternice i oduvijek mi ginići pričaju kak ću vjerojatno teže zatrudnit, bla bla. Tak da smo se mi sprdali s tim - kao, pa trebali bi počet sad pokušavat, pa da taman do svadbe 2010 i uspijemo. Ni u dupetu nam nije bilo da će se desit iz prve.. Oboje smo bili fakat sretni ( dobro, ja sam bila malo šokirana prva 2 dana jer iskreno nisam to očekivala, al je zato dragi bio super ) i evo sad još malo manje od 2 mjeseca i bit ćemo mama i tata. A svadba je ostala na drugom mjestu, u 6om mj.2010., tak da će i naša bebolina bit na svadbi.
Nama je otprilike bila slična situacija. Ja i dragi smo zajedno 4 godine ali o svadbi nismo baš ozbiljno pričali, a razlog je što zbog posla nismo u istom gradu (nije tako bilo od početka naše veze nego poslije jer sam ja zbog posla otišla u drugi grad) pa se vidjamo samo vikendima. A onda se prije 14 tjedana dogodila bebica. Nije da smo planirali (i ja sam u početku bila malo šokirana)ali sad smo oboje sretni. Vjenčanje je u drugom planu tako da će možda i naša beba biti na vjenčanju
ančica11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.10.2009., 23:04   #18
Evo jedan super primjer kako su se na dijete odlučili jedan bračni par

http://memoarijednetrudnice.blogspot.com/
majstorfantac32 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2009., 02:26   #19
Mi imamo riješen krov nad glavom, ali... živimo od jedne plaće i ja još nisam diplomirala. Ovo kako mi živimo... uglavnom, ne želim rađati sirotinju. Zaista nemamo nikakvih financijskih mogućnosti imati dijete. Budući da bih uskoro mogla dipomirati, nadam se barem nekakvom poslu pa što se mene tiče, možemo praviti bebu.
Ne čeako idealno vrijeme, nego samo malo bolje.
Orleanska I. is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2009., 11:18   #20
Quote:
libica kaže: Pogledaj post
Dragi i ja smo već 7 godina zajedno (ja 28, on 29). Ja već bi odavno bebu, ali on je taj koji koči i čeka idealno vrijeme. A ja više ne mogu. Jel ima cura sa sličnom situacijom i kako ste ih uspjeli 'smekšati'?

Inače imamo svoj stan, oboje radimo na neodređeno, ja sam u državnoj firmi... sad imamo u planu srediti stan... ali meni sve to nekao polako ide... hoću biti MAMA... strah me tog idelanog trenutka... i šta ako neću odmah moći ostati trudna... a htjela bi barem dvoje kikića
Ja i dragi imamo smo skupa 8 godina (oboje 27) i ja sam htjela bebu od 25e godine, a od 26e godine sam htjela da to bude odmah. On nije, njemu je još rano bla bla... Hoće još "iskoristiti" život par godina... I nisam bila zadovoljna time, al on je to kočio. Zbog stanja moje maternice i ovulacija sam znala da ću se za bebu morat potrudit i isto me bilo strah da se otegne (ja bih 3 klinaca). Mislila sam da ću morati jako dugo pokušavati. Al eto, dogodila nam se bebica prije nego smo počeli "pokušavati" i sad je i on presretan.
Nažalost, nisam ti odgovorila na pitanje kako ih smekšati (u tim trenucima razgovora i pregovora se činilo nikako). Najbolji recept je da mu netko u obitelji (sestra, brat) dobije bebu i odmah će se smekšati. Primjer za to je moj brat, koji je još mlađi od mene 2 godine. A i ja, čim sam dobila nećaka znala sam da želim bebu odmah!
jesam se raspisala...
majaa is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 06:14.