Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.03.2010., 14:40   #81
Evo mi smo friski par,skupa godinu i 3 mj,u braku 4 mj, u 29.tjednu trudnoce! I ne,nismo bili od onih koji su nakon 6 mj veze,"slucajno ostali trudni"
Jednostavno,od prvog dana to je bilo to,i on i ja imamo iza sebe veze i tocno smo znali sta zelimo od veze i zajednickog zivota i to smo nasli. Jednog dana sam mu napisala u poruci,ja bi tvoju bebu,a on meni vrati .
Kaze da bi i on isto (ja 26g.,on 28god.)
Pricali o tome ali nikad nismo probali,uvijek pazili,i jednom samo napravili to bez zastite pa sta bude. i eto,nas mali junak jos malo i sa nama...
Nije nam se puno promijenio zivot,kao da nam je to nesto normalno,neznam,sve mi je vise manje isto,osim izlazaka...
I da napomenem,ovo nam je najsretnije razdoblje u zivotu..
__________________
16.05.2010 stigao mamin mali junak!!
dijana128 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2010., 14:48   #82
Quote:
rea0024 kaže: Pogledaj post
kako smo se odlučili? nismo išli uopće s tim evo sad ćemo, nego smo se dogovorili da ću prestati piti pilule pa kad dođe dobro dođe, jer da tako nešto planiramo kad bude "bolje" onda bi to vjerojatno bilo nikada - uvijek ima neki problem neko ali,,, ja sam tada imala ok posao državno privatna firma, redovna plaća, i mm je isto imao ok posao, da bi malo poslje on dobio otkaz ali na svu sreću brzo našao drugi, jer sam ja taman kad je on našao posao dobila otkaz, i već dva mjeseca tražim bezuspješno posao, uz to završavam fax i podstanari smo... situacija nimalo lijepa, ali ja sam trudna 5 tj i totalno me strah svih tih promjena(trudnoće), financija i ostaloga što se veže jedno za drugo,ali smo svjedno oboje sretni i veselimo se bebi kao ničemu do sada iako se nismo nadali tome tako brzo, tješimo se da sada imamo još jedan razlog i to najjači od svih da se ponovno dignemo na noge i oporavimo.. ovo proljeće smo trebali počet graditi kuću međutim svi planovi koje smo si zacrtali da ćemo napraviti od osmog mjeseca odnosno od svadbe su pali u vodu, mislim da sada više ni moje traženje posla nema smisla, dok se beba ne rodi i navrši barem 6 mj....

...sretna, zbunjena i uplašena....
Aaaaaa baš mi se sviđa tvoj post i s takvim stavom sve će biti 5 - kiss kiss

Na račun ovih drugih postova:
Ja isto nisam prije imala nekakvu extra želju za tim da budem mama i bilo mi je to poprilično nezamislivo i već sam se počela pitati da li sam ja sposobna za to.... Nekako je došlo sve samo po sebi, zajedno s ovom mojom mrvicom rasli su i budili se neki novi, začuđujući osjećaji.....
__________________
"Racionalni um je sluga intuitivnom umu. Mi smo zaboravili na kraljevski dar i dali smo počast sluzi."
Zaraa is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2010., 14:54   #83
Quote:
rea0024 kaže: Pogledaj post
kako smo se odlučili? nismo išli uopće s tim evo sad ćemo, nego smo se dogovorili da ću prestati piti pilule pa kad dođe dobro dođe, jer da tako nešto planiramo kad bude "bolje" onda bi to vjerojatno bilo nikada - uvijek ima neki problem neko ali,,, ja sam tada imala ok posao državno privatna firma, redovna plaća, i mm je isto imao ok posao, da bi malo poslje on dobio otkaz ali na svu sreću brzo našao drugi, jer sam ja taman kad je on našao posao dobila otkaz, i već dva mjeseca tražim bezuspješno posao, uz to završavam fax i podstanari smo... situacija nimalo lijepa, ali ja sam trudna 5 tj i totalno me strah svih tih promjena(trudnoće), financija i ostaloga što se veže jedno za drugo,ali smo svjedno oboje sretni i veselimo se bebi kao ničemu do sada iako se nismo nadali tome tako brzo, tješimo se da sada imamo još jedan razlog i to najjači od svih da se ponovno dignemo na noge i oporavimo.. ovo proljeće smo trebali počet graditi kuću međutim svi planovi koje smo si zacrtali da ćemo napraviti od osmog mjeseca odnosno od svadbe su pali u vodu, mislim da sada više ni moje traženje posla nema smisla, dok se beba ne rodi i navrši barem 6 mj....

...sretna, zbunjena i uplašena....

ma neka si....rekla je meni jendom jedna žena da si svaka žena u životu mora priuštiti dijete i vrijeme od godine dana koje se posvetiti tom malom čudu kad se rodi...a muški tad aimaju priliku da se pokažu i pobrinu za svoju obitelj....e, tako će biti kod tebe...i biti će dobro, uopće ne sumnjam...nemoj da ti ništa omete sreću koju osjećaš zbog tog slatkog isčekivanja.....
mladenka:)) is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2010., 15:54   #84
hvala vam cure...
takav pozitivan stav mi sada treba od svih oko mene jer svjesni smo u kakvoj smo situaciji i zadnje mi treba da mi netko još više to nabija na nos i ispituje "šta ćete sad? kako ćete sada?" - još nisu počeli ali znam da budu jer su jučer tek počeli saznavati za bebu,,,
imamo sreću da nam koliko toliko moji mogu pomoći jer smo blizu, sve za bebu imam od sestrinih klinaca i više nego dovoljno, a kada dođe vrijeme polako ćemo kupovati što nam još treba, najveći trošak bi bile pelene i kremice a mislim da ni to nije toliki problem jer ćemo se odreći nekih sitnica koje nam realno gledajući ni ne trebaju, uostalom neće više biti toliko kava i izlazaka koje uzimaju dobar dio buđeta i eto ti novaca za bebu,,, mislim da tako jako malo ljudi razmišlja, ali kada se samo mjesečno zbroje sve kave, izlasci ne računajući cigarete ako netko puši to je veliki iznos, i ako dovoljno jako želiš tu bebu onda ti to nebi ni bio problem,,, - da nebi netko krivo shvatio - ne kažem da toga više nema nego da ima u puuuno manjoj količini nego prije bebe....

a što se tiče majčinskih osjećaja, nisam ih ni ja imala nego se sada polako pojavljuju, kada shvatiš da u sebi imaš nešto što raste iz dana u dan, da mu ti daješ život i kada znaš da mu neki tvoj krivi potez može naštetiti i toga je mene trenutno najviše strah jer sam danas na ovom groznom snijegu pala, a tek idući tjedan idem opet na uzv da vidimo jel srčeko kuca i jel se sve razvija kak treba.. ne osjećam i ne vidim nikakvu promijenu naspram jučer tako da mislim da je sve ok a i doc mi kaže da ako budem krvarila dođem k njoj ili na hitnu...
u današnjem svijetu ne postoji trenutak kada možeš doći i reći "da sad sam spremna za dijete", i da imaš sve riješeno da nemaš nikakav problem, da ti ne smeta cjelokupna situacija u državi i svijetu računajući i prirodne pojave, a kada i misliš da je sve savršeno, jer ste si posložili sve kockice možda baš vaša tijela to tada neće prihvaćati,, mislim da treba pustiti u neko doba prirodu da napravi svoje i da će se onda svatko prilagoditi situaciji u kojoj se nađe i da će za svoje dijete napraviti sve da mu bude dobro i da ima sve...
rea0024 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2010., 16:02   #85
rea, sve si lijepo rekla...bebici će trebati samo puno ljubavi bez ostalih stvari se može, a za najnužnije ćete uvijek imati...kako to da si tako rano išla na uzv?
mladenka:)) is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2010., 16:22   #86
Quote:
rea0024 kaže: Pogledaj post
hvala vam cure...
takav pozitivan stav mi sada treba od svih oko mene jer svjesni smo u kakvoj smo situaciji i zadnje mi treba da mi netko još više to nabija na nos i ispituje "šta ćete sad? kako ćete sada?" - još nisu počeli ali znam da budu jer su jučer tek počeli saznavati za bebu,,,
imamo sreću da nam koliko toliko moji mogu pomoći jer smo blizu, sve za bebu imam od sestrinih klinaca i više nego dovoljno, a kada dođe vrijeme polako ćemo kupovati što nam još treba, najveći trošak bi bile pelene i kremice a mislim da ni to nije toliki problem jer ćemo se odreći nekih sitnica koje nam realno gledajući ni ne trebaju, uostalom neće više biti toliko kava i izlazaka koje uzimaju dobar dio buđeta i eto ti novaca za bebu,,, mislim da tako jako malo ljudi razmišlja, ali kada se samo mjesečno zbroje sve kave, izlasci ne računajući cigarete ako netko puši to je veliki iznos, i ako dovoljno jako želiš tu bebu onda ti to nebi ni bio problem,,, - da nebi netko krivo shvatio - ne kažem da toga više nema nego da ima u puuuno manjoj količini nego prije bebe....

a što se tiče majčinskih osjećaja, nisam ih ni ja imala nego se sada polako pojavljuju, kada shvatiš da u sebi imaš nešto što raste iz dana u dan, da mu ti daješ život i kada znaš da mu neki tvoj krivi potez može naštetiti i toga je mene trenutno najviše strah jer sam danas na ovom groznom snijegu pala, a tek idući tjedan idem opet na uzv da vidimo jel srčeko kuca i jel se sve razvija kak treba.. ne osjećam i ne vidim nikakvu promijenu naspram jučer tako da mislim da je sve ok a i doc mi kaže da ako budem krvarila dođem k njoj ili na hitnu...
u današnjem svijetu ne postoji trenutak kada možeš doći i reći "da sad sam spremna za dijete", i da imaš sve riješeno da nemaš nikakav problem, da ti ne smeta cjelokupna situacija u državi i svijetu računajući i prirodne pojave, a kada i misliš da je sve savršeno, jer ste si posložili sve kockice možda baš vaša tijela to tada neće prihvaćati,, mislim da treba pustiti u neko doba prirodu da napravi svoje i da će se onda svatko prilagoditi situaciji u kojoj se nađe i da će za svoje dijete napraviti sve da mu bude dobro i da ima sve...
U potpunosti se slazem,mi smo isto podstanari,imamo kredit,a muz sam radi a ja primam 830kn bolovanja,sto nije ni priblizno onome koliko nam treba,ali eto,svaki mjesec je borba... I to sta kazes,nikad nije dobro vrijeme,uvijek nesto fali,ili je tu kredit,ili radovi na kuci,ili neki izdatak za auto,ili ovo ili ono....da tako razmisljamo nikad nebi imali djecu,al ja sad ne mislim ni o cemu nego o tome kako ga svaki dan osjetim kako skakuce po meni,vrti se,stuca,i nebi mijenjala ovu situaciju za nista na svijetu.. Uvijek ce biti za njega,kako za nas,tako i za njega,uvijek uskoce malo starci koliko mogu i tak... Nikom nije bajno,ali sreca kad se osjeti to malo ispod srca je neprocjenjiva i nebi ju mijenjala ni za kakvo bogatstvo ovog svijeta...
Evo moj mali taman udara i pozdravlja vas sve!
__________________
16.05.2010 stigao mamin mali junak!!
dijana128 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2010., 16:45   #87
po M sam sedam tjedana, ali je doc rekla da računam pet jer se i po gestacijskoj vidi da je dva tjedan manje, al da joj sve super izgleda pa da bi se onda krajem idućeg tj moglo čuti srce, do tada ću napraviti pretrage krvi i urina...
oft: jel znaš za šta je pretraga krvi IAT, odnosno kratica šta znači?
rea0024 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2010., 09:26   #88
Quote:
rea0024 kaže: Pogledaj post
h najveći trošak bi bile pelene i kremice a mislim da ni to nije toliki problem jer ćemo se odreći nekih sitnica koje nam realno gledajući ni ne trebaju, uostalom neće više biti toliko kava i izlazaka koje uzimaju dobar dio buđeta i eto ti novaca za bebu s
Sve si lijepo rekla, a što se tiče pelena misim da možeš kupiti platnene (nisu one size nego se mogu prilagodit veličini bebe, veliki paket dođe cca 1400kn i kako kažu dostatan je do kraja pelenaštva. Ja to planiram za ovu bebu isplativije, zdravije i ekološki prihvatljivo.
Želim ti sreću na UZV da se čuje malo srdašce!
Laura-L is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2010., 10:43   #89
Quote:
rea0024 kaže: Pogledaj post
po M sam sedam tjedana, ali je doc rekla da računam pet jer se i po gestacijskoj vidi da je dva tjedan manje, al da joj sve super izgleda pa da bi se onda krajem idućeg tj moglo čuti srce, do tada ću napraviti pretrage krvi i urina...
oft: jel znaš za šta je pretraga krvi IAT, odnosno kratica šta znači?
pojma nemam, nisam to vadila....
mladenka:)) is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2010., 12:23   #90
Evo i moje priče

Hodali smo godinu i pol, oženili se (ja 28 g., on 30 g), živjeli u stanu od 28 kvadrata i čekali da se završi novi i tako dogovorili da bar čekamo selidbu, a i meni su obečavali posao na neodređeno. Uselili se, a od mog stalnog posla ništa, ali smo ipak rekli, ajmo imat bebu, i sad naš bebi ima 2,5 godine i trudna sam drugi put i još uvijek nemam stalni posao, ali muž ima dobar stalan posao i iznad prosječnu plaću. Imamo kredit, ne mogu reći da je super, ali je u redu. Prestala sam se odavno brinut o zaposlenju, pohađam rezne tečajeve, uvijek nešpto radim honorano i znam da ću jednog dana imati posao, ali i djecu. Da sam čekala do sada niti bi imala posao niti dijete, vidim hrpu takvih slučajeva oko sebe. Nažalost obično ima i problema s trudnoćama kad konačno odluče, a s godinama je sve teže.

Želim da doneseš pravu odluku, i puno sreće. Nama je dijete totalno promjenilo život, u najljepšem i najboljem smislu.
Meni je roditeljstvo smisao života.
Leptiricazg is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2010., 12:35   #91
Dogodilo se...planirali smo nešto ranije, pa odustali i odgodili za kasnije, kad se zaposlim i preselimo, jer sad živimo u mini podstanarskom stanu u kojem nema mjesta ni za krevetić ni ništa, mene čeka još godina dana faxa koju moram odradit redovito...ali eto, dogodilo se, pa ćemo se nekako i snać. Valjda. U planu je ne kupovati ništa i šta nažicamo i dobijemo to je to. To malo novca što imamo, će i onako sve jako brzo otić na pelene, kozmetiku i hranu.
pljucpljuc is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2010., 12:50   #92
nakon devet godina veze i tri godine zajedničkog života smo se oženili i onda je trudnoća došla kao prirodan korak dalje bez nekog dogovora ili razgovora. jedino što smo uvijek bili u fazonu da mi nećemo moći imati dijete (sad uopće ne kužim od kud nam takav crnjak svo to vrijeme) i nesvjesno smo si tako slagali život, a kad ono pišuljica se ulovila brzinom munje.
__________________
BUTIGA
kangaroooo is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2010., 23:37   #93
nismo planirali, dosao je sam taman smo se zarucili i odlucili da cemo pricekati, prvo svatovi za godinu i pol a onda cemo godinu dana sami uzivati, ali sipak. prvo sam bila sokirana, cijelo vrijeme sam odbijala da sam trudna, mogu cak reci da sam bila nesretna, htjela sam cak i pobacit. kroz cijelu trudnocu nisam imala nikakvih osjecaja, bas sam gadura bila a sada, dala bih zivot za njega ne moras se brinuti, osjecaji dodju s vremenom, ako ne prije, kad rodis
__________________
24/09/2009 mama, vidim te :)
djura19 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2010., 22:42   #94
Mogu i ja napisati koju (iako nisam trudna još) kako smo odlučili ostati trudni nedavno..

Skupa smo tek godinu dana i ne živimo zajedno (iz raznoraznih praktičnih razloga) al planiramo za mjesec-2..

Mjesecima prakticiramo prirodne metode kontracepcije, vadigavan kad je ovulacija.. a nedavno (prije mjesec dana) smo se malo zaigrali, menga kasnila 6 dana (inače ciklus super redovit), bila sam uvjerena da je to to.. od počenog O NE, ŠIT, NIJE TO ZA MENE, JOŠ SAM MLADA, HIPERAKTIVNA NEOZBILJNA, malo po malo..a sve kroz tih par tjedana.. kroz prihvaćanje "novonastale situacije", osmišljavanja što ćemo i kako ćemo, odabira imena, koje nam sve stvari trebaju, kad smo se tako oboje zagrijali, kad sam vidjela koliko on želi, i čak ja počela željeti, ja koja sam totalno nemajčinski tip...ko da se nešto u glavi preokrenulo i sad želimo..iako, mislim da ćemo se još malo kolebati u odlučnim trenucima, ko da nemamo muda napraviti taj odlučni ŠTRC al to je to..mogu reći da želim dijete, i on želi isto

eto..iznenadni preokret u glavama dvoje odraslih ljudi (27-31)

joj da, i moram spomenuti da me prije sve to odbijalo, em ne volim djecu, em ta trudnoća je nešto najfuj najgroznije, deformacija tijela, porod je nešto najbrutalnije što postoji, te bolnice...sve fuj fuj, ko neka kazna za nas žene.. i tako sa tim stavom nikad nisam pomišljala na djecu..a mišljenje sam promijenila i strah pobijedila zahvaljuljući iščitavanju upravo ovog foruma! HVALA VAM NA TOME, CURKE!

Zadnje uređivanje katjes : 18.03.2010. at 22:50.
katjes is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.03.2010., 21:53   #95
Ja sam si jako željela bebu, muž kaže:malo ćemo još pričekati, da se nas dvoje nauživamo u braku....Pomaknuo mi se ciklus i eto bebača, a on sretniji od mene, kaže da je sam sebe iznenadio s toliko srećom, sada jedva čekamo da se rodi Uvijek sve dođe u pravo vrijeme
mimic is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.02.2011., 00:03   #96
ja sam kao malena zamisljala da cu imat mozda i troje -a frendica je govorila-ne..s godinama se deslo da ona ima dvoje a ja ne i nisam sigurna dal bih bila dobra mama..dal bi to sve skupa uspjelo(frendica mi kaze da nikad ne znas .nego vjerujes) ..ono sto me muci je zasto se ne mogu odluciti na taj korak..dal ce mi zivot biti prazan bez djece...cesto se rasplacem zadnje vrijeme jer na trenutke kao da sama sebe uhvatim da želim dijete ali ne s njim..i muka mi je od te misli i kako je uopce do toga doslo..33 god.imam..bez posla sam trenutačno.hm već 6 mjeseci..valda će nešto uletit...decko je divan prema meni.circa 2 i pol godine veze..većinom je kod mene.on je zaposlen...volimo se..samo ja imam taj neki crv sumnje u sebi dal je to to..dal je on onaj pravi ..zašto ne mogu pronaći svoj unutrašnji mir..neku napetost osjećam jako...i sklona sam depri-to moram napomenut...vrijeme ide..pokusala sam par puta prekinut -pomislila da bi to možda bilo rješenje -ali nemam dovoljno snage jer me emocije slome i volim ga...pokušala sam pričat s njim o tome. on kaže da bi volio djecu -ako se dese dobro-ako ne isto ok..
jako me to muči već danima..
smile4 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.02.2011., 08:47   #97
Znala sam zadnjih 15 godina (sada imam 30) da jednom želim djecu. To mi je nekako bio smisao cijele priče. Ali, dok nisam našla moga dragoga nikada mi se nije dogodilo da mogu reći da želim dijete sa nekim od bivših partnera. Bez obzira na veze koje su bile i duge i u velikoj kvalitetne. Nešto je falilo i gotovo. Nikada nisam poželjela imati dijete sa nekim od njih.
Sa mojim dragim skroz druga priča. Još dok je naš odnos bio skroz druge prirode od ovoga što je danas znala sam da bi on bio savršen otac mome djetetu. Glupo, iracionalno, bez ikakvog opipljivog razloga, ali tako sam osjećala i gotovo. Tako da, kad smo konačno postali "normalan" par, dijete smo poželjeli jako brzo. Doduše, trebala nam je godina da uspijemo ostati trudni, ali sada smo u 28-om tjednu i mogu mirne duše reći da smo presretni činjenicom da naš malac dolazi
I mi smo se lomili oko onoga da treba srediti kuću, završiti fakultete, imati bolju plaću ... ali kroz pola dana razgovora smo od toga osustali jer ne bi na taj način do penzije o djeci razmišljali
__________________
26.4.2011. stigao mali zmaj
hopeless_ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.02.2011., 09:22   #98
Quote:
hopeless_ri kaže: Pogledaj post
Znala sam zadnjih 15 godina (sada imam 30) da jednom želim djecu. To mi je nekako bio smisao cijele priče. Ali, dok nisam našla moga dragoga nikada mi se nije dogodilo da mogu reći da želim dijete sa nekim od bivših partnera. Bez obzira na veze koje su bile i duge i u velikoj kvalitetne. Nešto je falilo i gotovo. Nikada nisam poželjela imati dijete sa nekim od njih.
Sa mojim dragim skroz druga priča. Još dok je naš odnos bio skroz druge prirode od ovoga što je danas znala sam da bi on bio savršen otac mome djetetu. Glupo, iracionalno, bez ikakvog opipljivog razloga, ali tako sam osjećala i gotovo. Tako da, kad smo konačno postali "normalan" par, dijete smo poželjeli jako brzo. Doduše, trebala nam je godina da uspijemo ostati trudni, ali sada smo u 28-om tjednu i mogu mirne duše reći da smo presretni činjenicom da naš malac dolazi
I mi smo se lomili oko onoga da treba srediti kuću, završiti fakultete, imati bolju plaću ... ali kroz pola dana razgovora smo od toga osustali jer ne bi na taj način do penzije o djeci razmišljali
mislis da je stvar dakle u osobi?...jednom sam za jednu osobu pomislila da bih htjela dijete s njim-ali na koncu se pokazao toliko bezveze osobom..bolje izgubit ga nego nać...i sad mi je ovo zaista čudno i neobično i tužno u neku ruku..
smile4 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.02.2011., 10:19   #99
Oh, ovo je moja tema, a sad smo u 29-om tjednu Znači, odlučila sam se Kako? Ne znam...samo sam jako željela bebu i počela stalno o tome razmišljati i čitati....dragi je mislio isto kao i ja i okušali sreću - koja sad raste u mom trbuhu
__________________
What do you mean, "I don't believe in God"?I talk to him every day.What do you mean, "I ain't kind"?I'm just not your kind.
Ereshkigal is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.02.2011., 10:37   #100
Zajedno smo 3 godine, od toga skoro vec 2 zivimo zajedno. Oboje radimo, nismo u braku, nismo planirali bebu. ali nismo ni pazili kak se spada, dogodilo se.
prvo sam mislila da nisam željela, ali bio je samo šok od nespremnosti. od pocetka smo znali da cemo zadrzati bebicu
Papirka is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:30.