Zbogom

[Chelated]

Pišem ovaj post zato što ne znam gdje drugdje napisati ovo oproštajno pismo. Nemam obitelji, prijatelja, živim sam, tako da je ovo jedino mjesto na kojem se mogu nadati da će netko pročitati neke od zadnjih stvari koje sam imao na umu.

Odlučio sam si oduzeti život. Napokon sam shvatio što uistinu znači ne imati razlog za nastavljanjem s životom. Sve što učinim me psihički uništi, svaka akcija koju napravim ima reakciju u obliku nekakve nepremostive tuge. Što god vidim ili proživim, u meni izaziva nekakav očaj. Shvatio sam da je jedini način da se ovoga riješim, da ne provodim dane pitajući se zašto mi se to događa, da to napokon i završim.

Vjerojatno, a skoro i sigurno, za mene nema pomoći ili drugog izlaza. Moglo bi se reći da je život pobijedio, ali mi je svejedno. Napokon ću poduzeti nešto.

Smislio sam način koji će osigurati da nitko ne nađe moje tijelo, a pošto nitko neće primijetiti da me nema, bar neću biti u vijestima i biti posmrtno izložen onome s čim sam se borio cijeli život.

Nadam se da će barem par osoba pročitati ovo, te da moje zadnje riječi neće proći neviđeno, u istom tonu kao i ostatak mog života.

S ovime vas pozdravljam. Zbogom.