Suicid - etički aspekt

[mravac8]

- Sizif - kaže:

zatucane feministice (možeš takvih stavova naći i na internetu) koje taj čin tretiraju kao odstranjivanje izrasline ili vađenje zuba.

a onaj tko ubije ne može napraviti poništenje čina nego se dovijeka pitati... a abortus se zaista rijetko preživi... što se i iz onih primjera vidi...

I da, jasno da prigovor nepovratnosti čina stoji i za medicinski asistirani suicid i eutanaziju, samo što tada čovjek odlučuje o svojem životu i smrti.

Stav društva (feministica, žena ..... ) ocjenjuje se prema stavu većine, nikada ne prema stavu manjine.

U ljudskoj populaciji ima desetak posto slijepih ljudi, pa nećeš reći da su ljudi slijepci.

Ne možemo vratiti vrijeme i ispraviti sve pogreške koje smo učinili. Mi koji nismo učinili abortus također smo učinili jako puno grešaka koje bi voljeli ispraviti. Možda smo bili drski i bezobrazni i time povrijedili osobu koja nas voli, možda smo bili pod stresom pa smo se izderali na nekoga tko takav postupak ne zaslužuje, možda smo doma ošamarili dijete ili ga nismo htjeli saslušati ...... uglavnom, tko zna, kada bi se na jednu stranu vage stavili svi nečiji propusti i pogreške a na drugu abortus, tko zna koja strana bi prevagnula.

Možemo se tješiti da je takav život i da bez toga nema razvoja ni naše ni tuđe osobnosti. I možemo nastojati da što manje boli nanesemo ljudima s kojima dijelimo život.

[Leteća]

addx kaže:

Nije bas abrakadabra nego: JEBEMTI SVE IZADJI IZ MENE!! VADITE GA VAN!!! DAJTE MI NESTO ZA BOL.!!! a kad izadje van nije PUF! nego 'NJAAA NJAAA'

Srećom, sad možete i probat.

https://www.newstatesman.com/politics/feminism/2015/12/if-men-got-pregnant-abortion-would-be-legal-everywhere

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Stav društva (feministica, žena ..... ) ocjenjuje se prema stavu većine, nikada ne prema stavu manjine.

U ljudskoj populaciji ima desetak posto slijepih ljudi, pa nećeš reći da su ljudi slijepci.

Ne možemo vratiti vrijeme i ispraviti sve pogreške koje smo učinili. Mi koji nismo učinili abortus također smo učinili jako puno grešaka koje bi voljeli ispraviti. Možda smo bili drski i bezobrazni i time povrijedili osobu koja nas voli, možda smo bili pod stresom pa smo se izderali na nekoga tko takav postupak ne zaslužuje, možda smo doma ošamarili dijete ili ga nismo htjeli saslušati ...... uglavnom, tko zna, kada bi se na jednu stranu vage stavili svi nečiji propusti i pogreške a na drugu abortus, tko zna koja strana bi prevagnula.

Možemo se tješiti da je takav život i da bez toga nema razvoja ni naše ni tuđe osobnosti. I možemo nastojati da što manje boli nanesemo ljudima s kojima dijelimo život.

...pa u pravu si, čovjek nije bog i gledano sa strane, ne možeš to znati... netko napravi ekstremno loš potez kojeg u određenim okolnostima možda nije ni bio svjestan... zato i mislim da akcent treba biti na prosvjećivanju i na pozitivnoj provokaciji koja i zadnjeg noja tjera da izvadi glavu iz pijeska...

[mravac8]

- Sizif - kaže:

...pa u pravu si, čovjek nije bog... netko napravi ekstremno loš potez kojeg u određenim okolnostima možda nije ni bio svjestan... zato i mislim da akcent treba biti na prosvjećivanju i na pozitivnoj provokaciji koja i zadnjeg noja tjera da izvadi glavu iz pijeska...

Misliš reći da žena koja radi na određeno vrijeme, ima plaću od 3000 kuna, doma dvoje djece i ostane ponovo trudna pa se odluči na abortus nije dovoljno prosvjećena i treba izvaditi glavu iz pijeska?

Napomena za prosvijećene: prema statističkim podacima upravo žene sa svoje djece najčešće idu na abortus.

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Misliš reći da žena koja radi na određeno vrijeme, ima plaću od 3000 kuna, doma dvoje djece i ostane ponovo trudna pa se odluči na abortus nije dovoljno prosvjećena i treba izvaditi glavu iz pijeska?

Napomena za prosvijećene: prema statističkim podacima upravo žene sa svoje djece najčešće idu na abortus.

Mislim da ubijanje/usmrćivanje (a abortusi koji se prežive su izuzetak) nije humano rješenje, nego sirovo pravo jačega. Ali rekoh, ja ne bih kažnjavao ni onu koja počini abortus ni onu koja počini čedomorstvo... kao ni one koje se odluče za prostituciju...

...iako sve to vidim kao loše pojave...

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Mislim da ubijanje/usmrćivanje (a abortusi koji se prežive su izuzetak) nije humano rješenje, nego sirovo pravo jačega.

Temelj ljudskog društva od njegovog početka do danas je sirovo pravo jačega.

Od petogodišnjeg klinca koji će slabijem oteti žvaku do Trumpa koji prijeti nuklearnim oružjem. I sve ono između te dvije krajnosti. Tko zna koliko je žena popilo šamar dok ja ovo pišem od svojih muževa.

Nisi u stanju realno sagledati društvo, društvene procese, međuljudske odnose ..... i to ne samo kada je ova tema koju si postavio u pitanju.

I uporno pokušavaš i druge uvjeriti u ispravnost svog mišljenja. Natjerati ih da i oni misle kao ti.

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Temelj ljudskog društva od njegovog početka do danas je sirovo pravo jačega.

Nažalost. Abortusi su dio te priče.

mravac8 kaže:

Nisi u stanju realno sagledati društvo, društvene procese, međuljudske odnose ..... i to ne samo kada je ova tema koju si postavio u pitanju.

Naprotiv, svjestan sam da je pravo jačeg realnost, nažalost. Nigdje nisam ni rekao drugačije, nešto si pobrkala.

mravac8 kaže:

I uporno pokušavaš i druge uvjeriti u ispravnost svog mišljenja. Natjerati ih da i oni misle kao ti.

Svatko iznosi svoje mišljenje i to je sve. Ti ćeš, moguće, uporno iznositi svoje, a ja svoje - no što s tim? Ti bi to zabranila i uvela bi cenzuru?

[addx]

Sizife, pun ti je privat...

[Coeli]

- Sizif - kaže:

Mislim da ubijanje/usmrćivanje (a abortusi koji se prežive su izuzetak) nije humano rješenje, nego sirovo pravo jačega. Ali rekoh, ja ne bih kažnjavao ni onu koja počini abortus ni onu koja počini čedomorstvo... kao ni one koje se odluče za prostituciju...

...iako sve to vidim kao loše pojave...

Loša pojava je i kad netko izazove sudar (iz bilo kojeg razloga) i pritom ubije nekoga.
Jedno je sigurno, nije to htio. Je li se moglo spriječiti? Diskutabilno je. Možda je, možda nije.

Prosvjećivanje je jedno, životne situacije nešto drugo.

Što ćemo s curicom od 15-16 koja je ostala trudna? Prerano joj da rodi, Što ćemo s ženom kojoj se to dogodilo u menopauzi? Prekasno joj je. Što ćemo sa silovanim ženama?

Ima li ikoji slučaj za koji ti ne bi propovijedao kako to nije humano rješenje?

... ah, znam. Odgovor će biti ''ne bih nijednoj sudio, ali ...''

... Ali što, Sizife? Ne odvija se sve u životu po crti i žnori. Prosvjećivanje je jedno i daleko od toga da nije potrebno ali život je nešto posve drugo.

[- Sizif -]

Coeli kaže:

Loša pojava je i kad netko izazove sudar (iz bilo kojeg razloga) i pritom ubije nekoga.
Jedno je sigurno, nije to htio. Je li se moglo spriječiti? Diskutabilno je. Možda je, možda nije.

Nesreća je nesreća. Nesreća se ne može brkati s namjernim usmrćivanjima.

Coeli kaže:

Prosvjećivanje je jedno, životne situacije nešto drugo.

Što ćemo s curicom od 15-16 koja je ostala trudna? Prerano joj da rodi, Što ćemo s ženom kojoj se to dogodilo u menopauzi? Prekasno joj je. Što ćemo sa silovanim ženama?

Ima li ikoji slučaj za koji ti ne bi propovijedao kako to nije humano rješenje?

... ah, znam. Odgovor će biti ''ne bih nijednoj sudio, ali ...''

... Ali što, Sizife? Ne odvija se sve u životu po crti i žnori. Prosvjećivanje je jedno i daleko od toga da nije potrebno ali život je nešto posve drugo.

Zato i kažem da ne bih nikoga kažnjavao, pa čak ni ženu koja usmrćivanje abortusom počini iz čiste obijesti, komoditeta, zbog karijere... a većina slučajeva za koje znam je kombinacija tako nečega... za onu koja počini čedomorstvo se ponekad može naći puno olakotnih okolnosti (postporođajna depresija, neispavanost, iscrpljenost, nebistre misli zbog svega toga...). Najbizarnije je kad nad takvom ženom moralizira kompletno društvo u punini svojeg licemjerja ili npr. neka žena koja je počinila usmrćivanje abortusom, a imala je dobro zdravlje, nikakvih komplikacija, sređenu situaciju, dakle obijesno, radi komoditeta...

[felga]

Coeli kaže:

Ne možeš od samoubojstva - negativnog čina - ni na koji način napraviti pozitivan čin, i time ga opravdati.

Naravno da nije pozitivan čin...oduzimanje života samo po sebi ne može biti dobro...

Opravdanje, to je već stvar za raspravu...

Ovo što je uradio general Praljak, mogu potpuno razumjeti...jer ako te proglase zločincem a znaš da to nisi, to je veliko breme na leđima...vjerojatno užasan osjećaj...nedaj bože ga razumjeti...

U njegovom slučaju ovo je "sokratovski čin"...

[Coeli]

felga kaže:

Naravno da nije pozitivan čin...oduzimanje života samo po sebi ne može biti dobro...

Opravdanje, to je već stvar za raspravu...

Ovo što je uradio general Praljak, mogu potpuno razumjeti...jer ako te proglase zločincem a znaš da to nisi, to je veliko breme na leđima...vjerojatno užasan osjećaj...nedaj bože ga razumjeti...

U njegovom slučaju ovo je "sokratovski čin"...

Da, u njegovom slučaju je.

No moj upis odnosio se na to da od negativnog čina poput samoubojstva ne možeš napraviti pozitivan i opravdati ga time da ćeš donirati organe.

Što je zamisao etike na način autora ove teme, koji drži da se taj čin upravo time može opravdati.

[- Sizif -]

Coeli kaže:

Da, u njegovom slučaju je.

No moj upis odnosio se na to da od negativnog čina poput samoubojstva ne možeš napraviti pozitivan i opravdati ga time da ćeš donirati organe.

Što je zamisao etike na način autora ove teme, koji drži da se taj čin upravo time može opravdati.

Ne samo time (ako to pokušavaš implicirati).

Pokušaj ponovno kroz primjere, ali konkretno (inače je besmisleno):

1) Po čemu je namjera onog kolege Novaka (ranije je citirano) neetična? Baš ničim to nisi argumentirala. Evo, stavit ću ponovno:

“Molim vas da moje bubrege darujete mojoj prijateljici”, glasi poruka koju je Mario Novak napisao prije nego je skončao život pod kotačima vlaka. Taj je fotograf posljednjih godinu dana živio u sjeni tragedije nakon što je automobilom usmrtio glazbenoga kritičara Darka Glavana, piše Večernji list.

Mario je legao na prugu i položio glavu na tračnice kako bi bio siguran da će tijelo ostati sačuvano, zbog bubrega koje je namijenio dobroj prijateljici kojoj je potrebna transplantacija. Prijateljica ipak neće dobiti bubreg jer je smrt bila trenutačna, a organi – neupotrebljivi. (link)

O Praljkovom činu si iskazala pozitivno mišljenje, a po čemu je Novakova namjera da donira organ etički loša?

2) Ili u kontekstu onog filma (nije bitno je li po stvarnom ili izmišljenom događaju jer i jedno i drugo može biti osnova za razmišljanje o takvoj vrsti čina)? Plot

Po čemu je to neetično? Rekla je Coeli pa je to onda tako - nije argument, zar ne?

[addx]

Po razlogu samoubojstva tj. okolnostima.

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

[Coeli]

- Sizif - kaže:

Ne samo time (ako to pokušavaš implicirati).

Pokušaj ponovno kroz primjere, ali konkretno (inače je besmisleno):

1) Po čemu je namjera onog kolege Novaka (ranije je citirano) neetična? Baš ničim to nisi argumentirala. Evo, stavit ću ponovno:

“Molim vas da moje bubrege darujete mojoj prijateljici”, glasi poruka koju je Mario Novak napisao prije nego je skončao život pod kotačima vlaka. Taj je fotograf posljednjih godinu dana živio u sjeni tragedije nakon što je automobilom usmrtio glazbenoga kritičara Darka Glavana, piše Večernji list.

Mario je legao na prugu i položio glavu na tračnice kako bi bio siguran da će tijelo ostati sačuvano, zbog bubrega koje je namijenio dobroj prijateljici kojoj je potrebna transplantacija. Prijateljica ipak neće dobiti bubreg jer je smrt bila trenutačna, a organi – neupotrebljivi. (link)

O Praljkovom činu si iskazala pozitivno mišljenje, a o čemu je Novakova namjera da donira organ etički loša?

2) Ili u kontekstu onog filma (nije bitno je li po stvarnom ili izmišljenom događaju jer i jedno i drugo može biti osnova za razmišljanje o takvoj vrsti čina)?

Praljak nije nikome nudio organe. I iako je taj čin strašan, učinjen je zbog časti i slanja izvjesne poruke.

Novakov slučaj je tragičan, sve je to jedna velika tragedija, životna priča koja nije trebala tako završiti. Nije jedina. Vjerujem da je bio vođen plemenitim motivima, no nije se ubio zato da bi prijateljici ostavio bubreg. Želio je pomoći, budući da njemu taj bubreg više neće trebati.
Vidiš li žalosnu ironiju te situacije?

Osobno, grozna mi je pomisao da itko profitira na temelju nečije osobne tragedije. Na temelju bilo kakve i bilo čije osobne tragedije. Primjerice, kad netko na dražbi kupuje stan koji je tamo završio zbog ovrhe.

I zato zamisao o doniranju organa samoubojice ne smatram etičnom, ma koliko samoubojica želio napraviti dobro djelo. Takav postupak inicijalno u sebi sadrži tragediju. Tu je jedino etično dostojanstveno šutjeti. I ni na koji način ne pokušavati tom činu davati bilo kakvu herojsku ili idealističku vibru, koju bi dobio doniranjem organa. Jer bi nekome upravo ta vrsta idealizma mogla postati dodatni motiv za samoubojstvo, nešto što će sebi protumačiti kao plemenitost, kao dodatni smisao tog čina.

Postoji dobro i postoji zlo. Samoubojstvo nije pozitivan čin i ne smatram da u vezi s tim treba biti ''praktičan'' pa vidjeti što se dobroga može izvući iz toga. Ništa se dobroga ne treba izvući iz toga jer taj čin sam po sebi nije dobar.

Ne treba samoubojstvu davati nikakvu takvu vrstu propagande. Jer to taj čin na neki način čini pozitivnim, što nije i ne treba biti.

To je grozna, grozna tragedija.

Sin mojih susjeda se objesio. 24 godine, jedinac, student.
Stanovali su kat ispod mene. Te noći čula sam krik njegove majke. Trajao je par minuta. Nikada u životu nisam čula nešto jezivotije. Krv mi se sledila u žilama, pojma nisam imala što se dogodilo ni odakle je taj krik točno došao. Poslije sam saznala.

To je samo jedan od groznih slučajeva samoubojstva koje bih mogla ispričati.

Umjesto morbidne priče o potpognutom samoubojstvu i doniranju organa, bolje je usmjeriti se na pozitivu i vidjeti gdje se i kako kome može pomoći.

Ljudi koji su najviše patili u životu, nerijetko su najbolji pomagači. Ali tek kad se riješe gorčine i ljutnje na život.

[addx]

Coeli kaže:

Praljak nije nikome nudio organe. I iako je taj čin strašan, učinjen je zbog časti i slanja izvjesne poruke.

Novakov slučaj je tragičan, sve je to jedna velika tragedija, životna priča koja nije trebala tako završiti. Nije jedina. Vjerujem da je bio vođen plemenitim motivima, no nije se ubio zato da bi prijateljici ostavio bubreg. Želio je pomoći, budući da njemu taj bubreg više neće trebati.
Vidiš li žalosnu ironiju te situacije?

Osobno, grozna mi je pomisao da itko profitira na temelju nečije osobne tragedije. Na temelju bilo kakve i bilo čije osobne tragedije. Primjerice, kad netko na dražbi kupuje stan koji je tamo završio zbog ovrhe.

I zato zamisao o doniranju organa samoubojice ne smatram etičnom, ma koliko samoubojica želio napraviti dobro djelo. Takav postupak inicijalno u sebi sadrži tragediju. Tu je jedino etično dostojanstveno šutjeti. I ni na koji način ne pokušavati tom činu davati bilo kakvu herojsku ili idealističku vibru, koju bi dobio doniranjem organa. Jer bi nekome upravo ta vrsta idealizma mogla postati dodatni motiv za samoubojstvo, nešto što će sebi protumačiti kao plemenitost, kao dodatni smisao tog čina.

Postoji dobro i postoji zlo. Samoubojstvo nije pozitivan čin i ne smatram da u vezi s tim treba biti ''praktičan'' pa vidjeti što se dobroga može izvući iz toga. Ništa se dobroga ne treba izvući iz toga jer taj čin sam po sebi nije dobar.

Ne treba samoubojstvu davati nikakvu takvu vrstu propagande. Jer to taj čin na neki način čini pozitivnim, što nije i ne treba biti.

To je grozna, grozna tragedija.

Sin mojih susjeda se objesio. 24 godine, jedinac, student.
Stanovali su kat ispod mene. Te noći čula sam krik njegove majke. Trajao je par minuta. Nikada u životu nisam čula nešto jezivotije. Krv mi se sledila u žilama, pojma nisam imala što se dogodilo ni odakle je taj krik točno došao. Poslije sam saznala.

To je samo jedan od groznih slučajeva samoubojstva koje bih mogla ispričati.

Umjesto morbidne priče o potpognutom samoubojstvu i doniranju organa, bolje je usmjeriti se na pozitivu i vidjeti gdje se i kako kome može pomoći.

Ljudi koji su najviše patili u životu, nerijetko su najbolji pomagači. Ali tek kad se riješe gorčine i ljutnje na život.

Odlican post

[- Sizif -]

Coeli kaže:

Praljak nije nikome nudio organe. I iako je taj čin strašan, učinjen je zbog časti i slanja izvjesne poruke.

Dobro, ali po kojoj logici je njegova čast važnija od spašavanja života?
Nemam ja ništa protiv njegove časti, ako su mu iskonstruirali, kao što izgleda da jesu, i ako je častan, ali ne vidim kako bi spašavanje više ljudi bilo manje etično od pitanja časti jednog.

Coeli kaže:

Novakov slučaj je tragičan, sve je to jedna velika tragedija, životna priča koja nije trebala tako završiti. Nije jedina. Vjerujem da je bio vođen plemenitim motivima, no nije se ubio zato da bi prijateljici ostavio bubreg. Želio je pomoći, budući da njemu taj bubreg više neće trebati.
Vidiš li žalosnu ironiju te situacije?

Pa da, želio je umrijeti, to je jasno, ali želio je ujedno i pomoći donacijom organa. Nema u toj drugoj komponenti, koju je izrijekom povezao sa svojim činom u oporoci, ništa neetično - već naprotiv, to je nešto što vodi brigu i o drugom ljudskom biću, čak i u okolnostima koje su mu evidentno mučne.

Coeli kaže:

Osobno, grozna mi je pomisao da itko profitira na temelju nečije osobne tragedije.

Ali to se dešava i u situacijama kad npr. vatrogasac spasi živote, ali pri tome sam strada. Možda je čak i znao da ide u čin bez povratka, u nekom slučaju...

Coeli kaže:

Na temelju bilo kakve i bilo čije osobne tragedije. Primjerice, kad netko na dražbi kupuje stan koji je tamo završio zbog ovrhe.

S tim se slažem, ali to nije slično jer na taj način dobiva nekakva banka, kamatar, lihvar, a ne osoba u potrebi, kao u Novakovom slučaju. Nema paralele u smislu etičnosti.

Coeli kaže:

I zato zamisao o doniranju organa samoubojice ne smatram etičnom,

Ali ona paralela je promašena, kao što sam argumentirao, pa stoga ni ovaj tvoj zato ne vrijedi jer ga izvodiš iz pogrešne paralele.

Coeli kaže:

ma koliko samoubojica želio napraviti dobro djelo. Takav postupak inicijalno u sebi sadrži tragediju.

Sadrži, u pravu si, ali i u toj tragediji se može roditi nešto dobro. Za druge. U slučaju poput Novakovog. Ako ne propadne zbog manjka medicinskog znanja i asistencije.

Coeli kaže:

Tu je jedino etično dostojanstveno šutjeti. I ni na koji način ne pokušavati tom činu davati bilo kakvu herojsku ili idealističku vibru,

Ali o Praljku ne šutiš, nego si dala pozitivan odgovor (dakle, pozitivnu 'vibru') u odgovoru Felgi, zar ne? Kakva je onda ta tvoja kvalifikacija poruka za ostalu petoricu?

Coeli kaže:

koju bi dobio doniranjem organa. Jer bi nekome upravo ta vrsta idealizma mogla postati dodatni motiv za samoubojstvo, nešto što će sebi protumačiti kao plemenitost, kao dodatni smisao tog čina.

Možda, možda u nekim jako rijetkim slučajevima, ali s druge strane, mnogi od onih koji su u hirovitim stanjima bi kroz taj kontakt s psiholozima (a to se u tom konceptu podrazmijeva) zapravo bili odgovoreni. Taj dio sasvim zanemaruješ pa su ti onda i zaključci zbog toga nekvalitetni.

Coeli kaže:

Postoji dobro i postoji zlo. Samoubojstvo nije pozitivan čin

A u Praljkovom slučaju po tebi ipak je?
Ali onda pak imaš problema s dosljednošću, zar ne?

Coeli kaže:

i ne smatram da u vezi s tim treba biti ''praktičan'' pa vidjeti što se dobroga može izvući iz toga. Ništa se dobroga ne treba izvući iz toga jer taj čin sam po sebi nije dobar.

A što bi bilo loše u tome da je ona Novakova prijateljica dobila taj bubreg?
Ništa. Ovako je to dobro (pomoć drugome, u jasno izraženoj želji njega kao počinitelja, koji nešto želi učiniti za svoju prijateljicu) propalo.

Coeli kaže:

Ne treba samoubojstvu davati nikakvu takvu vrstu propagande. Jer to taj čin na neki način čini pozitivnim, što nije i ne treba biti.

Ti si upravo propagirala kad si govorila pro za Praljkov čin.

Coeli kaže:

To je grozna, grozna tragedija.

Slažem se, ali i kroz tragediju se može donijeti nešto dobro, za druge, samo što Novak nije uspio u tom, u svojoj suštini pozitivnom i plemenitom naumu da pomogne drugoj osobi, prijateljici.

Coeli kaže:

Sin mojih susjeda se objesio. 24 godine, jedinac, student.
Stanovali su kat ispod mene. Te noći čula sam krik njegove majke. Trajao je par minuta. Nikada u životu nisam čula nešto jezivotije. Krv mi se sledila u žilama, pojma nisam imala što se dogodilo ni odakle je taj krik točno došao. Poslije sam saznala.

Da je postojalo ovo o čemu govorim, postojala bi povećana šansa da prvo dođe u kontakt s psiholozima koji su educirani da izvlače ljude, koje mogu. Možda bi ostao živ, a sve i da psiholozi nakon svog uloženog truda ne uspiju odgovoriti ga - barem bi otišao na manje mučan način...

Coeli kaže:

To je samo jedan od groznih slučajeva samoubojstva koje bih mogla ispričati.

I ja bih tebi mogao ispričati...

Coeli kaže:

Umjesto morbidne priče o potpognutom samoubojstvu i doniranju organa, bolje je usmjeriti se na pozitivu i vidjeti gdje se i kako kome može pomoći.

I to, pa to i jest dio cjeline. Kroz djelovanje psihologa (koje u ovim štrik, balkon devetog kata, pištolj improvizacijama izostaje) mnogi bi se mogli i odgovoriti.

Coeli kaže:

Ljudi koji su najviše patili u životu, nerijetko su najbolji pomagači. Ali tek kad se riješe gorčine i ljutnje na život.

Kako god, ali ne možeš ti (pre)suditi o tuđem životu ili smrt, kao ni netko drugi o tvojem, u okviru neke dobre etike.

PS
Znaš ti i lijepo, ljudski razgovarati, kad ne 'bonkaš'...
Znam da znaš...

[felga]

Coeli, potpuno se slažem s tobom da se ova dva slučaja ne mogu porediti...

Mario Novak je jedna tužna životna priča, dok je kod generala Praljka nešto sasvim drugo...ratno stanje...general si...onda te tuže...optužuju te lažno...ta famozna Europa...fucking demokracija...pa normalno je da u njemu kuha...u kome nebi kuhalo...

Samoubojstvo jeste nešto tužno, ali u ovom slučaju za generala bi bilo puno tužnije ostati na životu...sa takvim bremenom na leđima...sa svim tim lažnim optužbama...eto u kakvom mi to svijetu živimo...fuuuj...

[- Sizif -]

felga kaže:

Coeli, potpuno se slažem s tobom da se ova dva slučaja ne mogu porediti...

Misliš da je Novakova želja da pomogne prijateljici donacijom organa loša?
Ili da je manje vrijedna od pitanja Praljkove časti?

Čast je, sama po sebi, vrednija, od npr spašavanja pet života koliko je u tom kontekstu (donacije organa kao što je Novak pokušao) moguće spasiti?

Svaka čast časti, ali ne vidim argument po kojem je čast po vrijednosti ispred spašavanja života onih koji žele nastaviti živjeti...

[felga]

- Sizif - kaže:

Misliš da je Novakova želja da pomogne prijateljici donacijom organa loša?
Ili da je manje vrijedna od pitanja Praljkove časti?

Čast je, sama po sebi, vrednija, od npr spašavanja pet života koliko je u tom kontekstu (donacije organa kao što je Novak pokušao) moguće spasiti?

Nisam rekao da je loša ili da je manje vrijedna, nego hoću reći da su totalno različiti slučajevi...Novak je jedna tužna životna priča...

U slučaju Praljka, on svojim činom šalje poruku cijeloj naciji (pogotovo Hrvatima u BiH), da se otrijeznimo i shvatimo neke stvari...u isto vrijeme našim političarima jedan veliki šamar...

Razumiješ li sada što želim reći...kroz svoju smrt šalje ogromnu poruku cijeloj naciji...to je sa razlogom "sokratovski čin"...