Zasto je nesto bitno?

[addx]

Sigmund kaže:

Znao sam da ćeš to prije ili kasnije nepošteno iskoristiti protiv mene. Zato sam se i dvoumio da li da ti iskreno odgovorim ili da lažem. "Nobody's fault but mine."

Zaboravljiv sam ja, ne brini, previse trave

To mi je nekako proturječno. A što je podloga vremena-fizike-materije? Zar se to sve skupa ne ne zove priroda? Minus fizika, dakako, jer fizika je "samo" ljudska aktivnost. Fizika je znanost, a ne nešto "out there".

Ma dobro, ovo smo vec prolazili, kad pisem fizika mislim na ono sto fizika proucava a ne na samu znanost. To sto proucava jest "out there"

To se dakle može svesti na tvrdnju da je priroda podloga postojanja svih stvari, samo što priroda nije nestvarna, nego se naprotiv može čak izjednačiti sa stvarnošću.

Ma da, ali to je pretakanje iz supljeg u prazno, druge rijeci samo. Ako izjednacimo sa stvarnoscu mozemo opet reci da ne znamo sto je to stvarnost.

Premda, strogo gledano, priroda nije ništa konkretno, nego je nešto idealno (kao i materija). Konkretne su pojedine stvari u okviru onoga što zovemo prirodom, itd. A podloga postojanja svih stvari bi valjda trebala biti stvar koja je zajednička svim postoječim stvarima, a to je, po definiciji, bitak. Bitak pak nije ništa posebno, tako da se ne može razlikovati od ničega. Dakle, sve je to poprilično proturječno.

Dodijeljivanje raznih rijeci tome ne pomaze situaciji nikako.

Da mene netko pita što je podloga "svega" ja bih prije rekao da je to logika, ili sistem kategorijalnih pojmova.

Ma da, ali reci da cestica zna kuda treba ici jer je to logicno ili racionalno ili nuzno je opet supalj odgovor, barem iz perspektive fizicara.

Pa da, to je i inače bitna metafizička tema - što je neposredno, a što posredno, i što to uopće znači.

Vidis onda da onaj moj post nije bio besmislen i glup jer je fizicaru naveo tocke koje razumije i priznaje ali kojima se fizika ne bavi - da bi ga uvelo u metafiziku bez "fantaziranja".

Tu je sad otvoreno toliko pitanja da se na to ne može odgovoriti u jednom forumskom postu. Ja bih kao prvo od svega ovoga odvojio vrijeme, jer ono uopće nije metafizičko pitanje. Vrijeme je naša metafora za neprekidnu negaciju izazvanu kontradikcijama.

Vrijeme je najproblematicniji dio. Naime, vrijeme za jedan foton - ne tece. Vrijeme kakvo ga mi poznajemo i mjerimo je zapravo emergentni fenomen koji ne postoji na razini fotona.

A ono što preostaje su pitanja odnosa kategorija aktualnosti, kontingencije, mogućnosti, nužnosti, apsolutne nužnosti, supstancijalnosti i kauzalnosti. To što ti kažeš da se iz nekog trenutka teoretski može izračunati sva budućnost, uopće nije tako sigurno niti je baš "self-evident" kao što bi neki htjeli.
Postoji u fizici standardni model, na temelju kojega bi se takvi izračuni teorijski mogli ili trebali raditi, i oni su zaista mogući - za nekoliko atoma. Međutim, za svaki sustav koji sadrži više od 5-6 atoma (ne znam sad točno, ali tog reda veličine) izračuni postaju toliko komplicirani da su praktički nemogući, odnosno na najjačim današnjim računalima trajali bi čitavu vječnost. Pazi - 5-6 atoma! A u svemiru ih ima...koliko ono?

To je bilo hipotetski, da razmotris. Nije uostalom poanta u tome da *mi* mozemo izracunati, nego da je izracunljivo. Poanta je da je u tom slucaju svemir uvijek isti, samo se "pointer sadasnjosti" pomice. Nekome tko je "izvan vremena" - determinirani svemir je staticki objekt.

Da, naravno da to nije kriterij istinitosti. Ali ako je nešto baš "intolerable" onda ipak nije loše pogledati i razloge zašto je nešto takvo. Kažem, to nije dokaz neistinitosti, ali ukazuje na to da nešto negdje ne štima.

Jasno, gledamo

[wand_1]

Sigmund kaže:

Međutim, za svaki sustav koji sadrži više od 5-6 atoma (ne znam sad točno, ali tog reda veličine) izračuni postaju toliko komplicirani da su praktički nemogući, odnosno na najjačim današnjim računalima trajali bi čitavu vječnost. Pazi - 5-6 atoma!

Pogodio si pravu stvar u filozofskom ili preciznije epistemološkom smislu, to je bio moj stomping ground dok sam bio mlađi.

Moji interesi, dijelom kroz školovanje, a velikim dijelom i izvan, išli su od položajne i efemeridne astronomije (kao dijete), preko raznih vrsta primjenjene matematike (npr AI) i teorijske fizike, od mikrosvemira kvantne fizike, do kozmologije. Zadnja stanica gdje sam zaglavio je nije ni fizički makrosvemir ni mikrosvemir, nego komputacijski svemir. Nakon toga nisam imao više gdje bježati

To o čemu govoriš je upravo ono zbog čega je komputacijska teorija kompleksnosti isto što i kvantitativna epistemologija i zbog čega bi filozofima trebala biti zanimljiva.

Dakle, to ne možemo izračunati zato što se ne može ili samo zato što još uvijek nemamo dobre načine za to?

A u svemiru ih ima...koliko ono?

U opservabilnom, cca 10^80. U svjetlu onoga što si rekao, Deutschovo omiljeno pitanje - ako napravimo kvantno računalo, kapaciteta npr 500 qubita, a svemir ima samo 10^80 atoma ili subatomskih čestica, svejedno - gdje se odvija ta komputacija?

Naravno, ovdje bi bilo vrlo bitno istaknuti gdje su granice komputacije i za kvantno računalo, volio bi da me netko tu malo poprati, jer je tema vrlo zanimljiva.

Špekulativno, bilo bi zanimljivo ispitati i ono što je na samom rubu i pameti i znanosti, a to je komputacija van Church-Turingove barijere, pa ako netko ima volje - samo dajte

[- Sizif -]

Sigmund kaže:

Inače nije neki problem niti koristiti staru riječ u novom značenju. To se zove metonimija. Fizika je prepuna metonimijskih termina, koji su nekada možda nekome smetali, a danas više ne smetaju nikome jer se većina ljudi ionako ne zamara s njihovim porijeklom. Npr. materija se izvodi iz mater (majka). Energija je starim Grcima značila nešto sasvim drugo nego nama, itd.

Pa da... mislim da, budući da se ta riječ koristi u tom kontekstu, zacijelo će se i to značenje pojaviti u rječnicima, ako već nije. Rječnici obično kaskaju za vremenom, a ovo je kontekst koji je tek zadnjih godina postao aktualan...

[Sigmund]

wand_1 kaže:

To o čemu govoriš je upravo ono zbog čega je komputacijska teorija kompleksnosti isto što i kvantitativna epistemologija i zbog čega bi filozofima trebala biti zanimljiva.

Eh, to s "kvantitativnom epistemologijom" si izmislio. Toga nema u guglu, a svatko zna da ono čega nema u guglu ni ne postoji.

wand_1 kaže:

Dakle, to ne možemo izračunati zato što se ne može ili samo zato što još uvijek nemamo dobre načine za to?

To je dobro pitanje na koje nitko ne zna odgovor.

wand_1 kaže:

Špekulativno, bilo bi zanimljivo ispitati i ono što je na samom rubu i pameti i znanosti, a to je komputacija van Church-Turingove barijere, pa ako netko ima volje - samo dajte

Ono što o tome piše na wikipediji je potpuno nerazumljivo jednom normalnom ljudskom biću.

[addx]

Eh meni je vec i taj halting problem besmislen... Drveni sporet..

Zapravo sam sad prvi put procitao o tom...

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

[wand_1]

addx kaže:

Eh meni je vec i taj halting problem besmislen... Drveni sporet..

Zapravo sam sad prvi put procitao o tom...

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

Vidi se da si samouki programer Halting problem je definicija svega i sveti gral A između ovoga danas i halting problema ima još puno malih gralova. Istrazivanje van halting problema brani još jedna sveta stvar koja se zove produzena Church-Turingova teza. Opet neki su tvrdoglavi pa rade na tome.

[addx]

Sta se ima radit na halting problemu? Sta on definira, ne kuzim. To je nerjesiv problem, sto je vrlo ocigledno

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

[omen4k]

wand_1 kaže:

Neću ti ja 'uletjeti' nego bi se ti trebao odlučiti da li misliš da su ljudske odluke neke vrste proračuna ili nisu. A ako nisu, svakako reći - što jesu?

Sto jesu ?

Pa odluke.

To su vrste specificnih lopatica na dabrovima. Rastu sa strane i upale se kad ovaj upali u sestu. Dimenzije su 64x32x21, od legure cinka, aluminija i magnezija su i povrsinski je tretman napravljen radi vece otpornosti na habanje. Termicka otpornost je 4+ i u dosadasnjim testovima dobro podnose smrzavanje pa brzi start a scan trupa ukazuje na vrlo zadovoljavajuci strukturalni integritet, koji se po zadnjim testovima svrstava medju top 10 na ljestvici.

Nisu vrste nicega.
Nakon odredjene razine rastavljanje na pojmove staje i koristi se sinteza da bi se nesto pojmilo.

Ono cime zivo bice bira.

[wand_1]

Sigmund kaže:

Eh, to s "kvantitativnom epistemologijom" si izmislio.

Nisam ja izmislio, ali išlo je uglavnom usmenom predajom

Toga nema u guglu,

Da, vidio sam da na guglu ima malo o tome.

a svatko zna da ono čega nema u guglu ni ne postoji

Tako kaže narodna predaja. Praksa kaže da u tom slučaju treba potražiti na deep webu, jer je guglova domena samo vrh ledenog brijega

To je dobro pitanje na koje nitko ne zna odgovor.

Nećemo ga ni doznati ne budemo li radili na tome. A nismo još ni zagrebali površinu

Ne znamo ni najosnovniju stvar, a to je da li je P = NP ili je P =! NP i razloge za to.

Takav dokaz bio bi jedna od prekretnica za budućnost, ništa manje značajan od kvantne fizike, teorije relativnosti ili teorije evolucije.

Ono što o tome piše na wikipediji je potpuno nerazumljivo jednom normalnom ljudskom biću.

Ne znam baš što piše na wikipediji, ali danas rijetko tko glasno priča o tome jer je to itekakvo trčanje pred rudo, koje neki smatraju čistim ludilom u rangu s alkemijom, hladnom fuzijom, warp driveom, pa čak i perpetuum mobileom.

Osjetio sam to jednom na svojoj koži kada sam imao nekakav kratki seminarski rad na temu hiperkomputacije u kojem sam krenuo od poznate teze da se zatvorene vremenolike krivulje mogu koristiti za super-Turingovu komputaciju. Čovjek se ubio od uvjeravanja mene da takav kompjuter nije fizički ostvariv, potežući argumente iz GTR koje ni ja ni on ne znamo dobro

Zanimljivo, kada sam pisao o kvantnim kompjuterima, prošlo je bez toga.

addx kaže:

Sta se ima radit na halting problemu? Sta on definira, ne kuzim. To je nerjesiv problem, sto je vrlo ocigledno

Nerješiv svakako, ako prihvaćaš Church-Turingovu tezu, odnosno ako ga rješavaš Turingovim strojem.

Međutim, za potrebe teorijskih istraživanja i sam Turing je razmatrao tzv. oracle, a postoji cijeli niz teorijskih konstrukcija hiperkompjutera...

[addx]

wand_1 kaže:

Nerješiv svakako, ako prihvaćaš Church-Turingovu tezu, odnosno ako ga rješavaš Turingovim strojem.

Međutim, za potrebe teorijskih istraživanja i sam Turing je razmatrao tzv. oracle, a postoji cijeli niz teorijskih konstrukcija hiperkompjutera...

Kako ja to vidim, dokazano rjesenje halting problema bi ujedno funkcioniralo kao univerzalni dokaz matematickih konjuktura poput rienmanna i slicno. How, yes, no...

Nismo uspjeli smisliti ni specijalno halting detection rjesenje samo za rienmanna a kako bi univerzalno...

One hiperkomputacije su tek budalastine:

wiki kaže:

According to a 1992 paper,[15] a computer operating in a Malament–Hogarth spacetime or in orbit around a rotating black hole[16] could theoretically perform non-Turing computations.

[wand_1]

addx kaže:

Kako ja to vidim, dokazano rjesenje halting problema bi ujedno funkcioniralo kao univerzalni dokaz matematickih konjuktura poput rienmanna i slicno. How, yes, no...

Da, tako nekako.

Nismo uspjeli smisliti ni specijalno halting detection rjesenje samo za rienmanna a kako bi univerzalno...

Halting je univerzalan, mogao bi poslužiti za provjeru svakog mogućeg teorema koji se bazira na Peano artimetici.

Riemannova hipoteza se niti ne pokušava dokazati na taj način, a sami načini dokazivanja takvih 'velikih' teorema su krajnje iznenaujući, kao što smo vidjeli u slučaju kada je Wiles riješio posljednji Fermatov teorem..

Za riješiti takve 'velike' probleme, bilo bi dovoljno dokazati da je P = NP. zato je posebno bizarno što se P vs NP nalazi na Clayovoj listi sa ostalim problemima za koje se nudi milijun dolara - ako bi slučajno ispalo da je P = NP automatski bi riješio i ostalih 6 problema + odmah ujutro imao lijek za rak

Ako je P =! NP kao što mislimo da jest, vrlo je važno dokazati zašto je to tako.

One hiperkomputacije su tek budalastine:

Važno je znati zašto su budalaštine, ako jesu. Konkretno hiperkomputacija u Malament-Hogarthovom prostor-vremenu je u principu konzistentna sa GTR. Postavlja se jedino pitanje da li ima nekih prirodnih zapreki za realizaciju, ili je GTR pogrešna teorija. U principu, Kerrova metrika između dva horizonta događaja jest M-H metrika, tako da realizacija relativističke hiperkomutacije ima manje pretpostavki od npr. Alcubierre pogona.

Slična stvar je s kvantnim kompjuterima, stoji teza da se se kvantni kompjuteri mogu simulirati sa TM, a (ne)konstrukcija netrivijalnog kvantnog kompjutera mogla bi pokazati i konačnu istinu o samoj kvantnoj teoriji.

I dalje većina ljudi misli da su to budalaštine, ali svi su se lijepo trznuli kad je Kieu izašao s kvantnim algoritmom koji navodno rješava Hilbertov deseti problem, što automatski znači da može računati neke funkcije van Church-Turingove barijere. Mislim da ga je Aaronson odbacio samo zašto što isti ne može riješiti NP-teške probleme, pa nitko dalje nije niti istraživao.

Koliko se sjećam, Kieu algoritam se bazira na adiabatskom teoremu, tj. kvantnom annealingu na kojem upravo D-wave proizvodi svoje kompjutere, za koja se još uvijek lome koplja da li pokazuju 'pravi' kvantni speedup.

Kao što sam rekao - vrlo je važno znati granice spoznaje i zašto su baš takve kakve jesu, a ne drugačije.

[addx]

wand_1 kaže:

Ako je P =! NP kao što mislimo da jest, vrlo je važno dokazati zašto je to tako.

Sto se tice halting problema: tako je zadano.

Ako covjek moze rijesiti zadatak A papirom i olovkom, da li se moze papirom i olovkom rijesiti to brze predstavlja zadatak B. Ako netko i rijesi B to samo po sebi stvara zadatak C. To je u principu "halting problem".

Na kraju dodjes do toga da u konacnici moras vrsiti komputacije na neki ljudima nezamisliv nacin koji je optimalniji/ucinkovitiji/kraci od onog sto ljudi mogu zamisliti (papirom i olovkom). A taj ljudima nezamisliv nacin - ljudi moraju smisliti a da ostane nezamisliv.

To se meni intuitivno cini kao sofisticirani drveni sporet i zamka za intelekt kao onaj kotacic za hrcka.

Važno je znati zašto su budalaštine, ako jesu. Konkretno hiperkomputacija u Malament-Hogarthovom prostor-vremenu je u principu konzistentna sa GTR. Postavlja se jedino pitanje da li ima nekih prirodnih zapreki za realizaciju, ili je GTR pogrešna teorija. U principu, Kerrova metrika između dva horizonta događaja jest M-H metrika, tako da realizacija relativističke hiperkomutacije ima manje pretpostavki od npr. Alcubierre pogona.

To mislis na ovo "ako imas kompjuter u orbiti oko crne rupe"? To bi bila ta realizirljiva realizacija?

Slična stvar je s kvantnim kompjuterima, stoji teza da se se kvantni kompjuteri mogu simulirati sa TM, a (ne)konstrukcija netrivijalnog kvantnog kompjutera mogla bi pokazati i konačnu istinu o samoj kvantnoj teoriji.

I dalje većina ljudi misli da su to budalaštine, ali svi su se lijepo trznuli kad je Kieu izašao s kvantnim algoritmom koji navodno rješava Hilbertov deseti problem, što automatski znači da može računati neke funkcije van Church-Turingove barijere. Mislim da ga je Aaronson odbacio samo zašto što isti ne može riješiti NP-teške probleme, pa nitko dalje nije niti istraživao.

Koliko se sjećam, Kieu algoritam se bazira na adiabatskom teoremu, tj. kvantnom annealingu na kojem upravo D-wave proizvodi svoje kompjutere, za koja se još uvijek lome koplja da li pokazuju 'pravi' kvantni speedup.

Kao što sam rekao - vrlo je važno znati granice spoznaje i zašto su baš takve kakve jesu, a ne drugačije.

Ne mogu reci da razumijem sve to sto si napisao, ne da mi se ici gledati jer kako rekoh, meni se to u startu intuitivno cini kako sam gore i napisao: zamka

[wand_1]

addx kaže:

Sto se tice halting problema: tako je zadano.

Ako covjek moze rijesiti zadatak A papirom i olovkom, da li se moze papirom i olovkom rijesiti to brze predstavlja zadatak B. Ako netko i rijesi B to samo po sebi stvara zadatak C. To je u principu "halting problem".

Na kraju dodjes do toga da u konacnici moras vrsiti komputacije na neki ljudima nezamisliv nacin koji je optimalniji/ucinkovitiji/kraci od onog sto ljudi mogu zamisliti (papirom i olovkom). A taj ljudima nezamisliv nacin - ljudi moraju smisliti a da ostane nezamisliv.

To se meni intuitivno cini kao sofisticirani drveni sporet i zamka za intelekt kao onaj kotacic za hrcka.

Ok, da ne ulazimo sad u priču van granica Church-Turingove teze, koju imaš pravo nazvati drveni šporet (iako je nešto kompliciranjije od toga ), ovdje sam mislio na P vs NP, što je unutar granice za Turingove mašine, odnosno ono što nas najviše i zanima - da li možemo riješiti NP kompletne probleme (koji su istovremeni i NP i NP-teški) u polinomijalnom vremenu i zašto?

Po meni, to je centralno pitanje i kompjuterske znanosti i današnje matematike.

To mislis na ovo "ako imas kompjuter u orbiti oko crne rupe"? To bi bila ta realizirljiva realizacija?

Naravno, to je teoretska CS Radi se o tome da li stvar u principu može funkcionirati i zašto. Nećeš se uputiti u crnu rupu odmah, ali kada bi sve teorijski štimalo, to bi bila zadnja opcija.

Ne mogu reci da razumijem sve to sto si napisao, ne da mi se ici gledati jer kako rekoh, meni se to u startu intuitivno cini kako sam gore i napisao: zamka

Zato sam Sigmundu rekao da se radi o kvantitativnoj epistemologiji - ovdje je pitanje da li pomoću komputacije možemo ispitati koje su nam granice spoznaje i ujedno ultimativno testirati naše današnje glavne teorije, GTR i kvantnu fiziku.

Ako ne možeš u načelu konstruirati skalabilni kvantni kompjuter - moraš mijenjati kvantnu fiziku.

[Broj e]

- Sizif - kaže:

Sve točke u svemiru su 'ravnopravne', bilo koja može biti referentna jednako kao i bilo koja druga.

Proučavanjem CMB-a (svemirskog pozadinskog zračenja) uočene su određene pravilnosti koje su povezane sa Zemljom.


Ako u CMB-u postoje određene pravilnosti, ne može se reći da su "sve točke u svemiru ravnopravne".
Nije li rezultat istraživanja (satelit Planck) u suprotnosti s teorijom relativnost koja kaže da su sve točke u svemiru ravnopravne?

Some anomalies in the background radiation have been reported ...

...

[Uočene su] neke anomalije u pozadinskom zračenju
https://en.wikipedia.org/wiki/Eclipt...CMB_anisotropy

Coincidence is a possible explanation.

...

Slučajnost je moguće objašnjenje.
https://en.wikipedia.org/wiki/Eclipt...CMB_anisotropy

Lawrence Krauss kaže:

We're looking out at the whole universe. There's no way there should be a correlation of structure with our motion of the earth around the sun — the plane of the earth around the sun — the ecliptic. That would say we are truly the center of the universe
https://en.wikipedia.org/wiki/Eclipt...CMB_anisotropy

[addx]

wand_1 kaže:

Ok, da ne ulazimo sad u priču van granica Church-Turingove teze, koju imaš pravo nazvati drveni šporet (iako je nešto kompliciranjije od toga ), ovdje sam mislio na P vs NP, što je unutar granice za Turingove mašine, odnosno ono što nas najviše i zanima - da li možemo riješiti NP kompletne probleme (koji su istovremeni i NP i NP-teški) u polinomijalnom vremenu i zašto?

Po meni, to je centralno pitanje i kompjuterske znanosti i današnje matematike.

Heh, bas sad gledam, neki od tih problema su bili redoviti na natjecanjima iz informatike.

Naravno, to je teoretska CS Radi se o tome da li stvar u principu može funkcionirati i zašto. Nećeš se uputiti u crnu rupu odmah, ali kada bi sve teorijski štimalo, to bi bila zadnja opcija.

No bez obzira na teoriju, to je zapravo prevara (nisi rijesio problem u realnom vremenu nego zaustavio vrijeme): ako bi to i uspjelo, to ne bi imalo nikakvu posljedicu na ovo dole sto pises: granice spoznaje.

Zato sam Sigmundu rekao da se radi o kvantitativnoj epistemologiji - ovdje je pitanje da li pomoću komputacije možemo ispitati koje su nam granice spoznaje i ujedno ultimativno testirati naše današnje glavne teorije, GTR i kvantnu fiziku.

Druga stvar koja mi se cini jos vrlo nevjerojatna je to da bi neko materijalno racunalo uopce moglo funkcionirati u tim uvjetima koje oni zamisljaju.

[wand_1]

addx kaže:

Heh, bas sad gledam, neki od tih problema su bili redoviti na natjecanjima iz informatike.

Zapravo nas ti NP-kompletni najviše i zanimaju. Kad bi ih mogli rješavati u polinomijalnom vremenu, to bi bila vjerojatno ponajveća znanstveno-tehnološka revolucija koja bi se uopće mogla očekivati.

Ovako je i dalje pitanje u kojem od 5 Impagliazzovih svjetova mi zapravo živimo

No bez obzira na teoriju, to je zapravo prevara (nisi rijesio problem u realnom vremenu nego zaustavio vrijeme): ako bi to i uspjelo, to ne bi imalo nikakvu posljedicu na ovo dole sto pises: granice spoznaje.

Ja bih to radije rekao iskoristio zatvorene vremenolike krivulje, odnosno specifični oblik lokalnog prostor-vremena. Ne zaustavljaš vrijeme, nego pošalješ informaciju u prošlost kad god stane, a ako ne stane do vremena t, onda znaš da nije stao i riješio si halting problem.

Možemo raspravljati o prirodi GTR, da li su CTC uopće fizički moguće, da li je uvjerljivo da regija prostor-vremena može biti globalno hiperbolična, pa čak i konstrukciji samog računala..

Granice spoznaje tu bi bile značajno proširene, jer ne bi samo govorile o hiperkomputaciji, nego i o prirodi prostor-vremena kao takvog, kao i o (ne)točnosti GTR, da ne spominjemo staru priču o tome da li je prostor-vrijeme kvantizirano ili je kontiunirano..

Možda ima lakših načina, da izbjegnemo (ne)rotirajuće, (ne)nabijene crne rupe u M-H ili anti-de Sitterovom prostoru, možemo razmatrati recimo supertask, u ovom slučaju, trivijalno Zenonovo računalo koje u svakom sljedećem koraku računa duplo brže nego u prethodnom, pa čini beskonačno mnogo koraka u konačnom vremenu, što je ujedno i definicija supertaska. (namjerno ne spominjem hypertask, jer će se kolege Sigmund i Jednostavko naljututi kada shvate u čemu je razlika )

Na stranu izvodljivost tog računala i inženjerske probleme - zašto bi točno to bilo nemoguće učiniti u fizikalnom smislu?

Još jedna stvar koja nam govori paralelno o granicama komputacije i o prirodi prostor-vremena.

Druga stvar koja mi se cini jos vrlo nevjerojatna je to da bi neko materijalno racunalo uopce moglo funkcionirati u tim uvjetima koje oni zamisljaju.

Kažem ti, stvar uvijek možeš prebaciti na Zemlju, teorijskih konstrukcija je dovoljno.

Takvi teorijski konstrukti nam trebaju u kompjuterskoj znanosti, posebno nakon otkrića Shoreovog i Groverovog algoritma smo sigurno pametniji po pitanju što kvantno računalo može napraviti, a što vjerojatno ne može.

Bez onih gore (naizgled) kompliciranih scenarija, stvar je lakše pratiti kroz nešto jednostavnije, kao što su kvantna računala, odnosno kvantni algoritmi.

Npr Kieu je tvrdio da njegov kvantni algoritam može riješiti funkcije van Church-Turingove teze, a Tsirelson je rekao da sigurno ne može, ali da misli kako kvantni kompjuteri donose novu kompleksnost, a i ništa novo o komputaciji kao takvoj..

Nije loša stvar da se pomalo i eksperimentalno radi na tome. S obzirom da je nezamislivo teško raditi kvantna računala s kvantnim logičkim vratima, cijela priča danas se svodi na adiabatski teorem i njegovu primjenu.

Kanadska tvrtka D-Wave proizvodi komercijalna (adiabatska) kvantna računala koja zapravo i nisu toliko adiabatska i kvantna jer su dosta 'gruba', tj koriste kvantni annealing i qubitovi su im iznimno malo u koherentnom stanju. Iskreno, mene osobno čudi da im to ikako radi..

Kako koštaju po 20-ak milijuna dolara komad i kako se s njima ne može na Facebook, kupili su ih samo Google, Lockheed Martin i Pentagon, a znanstvenici koji su ih pregledali tvrde da to još uvijek nije ništa značajno, ali je dobar početak.

[addx]

wand_1 kaže:

Zapravo nas ti NP-kompletni najviše i zanimaju. Kad bi ih mogli rješavati u polinomijalnom vremenu, to bi bila vjerojatno ponajveća znanstveno-tehnološka revolucija koja bi se uopće mogla očekivati.

Da, meni se to nekako duboko intuitivno cini nemogucim.

Ja bih to radije rekao iskoristio zatvorene vremenolike krivulje, odnosno specifični oblik lokalnog prostor-vremena. Ne zaustavljaš vrijeme, nego pošalješ informaciju u prošlost kad god stane, a ako ne stane do vremena t, onda znaš da nije stao i riješio si halting problem.

Moze se to reci kako hoces, ali nisi zapravo nista rijesio. To racunalo nije rijesilo problem u polinomijalnom vremenu. Ako taj pokus uspije, znanje o komputacijama time nikako nije naraslo nego se tek potvrdio aspekt GTR.

Možemo raspravljati o prirodi GTR, da li su CTC uopće fizički moguće, da li je uvjerljivo da regija prostor-vremena može biti globalno hiperbolična, pa čak i konstrukciji samog računala..

Ne znam bas da mozemo, barem ja ne

Granice spoznaje tu bi bile značajno proširene, jer ne bi samo govorile o hiperkomputaciji, nego i o prirodi prostor-vremena kao takvog, kao i o (ne)točnosti GTR, da ne spominjemo staru priču o tome da li je prostor-vrijeme kvantizirano ili je kontiunirano..

Ideja iza toga je da se otkrije novi nacin komputacija. Racunalo u orbiti crne rupe nije novi nacin komputacija nego isto obicno racunalo samo na drugom mjestu.

Možda ima lakših načina, da izbjegnemo (ne)rotirajuće, (ne)nabijene crne rupe u M-H ili anti-de Sitterovom prostoru, možemo razmatrati recimo supertask, u ovom slučaju, trivijalno Zenonovo računalo koje u svakom sljedećem koraku računa duplo brže nego u prethodnom, pa čini beskonačno mnogo koraka u konačnom vremenu, što je ujedno i definicija supertaska. (namjerno ne spominjem hypertask, jer će se kolege Sigmund i Jednostavko naljututi kada shvate u čemu je razlika )

Vidio sam i taj supertask, isto tako drveni sporet.

Na stranu izvodljivost tog računala i inženjerske probleme - zašto bi točno to bilo nemoguće učiniti u fizikalnom smislu?

Pa nekako mi se cini da tvrda materija ne bi mogla stabilno egzistirati u CTC uvjetima. To ti mozda svodis pod izenjerski problem, ne znam...

Kažem ti, stvar uvijek možeš prebaciti na Zemlju, teorijskih konstrukcija je dovoljno.

Takvi teorijski konstrukti nam trebaju u kompjuterskoj znanosti, posebno nakon otkrića Shoreovog i Groverovog algoritma smo sigurno pametniji po pitanju što kvantno računalo može napraviti, a što vjerojatno ne može.

Bez onih gore (naizgled) kompliciranih scenarija, stvar je lakše pratiti kroz nešto jednostavnije, kao što su kvantna računala, odnosno kvantni algoritmi.

Npr Kieu je tvrdio da njegov kvantni algoritam može riješiti funkcije van Church-Turingove teze, a Tsirelson je rekao da sigurno ne može, ali da misli kako kvantni kompjuteri donose novu kompleksnost, a i ništa novo o komputaciji kao takvoj..

Nije loša stvar da se pomalo i eksperimentalno radi na tome. S obzirom da je nezamislivo teško raditi kvantna računala s kvantnim logičkim vratima, cijela priča danas se svodi na adiabatski teorem i njegovu primjenu.

Kanadska tvrtka D-Wave proizvodi komercijalna (adiabatska) kvantna računala koja zapravo i nisu toliko adiabatska i kvantna jer su dosta 'gruba', tj koriste kvantni annealing i qubitovi su im iznimno malo u koherentnom stanju. Iskreno, mene osobno čudi da im to ikako radi..

Kako koštaju po 20-ak milijuna dolara komad i kako se s njima ne može na Facebook, kupili su ih samo Google, Lockheed Martin i Pentagon, a znanstvenici koji su ih pregledali tvrde da to još uvijek nije ništa značajno, ali je dobar početak.

Ako dobro shvacam obicno racunalo moze uredno simulirati kvantno tako da kvantno racunanje moze donijet tek neka ubrzanja u odnosu na obicno, no nema tog ubrzanja koje moze dovoljno ubrzati rjesenje haltinga problema da bi ono bilo univerzalno rjesivo kvantnim racunanjem.

[Sigmund]

addx kaže:

Ako dobro shvacam obicno racunalo moze uredno simulirati kvantno tako da kvantno racunanje moze donijet tek neka ubrzanja u odnosu na obicno, no nema tog ubrzanja koje moze dovoljno ubrzati rjesenje haltinga problema da bi ono bilo univerzalno rjesivo kvantnim racunanjem.

Drugim riječima, kako god da se okreneš, dupe ti je pozadi.

[wand_1]

addx kaže:

Da, meni se to nekako duboko intuitivno cini nemogucim.

To nije sporno, tako se čini svakome intuitivno. Tu je razlika između matematike, odnosno CS-a ovdje i ostalih znanosti.

Samo zbog toga što si naveo čak i u fizici bi to bilo proglašeno prirodnim zakonom, ovdje je to potrebno dokazati, jer je dokaz ujedno i razlog zašto je to tako.

Recimo Riemannova hipoteza je numerički provjeravana na prvih 10 bilijuna nula, što je dovoljno za dokaz u svakoj djelatnosti osim matematike. Tu moraš dokazati za sve..

Dokazi kriju svašta. Dovoljno je pogledati npr Wilesov dokaz velikog Fermatovog teorema iz teorije brojeva koji je dokazan pomoću eliptičnih funkcija, što je nekad prije bilo van pameti.

Ili nešto kao što je Langlandov program..Već sad postoje područja u matematici koja su tako teška i duboka da se smatra da su van granica i za najveće genije - za njih se smatra da bi ih mogla riješiti samo prava AI, nama fali artiljerije

Moze se to reci kako hoces, ali nisi zapravo nista rijesio. To racunalo nije rijesilo problem u polinomijalnom vremenu. Ako taj pokus uspije, znanje o komputacijama time nikako nije naraslo nego se tek potvrdio aspekt GTR.

Ideja iza toga je da se otkrije novi nacin komputacija. Racunalo u orbiti crne rupe nije novi nacin komputacija nego isto obicno racunalo samo na drugom mjestu.

Ma kako nisi riješio, propuštaš primijetiti da je ovdje računalo ne samo hardver, nego i mehanizam prijenosa informacija, možemo reći da je CTC ovdje bus ili kako bi rekli naši, sabirnica. Takav mehanizam hiperkomputacije je savršeno jednostavan, pitanje je samo da li je izvediv i ako nije - zbog čega točno.

Vidio sam i taj supertask, isto tako drveni sporet.

Naravno, ali opet intuicija. Ja imam konkretan razlog i konkretnu točku za koju mislim da bi Zenonov supertasking zapeo - a isto pitam i tebe

Pa nekako mi se cini da tvrda materija ne bi mogla stabilno egzistirati u CTC uvjetima. To ti mozda svodis pod izenjerski problem, ne znam...

Da si rekao da bi mogao biti problem s Einsten-Rosenovim mostom, tj. crvotičinom, lako bi se složio. Kod CTC ne znam baš da je to takav izazov..

Ako dobro shvacam obicno racunalo moze uredno simulirati kvantno tako da kvantno racunanje moze donijet tek neka ubrzanja u odnosu na obicno, no nema tog ubrzanja koje moze dovoljno ubrzati rjesenje haltinga problema da bi ono bilo univerzalno rjesivo kvantnim racunanjem.

Bitno je koja su 'ta neka' ubrzanja, ako su za rješenja NP problema - super.

Radi se o tome da zapravo ne znamo što quantum computing nosi sa sobom, kad nismo napravili kvantne kompjutere, niti smo dovršili fiziku do kraja.

Vjerujemo da kvantni kompjuter u principu ne može sam po sebi ponuditi hiperkomputaciju, ali znamo da može ponuditi nešto novo od kompleksnosti.

Npr. danas znamo da bi Shorov algoritam mogao faktorizirati u polinomijalnom vremenu, što bi značilo i kraj public-key kriptografije kakvu poznajemo.

A za faktoriziranje ne vjerujemo niti da spada pod NP.

Rekao si, u principu Turingova mašina može simulirati kvantno računalo, ali je zanimljivo pitanje može li kvantno računalo simulirati gravitacijsko kvantno računalo? To bi mogla biti zanimljiva stvar, to je veća magija od hiperkomputacije Ili bi nas rezultat mogao dodatn prizemljiti..

Sigmund kaže:

Drugim riječima, kako god da se okreneš, dupe ti je pozadi.

To je slutnja, trebalo bi dokazati

[Broj e]

omen4k kaže:

Drugi pokusaj:

https://youtu.be/mvgaxQGPg7I

Rotaciono gibanje planeta oko Sunca u kombinaciji sa gibanjem oko centra galaksije kreira helix. Ovo je pojednostavljeno bez tocnih proporcija, nagiba i dodatne sinusoide prema galaktickoj ravnini, ali je jasan princip.

Ta je tvrdnja u skladu s teorijom relativnosti, a da bi bila istinita zvijezde moraju biti na velikoj udaljenosti od Zemlje.
Otkriće velikog broja zvijezda s negativnom paralaksom (satelit Hipparcos) dovodi u pitanje i tvrdnje o velikoj udaljenosti zvijezda i teoriju relativnosti.
Objašnjenje tog otkrića nisam uspio pronaći.

Da bi Vaša tvrdnja bila istinita, zvijezde se moraju nalaziti na velikoj udaljenosti od Zemlje.
Ako je to točno, kako je moguće da u toku noći ne vidimo potpuno različite zvijezde uz Mjesec?

Ispitajmo uskladivost kretanja Zemlje s položajem Mjeseca i zvijezda.

Što je paralaksa?


https://en.wikipedia.org/wiki/Parallax
Objekt je promatran iz položaja A i položaja B.
Iz položaja A objekt je vidljiv na plavoj pozadini.
Iz položaja B objekt je vidljiv na crvenoj pozadini.

Paralaksa je lijepo opisana ovom animacijom:

https://en.wikipedia.org/wiki/Parallax

Pogledajmo kakav je odnos Mjeseca i zvijezda.

Zahvaljujući modernoj tehnologiji na internetu je moguće pronaći prikaz dnevnog i noćnog neba.

http://neave.com/planetarium/

Mjesec se ne kreće istom brzinom kao zvijezde.
Razlog je rotacija Mjeseca oko Zemlje.
Zahvaljujući znanstvenicima, modernoj tehnologiji i internetu nije potrebno da sami vršimo promatranja.
Kretanje Mjeseca i zvijezda vidljivo je u simulaciji:
http://neave.com/planetarium/

I u snimkama stvarnosti:

Time lapse star rotation with cirrus and moonbow

Star trails+moon rotation timelapse

Star trails+moon rotation timelapse, Composited

Time-lapse of star constellations over Comoros Islands

Ali pomak u odnosu na zvijezde (stajačice) trebao bi nastati i zbog rotacije Zemlje oko svoje osi.
Taj bi pomak trebao biti mnogo veći od pomaka nastalog zbog rotacije Mjeseca oko Zemlje, ako je udaljenost zvijezda od Zemlje mnogo veća od udaljenosti Mjeseca i Zemlje.

http://cseligman.com/text/sky/moonmotion.htm

Dobro.
Možda je moguće da su gibanja zvijezda, Mjeseca i Zemlje posebno usklađena, ali sličan je slučaj u kojem se Mjesec promatra u istom trenutku na sjevernoj i na južnoj polutki s istog meridijana.
(Odaberimo Stockholm i Capetown kao mjesta za promatranje. Ti se gradovi nalaze na približno istom meridijanu.)

https://www.geogebra.org/material/si...material/56581

Distance between the Earth and Moon - sizes and distance to scale.
https://en.wikipedia.org/wiki/Lunar_...28astronomy%29

Na gornjoj je slici vidljivo da bi promatrač na sjevernoj polutki trebao uz Mjesec vidjeti zvijezde koje se razlikuju od zvijezda koje uz Mjesec vidi promatrač na južnoj polutki koji se nalazi na istom meridijanu i uz uvjet da su promatrači dovoljno daleko od ekvatora. I uz uvjet da promatrači promatranje vrše u istom trenutku.

Ponovio bih da zahvaljujući znanstvenicima, modernoj tehnologiji i internetu nije potrebno da sami vršimo promatranja.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji na internetu je moguće pronaći prikaz dnevnog i noćnog neba u Stockholmu i Capetownu i provjeriti kakava je položaj Mjeseca i zvijezda u određenom trenutku u tim gradovima.

http://neave.com/planetarium/

Budući da je James Cook u 18. stoljeću plovio južnom polutkom zbog znanstvnih istraživanja, potpuno je nerazumljivo kako ta pojava nije objašnjena.

Tako je i ekspedicija Jamesa Cooka s pomoću promatranja Venerina prijelaza 1769. precizno odredila položaj Tahitija.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Venerin_prijelaz

I na kraju, ali ne i najmanje važno, postoji izjava Tycha de Brahea.

Tycho said

Deduce these things geometrically if you like, and you will see how many absurdities (not to mention others) accompany this assumption [of the motion of the earth] by inference.
https://en.wikipedia.org/wiki/Tychon...ychonic_system