Zatečeni na odsluženju JNA

[thomascat]

The Worm kaže:

činjenica je da je i Željko Šiljeg , član Hr generalskog zbora , dok je JNA uništavala Zadarsko zaleđe bio zap bataljona u Kninskom korpusu

Željko Šiljeg je '91 bio zapovjednik bataljona vojne policije u prištinskoj maršalki. Znam to jer sam tada bio tamo.

[The Worm]

thomascat kaže:

Željko Šiljeg je '91 bio zapovjednik bataljona vojne policije u prištinskoj maršalki. Znam to jer sam tada bio tamo.

do kada je Šiljeg bio u Prištini ? da li se sjećaš

[thomascat]

The Worm kaže:

do kada je Šiljeg bio u Prištini ? da li se sjećaš

ja sam otišao krajem Lipnja. Tada je još bio tamo. Dalje ne znam

[The Worm]

thomascat kaže:

ja sam otišao krajem Lipnja. Tada je još bio tamo. Dalje ne znam

u pravu si i ti i ja... pronaša sam, tčno bio je u Prištini , a početkom agresije na RH bio je u Kninu..inače Ratko Mladić mu je vjenčani kum ...

[franeb]

The Worm kaže:

u pravu si i ti i ja... pronaša sam, tčno bio je u Prištini , a početkom agresije na RH bio je u Kninu..inače Ratko Mladić mu je vjenčani kum ...

U Prištini je bio i izvjesni kapetan Šako, isto iz odjela vojne policije, ustvari PT voda.

[Pancho1]

Zna li netko što se događalo sa ročnicima JNA, nebitno kojoj naciji pripadali, sa područja BiH a koji su odlučili 1991. god. pobjeći iz vojske i predat se Hrvatskim vlastima? Budući da pravi, otvoreni rat u BiH poćinje tek u travnju 1992., BiH je u vrijeme njihovog bijega bila u sastavu SFRJ. Hrvatska vlast ih je uglavnom puštala doma, neki su ostali i priključili se ZNG ili policiji, ali kako su dočekani oni koji su se vratili doma? Jesu li ih hapsili, sudili za dezertiranje? Znali netko?

[dobrinja 92]

Pancho1 kaže:

Zna li netko što se događalo sa ročnicima JNA, nebitno kojoj naciji pripadali, sa područja BiH a koji su odlučili 1991. god. pobjeći iz vojske i predat se Hrvatskim vlastima? Budući da pravi, otvoreni rat u BiH poćinje tek u travnju 1992., BiH je u vrijeme njihovog bijega bila u sastavu SFRJ. Hrvatska vlast ih je uglavnom puštala doma, neki su ostali i priključili se ZNG ili policiji, ali kako su dočekani oni koji su se vratili doma? Jesu li ih hapsili, sudili za dezertiranje? Znali netko?

..u krugu meni poznatih,je momak 72 godiste uspio pobjeci tj.predati se Zengama kod Osijeka/Tenja..Krenuli su tada organizirano (od strane JNA)iz Smedereva-nisu znali gdje se ide i zavrsili na Tenji.Po njegovoj prici njih 4-5 dali hrv. ili musl.su odlucili pobjeci i predati se HV-u.Rekao je da su prosli kroz minsko polje i nasi su ih pohvatali,skroz korektno sa njima postupali,i ponudili da se prikljuce ZNG..
On se vratio kuci,tadasnja milicija ga je par puta trazila,toga se sjecam znam da su ga roditelji danima krili... govorili su da ga traze radi dezerterstva..uhvatili ga na srecu nisu,nakon par pokusaja su prestali vise dolaziti jer se i kod nas pocelo "kuhati".

[rosnatrava]

dobrinja 92 kaže:

..u krugu meni poznatih,je momak 72 godiste uspio pobjeci tj.predati se Zengama kod Osijeka/Tenja..Krenuli su tada organizirano (od strane JNA)iz Smedereva-nisu znali gdje se ide i zavrsili na Tenji.Po njegovoj prici njih 4-5 dali hrv. ili musl.su odlucili pobjeci i predati se HV-u.Rekao je da su prosli kroz minsko polje i nasi su ih pohvatali,skroz korektno sa njima postupali,i ponudili da se prikljuce ZNG..
On se vratio kuci,tadasnja milicija ga je par puta trazila,toga se sjecam znam da su ga roditelji danima krili... govorili su da ga traze radi dezerterstva..uhvatili ga na srecu nisu,nakon par pokusaja su prestali vise dolaziti jer se i kod nas pocelo "kuhati".

Je li sačuvao sve prste na ruci?

[dobrinja 92]

rosnatrava kaže:

Je li sačuvao sve prste na ruci?

Ne razumijem pitanje
Ziv i zdrav..nista mu nije bilo..

[rosnatrava]

dobrinja 92 kaže:

Ne razumijem pitanje
Ziv i zdrav..nista mu nije bilo..

Upoznao sam momka iz Dobrinje koji 2 prsta na ruci nije imao, bio u jna oko Vukovara. Ne znam kako se spasio osim da kapetan ih čuvao od četnika.

[dobrinja 92]

rosnatrava kaže:

Upoznao sam momka iz Dobrinje koji 2 prsta na ruci nije imao, bio u jna oko Vukovara. Ne znam kako se spasio osim da kapetan ih čuvao od četnika.

Nemogu povezati ko bi mogao biti..jednog znam sto nije imao jedan ili dva prsta ali taj je poginuo na pustari oko 24.05. a bio je i nesto stariji ja mislim 69 godiste..

[rosnatrava]

dobrinja 92 kaže:

Nemogu povezati ko bi mogao biti..jednog znam sto nije imao jedan ili dva prsta ali taj je poginuo na pustari oko 24.05. a bio je i nesto stariji ja mislim 69 godiste..

Ovaj nije poginu. Prste izgubio prije vojske. Propatio je oko Vukovara. Hladno i gladno bilo. Pitaj Dobrinjce, sigurno znaju

[zulualpha]

rosnatrava kaže:

Ovaj nije poginu. Prste izgubio prije vojske. Propatio je oko Vukovara. Hladno i gladno bilo. Pitaj Dobrinjce, sigurno znaju

Zanima me kako je bilo oko Vukovara. Ako je netko bio.

[rosnatrava]

zulualpha kaže:

Zanima me kako je bilo oko Vukovara. Ako je netko bio.

Nisam bio, ali po priči toga momka bilo je užasno. Plašili su se četnika, posebno Hrvati i Albanci. Četnici uvijek pjani pa bi provocirali jer regularna vojska nije, barem ovi, ne znam koji rod, nisu išli na prvu crtu. Sreća pa kapetan bio dobar i tjera četnike od njihovog tabora. Hrane malo pa repu po poljima često tražili. Njemu posebno teško jer Hrvat a u Vukovara imao rođaka, sin od strica

[zulualpha]

rosnatrava kaže:

Nisam bio, ali po priči toga momka bilo je užasno. Plašili su se četnika, posebno Hrvati i Albanci. Četnici uvijek pjani pa bi provocirali jer regularna vojska nije, barem ovi, ne znam koji rod, nisu išli na prvu crtu. Sreća pa kapetan bio dobar i tjera četnike od njihovog tabora. Hrane malo pa repu po poljima često tražili. Njemu posebno teško jer Hrvat a u Vukovara imao rođaka, sin od strica

OK, hvala. Sjeca li se u kojem mjestu je bio.

[rosnatrava]

zulualpha kaže:

OK, hvala. Sjeca li se u kojem mjestu je bio.

Godinama se miPosavci ne vidimo. Morao bih na fb ga potržiti

[zulualpha]

rosnatrava kaže:

Godinama se miPosavci ne vidimo. Morao bih na fb ga potržiti

Malo sam razgovarao sa Srbima koji su bili na tom podrucju. Oni su spominjali mlade vojnike. Spominjali su neku postrojbu koja je dosla iz BiH, mislim da su bili sa podrucja Tuzle. Sudjelovali su u borbama za Luzac. Dolazili su iz pravca Brsadina.

[FlopHouse]

bijelo@meso kaže:

Ja sam se 91. zatekao na razaraču "Split" odakle sam u 8.mjesecu 91.uspio pobjeći.Prije toga sam bio u Puli vojarna "Karlo Rojc".Jedno veće u 7.mjesecu su nas postrojili,jedne su odvajali za rat u Sloveniji a mene strpali u 2 sata ujutro na onu konzervu od broda,na titov "Galeb".Di ćeš šokca na brod,dobio sam morsku bolest čim sam ga ugledao.Krvavih 12 sati sam se vozio do Splita.Danas kad idem u Konzum i kad vidim onu konzervu,komadići tunjevine u ulju odmah se sjetim hebenog Galeba.Uglavnom htio sam reći kako su oficiri ili danas časnici hrvatske nacionalnosti odlazili sa broda a da ni jednom običnom mornaru Hrvatu a nije nas bilo puno,ništa nam nisu htjeli pomoći.Kada su svi hrvati oficiri i vojnici slovenci otišli ostalo nas par hrvata na milost i nemilost srba kojima su se pridružili i makedonci (valjda zato što su iste vjere ili kako oni to kažu veroispovesti) i udri po nama ustašama.Tukli su nas,vrijeđali,palili vatrom,pljuvali,na TV prikažu vijesti o hrvatskim izbjeglicama oni vade spolovila i natežu kožicu urlajući ubij,zakolji.Nas tri hrvata natjerali nas na koljena da ribamo tu našu brodsku spavaonu a oni uzeli 5-6 bočica likvija i špricaj po nama,pjevaju marš na drinu i urlaju,ovom jednom držali usta otvorena i sipali mu likvi a onda šlag na kraju cipelarenje.Uleti srpski major u spavaonu,rekoh evo spasa a on samo kaže "dečki tiše malo" i izađe van.Cijelo to vrijeme sam mislio kako ću zbrisati,otići u ZNG i onda im hebavati majku.Tako i bi 17.08.1991.I onda jednog dana u mojoj Slavoniji negdje na prvoj crti sa ponosnim ljutim zengama čujem vijest na radiju da je razarač "Split" pogođen i da pluta prema Crnoj gori.

Ovo je najporemecenije nešto što sam čuo

[FlopHouse]

940nw kaže:

Pozdrav svima!
Hvala vam što ste otvorili ovako tešku temu. Slažem se sa komentarom da su hrvatski ročnici na odsluženju u jna za vrijeme rata najveće žrtve na ovim prostorima jer sam i ja jedan od njih.Taman kad sam trebao početi živjeti i raditi poslije škole stigao mi je poziv u jna u rujnu 1990.Nisam se uopće odazvao pa mi je došao novi poziv u prosincu 1990. uz prijetnju privođenja i zatvaranja.Kad sam se obratio za pomoć u tadašnjem uredu za obranu (gdje su mahom radili hrvati) rekli su mi da smo mi zadnja generacija Hrvata koja mora ići na odsluženje vojnog roka po tadašnjoj jugi i da mi uopće ne može pomoći.Taj isti lik koji me je poslao u jna radio je na istom ili sličnom mjestu i za vrijeme rata.
Dopao me Beograd jna- vojna policija i otišao sam jer je tada bilo mirno stanje i nije bilo nekih većih naznaka o ratu. Međutim desilo se što se desilo u Hrvatskoj je izbio rat i možete samo zamisliti kako je bilo nama Hrvatima (u vojarni nas je bilo tristotinjak). Ja se nisam mogao pomiriti sa time da idem rušiti Vukovar i ostale hrv. gradove i sa svojim kolegom sam se odlučio za bijeg preko žice negdje u kolovozu 1991.god. što je tada bilo jako opasno ali nismo razmišljali o tome, već samo da se rješimo četnika i rezervista koji su počeli tada pristizati u vojarnu.
U bijegu smo uhvaćeni na granici sa Crnom gorom i Hrvatskom. Crnogorska policija nas je uhitila i predala u vojarnu Kumbor. Tada su počela maltretiranja, batinanja psihofizička zlostavljanja, dok nisu po nas i još desetak došli iz vojne policije iz Beograda.Dok sam bio u Kumboru nisu nam dali ništa jesti ni piti nekoliko dana, nisu nam dozvoljavali da vršimo nuždu, ono malo sto bi dobili hrane sve bi nam ispljucali sa izbljuvcima tako da ništa nisam htio jesti, a koga bi pustili da vrši nuždu dobio bi masne batine. No glavnina torture je bila kad su mene i kolegu dovezli natrag u vojarnu u Beograd odakle smo pobjegli. Odmah su nam spremili "odbor za doček" špalir vojnih policajaca i četnika koji su nas mlatili čime su stigli.Tu se tada oformio vojni zatvor (čitaj logor) za Hrvate koji su uhvaćeni u bijegu ili su im bili sumnjivi, a ostale Hrvate koji su odbili ići na Vukovar zatvorili su u 3 spavaonice izolirano od nas.U tom logoru bilo nas je tridesetak "najokorjelih ustaša".Upravitelj logora bio je "hrvat" IGOR JURIĆ iz Bosanskog ili Slavonskog BRODA.
Ovaj izrod je zajedno sa rezervistima i četnicima prednjačio u batinanju i psihičkom i fizičkom maltretiranju nas " ustaša".
Sjećam se bio je gadan i neki HASANBAŠIĆ MENSUD, taj nas je mlatio uz narodnjake pa smo morali i pjevati dok su vadili dušu iz nas.Hrane je bilo malo ili ništa jer su vršili nuždu u nju pa nam se gadilo.Bili smo pravi logoraši, po danu smo morali sve što radimo raditi pod štopericom pa ako ne uspiješ slijede batine,ako moraš ići na wc jedva su čekali dvije minute za veliku nuždu dvadeset sekundi za malu a onda batine.Jednom su nas ukrcali u kamion nas desetak i sa automatskim puškama nas odvezli zavezanih očiju u neku šumu i vodnik Jurić nam je rekao da nas vode na strijeljanje. Hvala bogu od toga nije bilo ništa ali možete misliti kako nam je bilo pozdravili smo se sa životima.Noći su nam bile najgore morali bi u stavu mirno čekati jutro i razmišljati o svojim" pogreškama" uz stalne posjete rezervista i pijanih četnika koji su dolazili sa bojišta u Vukovaru istresti svoje neuspjehe tada po nama.
Negdje u listopadu 1991. god. vodnik Jurić(koji se grebao za veći čin u jna ) nam je organizirao lažno suđenje navodno da sam ja i nas još petorica pripremali izvršiti atentat na nekog generala jna. Taj dan nam je bio najgori, ulazili bi jedan za drugim svakih sat vremena koliko bi trajalo ispitivanje.Iz te prostorije bi se čuli jauci, krika i zapomaganje uz narodnu muziku pravi pakao svi bi izlazili krvavi i puni plavih modrica. Svih su nas natjerali da napišemo lažne izjave o sudjelovanju u pripremanju atentata što smo morali napraviti uz prijetnje smrću.Od tog momenta tretman u logoru prema nama bio je još gori.Jednog dana na prozivci mi je ozbiljno pozlilo i pao sam u nesvijest od iscrljepnosti i jada a vodnik Jurić Igor me nastavio tući misleći da se foliram(sto su mi poslije rekli zatvorenici).Tek kad je vidio da je situacija ozbiljna i da mi ide pjena na usta odvezli su me u bolnicu VMA u Beogradu. Morao je to napraviti jer se najavljivala posjeta Crvenog križa.
Kad sam se probudio u bolnici odmah sam primijetio jednog vojnog policajca sa automatom koji me čuvao.Tu su se prema meni ponašali donekle korektno iako su ubrizgavali u mene putem inekcija sve i svašta. U toj bolnici ostao sam desetak dana pored mene je ležao bradata spodoba koja je pričala da je negdje u slavoniji automatom pokosio cijelu jednu hrvatsku obitelj.Dok sam ja ovo sve proživljavao moja sira obitelj se zauzela da me izbavi iz ovog pakla.
Navodno je jedan srpski general jna urigirao da me se pusti na slobodu kao privremeno nesposobnog za služenje u jna sto sam zapravo i bio. Otac je došao po mene i pušten sam negdje u prosincu 1991. god.Kući sam došao 35 kg lakši. I dan danas ne mogu živjeti bez tableta jer imam ozbiljnu psihosomatsku bolest vezanu uz dane provedene u tom kazamatu.

Ovo mi je zapravo najodvratnije od svega, gdje živi ovaj Jurić? U Hrvatskoj kladim se?
Ovo oko bradate spodobe četničke ne želim ni komentirati.

Žao mi je zbog vaše sudbine i nadam se da ste u redu nakon svih ovih godina...