Kada se rađa duša?

[-haf-]

Razmišljao sam o rađanju duše, no nisam došao do nekog kvalitetnog zaključka kako se rađa duša.

[ljetopisac]

sluzbena verzija katolicke crkve, bar po mojim zadnjim informacijama, kaze da Bog stvara dusu u trenutku zaceca.

[planinar]

Vjerujem da se duše rađaju iz maternice Duše, a u trenutku začeća čovjek je čestica koju privučena duša obujmi, kao što česticu prašine obujmi kap vode odvojena od svoje matice.

[parsifal]

ljetopisac kaže:
sluzbena verzija katolicke crkve, bar po mojim zadnjim informacijama, kaze da Bog stvara dusu u trenutku zaceca.

i filozofski i intuitivno i fizikalno i metafizicki moze se ustvrditi

ono sto ima pocetak mora imati i kraj i ultimativno nije realno


realno je ono sto nema pocetak i nema kraj

stoga mozemo izvuci zakljucak da je dusa teoloski konstrukt tj koncept tj UMO- tvorina ali ne i realnost

[delija]

Zvanicno - na nebeskom svodu pise:
Dusu dobija embrij po samom zacecu (preko centrosoma) - ali ta dusa tad nije Aktivna.
Aktivna postaje tekar nakon tri mjeseca, kad Tijelo dobije sva oblicja djeteta.
Zato je nakon tri mjeseca, po mnogim duhovnim ucenjima (ali i po zakonu Prirode i Stvoritelja), vrsenje abortusa zabranjeno.

[odgovorko]

Iz pogrešnih pretpostavki uvjek nastaju pogrešni zaključci.
A kako vidimo, taj logički princip možemo dopuniti i izjavom da pogrešne pretpostavke injiciraju besmislena pitanja.

Pretpostavka je dakle sadržana u ideji da je duša neki bitak unutar nas, kojeg mi "dobijamo".
I ne samo to, nego štoviše, poslije tijelesne smrti nastavlja svoje postojanje - negdje ili u nekome drugom.

Međutim, pretpostavka je pogrešna kao i svi zakjučci u svezi s njom. A neka vrsta zaključaka jesu cijeli spektar protuslovnih religioznih sustava koji u temelju imaju tu ideju.

Bibljska definicja duše je jednostavna, baš kao i u svjetovonm načinu zražavanja. Duša = osoba. I drugo značenje jest duša = život. Čitaš li Bibliju uvjek češ nailaziti na to značenje.
U svjetovnoj književnosti, pa i u narodu, nije neobično reči: "Na trgu se okupilo 100 duša. "Poginlo je deset duša u prometnoj nesreći". "Ispustio je dušu" (život) i sl. Međunarodna kratica za poziv u pomoč glasi, S.O.S. (spasite maše duše, tj. živote)

Prema tome, ti si duša. Nisi je dobio rođenjem. I nema potrebe da razmišljaš o tome kada je taj čudnovati magloviti bitak uselio u tvoje tijelo.

[delija]

To ti kazes - a 5 milijardi 999 miliona dusa (KOJI ZNAJU; jer Osjecaju DA IMAJU DUSU) kazu drugacije.

[fragment]

parsifal kaže:
i filozofski i intuitivno i fizikalno i metafizicki moze se ustvrditi

ono sto ima pocetak mora imati i kraj i ultimativno nije realno


realno je ono sto nema pocetak i nema kraj

stoga mozemo izvuci zakljucak da je dusa teoloski konstrukt tj koncept tj UMO- tvorina ali ne i realnost

sa zaključkom se baš ne bi složio, jer metafizički materija ne postoji bez forme.
iliti čovjek ne postoji bez duše, kao ni bilo koje živo biće (biljke, životinje...) - naravno ne govorim o kršćanskom pojimanju duše (na čiju se tvoj zaključak odnosio - predpostavljam).
uglavnom živo biće (metafizički) se postaje začećem znači dušu dobiš u paketu.
to bi bio pseudofilozofski odgovor.

ak se zaključak odnosio samo na religijsko shvaćanje duše slažem se u potpunosti.

[odgovorko]

To ti kazes - a 5 milijardi 999 miliona dusa (KOJI ZNAJU; jer Osjecaju DA IMAJU DUSU) kazu drugacije.

Hm, međutim prema nekim procjenama njih 20-ak miljardi ( slabo utemeljena procjena broja stanovnika u svijetu umrlih predaka) to ne zna. Iz jednog posve jednostavnog razloga. Nalaze se u stanju u kojem se ništa ne može znati. Naime, mrtvi su.

No, zanimljiva je brojka koj spominješ. Onda ću se i ja poigrati brojkama.
Od tih šest milijardi koji "znaju" nešto preko polovice je u dobi kad se njihov stav po tom pitanju ne uzima za ozbiljno.
Osta ih dakle 3 milijarde. Od te brojke nešto preko polovice je onih koji vjerovanje u besmrtnost duše smatraju religioznim osječajem, a sami sebe svrstavaju u ateiste. Ostaje nam onda neka milijarda ljudi koji svoju pripadnist religiji koju su naslijedili smatraju nečim važnim, ali poglavito su ravnodušni prema njoj. Mislim da tek svaki deseti razumije ono u što vjeruje posebno s osvrtom na život poslje smrti. Od tih dakle stotinjak miljuna vjernika može biti da je svaki deseti uvjeren da je doktrina njegove religije u odnosu na ostale istinitija, no još uvjek debelo sumnja u doktrine o životu poslije smrti. Ako ništa drugo, rado bi ih mjenjali kako njima odgovara. Eto to su oni što "znaju" (njih desetak mijuna), a među njima ima i onih koji su "saznali" da dusa dolazi preko centrosoma. (valjda je to neka šala)
Neki od tih što "znaju" briju da dusa reinkarnira od bijaka, pa preko mrava, puževa mravojeda, čudnovatog kljunaša sve do čovjeka. Općenito: zagrobnim svjetovima, nebeskim vrtovima, paklovima, čistilištima, ahiretima, krugovima neprestanih rađanja, dušama iz beskonačja, duhovima umrlih predaka, okultnim knjigama, hipnotizerima itd. itd. nikad kraja.
Svega ima. No na žalost, istine najmanje.

[delija]

Opet moram ponoviti: To ti kazes.
A vjerovat cu da je tvoja objava ispravna tek onda kada se svi, od tebe navedeni, izjasne da je tvoja objava tocna.

[Vera Pavladoljska]

odgovorko kaže:
Duša = osoba. I drugo značenje jest duša = život. Čitaš li Bibliju uvjek češ nailaziti na to značenje.
U svjetovnoj književnosti, pa i u narodu, nije neobično reči: "Na trgu se okupilo 100 duša. "Poginlo je deset duša u prometnoj nesreći". "Ispustio je dušu" (život) i sl. Međunarodna kratica za poziv u pomoč glasi, S.O.S. (spasite naše duše, tj. živote)

Prema tome, ti si duša. Nisi je dobio rođenjem. I nema potrebe da razmišljaš o tome kada je taj čudnovati magloviti bitak uselio u tvoje tijelo.

Dalo bi se tu još toga "maglovito jasnog" ispričati, ali ovo je bit.
Ovaj mi je post, baš onako, zapeo za ...oko.
Da ne kažem - dušu.

:-)

[Tadmor]

nataniel kaže:
Dalo bi se tu još toga "maglovito jasnog" ispričati, ali ovo je bit.
Ovaj mi je post, baš onako, zapeo za ...oko.
Da ne kažem - dušu.

:-)

Mislim, da bi bilo bolje, kad bi malo diferencirali stvari. Glede ovog problema postoje razliciti sistemi, koji ga pokusavaju svaki na svoj nacin rijesiti.
Jedna etika, koja se danas prakticira razlikuje slijedece komponente jedne osobe, dakle zive duse ili jednostavno covjeka.

1) Physis
2) Bios
3) Psyche
4) Pneuma

1,1)Physis obuhvaca pojam materije ili stofa opcenito i u njemu pohranjene sile tzv. Entelechiju, prvotnu moc prirode, koja se sastoji iz stvari, svega postojeceg i postajuceg, jer je substrat struktura manifestnih i latentnih dogadjaja u univerzumu. Dakle, i ljudsko tijelo je dio ove Physis pa zato i podlijeze njezinim promjenama i uplivu.

Sama rijec Physis je grckog porijekla i predstavlja apstraktum za rijec "phyestai" tj. "pephikenai" u samoj semantici tih rijeci: postati i rasti.

Sama Physis ne djeluje samo iz vana na osubu, nego i iz nutra.
Naime Elementi u nasoj Physis kao natrium, kalium, zeljezo, bakar i rijetki elementi imaju substancijalni udio u osjecanju covjeka.

2,2) Bios je grcki substantiv koji se prvi put pojavljuje kod Homera, sa znacenjem "trajanje zivota" i individualni zivot pojedinca. Kasnije je ovaj pojam bio prosiren jos jednim dodatnim, tj. pojmom "zoe"="zivot." "Zoe" dobiva tek u jednoj osobi svoju formu tj. u individualnom "bios"-u, jer u njemu "zoe" moze ili dobiti zivot ili ga izgubiti.

U kasnijoj formi ovi pojmovi su se spojili u latinskom pojmu "vita=zivot". U znanstvenom smislu ovaj pojam "bios" danas ne igra veliku ulogu.

Poslije Demokrita i Platona, to je bio razumljiv postupak, jer se kod njih iskljucivo govori o materiji ili duhu, pa su pojmovi kao "bios" izgubili na znacenju, sto se ni danas nije promjenilo.

3,3) Psyche=dusa. Iz humanetoloskih istrazivanja razlicitih kulturnih sredina dobio se je jasan uvid, da su psyche i njezina stanja i dozivljaji urodjeni i univerzalni za sve. Ona je stvarni princip zivota, koji je sposoban osjecati i kontrolirati vitalne funkcije tijela. Jedinstvenost onog psihickog, covjek osjeti u sirokom spektru emocija u sadasnjosti same tjelesnosti i sadasnjosti svijesnog stanja, tj. svijesnog stanja individue.

Nebih sada zelio ulaziti u siroka psiholoska izlaganja, nego bih samo u kracim crtama zelio oslikati karakteristiku duse. Dusevni procesi se jednostavno osjecaju, tj. dozivljavaju se pasivno, buduci da su jednostavno tu u odedjeno vrijeme i odredjenoj situaciji.

4,4) Kod pojma Pneuma stojimo pred esencijalnim poimanjem etike covjeka. Kvalitete duha su, volja, inteligencija i svijest, kao i sve sto u te duhovne kategorije spada, kao recimo samosvijest, apstrakcija i asocijativna vrsta misljenja i ponasanja u kreativnoj produkciji kulture i religije.

Najnovija neuropsiholoska i neurofizioloska istrazivanja su pokazala, da ne postoji izomorfija izmedju areala u mozgu i svijesti, ili osjecaja "JA" i misljenja u odnosu na jedan areal CNS-a..
Da li ce jedna osoba ostati cjelokupna i jedinstvena osoba ne ovisi iskljucivo o objektivnim nalazima neurofiziologije CNS-a, nego u vecem dijelu o ponasanju same osobe.

Zato Split Brain operacije, koje podvoje obje hemisvere mozga, ne cijepaju duh, jer neurofiziologija nije odgovorna za ljudsko jedinstvo, nego covjek sam preko svoga zivotnog morala.
Zato je samorazumljivo, da za jedan pojam etike duha nije oportuno koristiti pojam intelekta, jer je intelekt kategorija duha, koji ne samo da obuhvaca misljenje i refleksiju, nego i intuiciju, kreativnost, mudrost i spoznajnu samosvijest jedne osobe.
Prema tome: Duh-dusa, uzeo bih ovaj terminus kako bi nam bilo lakse razumjeti o cemu pisemo, sastavni je dio ljudskog bica, od oplodnje do smrti.
T.