frigidna, dosadna, sama i vjerojatno glupa

Da djevojke moje - to sam ja, a nije PMS.

Zivot mi je supalj. Godina - dovoljno. Osamljena. Radim do boli - uz vrlo malo rezultata, minimalno, toliko da ne dam otkaz. Na poslu se cesto osramotim zbog neznanja. Ne izgledam pozeljno. Kad imam love za krpice ne znam ih odabrati, kupim - a nakon par dana shvatim da je moja investicija bacena lova i vrijeme. Ne znam sloziti stvari, kupim i ne nosim. Imam uvijek jedne hlace i tri majice koje izmjenjujem. Nemam drustvo s kojim bih izlazila. Ljudi na poslu su uglavnom neki cudni likovi s kojim nemam neke teme. Spavam vec u 10 navacer, vikendom u 12. Seks mi nije na pameti vec odavno - pa cak ni sama sa sobom. Imam jednog iskrenog prijatelja (--> svjetla tocka). Ali se ne cujemo mnogo jer mu nemam sta reci na telefon - ne znam o cemu bih pricala.

I ako sad mislite da sve izmisljam - najgore je to sto je sve to bas tako. I u manjim oscilacijama je tako vec duze vrijeme. 33g.

I sto je najgore - toliko sam zatvorena da za moju situaciju ne zna nitko - ljudi na poslu nikad ne bi pomislili. Imam brata koji mi savjetuje da okrenem zivot nekim drugim pravcem. Ah da da - nauci me. Ne znam kako. Prazne parole - daj otkaz nadji nesto sto ti se svidja. Nista mi se ne svidja. Toliko sam iscrpljena da bih najradije gulila krumpir u nekoj kuhinji umjesto umnog posla koji radim. Nemam hrabrosti odvazit se na stres preokretanja struke.

Morala sam vam to rec jer ne znam sto bi. Mrzim suncan dan kad svi setaju a ja sam doma sama.

Molim vas nemojte biti jako strogi prema meni. Osjecam se stvarno jadno.

[magic]

Za pochetak cu ti pozheljeti dobrodoshlicu

I zahvaliti shto si podijelila s nama ono shto te tishti.

[Sudden Sid]

Pocni pisati. Bilo šta.
I ako ti se gule krumpiri, guli ih. Radi sto god hoces - i tak nemas sta izgubiti

[omexochitl]

glupa nisi, ali ni to nije uvijek blagoslov a ak malo pričaš, vjerojatno nemaš kad biti dosadna

no, no... aj

[Paw]

IZAĐI iz kuće!!!! podhitno!

Idi bilo gdje, šetaj ulicama, u najgorem slučaju (kao ja ponekad) gledaj izloge (pa ako treba i u 10 navečer).
Znam kako se osječaš, i znam da ti nije lako, ali poduzmi nešto jer ovo te ne vodi nikud, samo će ti biti još gore.
Potegni neka prijateljstva iz ranijih godina, nabavi si psa (ako imaš uvjeta) - vjeruj mi puno ljudi sretneš/upoznaš u šetnjama s đukcem)
Hebeš posao, misli na njega samo dok radiš i ni minute poslije - nije vrijedno živaca.
Ovjde na forumu nisi sama, ima masa ljudi koji se osječaju isto/slično kao ti. Ovo ti je dobar potez što si se otvorila i izbacila iz sebe, jest da je virtualno, ali ponekad mucho pomaže.
Ajd, drži se

[Lavanda]

a ako bas nista od gore navedenog ne pomogne, uvijek mozes
satrat sve u frizideru , samo oprez, zadovoljstvo je kratkog vijeka.
Aj, glavu gore i znaj da nikad dobre stvari ne padaju s neba, moras u sebe puno ulagati, a moj savjet ti je da pocnes uzivati u malim svakodnevnim sitnicama.

[sunčica]

čuj, sama činjenica da si i ovdje "priznala" kakva ti je životna situacija, je (usudila bih se reći veliki) korak naprijed

mi svi ovdje možemo ti pomoći samo virtualno, ali i to je dobra osnova da si pomogneš u stvarnom životu

mislim da trebaš malo upotpuniti svoj život stvarima van posla -- tečajevi, aerobik, i slične stvari jesu možda stereotipna rješenja, ali rade . Mene, recimo, takve stvari uvijek učine sretnom, ako imam neku takvu stvar navečer, cijeli dan onda to čekam i veselim se. a i upoznaš dosta ljudi

i još jedna stvar... sutra je nedjelja ... evo kažu na teveju da je postupno razvedravanje ... lijepo se skockaj i idi se prošetati, makar i sama, šta te briga.. ali nemjoj ostati doma

puno sreće u rekonstrukciji života

Ja ne znam uzivati??
Da vi mene sad pitate sto bi ja zeljela raditi ja ne znam sto bih vam rekla. Da mogu birati posao ovog trenutka, je nemam niti jednu ideju. Kroz godine sam naucila samo ici dalje, glavu gore, zaboravi, radi samo, ne misli na gluposti, radi, uci, radi, uci. Ne godu smisliti pisani tekst. Ne znam se opustiti. Sve samo racinalno, brzo, mudro... A sad gledam prazno i u prazno. Da sam barem nesto postigla pa da mogu odmoriti nego nista...

Pa ne znam se bas druzit s ljudima. Ne pretjerujem. Uvijek sam zatvorena u drustvu. Ali sto da im krenem pricat - ovo? Pobjeci ce i prije nego pocnemo. Ne znam kako se ljudi zblize. Nisam ni sa kim u svadji, niti u losim odnosima, ali ne mogu se otvorit nepoznatim ljudima i pricat svoje probleme. Cak i sa nekim bivsim dobrim prijateljicama ostajem bez teksta. Ako nije rijec o ovom cudnom hladom proljecu ja nemam nista za reci. Nema takva prica smisla - jaj kazem - ona gleda i zao joj i idemo dalje. Ona je izasla da malo proseta, da cuje neki trac i ide kuci bez brige a ne da o meni misli. Pa zato vise i ne izlazimo....

[Paw]

gledaj,
posveti više vremena sebi - izgledu, kao što ti sunčica kaže "dotjeraj se i izađi vani". Mislim da te nedostaje samopouzdanja brdo, moraš prvo poraditi na sebi, a kasnije kada si svjesna sebe i na drugima. Ljudi lakše pristupaju osobama koje su vedre. Nemoj se uvrijediti, ali mislim da emocionalno misliš samo na sebe. Okreni se oko sebe, možda netko drugi želi tvoju pažnju, tvoje vrijeme, ali ti to ne vidiš.
Daj, pa nije sve tako crno.

[sunčica]

depresijatockakom kaže:

Pa ne znam se bas druzit s ljudima. Ne pretjerujem. Uvijek sam zatvorena u drustvu. Ali sto da im krenem pricat - ovo? Pobjeci ce i prije nego pocnemo. Ne znam kako se ljudi zblize. Nisam ni sa kim u svadji, niti u losim odnosima, ali ne mogu se otvorit nepoznatim ljudima i pricat svoje probleme. Cak i sa nekim bivsim dobrim prijateljicama ostajem bez teksta. Ako nije rijec o ovom cudnom hladom proljecu ja nemam nista za reci. Nema takva prica smisla - jaj kazem - ona gleda i zao joj i idemo dalje. Ona je izasla da malo proseta, da cuje neki trac i ide kuci bez brige a ne da o meni misli. Pa zato vise i ne izlazimo....

ovo je napisala atlantis na jednoj drugoj temi, meni se jako dopalo, pa je kvotam
--------------------------------------------------------------------------------
kad nam ponestane hrabrosti 'ukrademo' je malo od drugih... pa je kasnije vratimo kad njima usfali
-----------------------------------------------------------------------------------

pa ne možeš odmah grunut ljudima s problemima. Jesi nešto pročitala u časopisu, možda si čula neki vic, pitaj njih šta ima kod njih .... ako neka prija nije zainteresirana za tvoj problem, fala bogu, ima nas raznih, kad njoj bude bad nećeš ni ti nju slušati pa ste kvit

moraš malo pročeprkati sama po sebi i otkriti koje te stvari van posla zanimaju. Posao je važan dio života, ali nije sav život i ne smije to biti

i daj ne govori si stvari da si glupa i ostalo. da si stvarno glupa, ne bi to uopće kužila trust me

samo imaš glup period života. Jedan dan ćemo se tome smijati

[Clea]

kažeš da bi željela promijeniti svoj život...

počni prvo s jednom malom stvari...otiđi u kazalište, otiđi na neki sport, kupi novi CD, otiđi na kavu u grad, sjedni i čitaj novine...otiđi u park sama, sjedni na klupu, jedi sladoled, posmatraj ljude...kupi neki detalj za kuću, ofarbaj sobu u svoju omiljenu boju...

zamisli kako bi željela da tvoj idealni život izgleda...i onda napravi jednu stvar od toga što vidiš u svojoj glavi...

život se sastoji od sitnica, vjeruj mi da ti jedna sitnica koju napraviš može uljepšati život milijon puta više od sto nerealiziranih stvari u tvojoj glavi...

što se tiče prijatelja...nemoj nikada očekivati da će ti neko pomoći...ljudi ne vole slušati o tuđim problemima ako osjećaju da od njih nešto očekuješ...ne kažem da ne treba razgovarati o svojim problemima, ali za to treba naći trenutak...i nije jedina svrha prijtaeljstva da si olakšaš dušu...pokušavaj pričati o filmu koji si vidjela, o knjizi, o nekim drugim stvarima, koje nisu toliko intimne...nemoj biti emocionalna pijavica, trudi se više dati nego primiti...

ali najvažnije je da sebe pokreneš...nađi nešto što te veseli, i time se što češće bavi...ne bavi se crnim mislima, vrijeme se može puno ljepše iskoristiti...u krajnjem slučaju, budi sretna da imaš posao, kakav je da je...ne živiš da bi radila, nego radiš da bi preživjela...problem je u tebi, ne u poslu...moraš naći načina kako uživati u životu bez obzira na posao koji radiš...ako radiš ono što voliš, dobro, ako ne i ne možeš to promijeniti, nije kraj svijeta...naravno, dobro bi bilo da promijeniš posao ako te ovo ubija, ali ne vjerujem da je posao ono što te spriječava da uživaš u životu...razmisli o svim pozitivnim stavrima u svom životu, ima ih puno više nego si svjesna...zdrava si, imaš dvije ruke i dvije noge, sposobna si brinuti sama o sebi...već zbog toga bi trebala biti zahvalna...a vjerujem da ima još puno stvari s kojima bi mogla biti zadovoljna...

moraš pronaći uzrok svoje malodušnosti, ništa u životu nije besplatno, sve moraš zaslužiti, moraš uložiti truda i volje, a to mislim da ti nedostaje...nije dovoljno poželjeti stvari, treba i uložiti nešto emocija, nade i duše u sve to što želimo

[Leeloo]

Misli da patiš od socijalne anksioznosti.
Potraži malo na netu o tome i pročitaj.

Prolazila sam kroz ista stanja. Jednom sam slučajno naletjela na članak u o socijalnoj anksioznosti u nekom magazinu i prepoznala se. Znala sam kukati kako mi se ništa ne dešava, kako mi je život dosadan. Samosažaljevanje je JAKO OPASNO!

Imala sam i neke "vježbe" za to. Potražiću na backup-u.

To je stanje koje se lako "liječi".

U principu sve u samopuzdanju.

Mrzim suncan dan kad svi setaju a ja sam doma sama.

Šetaj i ti. Sjedni u neku od ljetnjih bašti, kupi novine, popij kafu...

[bigblue2010]

Svi su ti uglavnom dali dobre savjete. Ja cu ti predloziti nesto konkretno. Pocni se baviti nekim malo otkacenijim (tzv. ekstremnim) sportom. Nesto tipa free climbing, para-gliding, rafting, ili se upisi u skolu jedrenja. Tamo se obicno nadje ljudi koji su malo neobicni, cesto sutljivi i tak...mislim da bi se s njima dobro slozila. Osim toga, ne mora se pricati ni o cemu, osim mozda konkretno o tome sto radite, a takvi sportovi obicno traze puno koncentracije i ne stignes misliti o nicemu drugom.
Upozna se zanimljivih ljudi, mozda te ta aktivnost bas zaokupi, pa te odvede u neke jos zanimljive situacije.

P.S. Vjerujem da je od ona 4 epiteta u naslovu, samo onaj "sama" donekle istinit.

[illegale]

Ima neko ko ce te uciniti sretnom i smislenom. Naci ces ga kad budes rolala, a rolat ces jer je to dobra stvar za ciscenje misli od crnila.

[Nina-Zg]

Nisi mi uopce cudna. Sto vise u mnogocemu smo slicne. Svakako nisi jedina koja se, barem ponekad ,tako osjeca. To, sto to stanje kod tebe traje vec duze, bi mogao biti znak iscrpljenosti, mozda i depresije. Oprosti,nisam kvalificirana da o tome sudim.
Rekla bih da si vrlo inteligentna, iskrena (a ne hipokrit),zahtjevna, perfekcionista...
Sasvim je moguce da si okruzena ljudima koji te bas ne stimuliraju mnogo i o kojima nemas visoko misljenje pa se prepustas samoci koja te, nakon odredjenog vremena, uplasi i dovodi do stanja u kojem si sada. Ne brini. Nismo svi isti. Nemamo iste navike i iste potrebe za drustvom. Takva ti je priroda, pa sto? Potrudi se da ti slobodno vrijeme bude interesantnije, nakon sto se prvo posteno naspavas i odmoris.
Citaj, nauci nesto novo, otidji u kino, slusaj muziku, setaj ducanima i isprobavaj odjecu prije no sto kupis, dekoriraj si stan, isprobavaj recepte, budi dobrovoljac i pomazi nekome...
Ne dozvoli da vrijeme utjece na tebe. Meni su kisni dani barem toliko lijepi kao i suncani. Prihvati pozitivno ono sto ne mozes promijeniti.
Budi sretna jer nisi ovisna o nikome ali ... kad susretnes imalo interesantnu osobu ... dozvoli joj da ti se priblizi ... Ne sudi prestrogo i ne ocekuj previse. Nadji ljepotu u malim, svakodnevnim stvarima.
I budi strpljiva jer ponekad te sudbina moze prijatno iznenaditi i dovesti idealnog prijatelja na tvoj put ... Vjeruj mi, sve je moguce.

[shef Sale]

Potpisujem sve što je Nina-Zg rekla!

A i ostali savjeti i razmatranja iznad su i više nego dobri...
Ali da, najteže je uvijek učiniti prvi korak.
Učmalost je zajebana stvar...

[just Sandy]

Lijepi savjeti.
Dodala bih samo još nešto - možda bi trebala malo spustiti kriterije. Smanjiti očekivanja; od sebe i od drugih. Možda bi ti tada bilo lakše - pokrenuti se, promijeniti se, uklopiti se, zavoljeti se, prihvatiti se. I sve oko sebe. Jako ti to želim.

[xxGaladrielxx]

idealno mjesto na kojem mozes nauciti o otvaranju je upravo forum. svrljaj po razlicitim topicima, pronadji makar i jedan topic u kojem se prepoznajes i ubaci se. Ono kaj ti forum moze dati je komunikacija o ozbiljnim stvarima kroz zafrkanciju, ali i izbacivanje svakodnevnih frustracija samim time kaj ces nekom moc rec pasmater i to u lice a nebuju te banali dok ne spominjes njihovu mamu i siru obitelj
vidi kak to lijepo sljaka: Sandy, znas kaj? odi ti lijepo vrit

[just Sandy]

xxGaladrielxx kaže:
idealno mjesto na kojem mozes nauciti o otvaranju je upravo forum. svrljaj po razlicitim topicima, pronadji makar i jedan topic u kojem se prepoznajes i ubaci se. Ono kaj ti forum moze dati je komunikacija o ozbiljnim stvarima kroz zafrkanciju, ali i izbacivanje svakodnevnih frustracija samim time kaj ces nekom moc rec pasmater i to u lice a nebuju te banali dok ne spominjes njihovu mamu i siru obitelj
vidi kak to lijepo sljaka: Sandy, znas kaj? odi ti lijepo vrit

Jebemu miša, pa ovo je Galadriel skroz pametno napisala, 'ko bi se tome nadao... Fakat, ako se tu na Forumu ne otvoriš, ako ne nađeš poligon za druženje i zajebanciju i umovanje i svađu, onda... Ma nema šanse da ne.
Evo, da potvrdim Galine riječi, ne bum je banala jer mi nije spominjala mamu i širu obitelj.

[Vanjushka]

E jeste kokosi zene

Dajete curi savjete sta da radi i prilikom toga polazite od sebe. Nije to rjesenje, svako je svijet za sebe, kada zelis rijesiti neki problem ne polazis od posljedica vec od uzroka.

Djevojko, recimo da nisi zadovoljna svojim izgledom, pokusaj ga promijeniti. Ovo je samo pocetni primjer jer zene vrlo cesto svoju depresiju zasnivaju na izgledu. Ti najbolje znas sta tebe muci, sta je u biti uzrok takvog ponasanja, pokusaj pogledati u lice svog problema pa se suoci sa njim. Pronadji uzroke i rijesices pola problema. Drugu polovicu problema izgleda puno teze rijesiti jer ce biti potrebno suociti se sa problemom, ali to tako izgleda sa ove tacke gledista kad si na nuli. Kad budes na pola puta, sve ce ici samo svojim tokom. Pokusaj.

A tek kad shvatis koliko taj tvoj problem ima krakova, koliko je on metastazirao, tek ces onda posrtati. Iskreno, pred tobom je borba, ustvari ti se vec boris ali pogresnom taktikom. Ako zelis biti druga osoba, bice ti tesko, sto da se lazemo. Ali mozes uspjeti, samo ako budes znala sta uopce zelis.
Znas kako, postoje ljudi koji cak vole biti sto jadniji, neki (vecina) opet pocnu da se zavaravaju pa govore samo sebi "ajd, dobro je, bice bolje". Tako moze reci onaj kojem je sve do mora ravno, ne i onaj kome ta recenica predstavlja utjehu