Psihoterapija - opća tema

[ray of light]

Splićankaa kaže:

Rekla sam i bilo mi neugodno to rec, ali osjecam se bolje sada.

Jbt ova psihoterapija je ko prelazenje levela u nekoj igrici, sad mi se odjednom "otvorilo" jos sto pitanja u glavi

bravo, ništa ne zadržavaj u sebi, van s tim!

[8472]

Splićankaa kaže:

Rekla sam i bilo mi neugodno to rec, ali osjecam se bolje sada.

Jbt ova psihoterapija je ko prelazenje levela u nekoj igrici, sad mi se odjednom "otvorilo" jos sto pitanja u glavi

Next level - loading...

[8472]

Splićankaa kaže:

Hvala.

Ocu, rec cu.
Iskrena sam i sve kazem.

Ima nesto sta joj isto zelin rec, al me strah sta ce mislit o meni, da ne bi mislila da san luda, al ka sta ljudi pisu na temi, cega se sve oni naslusaju

Meni je isto ovo bilo malo ono tipa "ajme šta će mislit o meni"

Onda se mislim, ma takav im je opis radnog mjesta. Boli njih kita kakvi smo mi kao osobe, odrade svoj posao i idu svojoj kući i svojim problemima.
Vjerojatno sa kolegama zbijaju šale na račun nekih slučajeva, al to radimo svi i svugdje u toliko ni prvi ni zadnji koji se šale na tuđi račun.

[nema potrebe]

Meni su oba psihologa s kojima sam imala posla stalno davali druge svoje pacjente kao primjer. Rekla sam im da mi je jasno da i ja služim drugima za primjer.

[radical change]

nema potrebe kaže:

Meni su oba psihologa s kojima sam imala posla stalno davali druge svoje pacjente kao primjer. Rekla sam im da mi je jasno da i ja služim drugima za primjer.

Moja stalno daje primjere drugih, ponekad je to lijepo za čuti ali nikad ne znaš netko može i povezati 2+2 a to nije lijepo.
Inače ja sam već podosta na psihoterapiji i otvorio sam možda 50% problema. Ono najjebenije tek slijedi, očekujem mnogo iznenađenih religioznih pogleda i pičkaranja.. naročito kada otvorim mazohističke i sotonističke teme. Što je najgore svjestan sam ja da se dosta stvari tu ne može mijenjati pa će mi utjeha biti naučiti živjeti stim. To je kao da invalidu kažeš da nikad više neće hodati, a on je došao prohodati, za psihijatra je uspjeh što je prihvatio svoj invaliditet al i dalje stoji činjenica da čovjek nema noge...

[Splićankaa]

Hvala

Definitivno cu sve iskreno govoriti, bilo me sram to joj rec, ali bolje da san rekla, jer mi je par letecih misli izletilo u tom trenutku i nakon, hvala jos jednom.

Cak sam promislila, sta ako procita ovdi da san pitala
hahah...

Ima li netko od vas slucajno pred odlazak na termin i nakon termina, osjecaj hladnoce u tijelu? Znate ono kad se smrzavate, a nije hladno? svaki, ali bas svaki put me obuzme ta hladnoca?

u ostalim danima, primjecujem da su mi se glavobolje bile pojavljivale(inace nikad nemam glavobolje), trnci u nogama, ali nemam vise u tijelu onaj osjecaj napetosti, osjecam se kao da mi je tijelo "slobodnije" dok sam u pokretu.

[Azz]

Splićankaa kaže:

Ima li netko od vas slucajno pred odlazak na termin i nakon termina, osjecaj hladnoce u tijelu? Znate ono kad se smrzavate, a nije hladno? svaki, ali bas svaki put me obuzme ta hladnoca?

u ostalim danima, primjecujem da su mi se glavobolje bile pojavljivale(inace nikad nemam glavobolje), trnci u nogama, ali nemam vise u tijelu onaj osjecaj napetosti, osjecam se kao da mi je tijelo "slobodnije" dok sam u pokretu.

čula sam za razne odgovore tijela, organizma pred, za vrijeme i nakon odlaska na psihoterapiju. ne tvrdim ništa vezano za tvoj slučaj, ali da je moguće osjećati to što osjećaš zbog odlaska na pt - da, moguće je.

[radical change]

Splićankaa kaže:

Hvala

Definitivno cu sve iskreno govoriti, bilo me sram to joj rec, ali bolje da san rekla, jer mi je par letecih misli izletilo u tom trenutku i nakon, hvala jos jednom.

Cak sam promislila, sta ako procita ovdi da san pitala
hahah...

Ima li netko od vas slucajno pred odlazak na termin i nakon termina, osjecaj hladnoce u tijelu? Znate ono kad se smrzavate, a nije hladno? svaki, ali bas svaki put me obuzme ta hladnoca?

u ostalim danima, primjecujem da su mi se glavobolje bile pojavljivale(inace nikad nemam glavobolje), trnci u nogama, ali nemam vise u tijelu onaj osjecaj napetosti, osjecam se kao da mi je tijelo "slobodnije" dok sam u pokretu.

Ajme ajme koliko možeš pričati...
Ako si takva pred šrinkom rješit ćeš si probleme bar triput brže nego drugi ljudi.
Inače simptomi koje osjećaš su posljedica situacijske nervoze-anksioznosti. Ništa strašno ni neobično, kada se navikneš proći će. Ovako ti se milion misli i strahova roji po glavi pa anksioznost ima klasične tjelesno-osjećajne simptome. Znaš ono kada žene kažu da ih boli glava kada se treba sexat (a ne žele), tada ih zaista zaboli glava od napetosti. Tako možeš osjećati da te oblije hladnoća ili hladan znoj, vrućina, stezanje u prsima i slično. Meni kada sam saznao za očevu dijagnozu imao sam ogromni osjećaj stezanja u prsima i nedostatka zraka, kao da će mi doći slabo.. to je sve posljedica napetosti-stresa. Kod anksioznih napadaja simptomi mogu biti jako izraženi tipa osjećaj pritsikaa u glavi, prsima, oko srca, osjećaj da ćemo psihički puknuti, stezanje i bol u prsima, glavobolja, osjećaj nepovezanosti sa vlastitim tijelom, bol u stomaku, jaki proljev, osjećaj nemoći i slično...

[Splićankaa]

radical change;65313907[B kaže:

]Ajme ajme koliko možeš pričati...
Ako si takva pred šrinkom rješit ćeš si probleme bar triput brže nego drugi ljudi.[/B]
Inače simptomi koje osjećaš su posljedica situacijske nervoze-anksioznosti. Ništa strašno ni neobično, kada se navikneš proći će. Ovako ti se milion misli i strahova roji po glavi pa anksioznost ima klasične tjelesno-osjećajne simptome. Znaš ono kada žene kažu da ih boli glava kada se treba sexat (a ne žele), tada ih zaista zaboli glava od napetosti. Tako možeš osjećati da te oblije hladnoća ili hladan znoj, vrućina, stezanje u prsima i slično. Meni kada sam saznao za očevu dijagnozu imao sam ogromni osjećaj stezanja u prsima i nedostatka zraka, kao da će mi doći slabo.. to je sve posljedica napetosti-stresa. Kod anksioznih napadaja simptomi mogu biti jako izraženi tipa osjećaj pritsikaa u glavi, prsima, oko srca, osjećaj da ćemo psihički puknuti, stezanje i bol u prsima, glavobolja, osjećaj nepovezanosti sa vlastitim tijelom, bol u stomaku, jaki proljev, osjećaj nemoći i slično...

Pricam previse haha... samo sta san se preopteretila da moram sta prije naci rijesenje svega i sad kad san rekla sebi "daj sebi vremena, nije se ni Rim sagradio u jedan dan " osjecam se puno bolje i jasnije vidim sebe i sta bi tribalo minjati
ufilmala sam si film da cu se iz ovoga izvuc i zamisljam sebe ko u onoj reklami iz Nike patika, ona zenska sta trci u sumraku samopouzdano i lijepo

[radical change]

Splićankaa kaže:

Pricam previse haha... samo sta san se preopteretila da moram sta prije naci rijesenje svega i sad kad san rekla sebi "daj sebi vremena, nije se ni Rim sagradio u jedan dan " osjecam se puno bolje i jasnije vidim sebe i sta bi tribalo minjati
ufilmala sam si film da cu se iz ovoga izvuc i zamisljam sebe ko u onoj reklami iz Nike patika, ona zenska sta trci u sumraku samopouzdano i lijepo

Otvorena si za popizdit, i zanimljivo pamtiš tako mnogo detalja iz djetinjstva. To je dobro jer nisi zatvorena u ljušturu kao ja i traume su ti žive i na površini pa možeš lakše raditi na njima. Inače nemoj se nadati da ćeš ti biti neka super žena kako si opisala, računaj da ćeš samo živjeti neopterećena svojim kompleksima i bolima oko kojih se konstantno vrtiš. No za to treba vremena, recimo najmanje 2 godine terapije pa dulje. Sjećam se kada sam ja došao mislio sam za 2,3 mjeseca ja sam sređen, ma klinac tek sam na pola puta.. To su ti realna očekivanja ali je dobro što si jako pozitivna, to je super...

[Splićankaa]

radical change kaže:

Otvorena si za popizdit, i zanimljivo pamtiš tako mnogo detalja iz djetinjstva. To je dobro jer nisi zatvorena u ljušturu kao ja i traume su ti žive i na površini pa možeš lakše raditi na njima. Inače nemoj se nadati da ćeš ti biti neka super žena kako si opisala, računaj da ćeš samo živjeti neopterećena svojim kompleksima i bolima oko kojih se konstantno vrtiš. No za to treba vremena, recimo najmanje 2 godine terapije pa dulje. Sjećam se kada sam ja došao mislio sam za 2,3 mjeseca ja sam sređen, ma klinac tek sam na pola puta.. To su ti realna očekivanja ali je dobro što si jako pozitivna, to je super...

Ja sam ponosna jer sam ovo shvatila ozbiljno i neke promjene uvela, svjesna sam toga da se mogu mjenjati i da cu biti bolje, da izlaz postoji, da imam hrabrosti suocit se sa svojim strahovima, da sam detektirala kocnice, da cu jos toga saznati, osjecam se ka da njegujem sebe iznutra, ka da cinim sebi dobro.
definitivno treba vremena i strpljenja.

[Diego Rivera]

Jel ima netko da mu je pomogla psihoterapija a boluje od nekog težeg psihičkog poremećaja tipa manično-depresivna psihoza ili shizofrenija?
Znam da se neću nikad skinut lijekova, ali možda bi mi pomogla pt da npr. stabiliziram raspoloženje i riješim druge probleme koje imam unatoč terapiji.
Također i imam određenih problema s koncentracijom i posebno motivacijom za učenje, druženje i život općenito.

[Azaleja]

Diego Rivera kaže:

Jel ima netko da mu je pomogla psihoterapija a boluje od nekog težeg psihičkog poremećaja tipa manično-depresivna psihoza ili shizofrenija?
Znam da se neću nikad skinut lijekova, ali možda bi mi pomogla pt da npr. stabiliziram raspoloženje i riješim druge probleme koje imam unatoč terapiji.
Također i imam određenih problema s koncentracijom i posebno motivacijom za učenje, druženje i život općenito.

Mozda da probas kod psihologa psihoterapeuta ili nekog klinickog psihologa probaj pitati za preporuke

[Diego Rivera]

Upravo sam pročitao jedan članak o preuzimanju odgovornosti (napisala psihologinja).

Kaže da je vrlo važno preuzeti odgovornost za svoje stanje i svoje postupke.
To ne znači da smo sami krivi za svoje stanje (osobe koje to osjećaju su previše samokritične, na svoju štetu), ali imamo moć u sadašnjem trenutku odbaciti ono što su nam drugi napravili u prošlosti (osobe koje to ne osjećaju pak previše okrivljavaju druge, također na svoju štetu).
Dakle, trebamo shvatiti i preuzeti odgovornost za svoje stanje, iako znamo da nismo krivi za to.

Naravno, nije ništa novo ovo što sam napisao i što nisam prije znao.
Ali treba to znati primjeniti u životu.

Trenutno imam osjećaj da su me svi odbacili i napustili, ali znam da sam sam kriv za to. Naravno, nisam toliko lud da sam namjerno to napravio, ali sam godinama i kompulzivno vrtio u mislima svoju negativnu prošlost zbog čega me ljudi napuštaju odnosno (podsvjesno) sam ih odbacujem.
Također, znam da nisam godinama živio čvrsto u sadašnjosti, već sam bio ko list na vjetru, ili čamac bez motora koji se prepušta struji da ga nosi. Ponekad bi se unatoč tome desilo nešto dobro (zakon slučajnosti) kad bih pomislio da voda ide na moj mlin, ali opet bih se nakon nekog vremena, pogotovo u težim trenucima, vratio u staru negativnu kolotečinu, jer obrasci razmišljanja i ponašanja nisu trajno promjenjeni.

Ovdje pak treba razdvojiti bolest, karakter i trenutno razmišljanje, to su 3 razine problema, a jedini na koji možemo direktno utjecati je ova 3., tek indirektno na karakter, a na bolest....samo lijekovima heh. To ne znači da onaj tko je bolestan ne mora i ne može direktno i psihoterapijom utjecati na trenutno razmišljanje i karakter.

[Leteća]

Diego Rivera kaže:

Upravo sam pročitao jedan članak o preuzimanju odgovornosti (napisala psihologinja).

Kaže da je vrlo važno preuzeti odgovornost za svoje stanje i svoje postupke.
To ne znači da smo sami krivi za svoje stanje (osobe koje to osjećaju su previše samokritične, na svoju štetu), ali imamo moć u sadašnjem trenutku odbaciti ono što su nam drugi napravili u prošlosti (osobe koje to ne osjećaju pak previše okrivljavaju druge, također na svoju štetu).
Dakle, trebamo shvatiti i preuzeti odgovornost za svoje stanje, iako znamo da nismo krivi za to.

Naravno, nije ništa novo ovo što sam napisao i što nisam prije znao.
Ali treba to znati primjeniti u životu.

Trenutno imam osjećaj da su me svi odbacili i napustili, ali znam da sam sam kriv za to. Naravno, nisam toliko lud da sam namjerno to napravio, ali sam godinama i kompulzivno vrtio u mislima svoju negativnu prošlost zbog čega me ljudi napuštaju odnosno (podsvjesno) sam ih odbacujem.
Također, znam da nisam godinama živio čvrsto u sadašnjosti, već sam bio ko list na vjetru, ili čamac bez motora koji se prepušta struji da ga nosi. Ponekad bi se unatoč tome desilo nešto dobro (zakon slučajnosti) kad bih pomislio da voda ide na moj mlin, ali opet bih se nakon nekog vremena, pogotovo u težim trenucima, vratio u staru negativnu kolotečinu, jer obrasci razmišljanja i ponašanja nisu trajno promjenjeni.

Ovdje pak treba razdvojiti bolest, karakter i trenutno razmišljanje, to su 3 razine problema, a jedini na koji možemo direktno utjecati je ova 3., tek indirektno na karakter, a na bolest....samo lijekovima heh. To ne znači da onaj tko je bolestan ne mora i ne može direktno i psihoterapijom utjecati na trenutno razmišljanje i karakter.

Mislim da taj savjet nije primjenjiv na svakoga. Razvojne traume znaju kompletno sjebati neurologiju, a stvarno ne znam je li moguće pozitivnim razmišljanjem smanjiti amigdalu na normalne dimenzije, na primjer.

[Splićankaa]

Leteća kaže:

Mislim da taj savjet nije primjenjiv na svakoga. Razvojne traume znaju kompletno sjebati neurologiju, a stvarno ne znam je li moguće pozitivnim razmišljanjem smanjiti amigdalu na normalne dimenzije, na primjer.

Na sto tocno mislis po pitanju amigdale?

[Leteća]

Splićankaa kaže:

Na sto tocno mislis po pitanju amigdale?

Vjerojatno ću nešto reći krivo jer nisam baš doma s neurologijom, ali evo link.

Koliko sam ubrala: konstantni stres u ranom djetinjstvu, dok se amigdala još razvija dovodi do povećanja ovog organa koji je najvećim dijelom zadužen za 'fight or flight' reakcije. Znači, taj neki osjećaj ugroženosti i velika emocionalna reaktivnost koji prati ljude koji su imali sjebano djetinjstvo nije posljedica (samo) zastarjelih misaonih obrazaca nego ima svoju biološku osnovu.

To ne znači da je situacija nepopravljiva - mozak je neuroplastičan, a i na amigdalu se može donekle utjecati. Još uvijek to istražujem, prevodim si na ljudski jezik i tak.

[Diego Rivera]

Leteća kaže:

Mislim da taj savjet nije primjenjiv na svakoga. Razvojne traume znaju kompletno sjebati neurologiju, a stvarno ne znam je li moguće pozitivnim razmišljanjem smanjiti amigdalu na normalne dimenzije, na primjer.

Ovdje se ne radi o neurološkim, nego o psihičkim problemima.
Nikakvim neurološkim testovima, snimanjima itd se ne može dijagnosticirati psihička bolest, pa ni shizofrenija.
Ali, kao što sam rekao, pozitivno razmišljanje me neće skinuti s lijekova i potpuno izliječiti moju bolest. No, to ne znači da od takvog načina nema uopće pomoći.

[Leteća]

Diego Rivera kaže:

Ovdje se ne radi o neurološkim, nego o psihičkim problemima.
Nikakvim neurološkim testovima, snimanjima itd se ne može dijagnosticirati psihička bolest, pa ni shizofrenija.
Ali, kao što sam rekao, pozitivno razmišljanje me neće skinuti s lijekova i potpuno izliječiti moju bolest. No, to ne znači da od takvog načina nema uopće pomoći.

Ne može, to stoji. Međutim, postoji određena korelacija između neurološkog stanja i određenih psihičkih tegoba, iako nije još posve jasno što je uzrok a što posljedica.

Pozitivno razmišljanje uglavnom pomaže, no to pravilo "nemoj okrivljavati druge" je dvosjekli mač - netko će tako postati svjesniji i savjesniji a netko će početi pojačano okrivljavati sebe za sve svoje propuste. Što je bezveze - da si u određenoj situaciji mogao postupiti bolje, najvjerojatnije bi to učinio. Napravio si ono što jesi jer nisi mogao bolje - nisi imao dovoljno informacija, znanja, vještina i zato što ti okolnosti nisu išle na ruku. Sad je najpametnije izvući iz toga neku pouku i postupiti bolje ako se nađeš u sličnoj situaciji.

No, kada se radi o događajima iz ranog djetinjstva tu ne možeš ni to jer nećeš opet biti dijete. Tu je najbitnije imati suosjećanja prema svom nekadašnjem ja i istodobno biti svjestan da to više nisi ti. Psihoterapija može pomoći da dođeš do te točke, ovisno o tome na kakvog se terapeuta namjeriš. Ne preporučuje se jedino u stanjima akutne psihoze (barem ne u današnje vrijeme). U svakom slučaju, djeluješ iznimno suvislo bez obzira na tvoju dijagnozu pa bi ti pt možda mogla pomoći da se osjećaš bolje i uspostaviš bolju kontrolu nad svojim životom.

[Marichu]

Poremecaj ličnosti,dali se liječi samo psihoterapijom (grupnom) iz pomoć lijekova ili?
Molim vas dali netko zna nešto vise o tome.