Čekam... čekam pa nikak da dočekam.... OK... Kad ti meni ne želiš dati primjer kontradikcije, evo tebi nekoliko primjera da se nikako ne možeš riješiti pojma postojanja na kakvog si navikla.
Quote:
Isto kao sto egzistentnost boga nije evidentna tako ne postoji opservativni surogat po kojem cemo dokazati nepostojanje boga.
|
Balavac nikako ne bi raspravljao o egzistentnosti boga jer on zna samo za egzistentnost različitih modela različitih bogova.
Za njega rasprava o "postojanju" uopće nema smisla jer "postojanje" je za njega iskustvo sâmo koje se manifestira tu i sad. On može raspravljati o različitostima tih modela, o njihovim specifičnostima, ali u njegovu je svijetu besmisleno raspravljati o "postojanju" kao kvaliteti koju pridajemo elementima modela, jer on to ne čini zbog načina na koji shvaća pojam "postojanja". Tô činimo mi zbog načina na koji mi shvaćamo pojam postojanja.
Quote:
Agnosticki stav da je postojanje i nepostojanje boga nedokazivo je baziran na opservaciji da niti ima niti nema dokaza da bog postoji
|
That's true. Ali to kaže agnostik koji shvaća termin "postojanje" na način kao što ga shvaća i teist. Teist vjeruje da bog
sigurno "postoji", a agnostik prihvaća
mogućnost da bog "postoji". Oba shvaćaju "postojanje" posve ekvivalentno. Kad bi se agnostik našao na "unakrsnom ispitivanju" kod balavca, ovaj bi ga upitao da mu razjasni što on misli pod "postojanjem".
Ispitivanje bi moglo teći ovako:
Balavac: Što je za Vas postojanje?
Agnostik:
Balavac: Molim odgovorite na pitanje.
Agnostik: Pa kakvo je to pitanje? Zna se što je postojanje, ne?
Teist (agnostikov odvjetnik): Prigovor! Nepotrebno. Svi znaju što je postojanje.
Balavac: Želim dokazati nekonzistentnost u optuženikovoj priči.
Sudac: Odbija se (teist:
)
Balavac: Ja ne znam i molim Vas da mi pojasnite što Vi podrazumijevate pod "postojanjem".
Agnostik: Paaaa... Vi postojite, npr.
Balavac: Zašto?
Publika u sudnici:
Agnostik: Pa eto... vidim Vas, čujem Vas... mučite me svojim glupim pitanjima...
Publika:
Balavac: Da li postoji i Vaša mama?
Teist: Prigovor! Vaša Visosti, molim Vas, ovo je mučenje...
Balavac: Vaša Visosti, želim pokazati da optuženi koristi isti pojam za opisivanje dviju različitih kvaliteta.
Sudac: Odbija se, ali pazite se Balavče, nadam se da sve ovo vodi nečemu! Optuženi, odgovorite na pitanje!
Agnostik: Moja mama? Pa kako ne bi postojala!? Jučer ste je i sami ispitivali i sjedila je baš ovdje ispred Vas gdje i ja sada sjedim.
Balavac: Ali sada je nema ovdje. Sada ste Vi ispred mene. Kako znate da Vaša mama postoji?
Agnostik: Pa ja postojim, ne? Netko me morao i roditi, ne?
Publika:
LOL
Balavac: Molim Vas dokažite mi da Vaša mama postoji.
Agnostik: Dovest ću je ako baš želite.
Balavac: Ja želim da mi dokažete da ona postoji sad, baš sad!
Agnostik: Evo Vam njene slike (vadi sliku iz novčanika). Ovaj desno sam ja dok sam bio klinac.
Balavac: Ovo je slika. Takvih slika Vi nosite puno sa sobom, zar ne?
Agnostik: Mislite u glavi? Pa da... To su sjećanja na moju majku...
Balavac: Aha... U glavi! Drugim riječima, postoji nešto što Vi nosite u sebi, neke slike, doživljaji, osjećaji... sve vezano za ono što Vi zovete majkom. Ali da li Vaša majka "postoji" kao što, recimo, ja postojim?
Agnostik: Pa naravno.
Balavac: Vi je vidite sada?
Agnostik: Pa ne, rekao sam da...
Balavac: Čujete li je?
Agnostik: Ne, ali...
Balavac: Muči li Vas ona sada glupim pitanjima kao i ja?
Agnostik:
Publika:
Balavac: Pa kako možete reći da ona postoji kao i ja kad je ne vidite i ne čujete, a rekli ste da mene vidite i čujete.
Agnostik: Pa mislim... ali ona sada kuha ručak koji će mi poslije donijeti...
Balavac: Ali Vi to ne znate. Vi samo imate u svojoj svijesti sliku majke koja kuha ručak. To je sve. Postoji ta slika. Postojim ja. Postoji sudac i ovi ljudi ovdje. To je sve što Vi možete reći da postoji. Kad kažete da Vaša mama postoji, Vi zapravo mislite na doživljaj neke osobe koju Vi zovete majkom i koji vas ispuni milinom i ljubavlju kad govorite o njoj. Taj doživljaj postoji. Ali ta osoba, eee to je već nešto drugo. Pitam Vas: postoji li Vaša majka?
(Tajac. Jedna osoba iz publike se ustaje sa svoje sjedalice.)
Sudac: Molim Vas sjednite dok traje suđenje.
Osoba: Ja moram izaći.
Sudac: Bolesni ste?
Osoba: Idem vidjeti što je s mojom mamom!
Sudac: Sjednite! A Vi odgovorite na pitanje!
Agnostik: Pa ja... ovaj... ja ne mogu biti stoposto siguran da postoji... mislim... ona je moja mama, ali već je stara i ovaj... ma kužite što Vam želim reći... ali sam gotovo siguran da ona sad postoji... mislim... da mi kuha ručak...
Balavac: Čekajte... Vi ste sada upotrijebili pojam: "gotovo siguran da nešto postoji". To je različito od postoji, bez obzira što ste koristili i riječ postoji kod njegove deskripcije. Idemo analizirati što ste Vi točno mislili kad ste to rekli. Ostavimo Vašu majku. Ali prije nego nastavimo, eto nazvat ću je da Vam bude lakše. (Uzima mobitel i bira broj) Halo!? Gospođa Agnostik? (Stanka. Smiješi se.) Ma ništa, samo Vi nastavite kuhati. Do viđenja. (Obraća se optuženom.) Nastavimo. Kad kažete da ste "sigurni" Vi zapravo mislite da je nešto moguće s vrlo velikom vjerojatnošću. Zar ne?
Agnostik: Da.
Balavac: A kad kažete da je nešto moguće, Vi zapravo smatrate da to "nešto" što postoji u Vašoj svijesti zapravo ima nekakav, kako da kažem... potencijal da se ostvari, shvaćate me, zar ne?
Agnostik: Pa da, slažem se.
Balavac: Eh... krasno da se slažete. Znači, kad kažete da je nešto "gotovo sigurno", onda u stvari kažete da to "nešto" što postoji u Vašoj svijesti ima velik potencijal realizacije, tj da se model u Vašem umu može poklopiti s onim što ćutite, vidite, pipate... ne znam što još... ili jednom rječju s onim što doživljavate toga trena. Ali to "nešto" de facto još "ne postoji" sve do trenutka realizacije, ne?
Agnostik: Pa da.. ali ja sam "gotovo siguran da to nešto postoji" i....
Balavac: A a a a a (niz kratkih a u smislu negacije)... učinite mi uslugu.. kad ste se već složili samnom da fraza "gotovo siguran da nešto postoji" zapravo znači "imati visok potencijal realizacije" onda je molim Vas upotrebljavajte, tek toliko da je ne bismo miješali sa pojmom opstojnosti.
Agnostik: U redu, "nešto", dakle, "ima visok stupanj realizacije", ali ja pri tome...
Balavac: Oprostite, a gdje postoji to "nešto"?
Agnostik: Pa u mom umu.
Balavac: Hvala Vam što ste priznali krivnju! Nemam više pitanja.
Pojam "postoji", onako kako ga shvaća balavac, ne zahtijeva dokaz. Odnosno, "postojanje" je samo sebi dokaz ili: dokaz i postojanje su ekvivalentne senzacije. Tu prestaje filozofija i počinje metafizika. Nema pomoći. Beskrajni ocean metafizike uvijek počinje na rubovima logički konzistentnih sustava.
Quote:
… ne vidim nista empirijsko u ateizmu nego dogmaticnost istovjetnu teizmu…
|
U smislu pojma egzistencije kakvog nam nudi zapadna filozofija, agnostička je premisa nedvojbeno rafiniranija i logična, za razliku od ateističke. Ali ateist može svašta predmnijevati kad kaže: "Ne postoji bog." Ta je izjava dogmatska samo ako prihvatimo da je postojanje kvaliteta neovisna o nama samima. Ako pak prihvaćamo da je postojanje relacija između subjekta i objekta, (ili preklapanje modela i iskustva, ili realizacija modela), onda je ta izjava savršeno logična za subjekt koji tu relaciju ne uspostavlja. Posve shvaćam da je ovo teško shvatljivo jer je pojam "postojati" tako duboko ukorijenjen u našu podsvijest da ga je teško redefinirati i tu redefiniciju "osjetiti" dovoljno snažno da se počinju graditi sustavi koji počivaju na njoj. Mehanizmi našeg uma neprestance nas vuku na stare staze.
Mogao bih još, no sada je kasno i moram pajkiti. Pa paaa my Blue Eyed Angel...