Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.04.2013., 14:45   #61
Prije svega, da razlučimo jednu stvar. Obitelj u kojoj se prava određuju potpisom na vlasničkom listu nekretnine u kojoj njeni članovi žive, po meni nije normalna i zdrava obitelj. Mislim da je jedini zakon i jedino pravo koje zdrava obitelj poštuje neki imaginarni zakon ljubavi, povezanosti, poštivanja, žrtvovanja, sreće, itd.
Dalje, ja ne krivim nekog vanjskog clana obitelji jer zivi u svojoj kuci sa djecom svojeg brata ili djecom svoje djece. Nazvao sam ga metastaza samo iz gledista gdje bi u normalnim okolnostima trebali zivjeti roditelji i djeca, a ne tri generacije. Naravno da djed, baka, stric, tko god, ima potpuno pravo zivjeti u svojoj kuci i da ga/ju nitko nema pravo istjerati iz nje. Ne znam gdje sam to uopce spomenuo?
Ali, morate se slozit s cinjenicom da treca strana pod istim krovom remeti odnose u obitelji. I ovdje ima puno primjera, a ja znam iz vlastitog. Ispada da ja za to krivim "trecu stranu", sto nije tocno. Krivim samo roditelje koji nisu bili sposobni odvojit se za života. To sam i naglasio.

Pitanje je samo, kako to sve pomirit da funkcionira, a odgovor se namece sam od sebe. Nikako. Ali svejedno, u drustvu je to i dalje normalno, ponegdje cak i pozeljno.

Sto se tice sestre, naravno da su odnosi trajno poremeceni. Ljudi koji se 12 godina jedva vide ne mogu steć zdrav odnos prijatelja, a kamo li brata i sestre. Posebno u nekoj fazi sazrijevanja i odrastanja. A sve je to krajnja posljedica čega? Življenja sa xy rođacima pod istim krovom. Jedno vuče drugo. I svi su u konačnici nesretni. Starci (ili bilo koja treca strana) nema svoj mir, svoj zovot, djeca nemaju svoj mir i svoj zivot pa se moraju micat od vlastite obitelji, a roditelji izgube ono najvrijednije, svoju djecu i složnu obitelj.
__________________
Proklet bio dan kad su se stvari s interneta počele vrednovat u stvarnom svijetu...
casualRi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 14:55   #62
mozda sam prepovrsno procitala, al ispada da ti ili roditelj treba osigurati nekretninu, ili Grad ili si siroti mucenik u kreditima

bila je ona neka tema sto su roditelji duzni djeci priustiti, ja mislim da su duzni priustiti zdrav i normalan zivot, dostojanstven covjeka.
nema tog novca koji ti moze platiti mir.
usput, ja zivim vec godinama u podstanarstvu, legalnom, a imala sam/imam razne mogucnosti sa obiteljskom kucom....
i, obzirom na razne opise koje citam o drugim obiteljima, moja primarna mi se cini presavrsena...pa sam ipak izabrala otici
valjda smo si zato i oke, jre se vidimo dovoljno malo i kad pozelimo, a ne kad moramo
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
Monstera is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 14:55   #63
Quote:
casualRi kaže: Pogledaj post
Krivim samo roditelje koji nisu bili sposobni odvojit se za života. To sam i naglasio.
ne kontam.
krivis roditelje jer se nisu osamostalili, a ti se ne osamostaljujes jednako tako?
sta mislis, mozda usi oni rekli to je i nasa kuca ne idemo od tamo?
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 15:01   #64
Tvoja sestra je bila punoljetna kad je otišla, koliko sam shvatila. Normalno je da je punoljetna osoba otišla odvojit se od roditelja, umjesto da živi s mamom i tatom da bi imala odnos s malim bratom od osam godina kad on odraste. Ako želiš odnos sa sestrom, odi je upoznaj kao odrasla osoba odraslu osobu.

Da su ti roditelji otišli od svojih roditelja, sestra bi možda otišla studirat, živjet s dečkom/curom, radit, nešto.

Roditelji mojih roditelja žive parsto kilometara dalje od mojih roditelja, a ja sam svejedno odselila. Kao i podosta ljudi koje znam, a koji su živjeli samo s užom obitelji.

Quote:
Pitanje je samo, kako to sve pomirit da funkcionira, a odgovor se namece sam od sebe. Nikako. Ali svejedno, u drustvu je to i dalje normalno, ponegdje cak i pozeljno.
Super, sad kad si shvatio da to nije ni normalno ni poželjno možeš počet kovat plan kako odselit od roditelja, ujne, babe i ostalih.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 15:13   #65
Quote:
casualRi kaže: Pogledaj post
Mislim da je jedini zakon i jedino pravo koje zdrava obitelj poštuje neki imaginarni zakon ljubavi, povezanosti, poštivanja, žrtvovanja, sreće, itd.
Savršeno misliš - osim detalja da sve pobrojano očekuješ samo u jednom smjeru, od roditelja prema djeci.

Roditeljska ljubav, poštivanje i ostalo - a pogotovo žrtvovanje - itekako se očituje u tome što se potomstvo podigne na noge i osposobi da samostalno krene u život, što uključuje i samostalno rješavanje pitanja stanovanja. Čak i kada bi na osamnaesti rođendan potomak bio izbačen na ulicu i prepušten samostalnom životu (a to se ne događa ni u jednoj normalnoj obitelji), čak i onda se tijekom tih osamnaest godina itekako nakupilo žrtvovanja da bi potomak doživio osamnaesti rođendan.

Ako roditelji mogu i žele sudjelovati u rješavanju potomkovog stambenog pitanja, fino - ali, postavljati stvari ovako kako ih ti postavljaš je jako, jako ružno i nepošteno prema starijim generacijama.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 15:25   #66
meni tu nista nije jasno
pretpostavljam da si ti casual treca generacija
zamjeras svojim roditeljima sto se nisu osamostalili a i ti zivis isto kao i oni
ne priznajes vlasnicki list nego "zakon ljubavi, postivanja"
deda i baka u cijoj nekretnini svi skupa zivite su metastaze

jesam sve dobro pokopcala?

savjet: prestani zivjeti k'o parazit i budi prvi u obitelji koji ce se osamostaliti

ili b) cekaj da baka i deda umru pa uvaljaj i zenu starcima i slozi preko nekoliko djece

strava
Peppa Pig is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 15:28   #67
Quote:
nosorog kaže: Pogledaj post
ja bih rekla da taj "uzas i sramotu" bivanja podstanarom reklamiraju roditelji- vlasnici trokatnice, koji trebaju duboku zahvalnost od svoje djece i zele da se oni vezu uz njih do kraja zivota, pogotovo "pod stare dane".
(ne bus valjda placal tudje, kad mozes biti na svom "besplatno")

Ovo je i kod naših bio "argument", ali ipak nismo horor zajednica.

Muž i ja smo živjeli solo u stanu, a onda smo se suočili s pitanjem da njegovi starci žive sami u velikoj kući, da se sve teže brinu o sebi i o kući i fanatično odbijajau svaku ideju odlaska u dom, u manji stan ili da netko drugo brine o njima.


I spletom nekih drugih okolnosti, odlučili smo se useliti u kuću. Uredili smo si svoj dio kuće, imamo odvojena kućanstva, zajedno plaćamo režije, popravke, dijelimo ulaz...

Starci ne zabadaju nos u naš život, ne zagledaju mi u ormare, ne pitaju me što ćemo jesti i šta sam kuhala, ne gledaju tko mi i kad dolazi, ne smeta ih galama djeteta...

Meni ne smeta sjest s njima i malo popričati, posvetiti pažnje, odvesti do trgovine/doktora, ako treba zaliti cvijeće, pomoći oko kuće...


I po meni je to ok. Naravno, u početku nam je svim trebalo da se naviknemo i da postavimo granice i pravila, pogotovo jer mi sad imamo i dijete, ali generalno ne mislim da je zajednički život loš. Mislim da je kod nas presudno što je kuća velika i ako želimo, cijeli dan se ne moramo vidjeti. Ipak svi imamo neki svoj prostor.

Njihov motiv, da je netko s njima "pod stare dane" ne razumijem i neću se tako postaviti prema svome sinu, ali poštujem njihovu želju sve dok mislim da nas (muž, dijete i ja) to kao obitelj ne guši.
Ne znam kako da vam to opišem, dok smo živjeli odvojeno staalnoooo su nešto trebali, zvali, a sad kad smo s njima su skroz mirni i staloženi. Kao da im sama naša prisutnost ulijeva neku sigurnost. Ne moraju nas ni vidijeti, samo da znaju da smo tu negdje.
Newbiee is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 15:46   #68
Quote:
Newbiee kaže: Pogledaj post
Njihov motiv, da je netko s njima "pod stare dane" ne razumijem i neću se tako postaviti prema svome sinu...
Motiv je strah od staračkog doma, iz nekoliko razloga od kojih je nezanemarivi razlog njihovo viđenje staračkog doma kakav je nekad bio - a to nije viđenje u kakvom bi itko želio živjeti .
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 15:53   #69
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Motiv je strah od staračkog doma, iz nekoliko razloga od kojih je nezanemarivi razlog njihovo viđenje staračkog doma kakav je nekad bio - a to nije viđenje u kakvom bi itko želio živjeti .
A vjerojatno.

Ja pak sebe vidim u nekom morskom resortu za umirovljenike.
Valjalo bi već sad štediti za to, na mirovinu ne treba računati.
Newbiee is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 15:54   #70
Quote:
Newbiee kaže: Pogledaj post

Ovo je i kod naših bio "argument", ali ipak nismo horor zajednica.

Muž i ja smo živjeli solo u stanu, a onda smo se suočili s pitanjem da njegovi starci žive sami u velikoj kući, da se sve teže brinu o sebi i o kući i fanatično odbijajau svaku ideju odlaska u dom, u manji stan ili da netko drugo brine o njima.


I spletom nekih drugih okolnosti, odlučili smo se useliti u kuću. Uredili smo si svoj dio kuće, imamo odvojena kućanstva, zajedno plaćamo režije, popravke, dijelimo ulaz...

Starci ne zabadaju nos u naš život, ne zagledaju mi u ormare, ne pitaju me što ćemo jesti i šta sam kuhala, ne gledaju tko mi i kad dolazi, ne smeta ih galama djeteta...

Meni ne smeta sjest s njima i malo popričati, posvetiti pažnje, odvesti do trgovine/doktora, ako treba zaliti cvijeće, pomoći oko kuće...


I po meni je to ok. Naravno, u početku nam je svim trebalo da se naviknemo i da postavimo granice i pravila, pogotovo jer mi sad imamo i dijete, ali generalno ne mislim da je zajednički život loš. Mislim da je kod nas presudno što je kuća velika i ako želimo, cijeli dan se ne moramo vidjeti. Ipak svi imamo neki svoj prostor.

Njihov motiv, da je netko s njima "pod stare dane" ne razumijem i neću se tako postaviti prema svome sinu, ali poštujem njihovu želju sve dok mislim da nas (muž, dijete i ja) to kao obitelj ne guši.
Ne znam kako da vam to opišem, dok smo živjeli odvojeno staalnoooo su nešto trebali, zvali, a sad kad smo s njima su skroz mirni i staloženi. Kao da im sama naša prisutnost ulijeva neku sigurnost. Ne moraju nas ni vidijeti, samo da znaju da smo tu negdje.
Baš mi je drago da se napokon javio neko sa lijepim pozitivnim primjerom zajedničkog,ali odvojenog života!Eto vidite da to šljaka!Kad ima dobre volje može se!Ja nisam imala tu sreću,udala sam se u kuću gdje su osim muža živjeli:šogor,dvije šogorice,svekrva i njena mati:nije bilo bajno-al stisla sam se dok smo 10 god. gradili svoju kuću,šutiš,trpiš,jer to je cijena života u tuđoj kući.Sad smo u svom domu,već 6 god. što toplo preporučujem svima-čim prije se osamostalite-tim bolje!Nismo radili veliku kuću,jer-pitaj Boga kud će djeca kad odrastu-mogu birat-tu ili gdje žele,ne želim nikog terorizirat,niti tlačiti kao što su mene-nek svako živi svij život!Život je jedan i trbamo ga kvalitetno živjeti,razumjeti i stare-ako su ok-to i nas čeka-naša djeca od nas uče!Sve se može kad se hoće,a nažalost danas niko NE ŽELI nikog razumjet niti pomoći.Mi naše roditelje ni bake,djedove nemožemo promjeniti,mi se moramo njima prilagoditi-tako to ide-treba ih poštivati-ako si u njihovom-pogotovo-ipak su te primili,da nisu bilo bi teže-hvala im!Zato sam sad u svom domu i kad bude trebalo-primit ću ih ako žele-kakav dom jedino ako oni žele tamo.Ja osobno u dom ne bih nikad,jer je većina koma i pre skupa za ono što nude,vani je to sasvim druga priča!
jezic is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2013., 16:38   #71
Quote:
vedra kaže: Pogledaj post
moje su bake obje u domu, u istom domu i zbilja uživaju, super im je. jedna je friško došla, a jedna je već 10 godina tamo. imaju gdje živjeti obje, ali su svojevoljno otišle u dom.
moji starci su rekli da će se već sa 65 stavit na listu za dom, jer ne žele s nikim živjeti i o nekome ovisti i zbilja sam im zahvalna na tome!
jedino se moja svekrva opako protivi domu, ali iskreno se nadam da će se urazumiti dok dođe vrijeme za to. još nam svi starci dovoljno mladi i vitalni da dom nije redu!
To je sve OK. Svatko si nađe neku opciju, koliko mu mogućnosti dopuštaju.
Ne spadam u one koji osuđuju trpanje u dom, np imaš tisuće životnih priča i ne može se svaka riješiti na principu vuk sit i koza cijela.

Spomenula sam da je u mojoj obitelji neka dogovorena opcija ostanak u obitelji, ali ništa nije na silu niti prema nama niti prema njima.
Moja sveki i moji roditelji su poželjeli da to bude tako, mi smo rekli, "Dobro, ali znate kakav vas smještaj čeka, znate da ćemo se brinuti o vama, ali isto tako znate da imamo svoje živote i da ne možemo davati otkaze, da ćete imati sve što vam treba, no ništa preko toga."

Naravno, sve ovo izrečeno je malo uljudnije. Drugim riječima, adaptirat ćemo svoj život, ali ga nećemo okrenuti naglavce.
Isto tako, u krajnjim okolnostima ako bi zaista bila potrebna stalna medicinska skrb, jasno da bi prevagnula opcija doma.
__________________
Nije pametno kritizirati nečije kuhanje ako želite ponovo jesti kod te osobe.
rosita22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.05.2013., 02:07   #72
Quote:
La_LuNa kaže: Pogledaj post
Ma to za podstanarstvo sam ja mislila u smislu da to kod nas uopce nije uredjeno kao u zapadnim zemljama, gdje je rentanje stanova/kuca kao dobardan.
Vani placas unaprijed za odredjeno razdoblje, ili placa direkt drzavi/gradu. Nemas stanodavca koji te sutra moze hitit na cestu jer je odlucio ne rentat vise zbog x razloga, pa se ti snadji u roku 24 sata s malim djetetom.. nemas stanodavca koji izbjegava porez pa te odbija prijaviti, pa ti sad upisi dijete u vrtic npr bez prebivalista/boravista.. i zilijun drugih stvari zbog kojih je kod nad uzas i sramota biti podstanar, dok je u bijelom zapadnome svijetu to najnormalnini i posve prihvacen ter reguliran nacin zivota.
Ovo što govoriš jednostavno nije točno. Štoviše, u Hrvatskoj je najmoprimac u daleko povoljnijoj poziciji od najmodavca. Kao prvo, najmoprimca nitko ne može "hitit na cestu" u roku od 24 sata. Tehnički, čak i kada im istekne ugovor, a najmoprimac odbije izaći iz kuće i nakon tog isteka, najmodavac ne može uzet svoj ključ od svojeg stana, uć u njega, uzet najmoprimčeve stvari, strpat ih u kofer i bacit ih kroz prozor. Ne može to učiniti ni ako najmoprimac ne plaća najam. Ne može ni recimo iskopčat struju ili vodu da bi natjerao najmoprimca da ode.

Sve se te radnje, naime, smatraju smetanjem posjeda. Ako nazoveš policiju jer ti je najmodavac izbacio stvari na cestu ili ti je zamijenio bravu ili ti je na bilo koji drugi način onemogućio tvoj posjed, policija će njemu naložiti da vrati stvari onako kako su bile i uputit će ga na to da pravo koje tvrdi da ima potraži na sudu. Iako bi takvi postupci u načelu trebali biti hitni pa bi u načelu najmodavac morao moći to svoje pravo ostvariti brzo, u praksi se na našim sudovima za sve masu čeka pa se tako nerijetko desi da ljudi bez ikakvog pravnog temelja žive u tuđim stanovima i po par godina.

Imaš tema i tema na Pravu koje se bave tom problematikom, slobodno skokni pa vidi.

Prema tome, nije točno da u Hrvatskoj pravni položaj najmoprimaca nije reguliran ili da je reguliran na njihovu štetu, upravo suprotno. Drugi je par rukava to što ljudi nisu upoznati sa svojim pravima i što na njima ne inzirstiraju.

Što se tiče ovog o neprijavljivanju podstanara, budimo realni pa recimo da ih ima itekako puno koji prijavljuju (uvođenjem poreza na imovinu bit će ih i sve više) tako da ako baš želiš, itekako ćeš nać osobu s kojom ćeš se dogovorit o prebivalištu/boravištu. Nije zgorega spomenuti ni da bi se i velik broj najmoprimaca itekako uzjogunio da se stvar na tom području strože regulira - mnogi su, naime, službeno prijavljeni na nekim adresama pa uživaju u manjim prirezima i kojekakvim beneficijama, a zapravo žive na desetom mjestu.

Quote:
casualRi kaže: Pogledaj post
Ali, morate se slozit s cinjenicom da treca strana pod istim krovom remeti odnose u obitelji. I ovdje ima puno primjera, a ja znam iz vlastitog. Ispada da ja za to krivim "trecu stranu", sto nije tocno. Krivim samo roditelje koji nisu bili sposobni odvojit se za života. To sam i naglasio.
Treća starana "metastazira", roditelji su krivi što "nisu bili sposobni za života odvojiti se", a brižna 35-ogodišnja dječica bi samo htjela da svi poštuju neki "imaginarni zakon ljubavi, povezanosti, poštivanja, žrtvovanja, sreće" osim valjda - njih samih.

Ako si želiš mir, poradi na tome da si ga priuštiš. Do tad shvati da si na ljestvici metastaziranja zapravo upravo ti na samom vrhu.
MonotypeCorsiva is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.05.2013., 16:23   #73
ja se sječam dok sam bila teens ,doma je bilo katastrofa,pošto mi se mama razvela živjeli smo s bakom u stanu,znači,baka,mama,brat i ja, pa to je bilo katastrofa,svaki dan ,baba je svoje pilila,mama svoje,ja naravno svoje ,eto jedino se divim bratu što je uspio s nama izdržat i stasat u predivnog čovjeka pored 3 "lude" žene
Manimani is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.05.2013., 20:04   #74
ja sam odrasla u zajednici puno ljudi, i nije mi nikad bio problem, dobro većia su bili djeca...

dragi ima živuću baku, i ona živi s njegovom mamom, i baka je odlična osoba, stvarno nikad se nije mješala u ništa, jedno vrijeme (oko mjesec dana) je živjela s nama, i stalno nam je kuhala, brinula se o nama (oboje smo bili studenti) kad bi mi došli sjest navečer u dnevni gledat tv, ona bi otišla i svaki put bi govorila "znam ja da bi se vi mladi malo bili sami, šta će vam baba od sto godina za vratom"..

dragi se odselio s 16, i to pomalo naprasno, on ima kuću u nasljestvu veliku i sad govori kako nikad nizakakve pare nebi bio u zajednici niskim osim sa djecom svojom..
moj svekar je počeo graditi kuću sebi "za stare dane", i govori kako ne planira nikog trpit u njoj osim sebe i žene njegove

a sa svekrivom ne bi baš u zajednicu ako želim dobro svom braku..
MiM još čekamo is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2014., 11:58   #75
Ako netko ima iskustvo odrastanja i života u kući s tri generacije, onda sam to ja. I mogu reći samo jednu stvar - to je PAKAO !! Ugl. kukavičluk i nesposobnost moga oca da se odvoji od skuta svojih dragih roditelja je uništila život moje mame, uništila je moju cjelokupnu mladost i djetinjstvo, a uništila je i život moga oca, samo što to on ne želi priznati, no siguran sam da je negdje duboko u podsvijesti svijestan toga.

Dok su drugi u svojoj mladosti ganjali cure, išli na more, lutali po klubovima i uživali, ja sam bio sluga svoga djeda, trpio sam njegove pijane ispade, s 15 godina sam skrivao njegov pištolj pod svoj krevet kad se pijan htio ubiti, povraćao sam skoro svaki put kad sam išao zube prati jer moj pametni djed ne piša u školjku već u umivaonik, brisao sam guzice i mijenjao palene i djedu i baki kad su ostali nepokretni dok su drugi uživali u svojoj mladosti, i nikada mi nitko za to sve nije niti hvala rekao niti mi malo to priznao ...

Ugl. da ne duljim, evo mog posta s jedne druge teme pa sami procijenite :"ne znam otkud bih počeo, uglavnom negdje sam u 20-im i živim s roditeljima, bakom i djedom. Od malena sam samo slušao konstantne svađe roditelja, a znao je tata i našamarati mamu, često je pio, imao ljubavnice, a djed je također bio slična priča, odrastao sam u parama prokletog zagorskog kiseliša. Ja i otac nikada nismo izgradili nikakav odnos, nikada nigdje nismo bili zajedno, nikada se nije igrao samnom, ništa me nije naučio, apsolutno ništa. Jedino što sam imao novaca, onako prosječno i nikada me nije lupio-za to mu odajem priznanje mada bih radije da me mlatio kao vola nego što cijeli život moram ispaštati njegove komplekse, i da, odajem mu priznanje za rad, nije lijenčina i stvarno je izvrstan majstor od svog zanata i sposoban majstor, i tu većina njegovih kvaliteta prestaje.

Ali se zato uvijek postavljao kao vrhovni autoritet, kao alfa i omega naše obitelji i doma, kao gospodar života i smrti u kući. On je tu bio kad je trebalo nešto mi narediti, postaviti granice itd., ali kad me je trebalo naučiti nešto, porazgovarati samnom, pružiti mi neku ljubav, to nije znao. Mama je pak pretjerano dobroćudna žena bez trunke zlobe ali i bez trunke samopouzdanja, cijeli život je samo trpila, trpila, i trpila i podnosila tatina omalovažavanja. Ne bih htio detaljnije ulaziti u sve što se događalo i događa se u mom domu, no otkrit ću vam gdje je kvaka.

Glavni autoritet u mojoj kući zapravo nije moj tata, već moj djed. dugo vremena je djed bio i formalni autoritet, moj otac ništa nije poduzimao bez njegovog odobrenja, ja sam do 6 ili 7 godine života spavao s djedom i bakom u krevetu, a kad su mi starci odredili jednu sobu djed je bio ljut zato što se njega nije ništa pitalo smijem li ja otići u tu sobu ili ne, jednom mi je tata kupio na nekom sajmu onog letećeg zmaja, djed nije kužio što je to i potrgao ga je, i umjesto da moj tata nešto kaže na to djedu, on mu je j…o majku dok djeda nije bilo, kad se ovaj pojavio samo je zašutio i niti riječi da mu reče. Sad je djed već star, jedva priča, hoda, gotov je, na rubu groba, no tata i danas drhti kad čuje da djed hoda po kući.

Djed je pak neki hibrid Staljina i Hitlera, posljednji europski diktator koji misli da su svi drugi zapravo njegovi robovi sve dok je živ i da sve mora biti po njegovom, sve mora biti točno u sekundu kako si on zamisli. Zapravo, on nije u duši loša osoba, imao je užasno težak život bez oca i život ga je napravio takvim, ali jednostavno on je postao takav i ne razumije da više nije 1910. ili 1920. kad si u obitelji imao jednog starca koji je donosio odluku za cijelo pleme. Neki puta zapravo je on jedini s kojim u obitelji mogu razgovarati, i kad je jednom vidio kako sam tužan kad sam se posvađao s ocem, djed mi je rekao :“ma pusti ih sve u k….c, gledaj samo sebe i svoje zdravlje i bori se da tebi bude dobro“. Tako da, iako je on zapravo glavni prauzrok situaciji u mojoj obitelji, na neki način ga ipak poštujem daleko više nego svoga oca. Neki puta mu glas zna zadrhtati i samo što se ne rasplače kad priča o svome ocu kojeg se jedva sijeća i o svojoj prošlsoti,

Moj otac je jedna obična kukavica koja nikada nije imala hrabrosti i muda stvoriti život za sebe, svoju ženu i dijete već je cijeli život ostao rob i sluga svoga oca, a svoje komplekse liječi tako što nadamnom i nad mojoj sirotom i dobrom, ali glupom mamom izigrava nekakvog autoriteta, oca obitelji, jakog mačo muškarca koji može sve, koji je faca itd. (upravo sve totalno suprotno od onoga što zapravo jest), stalno su mu sve drugi krivi, on je uvijek nevin, on je najpametniji, on je uvijek žrtva, mama je za sve uvijek kriva, ako nije ona onda je djed (ali nema muda starom vragu to u facu reći), ako nije djed onda sam ja, ili država, ili hdz, ili bosanci, ili sdp, ili srbi, ili bog, ili isus, ili alah, ili bilo tko, osim naravno njega, mijenja raspoloženja i mišljenja svaki tren, kad se naljuti samo ružno gleda kao neki psihopat, imaš osjećaj da će poklati sve oko sebe koliki bijes iz njega pršti, totalni je pesimist, i u najboljoj situaciji će naći nešto loše. Zna proći par dana bez svađa, stvarno super dana, kad smo si svi u dobrim odnosima, i kad stvarno pomislim da se promijenio i da možda možemo normalno živjeti (naravno osnovni preduvjet tome je da mu nitko ne proturječi u ničemu), i onda nakon par dana se ili mi posvađamo, ili se on i mama posvađaju i onda opet njegova luda narav iziđe na površinu. Ima totalnu psihopatsku narav kad poživčani, ja mu jednostavno ništa ne mogu reći kad se svađamo, jednostavno mi se dogodi neka blokada i ne mogu govoriti, počnem se sav tresti

Ali koliko čujem nije oduvijek takav, kao mlad je bio veseo, vedar, dobar, optimističan, pozitivan, odličan je majstor u svojoj struci i mogao si je urediti sasvim lijep obiteljski život, ali što ga je uništilo ne znam , pretpostavljam da je kao mladić bio u istim problemima kao i ja (zapravo paralela je očita između mene i njega u mladosti, između njega i djeda i između moje sirote mame i sirote bake koja je iste stvari proživljavala s djedom), ali je u jednom trenutku pokleknuo, nije se mogao oduprijeti svome ocu i pretvorio je svoj život, i život svoje žene i svoga sina u pakao. Mama mi je pričala da je znao plakati dok su još hodali kao cura i dečko jer ga je djed stalno vrijeđao i govorio mu da je glup, nesposoban i uspoređivao ga s drugom djecom. Mama mi kaže da i sad zna ga čuti kako neki puta tiho plače u krevetu po noći.

Tata u isto vrijeme obožava djeda, svoga oca, i pretjerano ga idealizira, ali ga i mrzi iz dubine duše i boji ga se više nego sotone, i iz toga proizlaze svi naši problemi

Mama je pak na izmaku snaga i živčanog sloma, žena uništenog života i duha, izgleda 20 godina starija no što jeste.

Bilo je tu još niz scena, gadnih slučajeva u obitelji, ne želim o svemu pisati, ali znajte da sam proživio situacije radi kojih bi većina mojih vršnjaka već odavno odjebala sve i otišla na brod ili bilo gdje, svi se mrzimo, nitko nikog ne podnosi, mene su uvijek uvlačili u svoje svađe, ja sam uvijek bio onaj koji sluša svačije žalopojke, a nitko nema muda drugome reći u facu pa se sve zato govori meni, nikada nisam imao pravo požaliti se radi toga, nikada nisam imao pravo na neku privatnost, nikada kao obitelj nismo otišli na more, skup smo iskompleksiranih jadnika koji su nekim slučajem završili pod istim krovom i održavaju neko zajedništvo samo zahvaljujući nekoj tradiciji koja nalaže da se obitelj ne smije raspasti. Tu je i baka koja je već dugi niz godina bolesna i o kojoj se brinemo (naravno ja i mama najviše). A prema vani smo kao dobro stojeća, ugledna, poštena obitelj.

I di sam ja tu, nekada veseo i vedar mladić s velikim ambicijama za budućnost, a sada potpuno uništen, na rubu snaga, previše navezan na mamu jer me stalno peče savjest da moram stalno biti uz nju i pomagati joj. Cijeli život sam samo slušao, bio dobra, nisam se bunio, bio sam oličenje poslušnog i dobrog dečka, i sad više ne znam izići iz te kože. Bojim se sam krenuti u život jer se bojim da će se mojim odlaskom sve pogoršati, tata možda opet krene piti što je za moju mamu pristupnica u pakao, mami će srce prepući, neće nikog imati uza sebe, ja sam joj sve što ima. Ja sam zapravo ono vezivno ljepilo koje obitelj drži na okupu, koliko sam se puta naslušao priča :“e da nije tebe, sve bih ja riješio itd….“ Faks sam skoro uništio radi njih, ostalo mi još dosta ispita, a trebao sam već odavno završiti. Posla nemam, radim preko student servisa kad god mogu, po cijele dane radim doma oko kuće i s tatom, stvarno sam radišan i marljiv, ali totalno uništen.

Nemam više volje za život, islaske, uživanje. Kaže mi jedna cura nedavno da izgledam kao da imam 40 godina, da sam se užasno postarao …

Stalno se nadam da će se stvari promijeniti, možda kad djed i baka umru, ali sve više i više gubim nadu. Muči me i šira obitelj, rodbina, kad bih se ja usprotivio svom ocu, napustio bogatu i veliku kuću koja čeka samo mene, ostavio pradjedovsko imanje, svi bliži i širi rođaci bi me proglasili Antikristom koji je odbacio svoje roditelje i postao bih strašilo s kojim bi plašili svoju djecu, grad bi brujio o meni:“znaš onog malog ivankovića što je ostavio oca i mater, što se posvađao sa svojim ocem, a otac mu je tako dobar, marljiv i fin čovjek, a on otiđe i ostavi sve što su mu i djed i otac stvarali …“"

Jednog dana kad konačno otiđem od kuće doma se mogu samo mrtav vratiti u obiteljsku grobnicu, a mislim da ću si jednoga dana kupiti grobno mjesto u nekom drugom gradu da ni u smrti ne moram biti sa svojom obitelji koliko mi se gade ....

A sve je moglo biti drugačije da je samo moj otac prije 20 i nešto godina otišao od svoga oca i odlučio biti glava svoje obitelji, a ne sluga svoga oca, a što se tiče financija, mogao je ...
ivko12 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2014., 23:31   #76
ajde se ti momče pokušaj izvuć iz te situacije..
šta te boli kurac što će selo reć?
pričaju da im ne bude dosadno.. uvjek će se o nećem pričat..
ja sam trenutno glavna meta tračeva u mom selu, boli me k.. briga.. ajde molim te.. kad me ti tračevi budi financirali ja ću se obazdirat na njih do tad su mi ravno..

nema tu kruva!
ajde sad čekaš da did umre, ali otac će se teško promjenit.. on će kasnije preuzet autoritatorstvo.. neželiš valjda u takvu situaciju dovest svoju dijecu jednog dana?

što čekaš


meni je baka susjeda, svako jutro dođe izvidit sitaciju, ako smo budi onda nas tlači s tim da smo još doma..
ako spavamo onda nas diže jer još spvamo..
i njoj ne vridi reć..
ona dođe u 8 i 30 i uđe u moju sobu i ako misli da spavam onda gleda stvari ko špijun.. a ako je potjeram odma s vrata onda ide budit starog da smo se svađali s njom i razne ludosti..

ja i dva brata smo se odselili i baba sad ima odličnu ideu da dođe živit s mojim starim i drugom braćom..


a ne trpe se nikako..
i znam da će joj prije plaćat dom i osobu da je čuva 24h nego da s njom budu u istoj kući..
__________________
"Sve što je javno štampano treba biti i javno kritizirano." M.K.
lee anabell is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2014., 04:32   #77
Quote:
ivko12 kaže: Pogledaj post
nesposobnost moga oca da se odvoji od skuta svojih dragih roditelja

previše navezan na mamu jer me stalno peče savjest da moram stalno biti uz nju

kad bih se ja usprotivio svom ocu, napustio bogatu i veliku kuću koja čeka samo mene, ostavio pradjedovsko imanje, svi bliži i širi rođaci bi me proglasili Antikristom koji je odbacio svoje roditelje i postao bih strašilo s kojim bi plašili svoju djecu, grad bi brujio o meni:“znaš onog malog ivankovića što je ostavio oca i mater, što se posvađao sa svojim ocem, a otac mu je tako dobar, marljiv i fin čovjek, a on otiđe i ostavi sve što su mu i djed i otac stvarali …“"

A sve je moglo biti drugačije da je samo moj otac prije 20 i nešto godina otišao od svoga oca i odlučio biti glava svoje obitelji, a ne sluga svoga oca, a što se tiče financija, mogao je ...
Slični ste vas dvojica podosta, da.

Makni se, ili se pridruži starome u lokanju.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2014., 12:57   #78
Ja i dragi smo dvije godine zivjeli s njegovima - bakom, tatom, mamom - katastrofa je preblaga rijec
Suncana 007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.05.2017., 09:31   #79
Jutro ekipa.

Moram se izjadati. MM, dijete i ja živimo s mojim roditeljima (mama i tata) u zajedničkom kućanstvu. Do sada je sve bilo ok, ili ja nisam primjećivala toliko neke stvari.

U zadnje vrijeme moja se mama u sve živo trpa. Već sam joj par puta rekla da mi je ona svekrva, i da mi to kaže/napravi, odavno bi ju poslala u vražju mater. Da, tako sam joj rekla. Ponaša se kao da je ona rodila moje dijete, čim se dijete udari/padne, ona počne na mene: kako ju paziš, ne možeš samo tipkati na mobitel, bla,bla....

JA radim, nemam bogzna kakvu plaću, MM također radi. U kućanskim poslovima i obavezama sudjelujemo jednako, jedan mjesec više platimo mi, drugi mjesec više oni. Ali uglavnom, jednako!

U zadnje vrijeme nam je odnos nepodnošljiv. DA je takva situacija da živimo s njegovima, ja bih odavno inzistrirala da odemo.

Mene nešto "koči" da odemo, mislim da bih imala grižnju savjesti.

Oni su već u kasnim 50-ima, i njim treba njihov mir, a mi smo mlada obitelj( dvije godine u braku) i nama treba naša sloboda.

Znam da ćete sada pitati u čemu je problem, odselimo se i sve pet. Ali imamo u planu kupnju kuće (čekamo subvencioniranje stambenih kredita) i zbilja želimo čim prije otići.

Molim Vas par riječi ohrabrenja.
Alergen is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.05.2017., 15:20   #80
Nemam rijeci ohrabrenja. Odrasla sam u takvom kucanstvu. Baka i deda u jednoj sobi, mama i tata u drugoj, sestra i ja u trecoj. Tata je navodno mogao i dobiti stan od firme u kojoj je tada radio, ali je odbio.
Zazirem od same pomisli na plemenske zajednice.

Poslano sa mog HUAWEI LYO-L21 koristeći Tapatalk
Nykas is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 05:07.