Depresija, nezadovoljstvo i samopomoć ka istome ?

[devaa]

Gusi me ovo mjesto, ovi ljudi oko mene, ovaj zivot. Koliko god se trudim oko sebe, biti pozitivan, napredovat kao osoba, nezadovoljstvo me pojede svakim novim danim u nekom drugom segmentu zivota, ne mogu sakriti to lazno zadovoljstvo i pretvarati se da sam sretan kad nisam. Ne nalazim nacine da si pomognem u savjetima koje ponekad na forumu ovdje drugima savjetujem. Cak se i pitam dali kroz te "savjete" koje dijelim sam sebe lazem da bi se drugi osjecali bolje. Jer ih ocito znam izreci, ali ne i implicirati u djela, ponekad se zaista pitam dali zivot pise mene, umjesto ja zivot.

Posao dobro placen vise nego dobro za drzavu u kojoj zivimo, fax se svodi prema kraju, drustven zivot malen, ali bogat ljudima bogatih osobina.
Odbijaju me ocekivanja koja ljudi namecu na mene u poslu, doma, u drustvu... Vezano za stvari na poslu, vezano za sam fax.. Znam da mi zele dobro, ali ne mogu vise to podnijeti gusi me to sve, sam od sebe zelim pobjeci negdje gdje me nitko ne zna, gdje ja nikog ne znam da se izgubim i jednostavno izrodim kao nova osoba. Maknem proslost i zaboravim ju zaboravim sve sa sadasnjim danom i prije njega. Sebican cin, ali na kraju se sve svodi da zaista takav treba i biti inace cu se zakopati u jamu tudih ocekivanja i pritisaka koje mi znaju nabijat svakodnevno.

Koliko god da drzim distancu od takvih stvari pa i pocnem vikat da me se ostavi vise na miru, tada krenu klasicna nabijanja griznje savjesti sa suprotne strane dok se jednostavno ne dignem i odem. Otisao bih van raditi samo da se maknem odavde, od ove drzave, ovog mentaliteta ljudi. Uz pizdarije sa zdravljem, jednostavno vise ne pronalazim nista sto me ne dugorocno, ali barem par dana drzi veseli.

Kako koji dan dodem s posla, produzim na fax, ili doma ako nema predavanja. Eventualno odem popit kavu do kafica, pa netko sjedne pored mene davi me, gnjavi.. I tako se vrtim u krugu besmislene monotomije i istih dana. Nekuda kada bih htio otici na neka nova mjesta ili mjesta koja rijetko posjecujem dogovori padnu nakon 2-3 mj dogovaranja oko istih. I vise nemam ni volje se javljati ljudima niti dogovarati za ista. Kao osobe ljudi u mom zivotu su zaista divni, ali za puno stvari mozda sebicno mojih kriterija su jednostavno ne znam. Ako 08-16h na poslu i 17-21h na faxu dodem oko 22h popit s nekim cugu znaci te dvije teme su definitivno out. Ne zelim da me netko, bilo tko nakon takvog dana maltretira o faxu i tome kada cu ga vise zavrsit poslu, ovom onom. Zelim se opustit ne znam, zelim nekog da samo me pozove kod sebe legne pored mene i ili da prica gluposti ili samo lezi u miru i tisini, bez tema koje me vise zivciraju koliko se spominju i vrte oko mene.

Mogu se maknut od takvih ljudi, ali ne mogu se maknut oko svih i ne mogu si ni garantirat da neki novi ljudi jednako tako s vremenom nece zapocinjat teme o kojima minimalno zelim razgovarati i slusati, opet mozda sebicno, al fax je moj i zivot je moj, a u kakvom "zadovoljstvu" ga u zadnje vrijeme zivim ponekad mi se cini da samo cekam da prode, da se krug reinkarnacije ukoliko i postoji nade u nekom ljepsem svijetu i zivotu od ovog sadasnjeg.

I da po rijecima strucnih ljudi i mojih medicinskih kartona, moje dijagnoze su: depresija, tjeskoba, hipohindrija, opsesivno-kompulzivni poremecaj i da je nabrajam sramotu koja mi stoji u povijesti "bolesti".. Drustvni sloj me vidi kao osobu pretjeranog razmisljanja i analiziranja stvari uz dovodenje do savrsenstva, perfekcionizma koje me stalno baca u dno depresije.. Jednostavno se lose osjecam i ne zelim vise lagati sam sebe da sam dobro, ne zelim paznju, ne volim pretjeranu paznju. Samo iskreno zelim biti sretan i imati nekog. Ali nisam sposoban kreirati tu srecu, ili barem ne vjerujem da jesam..

Powered by LG G3

[salevart]

Cesto se ovakvi ili slicni tekstovi pojavljuju ovdje, sta je dokaz da ima puno ljudi poput tebe.

Ljudi nemogu naci neko svoje zadovoljstvo koje ce ih ispunjavat i cinit sretnim. Sto je tome razlog ovisi od slucaja do slucaja.
Al ti autore ovog teksta nevidim da imas nekih velikih zivotnih problema, znaci imas i posao i fax zavrsavas, znaci zivot ti tece kako bi i trebao, ali koliko vidim tebi to dosadjuje i trazis nesto novo.
Neznam jel imas curu, ako nemas mozda bi te to podiglo i dalo jednu srecu koja ti fali.
I iz ovog djela gdje kazes da stalno netko od tebe nesto ocekuje, pretpostavljam roditelji, vidi se da bi ti htio da ti nista ne govore, vec da te puste na miru da imas svoju slobodu.
Jel zivis sam ili jos kod roditelja? Ako si kod njih onda svoj stan i tad imas slobode koliko zelis.
Nisam ti dao neki poseban savjet, nije ga lako dati u ovoj situaciji jer ti sam znas sta je najbolje za tebe i sta te moze uveseljavat.

[Happyning]

Jako si inteligentan.
Ali taj svoj dar si nevino specijalizirao u lukavost...
Ništa ti nisi kriv.

Počni taj svoj oštroumni dar koristiti da se osjećaš bolje radi samoga sebe... i polako ćeš primjećivati bolje stvari i izvana, u drugim ljudima i događajima. Stvari se počinju pojednostavljati i otvarati.

Kao prvu fazu iskoristi tu svoju oštroumnu inteligenciju koju si specijalizirao u lukavu inteligenciju (jer si je ipak doveo do majstorsva, i naviknut si na nju) iskoristi je tj. preusmjeri je na puštanje stvari iza sebe...da bi se počeo osjećati bolje samo radi sebe.
Jako je inteligentno ali i lukavo puštati stvari iza sebe da bi se osjećali bolje.

Pametan si ti...i jako dobro kopčaš samopomoć...hmm...

Jednog dana ćeš otkriti jednostavno srce koje ne treba nikakve računice..

[woow123]

Trebaš se prepustiti toj monotoniji.....nemoj se boriti protiv nje

[devaa]

@salevart
Ahh, imam ti ja teme i na pdf-u zdravlje, ljes-u i anksioznosti.. Svo troje poprilicno "veselo" da zavrsavam, ali nije gotov.. Nije bas da trazim nesto novo, ali sam u potrazi za iskupljenjem, srecom i zadovoljstvom...

Ahh, moji imaju 2 kuce i stan.. U jednoj zivim sa ocem, bakom i burazom, druga je stara drvena ono preko 100 god koja bi se trebala srediti da bi bila za zivot, a stan nam je u najmu, a mama zivi sa svojima. Moji su rastavljeni.. U principu imam kuda otici, ali ja sa sadasnjim danom i stanjem uma nisam za samostalan zivot, uskoro cu 25 godina, ali nisam jos za takav zivot spreman, i dok tak razmisljam bolje da isti i ne zapocinjem.

Ne smetaju meni savjeti ni kritike dapace, ali kad me netko konstantno podsjeca na stvari koje znam.. Zasto mi imas potrebu to 10x dnevno napominjat, i onda kad odbrusim to suptilno nabijanje griznje savjesti i krivica sto sam tu gdje jesam.. Svjestan sam svoje situacije u glavi i vecinskom broju losih odluka, ali ta dogma u koju su me uhvatili taj pritisak, to gusenje.. Ne mogu to vise podnjet jednostavno, pucam psihicki iznutra..
Nemam curu, mogao sam imati pisao sam o tome i na ljes-u, ali moja odlicna interakcija sa ljudima je to sjebala..

@Happyning
Zaista mislis da sam jako inteligentan ? Hvala ti, mogu li pitat koji su temelji tog misljenja ?

Kada sam dosao prvi puta ajmo reci psihijatru i uvodno predavanje predstavljam se, zena mi je isto to rekla..
Rekla mi je jako si inteligentan, i dobar si manipulator.. Naglasak je stavila na tu manipulaciju odnosno samim izrazajem mi je suptilno rekla da je to lose..
Nazalost kada se sagledam objektivno nigdje ne vidim nesto, neovisno materijalno ili duhovno zadovoljstvo koje mi je moja "inteligencija" priustila...

Stovise depresija, tjeskoba i mrznja su me obuzele do te mjere da "kontroliraju" i stvaraju moj zivot umjesto mene.. Ja nazalost sam osoba koja treba smjernice za uciniti nesto, ne vjerujem da sam sam sebi sposoban biti vođa i gazda, mozda me zato toliko i to sve jebe...

@woow
Zasto da se prepustim ? :S

Powered by LG G3

[salevart]

I ja bih mogao potvrditi da si inteligentan kao sta je zamjetio-la Happyning.
Ovaj tekst gore je vrlo lijepo i smisleno napisan i sve je ljepo objasnjeno sta te muci.
Ono sta sam takodjer nedavno citao da nadprosjecno inteligentni ljudi nemaju bas potrebu za puno kominikacije ni puno prijatelja jer im brzo dosade, nisu im jednostavno zanimljivi, ispod su njihovog nivoa.
Ustvari takvim ljudima je najbolje kad sami sa sobom diskutiraju o razlicitim stvarima, sami sa sobom vode jedan unutarnji monolog koji im je dovoljan za rjesavanje neke nedomice, misljenje drugih im nije toliko bitno
Ovo sta tebe jos muci cini mi se da nemas viziju sta zelis sa svojim zivotom, bas ta neka tjeskoba te muci i to te polako izjeda iznutra i stalno ti se nezadovoljstvo povecava.
Jesi mozda neki vodeni znak u horoskopu?
Obicno oni imaju takve karakteristike, vise zatvorenost, zadrzavanje emocija pa stvaranje tjeskobe, visak energije koja ostaje unutar njih.
Bas mi se to cini da je kod tebe problem, imas mnogo energije a neznas gdje da ju potrosis pa te to sve gusi polako ali sigurno kako vrijeme ide.
Znaci iz svega sam stekao dojam da ima jako malo stvari koje te interesiraju i prave ti zadovoljstvo, znaci tu bi nesto trebao mjenjat, nac neku zanimaciju koja ce te zadovoljavat, gdje ces trosit svoju energiju.
Eto to je moje misljenje o tvojoj situaciji, nemora bit da je ispravno ali mislim da nisam ni daleko od tog.

[Common Sense]

Ono što se meni čini kao mogući problem su vlastita (svjesna ili podvjesna) očekivanja, a onda i zabrinutost hoćeš li ih uspjeti ispuniti. Pa kad te netko izvana na njih podsjeti, to te potpuno izbaci iz ravnoteže. Vrijedi razmisliti o tome. Kad sam definiraš malo stvari do kojih ti je zaista stalo, i sve moguće scenarije vezane uz njih, postaje jasnije koliko je sve to relativno. Što je prema nečijim mjerilima važno, tebi ne mora biti, i obrnuto. Nije da i mene glupe primjedbe o ovom ili onom ne zasmetaju, ali naučila sam se vrlo brzo ih zanemariti. Čini mi se da si se ti pomalo i "senzibilizirao" na stvari koje ljudi kažu ne pridajući im veliku važnost, tako da osjećaš pritisak i tamo gdje realno ne bi trebao.
Što znači sreća i ispunjenje, idealno stanje koje je u realnom svijetu nemoguće (trajno) postići. Cijeli život radimo kompromise između (često nejasne) vizije idealnog života i onoga što u određenom trenutku možemo imati.
Teško da ti mogu dati konkretan savjet jer nisi naveo što te to točno smeta. Smijem li te pitati zašto odlaziš na kave/cuge su ljudima koji su ti naporni i nameću razgovor o stvarima o kojima se tebi evidentno ne priča? Možda da si uzmeš "pauzu" od takvih? Ako ne želiš komunicirati s takvim ljudima - nemoj. Ostavi si više vremena za sebe.

[woow123]

Neke stvari ne mozeš promjeniti,zato pusti neka idu kako idu....

[devaa]

Evo sjedim upravo u bircu u kvartu, dosao popiti kavu poslije posla.. Vec je troje ljudi doslo do mene s nekakvim dosadnim pricama, znaci ciljano sam dosao solo.. Ne zelim nikog tu, ali uvijek netko mora doci sjesti, dosadivati.. Jbg ne znam, tak valjda mora biti, mozda sam samo sebican i nezahvalan posto puno ljudi ocito ima neku potrebu za interakcijom samnom.. istina je da ne znam jos sta zelim, zasto zelim, itd.. Znam samo da bi htio biti sretan i zadovoljan, ne trebam vozni park niti apartmane po moru i ne znam ni sam kakva materijalna bogatstva..

Volio bih npr. Jednog dana kada bi mogao s nekim putovati evo bas prosle god mi se ukazala prilika za jeftine novce sam bio u spanjolskoj, francuskoj, italiji i njemackoj.. Moram priznat jedno od najljepsih ljeta mog zivota.. Um smiren, misli lutaju u ljepoti mjesta koje sam posjecivao, ispunio mi se i zivotni san stajao sam na tribinama Nou Campa..

Ja sam ovan po horoskopu i definitvno ima puno istine vezano za mene povezane sa tim horoskopskim znakom. Eksplozivan sam, ponekad egocentrican, tvrdoglav, ne poznajem autoritete, i ja sam tip osobe koja zeli sve ili nista, za mene izmedu ne postoji, ironija je to sto sve te sitnice izmedu su "stvari" od kojih vjerujem da se zivot sacinjava.. Energije ahh, imam dosta, ali u zadnje vrijeme nedostatak volje me koci..

Imam ogromna ocekivanja za sebe istina je sto nametnuta od strane drustva, sto od strane mojeg vlastitog bica.. Jednostavno ili zelim zivot pun ha zivota, ili ga ne zelim uopce.. Meni je nepojmljiva cinjenica gledat ljude koji mi se ponekad cine da su rodeni samo da umru.. Idu svaki dan 08-16h na posao u uvjerenju i nade boljega zivota, iluzije prihvacenog zivota, ne kakav bi trebao biti vec kakvog su prihvatili kao podnosljivim, prozivljivim.. Sa poslovima dovoljno sposobnim da ga u tih 8h odrade, bez da preisputuju zasto to rade..

Puno ljudi iz mog zivota su i prijatelji koji su postali poznanici i obrnuto.. Ali mi je nepojmljivo da se netko 10 god u glavi ne pomakne sa mjesta, da mi prica iste price koje su bile sa 15-16god zanimljive, a danas su vec jednako smijesne koliko i zalosne..

Ja sam osoba za sitne razgovore kada se treba opustit, bacit mozak na pasu, i ponekad mi nije do zajebancije nego do striktno kvalitetnog razgovora, nekih misli koje ce me potaknuti na samo razmisljanje smisla nase egzistencije i zivota opcenito..

U principu mene ce privuci necija fizicka figura, definitivno ce me lijepo tijelo na zenama privuci tu nema dvojbi, ali nadmudri me, natjeraj me da razmisljam uz tebe, rastem kao osoba i mozes me imati za cijeli zivot..

Ja ne uzivam cesto u drustvu svojih prijatelja to se svodi na 2-3x tjedno nekad cak i rijede sto zbog nedostatka vremena, sto zbog cistog ne imanja zelje i volje... Ali sustina tih razgovora je dosadna, isprazna, prozirna i ispricana 10god unazad, i ja tu ne vidim nikakvog mentalnog sazrijevanja i rasta za obje strane..

Opet neka empatija, uspomene, pa cak se usudim reci i navika me vezu za te odredene ljude i eto zato sam i dalje sa njima..

Ne znam, mozda ja zaista samo previse filozofiram i ocekujem.. Mozda jednostavno zivim u iluziji nekog svog savrsenog svijeta koji ne postoji van granica mojih vlastitih ideala i uma..


Powered by LG G3

[mik-mik]

Meni sve ovo kaj pišeš više djeluje kao kolotečina a ne kao depresija ili nezadovoljstvo

čini mi se da si prošao neke stvari i sada želiš nešto duhovno, neku stepenicu više, želiš se ispuniti nekim drugačijim stvarima, što je po meni skoroz normalno, jer si prešao određene stepenice koje si trebao preći i sada tražiš nešto više, a to što tražiš je čisto normalno i ljudski, kao da ti je podsvjesno krivo što možda nisi ostao na istoj fazi, da ti se iste stvari sviđaju i da te ispunjavaju, mislim da bi trebao prihvatiti da sada želiš nešto drugačije, tak sam shvatila iz ovog šta si napisao.

kao da ne prihvačaš da želiš nešto drugačije od onog što si želio prije

[devaa]

Ahh, [URL"=https://www.forum.hr/showthread.php?t=922864"]moja ljubavna tema[/URL] i [URL"=https://www.forum.hr/showthread.php?t=988857"]moja zdravstvena[/URL] mislim ne ocekujem da citate, ali ono ima toga puno vise uz ove dvije teme, situacija doma itd, itd.. Puno je faktora moje depresije i nezadovoljstva..

Ne znam i je i nije mi krivo... Mislim fascinantno mi je da odredenu sortu ljudi ne zanima napredak duhovni odnosno nikakav.. Cak i imas djelomicno pravo, volio bih da se ne opterecujem svime i svacime, ne razmisljam nego da zivim svaki dan i da me boli ona stvar za sutra.. Radim sta hocu, kad hocu s kime hocu, ali ja nisam takav nazalost.. Volio bih biti kao vecina i ne biti kompliciran kao sto jesam...

Powered by LG G3

[8472]

devaa kaže:

Volio bih biti kao vecina i ne biti kompliciran kao sto jesam...

Postoji jedna stvar vezana uz odrastanje, a zove se "prihvaćanje". Prvo, prihvaćanje sebe takvim kakvim jesi. Prihvaćanje svog uma takvim kakvim jest.
Bilo razloga, odgovora zašto, kako, ili ne, takv si i to je to.
Hendlati sebe i svoje postupke, e to je već umjeće. To se uči.

Da karikiram da objasnim. To je kao da si dobio jednu ruku rođenjem. Ono jebiga, desilo se, takav si. Druga izrasti neće. Ali možeš naučiti ugodno i lijepo živjeti koristeći tu jednu. I biti "bolji" u nekim stvarima čaki od onih koji su se rodili sa 3, 4 ruke ili bez ijedne. Nebitno je.

To što imaš je ono s čim raspolažeš.
Tvoj um ima slobodu hendlanja svog svijeta. Sam kreiraš svijet oko sebe.
Ljude s kojima ćeš se družiti, mjesta na koja ćeš ići.
Iskoristi svoj um na način na koji tebi paše. Ne drugima. Drugi su nebitni.
Drugi ti neće dati ni stanarinu ni zrak koji dišeš. To si sam stvaraš.
Sam upravljaš svojim životom.
Tvoj um je sve što ti treba.
Počni učiti umjeće upravljanja sobom i svojim postupcima.

[mik-mik]

devaa kaže:

Ahh, [URL"=https://www.forum.hr/showthread.php?t=922864"]moja ljubavna tema[/URL] i [URL"=https://www.forum.hr/showthread.php?t=988857"]moja zdravstvena[/URL] mislim ne ocekujem da citate, ali ono ima toga puno vise uz ove dvije teme, situacija doma itd, itd.. Puno je faktora moje depresije i nezadovoljstva..

Ne znam i je i nije mi krivo... Mislim fascinantno mi je da odredenu sortu ljudi ne zanima napredak duhovni odnosno nikakav.. Cak i imas djelomicno pravo, volio bih da se ne opterecujem svime i svacime, ne razmisljam nego da zivim svaki dan i da me boli ona stvar za sutra.. Radim sta hocu, kad hocu s kime hocu, ali ja nisam takav nazalost.. Volio bih biti kao vecina i ne biti kompliciran kao sto jesam...

Powered by LG G3

jao, ovo za ljubav mi je teško čitat , tak si pašete a ništa ne poduzimate, to se zna desit kad je nekom previše stalo, i ono znate se 9 godina, ja sam uvijek htjela da budem s nekim prvo frendica pa da to preraste u ljubav, jer tako fakat nekog upoznaš, upoznaš ga duhovno prije nego ga upoznaš onak, al dobro ja sam drugačija vrsta ljudi, malo drugačije gledam na stvari. pa šta reči, držim ti fige da neš poduzmeš, ovo kaj si napisao čini se lijepo. možda neš bude a možda ništa ne bude, al bit će ti lakše kad saznaš. Status dok nešto čekaš, iščekuješ nešto, je najgori... bolje sve drito u glavu, jer ovako i sebi i njoj oduzimaš vrijeme, potrudi se pa ćeš vidjeti

[devaa]

Da, zanimljiva je tema samospoznaje i kreacije samog sebe.. Ali sta ako ja sebe u nekim dijelovima ne prihvacam, a opet ne mogu pa cak i ne zelim promijeniti, prema tome onda i zasluzujem u jednu ruku biti nesretan ne znam.. Vjerujem da jesam dobio drugu sansu jer sam ja gotovo umro, ali ne znam ne osjecam se bas zivo u zadnje vrijeme. Kao da samo postojim, cekam nesto, sto ne znam dali sam spreman i da docekam.. Ne znam ja previse toga kompliciram ako ne i sve.. Ja se jednostavno ne znam opustiti i prepustiti..

@mik a ono da.. Najtuznije je eto uspostavili kontakt nedavno i ja sam to lijepo zajebo poslao joj cvijece na posao i nije dobro reagirala, stovise povukla je neke duhove proslosti u razgovor i tu sam stao, procitao nisam odgovorio.. Nemam komentara i nemam argumenata za borbu dalje... Jbg ja zelim jedno, zivot ocito zeli drugo..

Powered by LG G3

[mik-mik]

devaa kaže:

Da, zanimljiva je tema samospoznaje i kreacije samog sebe.. Ali sta ako ja sebe u nekim dijelovima ne prihvacam, a opet ne mogu pa cak i ne zelim promijeniti, prema tome onda i zasluzujem u jednu ruku biti nesretan ne znam.. Vjerujem da jesam dobio drugu sansu jer sam ja gotovo umro, ali ne znam ne osjecam se bas zivo u zadnje vrijeme. Kao da samo postojim, cekam nesto, sto ne znam dali sam spreman i da docekam.. Ne znam ja previse toga kompliciram ako ne i sve.. Ja se jednostavno ne znam opustiti i prepustiti..

@mik a ono da.. Najtuznije je eto uspostavili kontakt nedavno i ja sam to lijepo zajebo poslao joj cvijece na posao i nije dobro reagirala, stovise povukla je neke duhove proslosti u razgovor i tu sam stao, procitao nisam odgovorio.. Nemam komentara i nemam argumenata za borbu dalje... Jbg ja zelim jedno, zivot ocito zeli drugo..

Powered by LG G3

sad bar znaš na čem si i sigurno ti je lakše , ja isto u zadnje vrijeme, sve odma kažem, sve napravim, nemam više strpljenja na gubljenje vremena, moje vrijeme je dragocjeno

[devaa]

Ma iskreno, nije mi bas lakse.. Zalosno mi je kad vidim da sam mogao nesto imati.. Evo ta situacija ona i ja.. Htjela ona, htio ja i samo preko noci promijenilo se sve..

Ne znam ponekad koliko god se tjesim, ma bit ce bolje, doci ce ljepsi, bolji dani..
Nekako ne znam kao da sam sebe zavaravam.. Svasta sam radio trcao, isao u teretanu, voznja biciklom svuda naokolo, druzenje tu, tam ovdje, ondje...

Ali nekak taj osjecaj ispunjenosti i zadovoljstva nikako da me stigne, ili bolje receno nikako da ga ulovim.. Nikako da usutkam te suicidalne glasove u svojoj glavi, tu bol, tjeskobu na podrucju abdomena i pluca.. Tjesim se psiha je, a sam sam zapeo u krug nepovjerenja sta mi se dogada vise, zasto to toliko traje, zasto vise ne prolazi.. Zar 1 dan posljednih 5 god mog zivota ne moze proci bez nekakve boli u mom tijelu, te tuge u mojoj glave, tih glasova koji nikako da usute..

Umoran sam psihicki, mentalno sam umoran.. Jer zivim, a ne osjecam se zivim..
Egzistenciju sam poceo shvacati kao iluziju, jede me svakodnevno iznutra.. Cvilim, zalim se, kad malo nesto poduzmem nista se ne mijenja.. Odbacim misli ispraznim glavu ili razmisljam o nekim ljepim trenucima svoga zivota, ali ta bol ne zeli proci.. Kao da testira granice moga ludila kada cu puknuti i dici ruku na sebe da vise usutkam glasove u svojoj glavi, da ta bol jednostavno zajedno samnom prestane i nestane...

Powered by LG G3

[mik-mik]

devaa kaže:

Ma iskreno, nije mi bas lakse.. Zalosno mi je kad vidim da sam mogao nesto imati.. Evo ta situacija ona i ja.. Htjela ona, htio ja i samo preko noci promijenilo se sve..

Ne znam ponekad koliko god se tjesim, ma bit ce bolje, doci ce ljepsi, bolji dani..
Nekako ne znam kao da sam sebe zavaravam.. Svasta sam radio trcao, isao u teretanu, voznja biciklom svuda naokolo, druzenje tu, tam ovdje, ondje...

Ali nekak taj osjecaj ispunjenosti i zadovoljstva nikako da me stigne, ili bolje receno nikako da ga ulovim.. Nikako da usutkam te suicidalne glasove u svojoj glavi, tu bol, tjeskobu na podrucju abdomena i pluca.. Tjesim se psiha je, a sam sam zapeo u krug nepovjerenja sta mi se dogada vise, zasto to toliko traje, zasto vise ne prolazi.. Zar 1 dan posljednih 5 god mog zivota ne moze proci bez nekakve boli u mom tijelu, te tuge u mojoj glave, tih glasova koji nikako da usute..

Umoran sam psihicki, mentalno sam umoran.. Jer zivim, a ne osjecam se zivim..
Egzistenciju sam poceo shvacati kao iluziju, jede me svakodnevno iznutra.. Cvilim, zalim se, kad malo nesto poduzmem nista se ne mijenja.. Odbacim misli ispraznim glavu ili razmisljam o nekim ljepim trenucima svoga zivota, ali ta bol ne zeli proci.. Kao da testira granice moga ludila kada cu puknuti i dici ruku na sebe da vise usutkam glasove u svojoj glavi, da ta bol jednostavno zajedno samnom prestane i nestane...

Powered by LG G3

za nečim ful žudimo upravo zato što to nemamo, kada to dobijemo vrlo često nije onako kako smo zamišljali u glavi. Imala sam slučaj da sam ludila za jednim likom, isto smo se godinama znali, mislim da za nikim nisam toliko pizdila i kad smo krenuli ko da me je neko zalio hladnom vodom po glavi

totalno razočarenje u svakom smislu, trudio se on, trudila se ja al nigdje veze...ugl i on se razočarao i ja bome.

tako da, ko zna da si i završio s tom curom, ko zna kako bi ti bilo, a to za ispunjenost, znam da je kliše ali moraš ga pronaći unutar sebe, niko te neće moć ispunit ak se sam neispuniš..

[devaa]

Kada sam imao svoju epizodu koja me umalo koštala života, mislim dio mene je i umro tog dana..
Dio mene je tog dana i htio umrijeti i nekako mi se cini sebicno uvijek ce i htjeti, 5 god vec pokusavam shvatiti kontekst poruke prilozene dolje na slici..
Epizoda me kostala prijateljstva, zdravlja, patnje obitelji, pao sam na faxu, pao sam u zivotu.. Izgubio sam gotovo sve sto sam mogao i naposlijetku izgubio sam sebe.. Otjerao gotovo sve ljude koje sam mogao otjerati od sebe, dosao sam do te tocke da nisam mogao podnjeti lice koje gledam u ogledalu. Doktor sam mi je rekao da sam dobio drugu priliku i da bi trebao biti sretan sto sam ziv, psihijatri, prijatelji koji su ostali takoder..

Cura je nosila ruksak pun poruka ovakvih nedugo nakon te epizode sasvim random ju sreli na ulici i svi vukli iz ruksaka punog ovakvih poruka, kada sam izvukao svoju nisam mogao vjerovati sto pise.. Ni pomisliti sta to znaci i zasto, puka slucajnost ili zelja svemira ili neceg viseg da mi nesto prenese..
Od tog dana ju nosim sa sobom svuda u novcaniku kuda idem i jedino zbog te poruke bi zalio da izgubim novcanik niceg drugog.. Ali ne mogu se prestati pitati, zasto, cemu, zbog cega.
Zasto druga prilika, zasto se to moralo dogoditi, i kako se nakon toga osjecati kao da nista nije bilo..
Ono sto zelim ostalo je u "jucerasnjem" danu, ono cemu se nadam stoji u buducnosti koju se bojim napisati.. Ono sto jesam mozda nikad nisam ni bio..
Zelim se boriti, ali zdravlje je to sto me najvise koci, jer hodam iz dana u dan sa mislima cemu trud kada zdravlje nejde na bolje, doktoru odbijam vec 3 god zaredom otici, ne zelim na te pretrage koje me zeli slati.. Ne znam, zelim dio zivota koji je nazalost prosao.. 😒



Powered by LG G3

[salevart]

devaa kaže:

Kada sam imao svoju epizodu koja me umalo koštala života, mislim dio mene je i umro tog dana..
Dio mene je tog dana i htio umrijeti i nekako mi se cini sebicno uvijek ce i htjeti, 5 god vec pokusavam shvatiti kontekst poruke prilozene dolje na slici..
Epizoda me kostala prijateljstva, zdravlja, patnje obitelji, pao sam na faxu, pao sam u zivotu.. Izgubio sam gotovo sve sto sam mogao i naposlijetku izgubio sam sebe.. Otjerao gotovo sve ljude koje sam mogao otjerati od sebe, dosao sam do te tocke da nisam mogao podnjeti lice koje gledam u ogledalu. Doktor sam mi je rekao da sam dobio drugu priliku i da bi trebao biti sretan sto sam ziv, psihijatri, prijatelji koji su ostali takoder..

Cura je nosila ruksak pun poruka ovakvih nedugo nakon te epizode sasvim random ju sreli na ulici i svi vukli iz ruksaka punog ovakvih poruka, kada sam izvukao svoju nisam mogao vjerovati sto pise.. Ni pomisliti sta to znaci i zasto, puka slucajnost ili zelja svemira ili neceg viseg da mi nesto prenese..
Od tog dana ju nosim sa sobom svuda u novcaniku kuda idem i jedino zbog te poruke bi zalio da izgubim novcanik niceg drugog.. Ali ne mogu se prestati pitati, zasto, cemu, zbog cega.
Zasto druga prilika, zasto se to moralo dogoditi, i kako se nakon toga osjecati kao da nista nije bilo..
Ono sto zelim ostalo je u "jucerasnjem" danu, ono cemu se nadam stoji u buducnosti koju se bojim napisati.. Ono sto jesam mozda nikad nisam ni bio..
Zelim se boriti, ali zdravlje je to sto me najvise koci, jer hodam iz dana u dan sa mislima cemu trud kada zdravlje nejde na bolje, doktoru odbijam vec 3 god zaredom otici, ne zelim na te pretrage koje me zeli slati.. Ne znam, zelim dio zivota koji je nazalost prosao.. 😒



Powered by LG G3

Sory ako sam sve krivo shvatio, ali dali si patio za nekom curom koja te ostavila, i dali jos mozda patis?
Nekako mi se cini da si ostao jako razocaran i da se dan danas nemozes pomiriti sa nekim situacijama iz proslosti.

Ako je bila u pitanju cura koja te ostavila imam dojam da si se grizao dugo dugo vremena kako nije ostala tvoja, to je ono gore sta si rekao da si sebican.

Opet cu rec, mozda ponovno necu biti u pravu ali cini mi se da zudis za ljubavlju, a mozda imas neke strahove da nebudes povrijedjen jer mi se cini da si vec jednom bio.

Ono gore druga prilika, nisam tocno shvatio jel to bio pokusaj ozljedjivanja sebe ili nesto drugo, e sad jesam li bio u pravu, jel to bilo zbog cure ili nesto sasvim drugo?

Ja ti isto mogu rec da sam sebicna osoba.
Takodjer sam imao razocaranje u ljubavi i otpilio gotovo sve prijatelje, u sve sam bio razocaran, a uz ljubav bio sam razocaran i jos na nekim poljima u zivotu tako da se sve to udruzilo i boljelo dugo vremena i na neki nacin boli jos i danas i neki veliki smisao nevidim niti dalje, ali ipak imam neku nadu i dozu pozitive, komadic srece da bude nekad nesto, jednog dana.

[MihaOfficial]

Svašta bi htio, ništa ne poduzimaš. To tako ne ide.
Da bi se u životu stvari počele micati, treba truda. Bit će padova, ali bit će i dobrih stvari.
Trebaš malo razmisliti i za početak biti sretan zbog svega što imaš u životu, a onda tek mijenjati što te smeta i privlačiti što želiš a nemaš.
Trebaš biti direktan i odlučan. Smetaju te ljudi koji ti prilaze na kavi, pa zašto im to ne kažeš? Najgore je držati sve u sebi.
Nova ljubav i nova prijateljstva te čekaju svaki dan, ali samo ako znaš gdje tražiti. Da bi saznao, moraš upoznati sebe i postaviti se prema životu tako da on zna što ti od njega želiš. Ne smije tebe formirati život, ti moraš formirati njega.
Što misliš da ne postoji ekipa koja bi putovala po svijetu s tobom? Ili da ne postoje ljudi koji vole kvalitetne razgovore? Naravno da postoje. Ali isti ti uz sve to vole i opuštenost, smijeh, ponekad pričanje o sasvim nečemu nebitnom jer im je važno da se druže, da provode vrijeme s osobama s kojima im je lijepo.
Život nije bajka, često je jako okrutan a već slijedeće jutro predivan. Budi sretan jer imaš priliku promijeniti ono što ti nanosi bol i što te sputava da budeš sretan i zadovoljan.
Također, ono što je najvažnije je to da tebe moraju činiti sretnim oni događaji u životu koji te stvarno čine sretnim, a ne ono što si pročitao na netu, što ti je okolina nametnula i sl. To je najvažnije da pronađeš recept za svoj život na svoj način, bez obzira kako će netko drugi na to gledati.
Jer život je stvarno lijep