Zbor podrugljivaca

[Apemant]

outwar


LOL

[addx]

Imam veliki problem.

Primjetio sam maloprije, dok sam odbacivao par crnji do bazena, perut na crnim gacama u predijelu gdje mi inace leze jaja. Sta uciniti? Ima li jos netko taj problem? Da li je Head&Shoulders adekvatno rjesenje ili ima neki Penis&Scrotum za to?

[medonaodmoru]

addx kaže:

Imam veliki problem.

Primjetio sam maloprije, dok sam odbacivao par crnji do bazena, perut na crnim gacama u predijelu gdje mi inace leze jaja. Sta uciniti?

Nekoć bi pitali Lastana. Danas, ne znam.

[parsifal]

Prije 2 dana sam na otvorio temu na filozofiji koji mi je moderator pobrisao i kaznio me sa 35 bodova za trolanje.

Požalio sam se ovdje

https://www.forum.hr/showthread.php?t=990657

Mogli biste tu dati potporu parsifalu (ili moderatoru ) ili jedostavno komentirati
temu koja se pita utječe li rana smrt majke na nečiju filozofiju .
Izabrani rijetki primjeri koje je parsifal iščeprkao potvrđuju tu tezu.

[Bijeli-Druid]

"U koju je uložen velik trud i istraživanje."



Daj me nemoj jebat. A i to vrtiš svake 2-3 godine tu temu.

[Bijeli-Druid]

Descartes je izgubio majku sa 3 godine.
Spinoza sa 6.
Leibnitzu je bilo 6 kad mu je umro otac.
Paskalu je majka umrla kada je imao 3g.
Hume-u otac kada je imao 3.
Rousseau je izgubio majku odmah po rodjenju. Sa 10 ga je otac ostavio.
I kant i hegel izgubili su majku kada su imali 13 .
Bertrandu Russelu je majka umrla kada je imao 2god. Otac kada je imao 4.
I Sartre je izgubio oca sa 2 god.

Piše se "Leibniz". Piše se "Pascal". Piše se "Kant" i "Hegel" velikim početnim slovom. Piše se "Russell". Za početak istraživanja.

[nitko drugi]

Deja vu, ali o istome isto - evo za našega nedovoljno cijenjenoga poštovaoca Buddhe, valjda je zaboravio:

Osim toga, kad ljudi govore o duhovnosti, vidim da je ono što zapravo hoće doseći – smijem li to tako otvoreno reći – njihova majka. Želja za duhovnošću, za duhovnim postignućem, vrlo često je želja za majkom. Što se zapravo dogodilo Buddhi? Izgubio je majku pri rođenju. To se dogodilo. To je kasnije prekriveno svakakvim pričama, uključujući onu da je prvi put kad je vidio mrtvaca promijenio život i ostavio svoju ženu i sina. Ali prva mrtva osoba o kojoj je znao duboko u svom srcu bila je njegova majka, koja je umrla rađajući ga. Imate li to na umu, možete razumjeti njegov nauk o prestanku patnje. To je nauk djeteta koje je izgubilo majku pri porodu. (Bert Hellinger)
https://protreptikos.wordpress.com/2...ta-hellingera/

[Bijeli-Druid]

parsifal kaže:

U tekstu se prvi put na hrvatskom jeziku daju neočekivani podaci kako rani gubitak roditelja utječe na FILOZOFIJU dotičnog.

Da nisi takav lažljivac, možda bi i imao moju podršku. Jer si samo ti gomilu puta citirao te podatke, a sve da i nisi, ne znaš je li netko drugi. Nisi pročitao sva djela na hrvatskom.

parsifal kaže:

Od moderatora ne postoji nikakovo poštovanje za tuđi rad.
3 metra teksta kako on posprdno zove uvodni dio teme ,netko bi mogao protumačiti kao OZBILJAN RAD I ISTRAŽIVANJE I OPŠIRNO OBJAŠNJENJE .

Da, ali to nije.

parsifal kaže:

Izabrani rijetki primjeri koje je parsifal iščeprkao potvrđuju tu tezu.

Ako stvarno znaš engleski, a ne pabirčiš samo ono što ti odgovara, pročitaj si ovo:

https://en.wikipedia.org/wiki/Confirmation_bias

[nitko drugi]

Bijeli-Druid kaže:

Piše se "Leibniz".

Zapravo "Leibnitz" nije skroz pogrešno, mada je "Leibniz" uobičajeno:

Sam Leibniz isticao je svoje slavensko podrijetlo, potpisujući se naizmjenično s Leibnitz i Leibniz. Prvotno njegovo prezime bijaše Lubnics.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gottfried_Leibniz

[Bijeli-Druid]

nitko drugi kaže:

Zapravo "Leibnitz" nije skroz pogrešno, mada je "Leibniz" uobičajeno.

Imao sam to na umu i naravno da sam viđao obje varijante, ali poanta je parsifalova šlampavost. Da je njemu dosta imati neku "tezu" i onda samo traži selektivno primjere koji mu odgovaraju.

S druge strane, ti si mi svojevremeno nešto spominjao da je Marx "prezirao" svoju majku, pa eto. Njemu nije umrla pa je opet bio "ateist".

A svi ovi gore navedeni su poprilično različiti filozofi, potpuno je proizvoljno uzeti taj kriterij kao njihov zajednički.

Također, ne možeš spominjati tezu o majci i onda skočiti na Nietzschea kojemu majka nije umrla, nego otac kad je imao cca pet godina. Ma debilana.

[Bijeli-Druid]

Također se sjećam da sam prije dosta godina ja dao neki biografski primjer (nije bilo sa smrti roditelja, ja mislim) pa si rekao da ti je to bezveze. Ne sjećam se više točno koji, niti se nisam sjećao kad sam htio to jednom spomenuti dosta kasnije pa onda ni nema puno smisla. Ne znam da li se ti sjećaš.

Ali svoditi konkretne filozofske argumente na jednu crticu iz života, pa ma koliko ona bila važna, jednostavno nije dobra metoda. Pritom ne kažem da su filozofi neki mislioci u vakuumu, nego naprosto da težina argumenta ne ovisi o biografskim faktorima.

[Bijeli-Druid]

Ovo s Hellingerom i Buddhom mi isto nije baš nešto posebno. Može biti i ne mora da znači. Tu se Hellinger previše zaigrao. Drugo je dok on na licu mjesta donosi neke zaključke u skladu sa svojim konstelacijama (iako doslovce ne znam ni što da o tome mislim, ali barem neću kritizirati kad nisam siguran), ali ovo su hipoteze. Jedno je hipoteza o čovjeku 5-6 stoljeća prije Krista o kojem zapravo nemamo sa sigurnošću nijedne zapisane riječi, a drugo je "jednostavno vidjeti kako stvari jesu" (u helingerovskom smislu).

[Bijeli-Druid]

I ta odvratna autoviktimizacija određenih korisnika mi ide na živce. Kada nema trunke intelektualnog poštenja, svaka potencijalna rasprava u startu odlazi dođavola. Neki ljudi nemaju trunke srama. A možda su samo istinski istinski poremećeni.

[Bijeli-Druid]

Opet sam malo počeo čitati Tugendhata, između ostalog. I ima jedna vrlo elegantna formulacija:

Tugendhat kaže:

Ne vjerujem da je ideja intelektualnog poštenja - stjecanja jasnoće o sebi samome i svojem ponašanju - moralni zahtjev. Ona je povezana samo sa željom da se ne bude iracionalan, nekonsistentan.

Predavanja o etici, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.

[nitko drugi]

Bijeli-Druid kaže:

Imao sam to na umu i naravno da sam viđao obje varijante, ali poanta je parsifalova šlampavost. Da je njemu dosta imati neku "tezu" i onda samo traži selektivno primjere koji mu odgovaraju.

Jasno, nisam nešto opovrgavao nego čisto kao fun fact.

S druge strane, ti si mi svojevremeno nešto spominjao da je Marx "prezirao" svoju majku, pa eto. Njemu nije umrla pa je opet bio "ateist".

Evo, ne navodim autora budući da nije javno objavio:

Just another psychohistorical note*

We all know almost everything about Karl Marx’s work in political economy, his struggle against capitalism, his hatred toward religion, etc. However, what personality and developmental traits motivated his eager revolutionary work? As argued by Feuer, the long-lasting characteristic of his life was the Promethean complex. “Prometheus is the noblest of saints and martyrs in the calendar of philosophy”, he thus wrote already in his doctoral dissertation. And he meant that seriously – he really believed that he grasped the secrets and laws of history and that his life mission was to reveal them to mankind. In doing this, the highest metaphysical value for him expectedly was the concept of struggle and pain, and he in fact all his life suffered extremely both emotionally and physically (interestingly, his main physical illness was the liver disease; a connection with Prometheus?). But, what was the source of Marx’s Promethean complex? One of the constants of Marx’s life was his extreme hatred toward his mother, whom he considered a stupid bigoted woman, and even wished she were dead already in his youth. His rebellion against Judaism in particular, and religion in general, thus reflected his animosity toward all that his mother signified for him. But, not only that. His Promethean rebellion against his Jewish origins and against his mother became united with his uprising against capitalism, which he saw closely connected with his own ethnicity, in a fashion characterized by hysterical antisemitism, racism and conspiracy theories. Not surprisingly, his favorite metaphors for historical processes reflected his mother-complex, and he often wrote about wombs (like ‘the wombs of bourgeois society’) and birth-pans (like ‘the birth pangs of the new society’).

Photo: Marx as Prometheus. A political cartoon from 1843, after his journal 'Rheinische Zeitung' was suppressed by state censors, with a Prussian eagle eating his liver.
_______________________________

*at the margins of reading Lewis S. Feuer’s excellent psychological study of Karl Marx’s tormented life "Karl Marx and the Promethean Complex", Encounter, December 1968

[nitko drugi]

Bijeli-Druid kaže:

Ali svoditi konkretne filozofske argumente na jednu crticu iz života, pa ma koliko ona bila važna, jednostavno nije dobra metoda. Pritom ne kažem da su filozofi neki mislioci u vakuumu, nego naprosto da težina argumenta ne ovisi o biografskim faktorima.

Da.

Argumenti su dio Svijeta3. Ne, stvarno, argument poprima stanovitu nezavisnost od onoga tko ga iznosi, koliko god motivacija zašto ga netko iznosi može imati veze s njegovom biografijom.

[nitko drugi]

Dakle, to nije sporno. Zašto onda navodim ono Hellingerovo (osim očitog razloga, da nerviram parsifala)?

Bijeli-Druid kaže:

Ovo s Hellingerom i Buddhom mi isto nije baš nešto posebno. Može biti i ne mora da znači. Tu se Hellinger previše zaigrao. Drugo je dok on na licu mjesta donosi neke zaključke u skladu sa svojim konstelacijama (iako doslovce ne znam ni što da o tome mislim, ali barem neću kritizirati kad nisam siguran), ali ovo su hipoteze. Jedno je hipoteza o čovjeku 5-6 stoljeća prije Krista o kojem zapravo nemamo sa sigurnošću nijedne zapisanje riječi, a drugo je "jednostavno vidjeti kako stvari jesu" (u helingerovskom smislu).

Radi se o drugom tipu uvida od "argumentacije", različitom od onoga o čemu se može logon didonai. On to naziva fenomenološki pristup. I takvim pristupom stječe stanovite uvide u psihološku pozadinu određenih konkretnih slučajeva. Dakle, ono što on kaže o pojedinim slučajevima ne treba čitati kao "za svaki X u toj i toj situaciji vrijedi da je to motivirano ovim Y". Čak i kad kaže "u pravilu to znači da..." i tada to nije neki opći psihološki zakon iz kojega se dalje može nešto deducirati, nego je naprosto niz sličnih slučajeva s kojima se susreo. Takve stvari najčešće možeš prihvatiti ili ne, ili samo primiti na znanje bez da pridaješ istinitonosnu vrijednost, ali malo se o tome može argumentirati. Nije taj tip znanja. To je ono što Aristotel kaže "možeš dodirnuti ili ne", recimo intuitivno znanje.

[Bijeli-Druid]

nitko drugi kaže:

Radi se o drugom tipu uvida od "argumentacije", različitom od onoga o čemu se može logon didonai. On to naziva fenomenološki pristup. I takvim pristupom stječe stanovite uvide u psihološku pozadinu određenih konkretnih slučajeva. Dakle, ono što on kaže o pojedinim slučajevima ne treba čitati kao "za svaki X u toj i toj situaciji vrijedi da je to motivirano ovim Y". Čak i kad kaže "u pravilu to znači da..." i tada to nije neki opći psihološki zakon iz kojega se dalje može nešto deducirati, nego je naprosto niz sličnih slučajeva s kojima se susreo. Takve stvari najčešće možeš prihvatiti ili ne, ili samo primiti na znanje bez da pridaješ istinitonosnu vrijednost, ali malo se o tome može argumentirati. Nije taj tip znanja. To je ono što Aristotel kaže "možeš dodirnuti ili ne", recimo intuitivno znanje.

Dobro, pretpostavljam da to govoriš i zbog drugih i to je u redu. Ali ja sam baš imao na umu to što si sada napisao jer si to već obrazlagao na par mjesta, baš i sa mnom u nekim raspravama. Meni je samo čudno kako on može imati uvid u nekom tko je živio pet-šest stoljeća p.n.e. o kome i ne znamo tako jako puno. Čak i da znamo, to je 25 stoljeća razlike, mislim da se radi o natezanju vode na svoj mlin jer mnoge mnogi autori u svojim knjigama (naročito tako široko popularnima i neznanstvenima) i ako imaju nešto "supstancijalno" za ponuditi, često nalaze shodnim izmišljati neke tako pričice o velikim povijesnim ličnostima. Kao ona Tajna gdje su citati od Newtona, Buddhe, Platona i valjda svakog za koga je čuo svatko živ (ali nema nikakvo posebno znanje o njima). Još mogu razumjeti da čovjek ima svoju metodu koja nije teorijske naravi, ali ovo s Buddhom je čista hipoteza.

[Bijeli-Druid]

nitko drugi kaže:

Just another psychohistorical note*

We all know almost everything about Karl Marx’s work in political economy, his struggle against capitalism, his hatred toward religion, etc. However, what personality and developmental traits motivated his eager revolutionary work? As argued by Feuer, the long-lasting characteristic of his life was the Promethean complex. “Prometheus is the noblest of saints and martyrs in the calendar of philosophy”, he thus wrote already in his doctoral dissertation. And he meant that seriously – he really believed that he grasped the secrets and laws of history and that his life mission was to reveal them to mankind. In doing this, the highest metaphysical value for him expectedly was the concept of struggle and pain, and he in fact all his life suffered extremely both emotionally and physically (interestingly, his main physical illness was the liver disease; a connection with Prometheus?). But, what was the source of Marx’s Promethean complex? One of the constants of Marx’s life was his extreme hatred toward his mother, whom he considered a stupid bigoted woman, and even wished she were dead already in his youth. His rebellion against Judaism in particular, and religion in general, thus reflected his animosity toward all that his mother signified for him. But, not only that. His Promethean rebellion against his Jewish origins and against his mother became united with his uprising against capitalism, which he saw closely connected with his own ethnicity, in a fashion characterized by hysterical antisemitism, racism and conspiracy theories. Not surprisingly, his favorite metaphors for historical processes reflected his mother-complex, and he often wrote about wombs (like ‘the wombs of bourgeois society’) and birth-pans (like ‘the birth pangs of the new society’).

Photo: Marx as Prometheus. A political cartoon from 1843, after his journal 'Rheinische Zeitung' was suppressed by state censors, with a Prussian eagle eating his liver.
_______________________________

*at the margins of reading Lewis S. Feuer’s excellent psychological study of Karl Marx’s tormented life "Karl Marx and the Promethean Complex", Encounter, December 1968

A smiješ to kao objavljivati ako nije publicirano (još)? Ili neće uopće biti? Na kraju će ispasti da je čovjek sam sebe plagirao, hm (iako će tvrditi da je kopirao nekog forumaša). U svakom slučaju, sad ljudi mogu to beskonačno citirati i više se ne zna izvor.

Nego, ali što nam to uopće govori osim nekih biografskih crtica? Koliko drugih ljudi prezire svoje majke ili što već pa ne pišu ogromne sveske o političkoj ekonomiji (za koje nisam baš siguran da "svi mi znamo", znam da je figure of speech, ali ljudi ne znaju ni temelje toga što on tamo piše, a možda bi neke stvari bolje razumjeli da pročitaju barem neki textbook; kao "mi kao kultura znamo", a skeptičan sam prema tom "kulturnom znanju").

[Bijeli-Druid]

nitko drugi kaže:

and he often wrote about wombs (like ‘the wombs of bourgeois society’) and birth-pans (like ‘the birth pangs of the new society’).

Meni je ovo stvarno jako jako nategnuto. Pisao je Marx i o vampirima u Kapitalu, pa što? Ovo je samo za nijansu manje nategnuto od parsifalovog.

Ne znam što sam ja tebi jednom rekao za nekog autora (možda za Heideggera) pa ti je to bilo bezveze. A bilo je usput, niti sam se ne sjećam, pa ne očekujem ni da se ti sjećaš.