Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.11.2009., 10:51   #41
Evo da i ja napišem nešto. MM i ja smo dugo bili skupa pa i u braku. Nikad nije bilo pravo vrijeme, uglavnom zbog mojih obaveza, točnije neizvjesne poslovne situacije, a niti on nije bio previše oduševljen s tom idejom da mi imamo djecu bez obzira što (tuđu) djecu voli.
Kako sam ja znala da sam problematična po pitanju začeća, nakon cca 6 mj. pokušavanja smo završili obradu po kojoj je ispalo da nisam samo ja problematična. Neugodno smo se iznenadili i krenuli u IVF ( i bez tog saznanja bi isto išli u IVF).
Krenula sam u to sa sviješću da moram probati, da će biti teško, više pokušaja i promašaja, da je veći postotak onih kojima ne uspije .... Dakle bez ikakvih očekivanja- i ostala sam trudna. Princeza ima 2 godine.
Trebali smo pokušati i ranije i žao mi je što nismo. Sad je lako biti pametan. Nikad neće biti pravo vrijeme, a godine idu.
__________________
Princeza 6.11.2007. Princ 19.09.2011.
Cattleya is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.11.2009., 11:07   #42
Quote:
Cattleya kaže: Pogledaj post
Evo da i ja napišem nešto. MM i ja smo dugo bili skupa pa i u braku. Nikad nije bilo pravo vrijeme, uglavnom zbog mojih obaveza, točnije neizvjesne poslovne situacije, a niti on nije bio previše oduševljen s tom idejom da mi imamo djecu bez obzira što (tuđu) djecu voli.
Kako sam ja znala da sam problematična po pitanju začeća, nakon cca 6 mj. pokušavanja smo završili obradu po kojoj je ispalo da nisam samo ja problematična. Neugodno smo se iznenadili i krenuli u IVF ( i bez tog saznanja bi isto išli u IVF).
Krenula sam u to sa sviješću da moram probati, da će biti teško, više pokušaja i promašaja, da je veći postotak onih kojima ne uspije .... Dakle bez ikakvih očekivanja- i ostala sam trudna. Princeza ima 2 godine.
Trebali smo pokušati i ranije i žao mi je što nismo. Sad je lako biti pametan. Nikad neće biti pravo vrijeme, a godine idu.
Tako je, a godine idu..... drago mi je što ti je uspjelo....
mladenka:)) is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.11.2009., 11:17   #43
MM i ja hodali 5 godina. Ja sam imala problema sa jajnicima i to je znao, dok smo hodali, svako je živio kod svojih tako da nismo razmišljali o bebi.
E sad, uvijek u šali kažem da je kod nas odlučio moj ginic - na pregledu prije par godina je rekao čujte, šta vi čekate, biće problema sa začećem, vlak samo što vam ne izmakne, godine su tu, ako želite, pod hitno na bebaća.
I ja to rekla mm - kaže on OK, ako je tako, idemo sad. Odselili se od svojih u podstanare, nije bajno, i počeli raditi na bebi. Da ne pričam da nije išlo jednostavno i da je bilo i potpomognutih pokušaja i odustajanja itd. no uspjeli smo i sad imamo našeg malca
Inače mm ima 35 a ja 33.
Dakle, podstanarstvo nam je jedino rješenje, živimo pristojno (trenutno kod mojih zbog čuvanja malca, ali ćemo se vratiti u podstanare za godinu-dvije) ali bez luksuza, važemo jel možemo na kavu, 1 mjesečno u kino i tako... Kad smo pričali o tome davno prije, bilo je kako ćemo, pa nemamo gdje biti i tako... No eto, i dalje nam nije bajno da nam novci padaju s neba, ali nekako ide...
Zato i ja mislim da nema pravog vremena, tko zna da li će ikad biti, tko zna hoćemo li imati posao za 2 godine, tko zna, itd.
Ne razmišljam o tome na taj način, kad dođe do problema rješavat ću ga, inače nikad ne bih imala bebu.
Ali isto mislim da je glupo ići na bebu, ako stvarno nemaš prihoda, ako jedva imaš za kruh, ili ako naštancaš 10 djece, a živite u 15 kvadrata...
Da se razumijemo, moja mama je bila rastavljena, živjeli smo cijeli život u podstanarima, vukli se od stana do stana, ali imala sam manje-više sve, nije mi falilo dječjih luksuza, i takvih stvari...
I dalje nam je financijska/stambena situacija loša, ali si sve nešto mislim da bi još jedno i da ako budem čekala ništa od toga neće biti; a i godine su me sustigle.
__________________
while we try to teach our children all about life, our children teach us what life is all about.
Irra is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.11.2009., 11:25   #44
Quote:
Irra kaže: Pogledaj post
MM i ja hodali 5 godina. Ja sam imala problema sa jajnicima i to je znao, dok smo hodali, svako je živio kod svojih tako da nismo razmišljali o bebi.
E sad, uvijek u šali kažem da je kod nas odlučio moj ginic - na pregledu prije par godina je rekao čujte, šta vi čekate, biće problema sa začećem, vlak samo što vam ne izmakne, godine su tu, ako želite, pod hitno na bebaća.
I ja to rekla mm - kaže on OK, ako je tako, idemo sad. Odselili se od svojih u podstanare, nije bajno, i počeli raditi na bebi. Da ne pričam da nije išlo jednostavno i da je bilo i potpomognutih pokušaja i odustajanja itd. no uspjeli smo i sad imamo našeg malca
Inače mm ima 35 a ja 33.
Dakle, podstanarstvo nam je jedino rješenje, živimo pristojno (trenutno kod mojih zbog čuvanja malca, ali ćemo se vratiti u podstanare za godinu-dvije) ali bez luksuza, važemo jel možemo na kavu, 1 mjesečno u kino i tako... Kad smo pričali o tome davno prije, bilo je kako ćemo, pa nemamo gdje biti i tako... No eto, i dalje nam nije bajno da nam novci padaju s neba, ali nekako ide...
Zato i ja mislim da nema pravog vremena, tko zna da li će ikad biti, tko zna hoćemo li imati posao za 2 godine, tko zna, itd.
Ne razmišljam o tome na taj način, kad dođe do problema rješavat ću ga, inače nikad ne bih imala bebu.
Ali isto mislim da je glupo ići na bebu, ako stvarno nemaš prihoda, ako jedva imaš za kruh, ili ako naštancaš 10 djece, a živite u 15 kvadrata...
Da se razumijemo, moja mama je bila rastavljena, živjeli smo cijeli život u podstanarima, vukli se od stana do stana, ali imala sam manje-više sve, nije mi falilo dječjih luksuza, i takvih stvari...
I dalje nam je financijska/stambena situacija loša, ali si sve nešto mislim da bi još jedno i da ako budem čekala ništa od toga neće biti; a i godine su me sustigle.
Bravo, baš mi je drago da tako razmišljate, ja se potpuno slažem. I sigurna sam, bez obzira na sve probleme financijsko/stambene da ste presretni kad pogledate bebača i vjerujete kako ćete sve prebroditi.
S druge strane, onaj tko ima kredit na 30 godina za stan nije u ništa boljoj situaciji, ne daj Bože da se razboli, izgubi posao ili iz nekog razloga ne može platiti kredit...mora prodati stan i kad vrati banci isto može u podstanare....eto, ništa nije sigurno i ne treba čekati pravo vrijeme jer je pitanje da li će doći.

Mi nismo u nekoj lošoj situaciji, ali ima toga što još trebamo riješiti, ali želimo bebu sad i gotovo
mladenka:)) is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.11.2009., 11:48   #45
mi smo hodali 5god, oženili se, al nismo odmah imali onaj poriv ajmo sad imat dijete! al nismo se ni čuvali. ako dođe dođe. i kad dođe. budući da se nakon nekih godinu dana nije niš dogodilo, uzela sam papir i napisala pismo svom budućem djetetu. u osnovi stoji da dođe kad ono bude spremno i da ga mi željno iščekujemo. (pismo čuvam i sad). recite da sam luda, al to pali i inače.
nisam se obazirala na gina koji je rekao da ću imat problema sa začećem i bla bla.upisala sam jogu, počela pit vrkutu i ubrzo ostala trudna.
nemamo riješeno stambeno pitanje al imamo dobre plaće i financijski plan tako da nas ne oderu na kreditu,a da se u dogledno vrijeme dokopamo stana. obitelj se ionako izgrađuje. ne dobiva se u paketu, ni sve riješeno.
kad se sad okrenem i pogledam, da sam ranije ostala trudna, vidim da ne bi stigla promijenit posao (na kojem bi danas vjerojatno dobila otkaz), preskočit na veću plaću, primanja bi mi bila itekako manja,...dobro se posložilo.
__________________
http://waitwhat.co/
superlight is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 17:03   #46
Dižem malo svoju staru temu da ne otvaram novu. U principu pitanje je još uvijek isto, međutim mene u zadnje vrijeme jako brine opća svjetska i državna situacija i sve se pitam kako u ovakvom svijetu imati dijete?
Samo mi treba malo utjehe....brinete li se vi hoćete li sutra dobiti plaću ili ostati bez posla, potresi, poplave...i sve te grozne stvari nas svakodnevno bombardiraju iz medija...Kako se u takvom svijetu odlučiti na dijete?
__________________
What do you mean, "I don't believe in God"?I talk to him every day.What do you mean, "I ain't kind"?I'm just not your kind.
Ereshkigal is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 19:10   #47
iako je naš bebač dugoočekivan i željen, opet nas je na neki način malo iznenadio, jer smo morali ubrzati i dan svadbe (za koju svi znamo da je popriličan trošak)... ja sam morala brzo na komplikacije zbog same prirode posla, a naknada sa HZZO-a mi je niža od mojih prijašnjih primanja i sad mi čak ne pokriva ni ratu stambenog kredita...
dragi je privatnik i ova recesija mu je srezala primanja poprilično
uglavnom - priznajem da sam malko zabrinuta (ajde, bar smo tu svadbu riješili, a da nam nije ostavila nikakve minuse) zbog naše trenutne financijske situacije... sami smo plaćali svadbu, sami kupujemo sve za bebu i malo me frka što će biti u budućnosti
ali opet - ne treba to zbog straha odgađati, jer tko zna što nam sutra nosi... kredit ću imati idućih ohoho godina i ne bi imalo smisla odgađati bebu za tih ohoho godina
uglavnom, dosta sam razmišljala o nekom lošem scenariju da dragom firma i dalje ne bude išla i da ne možemo pokriti kredit i sl.
uglavnom, ako bude tako loše, vratit ću se raditi nakon djetetovih 6mj., a dragi će ostati s bebom doma
za nešto još gore od toga se nisam pripremila i ne želim tak crno razmišljati

o nekim elementarnim nepogodama ne brinem...toga je uvijek i bilo i bit će i na to ne mogu ni najmanje utjecati... izgubila bih živce u roku sad da počnem i time razbijati glavu

i da... mi smo 11 i pol godina zajedno, bili zaručeni skoro godinu i pol, a u braku tek nešto više od mjesec dana
__________________
moj dućkas

Zadnje uređivanje Zvrksa : 08.03.2010. at 20:05.
Zvrksa is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 19:37   #48
nakon 7 godina veze odlučili se ženiti... otišli u podstanare, i odlučili da nećemo odmah na bebu(ja 23 god, on 27)... i prvi put zatrudnjela za prvu godišnjicu braka...nažalost nije uspjelo kako smo planirali...

i sad nakon 3 godine braka uspjeli ponovno...i dalje podstanari, ja radim na ugovor, ne bojim se budućnosti jer smo tek sad istinski sretni i zadovoljni.....i sa bebom u trbuhu.( ja 26, on 30 god)
mislim da se sve poklopilo fino.
__________________
De, dobro je!

Zadnje uređivanje kjava : 08.03.2010. at 20:12.
kjava is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 20:02   #49
Al smo svi ovdje oldtimeri u vezama
Ja i MM smo evo skoro pa 8 godina zajedno, živimo zajedno već preko 7ipo godina prošle godine smo se oženili u 9-tom mjesecu. Inače kod nas je manje-više sve uvijek išlo po ps-u, prije par godina kupili smo stan (na kredit), oboje smo radili, imali solidne plaće, gurali uz to fakultete i zabavljali se....
Prošle godine odlučili smo se ženiti (jer je stvarno više bio red ), dogovorili pir za 9 mjesec............a onda je krenuo show, MM ostao bez posla, meni smanjili plaću na banku........odradili pir (hvala Bogu pokrili ga), odlučili se ne paziti toliko jer i onako treba neko vrijeme da se to dogodi.........idući mjesec + ............ja na prvu u šoku zbog trenutne ne preidealne situacije, ali isto tako smo se složili da idealne situacije nema i da ćemo izgurati.........ja sam baš morala odmah na mirovanje, primanja su mi prepolovljena zbog toga što su mi smanjili plaću na banku, ali evo MM je uspio otvoriti svoju firmu i sada nam se čini da dolaze bolji dani.....

Poanta - nema idealnog vremena, recimo mi smo navikli na dobar život pa smo prošle godine okusili što znači strahovati od nadolazeći rata kredita i svega; poanta je da na neke stvari ne možeš utjecati i nikada ne znaš kada ćete zadesiti; poanta je da se nakon poraza digneš i ideš dalje.....
A ova mala mrvica što mi raste pod srcem daje nam još više snage...i baš mi je MM prije koji dan rekao - znaš, baš bi bilo prazno da sada nisi trudna.....
Oboje imamo 27 godina.
I ja sam se rapisala.....
__________________
"Racionalni um je sluga intuitivnom umu. Mi smo zaboravili na kraljevski dar i dali smo počast sluzi."
Zaraa is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 20:41   #50
Eh, gle teme za mene

Ja mislila kako sam ja jedina koja čekam idealno vrijeme, za koje znam da ne postoji, kad ono ..Eto, moj problem je to što smo ja i MM u braku od 21, sad nam je 27 i svi, odnosno roditelji i frendovi s moje strane koji imaju kikiće, od dana kada smo se oženili rekla bih skoro pa svakodnevno tlače kad ćemo više, ono da jel smo normalni i jel nam treba doktor ..S muževe pak strane skoro ni jedan frend niti nije u braku a kamoli da ima dijete, pa su mi oni super po tom pitanju, tj. ne živciraju me svaki put kad ih vidim ..ono što se ja pitam iz dana u dan, jel su svi moji normalni?zašto nas ne puste da živimo svoj život i da se odlučimo za dijete sami?!ja shvaćam starce u jednu ruku ..ok, misle da nebudu dugo, ili biće bolesni i tak.Al pobogu, čemu tlačenje svakog puta kad nas vide?!ono kao, sve su tvoje frendice rodile, a ti ne!Mislim, zar oni ne shvaćaju da mene to košta živaca?!Nitko ne razmišlja da ja ne radim, već mi svi nabijaju na nos mojh 27 godina, na što ja odgovaram da mislim da do 30-te nema panike ..Neki dan je došla još jedna frendica, isto zatrudnila, i eto materijala opet da se i za mene OPET počne raspitivati, a kad bu ona?!Sad sam iskreno već luda, jer, eno, i muž je sad počeo laganini navaljivat, i kaj, sad ja možda i bi, ali neznam jel bi zato što želim, ili zato što me svi tlače, jer ja iskreno nemam još nekih majčinskih osjećaja..kaje najgore, sumnjam da je i on neš željan, jer on čas bi, čas nebi ..mislim, katastrofa, najradije bih više plakala
sunčica_zg is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 20:47   #51
Mi smo bili 9 godina zajedno i odlučili smo da je nakon 5 godina zajedničkog života došlo vrijeme da se krene dalje a to je bio logični slijed. Moram priznati da je naše djete već moglo imati 8 godina da ja stalno nisam odgađala i čekala idealno vrijeme, a toga nema.
vjestica35 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 21:11   #52
mi smo zajedno 6 godina, ali znamo se cijeli život. kada smo konačno prohodali znali smo da želimo djete. nekako smo osjećali to naše djete, ne znam kako bih to objasnila.
ja oduvijek imam problema sa mengom, ciklusi po par mjeseci, rijetko kada bi došla prirodno. nakon godina obilaska razno raznih doktora došla sam do svoje sadašnje doktorice koja mi je konačno postavila groznu dijagnozu i preporučila nam da ukoliko želimo djete trebamo odmah početi okušavati, ali da ne vjeruje da će se išta dogoditi zbog mojih loših (siromašnih)jajnika. već je rekla da nam preporuča MPO. bili smo u potpunom šoku, nisam mogla doći k sebi. pogotovo jer smo užasno, užasno željeli bebu. naravno, odlučili smo početi pokušavati i vjerovali da ćemo uspjeti unatoč lošim šansama i činjenici da smo oboje studeniti (doduše malo stariji, imamo 26 god.), ali ja i radim, ali sam na ugovoru.
odmah smo se prestali štititi, i kao neko čudo odmah sam ostala trudna, no imala sam spontani u 6 tjednu. još jedan grozan udarac. to je bilo u 6 mj prošle god. nakon toga jedna menga, i opet najlijepši plus na svijetu. sada još malo i dolazi nam naša ljubav.
još uvijek nemamo baš neku blistavu financijsku situaciju, on studira ja sam na komplikacijama i tak, ali najbitnija nam je naša beba. sve ostalo će se nekako srediti.
__________________
Stigla nam je mala čupavica!
yellowzg is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 21:42   #53
Quote:
Ereshkigal kaže: Pogledaj post
Nisam našla odgovor na ovo pitanje na ovom podforumu, ali ako nešto slično postoji, molim modove da presele temu.
Znači zanima me kako ste se i kada odlučili za dijete?
Je li to bila vaša odluka, vašeg supruga, zajednička?Mislim, shvaćam da se se očito složili, ali tko je prvi predložio, kako je onaj drugi reagiro, je li bilo ne slaganja, nagovaranja....?
Pitam jer mi se čini da ja i moj suprug nikada nećemo jednoglasno donijeti odluku: sad bi dijete.
Oboje radimo za stalno, više od 10 godina smo zajeno, ali uvijek je nešto i uvijek se čeka nešto i oboje bi jednom željeli dijete....ali hoće to jednom doći i meni i njemu u isto vrijeme?
Šta ako ne budemo mogli doći do dogovora oko te važne teme?

Molim žene vaša iskustva....
lp
Pa nije baš bilo da je netko od nas predložio. Jednostavno smo se prestali "paziti", bilo je više onako ako bude, bude, bar za prvo. I došlo je nakon nekih 4 mj.
A druga i ova trudnoća su došle sa malim problemima, ali isto tako, jednostavno smo se prešutno prestali paziti.
__________________
Run, run
Ice, ice is coming
coldasice is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 21:46   #54
Quote:
Ereshkigal kaže: Pogledaj post
Dižem malo svoju staru temu da ne otvaram novu. U principu pitanje je još uvijek isto, međutim mene u zadnje vrijeme jako brine opća svjetska i državna situacija i sve se pitam kako u ovakvom svijetu imati dijete?
Samo mi treba malo utjehe....brinete li se vi hoćete li sutra dobiti plaću ili ostati bez posla, potresi, poplave...i sve te grozne stvari nas svakodnevno bombardiraju iz medija...Kako se u takvom svijetu odlučiti na dijete?
To je ono što i mene muči ..Najlakše je napraviti dijete pa što bude ..Ja nisam takva, ja želim svom djetetu osigurati lijepo djetinjstvo a ne siromaštvo ..
Opet, ako ćemo tako razmišljat, nećemo nikad imati djecu ..A tko smo mi da im nedamo priliku za život?Neznam, teško je, ali mislim da kad jednom to dijete dođe na svijet, sve se nekako preokrene i ništa više od njega nije važnije ..
sunčica_zg is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 21:54   #55
evo da se prijavim i ja...mm ima 28 a ja 23 i 10 godina smo zajedno imamo stan i stari auto i radimo na ugovor tj ja radim a on je otišao ploviti kad je čuo za bebicu da našem djetetu osigura bolju budućnost iako to meni nije bas najdraže snalazimo se..ja smatram da nikada nije pravo vrijeme za bebicu ali i da je uvijek pravo vrijeme za bebicu ako si spreman na novu životnu avanturu...Mi nismo odlučivali niti smo se pazili mi smo rekli što bude biti će i nakon 2 mjeseca ugledali smo dvije plave crtice..bili smo u šoku ali isto tako i presretni i svaki dan se veselimo čudu koje smo napravili nas dvoje u trenu ljubavi...
__________________
mamin zmaj.....http://lb3f.lilypie.com/Pa1Xp1.pngzmajica broji
sssunchica is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 21:56   #56
MI smo razmišljanja da ne treba previše razmišljat jer nema garancije za ništa (posao, plaća, potres..)
Željeli djecu i radili na tome...a dalje što Bog da.
Trenutno nam je dobro, trudimo se osigurat nešto za budućnost i dajemo sve od sebe.
__________________
relax - nothing is in control
mandy is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2010., 23:10   #57
jupijej..
kao sto je dosta cura reklo - tema kao stvorena za mene
skupa 5 i pol godina, u braku skoro pola godine. vecina frendova su nam vec roditelji, neki vec i po drugo idu.
uvijeti koje smo si postavili su stabilan posao i rijeseno stambeno pitanje. on ima ugovor na neodredjeno, privatna firma, ali jaka firma koja se i u ovo doba krize siri. ja sam na drzavnim jaslama, evo i ja cu sad najvjerojatnije dobiti ugovor na neodredjeno.
stambeno pitanje nam je rijeseno sto se nas dvoje tice, ali nismo zadovoljni u smislu dugorocnijih rijesenja. ici cemo u gradnju vlastite kuce. cak cemo i tu super proci zbog raznoraznih okolnosti, al opet..

nikako se odluciti..

pocela su davljenja ljudi okolo "a kaj cekate". moram priznati da me ta pitanja (koja nekako uvijek dolaze od strane onih koji su nam najmanje bliski ) cak nit ne nerviraju toliko koliko sam mislila da budu.. ono sto me naprosto izbaci iz takta je sablazan u nekom razgovoru kad kazem da cemo imati jedno dijete. izjave tipa "niste normalni, kaj cete ako vam se djetetu nedajboze nesto desi"
pa dobro, koliko nekulturan i netaktican moras biti da takvo nesto izvalis?!
i onda ja bas namjerno jos u takav razgovor upletem i cinjenicu da smo odlucili ne krstiti dijete. nije potreno niti opisivati reakcije jos i na tu moju izjavu
ponekad se osjecam kao idiot. jer ne vodim brigu o tudjim zivotima. jer se ne zgrazavam nad njihovim i samo njihovim odlukama. jer zelim imati jedno dijete nasom i iskljucivo nasom odlukom, i zelim tom djetetu pruziti maksimum sigurnosti stabilnosti koliko mogu.

al ne. po svima drugima ja sam ludjakinja
__________________
Pricat ce ti o plovidbi ti sto nisu sidro digli...
La_LuNa is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.03.2010., 03:28   #58
Skupa smo malo vise od 5 godina. On 35 ja 28. Vjencali se prvi put prije godinu i 3 mjeseca u Queensland, Magnetic Island na plazi. To smo zapravo spojilu godisnji sa vjencanjem, samo nas dvoje.
Drugi put smo se vjencali u 9-tom prosle godine, crkveno vjencanje u Dbk. Svadba za roditelje, njegovi svi dosli iz Engleske na 10-ak dana.
Vratili se u Melb te poceli pricati o bebi ali nisam htjela odma ostati trudna jer odi je ljeto u 12-om mjesecu te zivot je ludilo, izlasci, festivali te vec organiziran godisnji za Novu Godinu u Sydney.
Da sam tad bila trudna nebi mogla partijati.
Evo sad ljeto se blizi kraju pa sam zatrudnila. Vratit cu se u Dbk na par mjeseci da rodim te se vracam u Melbourne.
On ce uzeti porodini i doc sa mnom u Dbk.

Mislim da smo dobro isplanirali.

Pomalo me strah jer ne znam kako cu se naviknuti na taj dosadan zivot s bebom jer sam se navikla na karijeru i izlaske nakon posla s curama iz ureda te uvijek na internetu traziti nova mjesta gdje izaci u Melbourne te nove restorane.
I eto, ja sve to sad moram zrtvovati ali dabi bila mama, a moj muz ce to vrijeme i dalje nastaviti sa karijerom.
Nije posteno!
Lyanna is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.03.2010., 11:14   #59
skupa 5 i pol godina u braku 7 mjeseci.....ja sam na određeno i još uvijek gruntam skinut se sa pilula ili neeee...:-)
simba is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.03.2010., 14:41   #60
Quote:
Lyanna kaže: Pogledaj post
....Pomalo me strah jer ne znam kako cu se naviknuti na taj dosadan zivot s bebom jer sam se navikla na karijeru i izlaske nakon posla s curama iz ureda te uvijek na internetu traziti nova mjesta gdje izaci u Melbourne te nove restorane.
I eto, ja sve to sad moram zrtvovati ali dabi bila mama, a moj muz ce to vrijeme i dalje nastaviti sa karijerom.
Nije posteno!
Dosadno s bebom?? Hm, nije da znam iz iskustva, ali nekako sam stekla dojam da s bebom ne moze bit dosadno... toliko novih stvari za nauciti ako nista drugo... mene je isto strah, ali ne da ce mi biti dosadno, nego da ja to jednostavno necu znati i da sam antitalent za bit mama

Lyanna, ok, zivot ce ti se vjerojatno okrenuti za 360, ali to je jedno novo iskustvo, gledaj na to kao na novi izazov u kojem se trebas dokazati (nesto kao nova karijera )... a kad beba malo poraste, moci ces se vratit (barem donekle, ako ne i potpuno) svom prijasnjem nacinu zivota... sa rodjenjem djeteta zivot ne prestaje... prvo treba malo usporiti dok se ne uhodas u novu situaciju, ali za koju godinu opet ti mozes diktirati neka pravila

A OT bolje da ne pricam, jer me ceka strijeljanje (jer po svim nekim 'pravilima' sam blesava i neodgovorna)
__________________
veliki gmiz
beba gmiz
meow is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:08.