Ne mogu se zaljubiti

[iz splita]

blago ti se...nauci i mene kako

[suhi13]

EmiliaK kaže:

Upravo je to ono sto ja osjecam jer ja ne zelim da se zaljubim. Zelim da volim i da budem voljena ali ne da lebdim nad onim osjecajima zaljubljenosti. ( a mene bas taj osjecaj jako brzo ponese) Cesto radim sve da osjetim sto vecu ispunjenost a sto manju zaljubljenost jer kad sam zaljubljena pristajem na puno toga pa se onda pokajem. ( stvari koje su meni bitne stavim u drugi plan)

ps..pristacu da se zaljubim tek kad ostvarim sve ono sto sam oduvjek zeljela. ( fali mi onaj zeleni smajic)

Ma cekaj malo voljela bi ali se nebi zaljubila

[Zorée]

pa bolje i da ne može, nego da nije u stanju održati osjećaj.

[drawn]

Ja sam oduvijek mislila da se ne mogu zaljubiti, no ne tako davno samo saznala da ipak mogu, ali u totalno nedostižnu osobu. I naravno, tako sam naučila da ne samo da se mogu zatelebati ko tele, već da mogu i jako patiti zbog toga (to me nažalost još uvijek drži i htjela bih se odljubiti, ali ne znam kako ).

Izgleda da tako ja sabotiram samu sebe kao i u svemu ostalom u životu. Jednostavno ne znam drukčije i to je očito moj maximum. Voljela nikog još uvijek nisam, a bojim se da ni neću jer bi za to prvo trebala voljeti samu sebe.

[Nevera]

iman i ja ovaj problem,zapravo u vezama bilo koje vrte previše parin da me nije briga i da mi je sve ravno (a zapravo neman pojma izrazit osjecaje i to) i tako potiran sve od sebe
bižin ili potiran prije nego šta se zaljubin u nekoga doslovno

[Zorée]

drawn kaže:

Ja sam oduvijek mislila da se ne mogu zaljubiti, no ne tako davno samo saznala da ipak mogu, ali u totalno nedostižnu osobu. I naravno, tako sam naučila da ne samo da se mogu zatelebati ko tele, već da mogu i jako patiti zbog toga (to me nažalost još uvijek drži i htjela bih se odljubiti, ali ne znam kako ).

Izgleda da tako ja sabotiram samu sebe kao i u svemu ostalom u životu. Jednostavno ne znam drukčije i to je očito moj maximum. Voljela nikog još uvijek nisam, a bojim se da ni neću jer bi za to prvo trebala voljeti samu sebe.

Ja imam fobiju od zblizavanja vise. Majke mi. Osjecaj traje kratko a down predugo

U vecini slucajeva uspijem pobjeci. Zajebe me ono sto ne uspijem

[GeoGeo]

Imam 20 godina,još malo pa 21,"muškarac"..Izgledam možda malo bolje od prosjeka ,iako to nije ni toliko bitno za ovaj problem.Želim reći da dejtova imam,kontakta sa ženama imam,ali ne mogu osjetiti nešto više niti sa jednom. Iskreno to me sada već i brine jer mi se izlasci gade i zaista bih najviše volio ući u neku ozbiljniju vezu..

Ja za sebe smatram da imam strah od vezivanja,ali ne znam kako ga se riješit. Uglavnom to izgleda tako da mi se cura svidi fizički,odemo na dejt,bude gotovo uvijek ugodno s obje strane.Nakon prvog dejta počinjem im tražit mane,više mi ne paše ovo pa mi ne paše ono i to su redovito neke gluposti.Tako da to završi tako da ja s vremenom ohladim i prekinem komunikaciju.. Evo zaista bi mi dobro došao neki savjet,mišljenje..Ne bi ovdje pisao da mi nije došlo na vrh glave,ali ne znam kako protiv toga?!

Ps. Da ne ispadne da baš uvijek nakon prvog dejta prekinem sve,prije 2 godine sam se trudio mjesec, skoro dva,praktički sam ušao u vezu s curom u nadi da ću se zaljubit. Ali na kraju sam vidio da ništa od toga te sam ju samo povrijedio..

Imao sam jedan događaj u životu koji me značajno promjenio. U osnovnoj i u srednjoj do 16 godine sam bio "zaljubljiv" ,osjećao bi leptiriće,sreću itd. U drugom srednje jako mi se svidjela jedna cura,ali to je završilo nesretno po mene te me taj događaj značajno promjenio..Nakon toga odlučio sam prestati sa nekakvim romantičnim maštanjima te sam cijelo ljeto sa 2. na 3. razred izlazio,čitao knjige o zavođenju žena i stvarno se u tom periodu promjenio...(Slažem se da su to uglavnom gluposti,ali meni su u toj dobi pomogle).

Međutim meni je to sve istinski dosadilo i htio bi probudit u sebi opet malo onog starog,zaljubljivog,romantičnog čovjeka. Međutim ne mogu,zadnji put sam se zaljubio prije gotovo 5 godina..

[peacemaker1977]

GeoGeo kaže:

Imam 20 godina,još malo pa 21,"muškarac"..Izgledam možda malo bolje od prosjeka ,iako to nije ni toliko bitno za ovaj problem.Želim reći da dejtova imam,kontakta sa ženama imam,ali ne mogu osjetiti nešto više niti sa jednom. Iskreno to me sada već i brine jer mi se izlasci gade i zaista bih najviše volio ući u neku ozbiljniju vezu..

Ja za sebe smatram da imam strah od vezivanja,ali ne znam kako ga se riješit. Uglavnom to izgleda tako da mi se cura svidi fizički,odemo na dejt,bude gotovo uvijek ugodno s obje strane.Nakon prvog dejta počinjem im tražit mane,više mi ne paše ovo pa mi ne paše ono i to su redovito neke gluposti.Tako da to završi tako da ja s vremenom ohladim i prekinem komunikaciju.. Evo zaista bi mi dobro došao neki savjet,mišljenje..Ne bi ovdje pisao da mi nije došlo na vrh glave,ali ne znam kako protiv toga?!

Ps. Da ne ispadne da baš uvijek nakon prvog dejta prekinem sve,prije 2 godine sam se trudio mjesec, skoro dva,praktički sam ušao u vezu s curom u nadi da ću se zaljubit. Ali na kraju sam vidio da ništa od toga te sam ju samo povrijedio..

Imao sam jedan događaj u životu koji me značajno promjenio. U osnovnoj i u srednjoj do 16 godine sam bio "zaljubljiv" ,osjećao bi leptiriće,sreću itd. U drugom srednje jako mi se svidjela jedna cura,ali to je završilo nesretno po mene te me taj događaj značajno promjenio..Nakon toga odlučio sam prestati sa nekakvim romantičnim maštanjima te sam cijelo ljeto sa 2. na 3. razred izlazio,čitao knjige o zavođenju žena i stvarno se u tom periodu promjenio...(Slažem se da su to uglavnom gluposti,ali meni su u toj dobi pomogle).

Međutim meni je to sve istinski dosadilo i htio bi probudit u sebi opet malo onog starog,zaljubljivog,romantičnog čovjeka. Međutim ne mogu,zadnji put sam se zaljubio prije gotovo 5 godina..

Nisi jedini. Sve mi se čini da je to posta trend. Eto ja nisam jedan ot tih. Ja sam ajmo reć zaljubljive prirode. Jedino šta ti mogu kazat ili ajmo reć da te mogu savjetovat jer sam ipak nešto stariji od tebe. Prepusti se. Ne gledaj i ne slušaj okolo. Pusti nek te srce vodi. Iz svoje voljene izvlači ono najbolje. Ne gledaj sitnice koje će sa vremenom postat velike i ozbiljne smetnje. Trudi se oko svoje voljene. nek svaki dan bude Valentinovo. Veseli se svakoj poruci ka da je prva. Svakom pozivu ka da je jedan i jedini. Daj sve od sebe. Zanemari ne znam koji kil viška ili koji kil manjka jer se sve da popravit. N egledaj šta ima. Jel ima novca, kuću ,stan.... Ne gledaj njen status(razvedena, ima li dice...) Uistinu gledaj osobu unutra. Budi iskren. Kad kažeš da je voliš to ozbiljno moraš mislit. Kad kažeš da ti fali to moraš iz srca reć. Posveti se toj osobi. Nek ti bude jedna i jedina. Nek bude tvoj centar svita. Jer samo je to bitno. Čuvaj je i brini se o njoj. Misli na nju . kad je ljubiš nek to bude ka zadnji put u životu. Ljubav je osjetljiva stvar al uvik se na kraju isplati. Samo se pusti i prepusti.

[jelich]

Da li se dotična autorica teme u međuvremenu zaljubila

[Brutalis]

GeoGeo kaže:

Imam 20 godina,još malo pa 21,"muškarac"..Izgledam možda malo bolje od prosjeka ,iako to nije ni toliko bitno za ovaj problem.Želim reći da dejtova imam,kontakta sa ženama imam,ali ne mogu osjetiti nešto više niti sa jednom. Iskreno to me sada već i brine jer mi se izlasci gade i zaista bih najviše volio ući u neku ozbiljniju vezu..

Ja za sebe smatram da imam strah od vezivanja,ali ne znam kako ga se riješit. Uglavnom to izgleda tako da mi se cura svidi fizički,odemo na dejt,bude gotovo uvijek ugodno s obje strane.Nakon prvog dejta počinjem im tražit mane,više mi ne paše ovo pa mi ne paše ono i to su redovito neke gluposti.Tako da to završi tako da ja s vremenom ohladim i prekinem komunikaciju.. Evo zaista bi mi dobro došao neki savjet,mišljenje..Ne bi ovdje pisao da mi nije došlo na vrh glave,ali ne znam kako protiv toga?!

Ps. Da ne ispadne da baš uvijek nakon prvog dejta prekinem sve,prije 2 godine sam se trudio mjesec, skoro dva,praktički sam ušao u vezu s curom u nadi da ću se zaljubit. Ali na kraju sam vidio da ništa od toga te sam ju samo povrijedio..

Imao sam jedan događaj u životu koji me značajno promjenio. U osnovnoj i u srednjoj do 16 godine sam bio "zaljubljiv" ,osjećao bi leptiriće,sreću itd. U drugom srednje jako mi se svidjela jedna cura,ali to je završilo nesretno po mene te me taj događaj značajno promjenio..Nakon toga odlučio sam prestati sa nekakvim romantičnim maštanjima te sam cijelo ljeto sa 2. na 3. razred izlazio,čitao knjige o zavođenju žena i stvarno se u tom periodu promjenio...(Slažem se da su to uglavnom gluposti,ali meni su u toj dobi pomogle).

Međutim meni je to sve istinski dosadilo i htio bi probudit u sebi opet malo onog starog,zaljubljivog,romantičnog čovjeka. Međutim ne mogu,zadnji put sam se zaljubio prije gotovo 5 godina..

ja prije 6 Od onda ništa... Barem me nitko ne može povrijediti, nitko nema moje osječaje u rukama.

[Awakening]

Sorry nisam čitala cijelu temu...

DearP kaže:

Radi se o tome da sam odrasla s 3 mlađe sestre i tatom. Znači, vjerojatno sam nešto ranije ''odrasla'' zbog okolnosti (tata je putovao, a ja sam se brinula za njih cijelo djetinjstvo praktički). Vjerojatno sam se zbog tog i zatvorila (iako ne na van), blokirala osjećaje i postala dosta čvrsta. A sada ne mogu naći nekoga tko će me se dojmiti kao čvršći. Ili kao netko tko bi mene učinio manje hladnom? Ovo je bilo samo razmišljanje na glas. I sama još uvijek žvačem sve skupa.

Možda se u ovome krije odgovor. Možda ta djevojčica u tebi koja je bila prisiljena prerano odrasti ozbiljnu vezu vidi kao znak da je vrijeme za brak i potomstvo i boji se da se isto ne dogodi i tvojoj kćeri te opstruira svaku vezu odmah nakon "neozbiljne" faze?

[Sillenthill]

Zorée kaže:

Ja imam fobiju od zblizavanja vise. Majke mi. Osjecaj traje kratko a down predugo

U vecini slucajeva uspijem pobjeci. Zajebe me ono sto ne uspijem

Kod mene samo vrijedi za zbližavanje s ženama. Jedino kad osjetim zanos zaljubljivanja je kad se napijem. Nakon toga kalkuliranje i mindgames. Ne, nešto nije u redu s njom. A-a ne štima nešto. Vrlo vjerojatno će kratko trajati. Zašto bi se uopće upuštao u nešto tako krhko i nesigurno. Bježi i ne okreći se. Ne treba ti to.

[aniston]

ljetopisac kaže:

ajde, prepoznao sam se u ovoj temi pa cu pokusati malo i ja razmisljati na glas...

i ja imam problema s ostvarivanjem duboke emotivne veze... iako mogu reci da je problem prije svega u meni, jer si ja ne dopustam toliko popustanja kontrole a da bi se ista uopce moglo dogoditi. osjecaji se moraju razviti, i tu ne mozemo puno utjecati. ali uvijek se mozemo postaviti na takav nacin da svaku klicu osjecaja koja se pojavi odmah zatucemo iz nekih osobnih problema, strahova, nerealnih ocekivanja...

sto zapravo uopce zelimo? o kakvoj vezi sanjamo? i najvaznije - zasto?

je li rijec o tome da se bojimo izgubiti kontrolu? ali ako ne vjerujemo drugoj osobi, onda je veza vec unaprijed osudjena na propast.

je li rijec o tome da se bojimo da bi veza mogla lose zavrsiti? a sto ako dobro zavrsi? ali mi vec unaprijed sve napravimo kako ona ne bi uspjela...

je li rijec o tome da u vezu ulazimo s figom u dzepu? onak, probat cu pa cu vidjeti koliko mi to odgovara? ali onda unaprijed znamo da nismo spremni poduzeti sve sto treba kako bi veza uspjela.

ili je mozda rijec o tome da imamo nerealna ocekivanja stvorena na temelju medijske slike o vezama i kako bi one trebale izgledati? danas je sve puno pornografije koju smo toliko prihvatili kao main stream da nam ju je tesko i prepoznati. pornografija za muske koja im daje nerealna ocekivanja o zenama, i pornografija za zene koja im daje nerealna ocekivanja o muskarcima (da, govorim o ljubavnim romanima )... i novine koje su pune clanaka i tome 'kako imati bolji seks' ali nista ne govore o dubokim, stvarnim osjecajima.

a mozda je problem u tome sto smo uzore sretnoga zivota prestali traziti u svojoj sredini i poceli sanjati neki komercijalni san o savrsenoj vezi u kojoj nema problema. ima li u nasoj blizini sretnih obitelji? sretnih parova koji su skupa citav zivot i sretni su i emotivno ispunjeni? iako se ponekad posvadjaju? zasto njih ne uzimamo za primjer? jer su nam njihovi zivoti previse prozaicni? jer im fali glamura? jer su svoje zivote posvetili necemu cega se mi bojimo? jer su nasli hrabrosti uopce posvetiti svoje zivote necemu sto ce zahtijevati odricanje i zrtve i muku prije nego li da rezultate?

znam za svoje probleme i nekako se nosim s njima... ali moram priznati da se stalno moram boriti s vlastitim vrazima koji mi sjede za vratom i sapcu, 'pazi, opet ces biti povrijedjen' i 'ne radi to, moglo bi lose zavrsiti'...

Mislim da su svakko najvise u pitanju nerealna ocekivanja.

[jelich]

aniston kaže:

Mislim da su svakko najvise u pitanju nerealna ocekivanja.

što se mene tiće tu su i negativna iskustva, kad se neko opeće i na hlano puše, a i godine su u pitanju

drukčije sam se zaljubljivala u srednjoj, sad se nekako teže zaljubljujem skoro nikako.

Mislim da kronično ne vjerujem ljudima a i teško se mogu opustiti, kod mene neko mora proći sito i rešeto da mu vjerujem, al to je sve i zbog prijašnjih iskustava.

Po meni netrebaju se forsirati takve stvari, a mnogi forsiraju i mislim da se baš zbog toga nemogu zaljubiti ili povezati s nekim