Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[Soul sister]

Dlapek kaže:

Najljuća jela tatarske kuhinje – Alina Bronsky
roman pisan u Ich formi,nemilosrdno slika zadnje dane Sovjetskog saveza i ismijava sliku savršenog Zapada.
Jako dobro.

Slažem se, odlična knjiga. Jedna od rijetkih u posljednje vrijeme koja me uspjela zaokupirati...

[LouReeth]

Nagomilalo se dosta toga što sam pročitao u proteklih nekoliko mjeseci. Ovlaš ću spomenuti što sam točno pročitao i koliko je to, barem meni, bilo čitljivo ili, ne znam, intrigantno... prosvjetljujuće?

Knjiga o Uni, Faruk Šehić

Knjigu sam kupio i onda kad sam bio dovoljno glup da ju kupim (nagovorio me prodavač), bio sam dovoljno ustrajan (glup, opet?) da ju i pročitam do kraja. Zaista, ali zaista ne bih propustio bilo što da sam ju ostavio nakon deset stranica. Ako želite čitati o autorovoj fascinaciji rijekom i ribama, izvol'te. Sve ostalo je ovlaš spomento; kao, da autor ne bi bio isuviše eksplicitan. Nekad to funkcionira, nekad ne. Ovdje nije.


Kako vojnik popravlja gramofon, Saša Stanišić

Ovakvi su romani najgori. Osjetiš iskru talenta, vidiš kamo bi neka priča mogla voditi, taj je smjer prilično dobar, no onda Sale ode u neku sasma drugu sferu o kojoj, čini se, malo zna. Ako su začeci priče o tomu kako nisi imao sreće s nekom košpicom zabavni, daj ih dovrši. U redu je, neće ti pasti dlaka s glave. Ja bih ovo preskočio, ako smijem sugerirati.


Sarajevo Blues, Semezdin Mehmedinović

Ne trebam naglašavati o čemu se ovdje radi. Ne mogu sada ni preporučiti ovo vrlo koncizno, katkad poetski nastrojeno štivo, ali kroz retke se da osjetiti da Mehmedinović osjeća... nešto. Puls Sarajeva, ljudi koji su nekoć živjeli u istom, ljudi koji žive sada. Nije patetičan. Iskren je. Izuzetno čitljiv.


Čefurji raus!, Goran Vojnović

Kratke izjavne rečenice. Ljudske, domaće psovke. Upiranje prstom u ono što dosta ljudi misli, ali ne želi reći. Malo se spominje košarka. Odnos s roditeljima. Tužne sudbine ljudi koji su se doselili u Sloveniju. Ono, kad si dobar, prezivaš se VojnoviČ; kad si loš, onda si VojnoviĆ. Roman koji je lako napisati, rekao bih, ali ga rijetki napišu ovako... bez dlake na jeziku, koncizno, ali ne i zbrzano? Nasmijao sam se par puta. Glasno.


Krhotine, Ismet Prcić

Kao i Stanišić, Prcić pokazuje da zna pisati. Ima i smisla za humor k'o Vojnović. I negdje se do pola njegova priča čini kao nešto jako, jako dobro, ali onda, u drugom dijelu romana, sve pada - ritam i smisao ponajviše. Ne znam je li se nešto gubi i u prijevodu. Roman je, ako se ne varam, izvorno napisan na engleskom jeziku. Jebi ga, ta su njegova ratna iskustva štura i nategnuta, na trenutke djeluju k'o da su pisana upravo za tu 'stranu' publiku i - jebi ga, opet - smrde.


Dolazak; Devet, Andrej Nikolaidis

Prije nego što bilo što napišem, Andrej Nikolaidis je jako OK tip. I kad mi je netko baš OK, teško mogu realno procijeniti koliko je dobar u tom što radi. Nikolaidis je, barem meni, jako dobar u tomu što radi. Piše vrlo kratke romane, analizira sebe i svijet koji ga okružuje iskreno i osvježavajuće, a čak i kad koketira sa obrascima detektivskog romana, ne može, ni da se trudi, biti nezanimljiv. Ili su ova dva romana jako dobra ili Nikolaidis kod mene još surfa na valovima genijalnog romana Mimesis. Ili-ili. Ili je nešto između. Preporučio bih ovo.


Najnormalniji čovek na svetu, Ivan Tokin

O Tokinu ne znam puno. Tip je kolumnist, a ako je vjerovati kratkoj google pretragi, bio je i ribar, kuhar, izbacivač i što sve ne. Roman sam pročitao za nekoliko sati. Priča je to, valjda, o samom autoru. Otprilike. Tip je duhovit, okrenut samom sebi i, eto, posrećilo mu se da naleti i na neku zanimljivu ženu s kojom vodi borbu. Ali vodi borbu na svoj, pomalo letargičan način. Između svakog poglavlja koje prati priču o njemu, njoj, njegovom nasilnom otuđenju od 'normalnog' svijeta, autor 'analizira', kratko i pametno, slike iz svog djetinjstva. Knjiga nije bila moja, a nakon što sam ju pročitao, nekoliko tjedana kasnije sam ju i kupio. Eto, toliko mi se dopala.


Brdo, Ivica Prtenjača

Slična tematika, donekle. Dva su prijatelja Prtenjaču toliko nahvalili da sam po čitanju postavio pitanje: "A di je ta Prtenjačina genijalnost, drugovi?" Možda sam za Tokina bio spreman, možda sam Prtenjaču pročitao silom. Moj je dojam da tip ima što reći, ali to što kaže ne kaže na pravi način i onda ga mo'š jebati.



Čitao sam nešto i od pisaca koji nisu 'naši', ali to tomu drugom prilikom.

[Gustowny]

odeta kaže:

Ja sam procitala od istog autora Momci iz zbora. Na pocetku mi je bila dosadna ali s vremenom sam uzivala u njoj. Radi se o grupi policajaca, njihovom zivotu na poslu i privatno. Kao da citas dokumentarac o policajcima.

tip je bio policajac, to mu je prva knjiga i osjeca se ono autobiografsko (malo vise no sto ga trebamo, al dobro). meni predobar roman kojem se rado vracam (ima i film istog naslova). sad moram procitati i onion field.

[earthsea]

Evan Wright: Generation Kill

Evan Wright je novinar Rolling Stonesa i posao ga dovede u Irak gdje prati marince i njihov prodor do Bagdada. Zapitkuje ih koješta pa tako vidimo njihove razloge pridruživanja marincima, te kako oni gledaju na američku vanjsku politiku.
Jako zanimljivo štivo. Valja napomenuti da je i serija snimljena i da je odlična.

[Lyanna Stark]

LouReeth kaže:

Brdo, Ivica Prtenjača

Slična tematika, donekle. Dva su prijatelja Prtenjaču toliko nahvalili da sam po čitanju postavio pitanje: "A di je ta Prtenjačina genijalnost, drugovi?" Možda sam za Tokina bio spreman, možda sam Prtenjaču pročitao silom. Moj je dojam da tip ima što reći, ali to što kaže ne kaže na pravi način i onda ga mo'š jebati.

Ja sam jučer napisala poduži osvrt na goodreadsu, u detalje sam opisala roman Brdo. Ako nekoga zanima, može pogledati. Inače, preporučam preskočiti ovu knjigu, osim ako vas ne zanima baš taj tip knjige.
Ovo je početak:

Prvo što moram reći, jest da glavni lik uopće ne napušta svoje radno mjesto na HRT televiziji, nego ide na najobičnije tromjesečno ljetovanje, no tijekom promocije ove knjige autor i nakladnik nas zavaravaju da je riječ o nekom čovjeku koji je spreman sve napustiti - tako što ode u osamu tijekom godišnjeg odmora.

Trenutno čitam Doru i Minotaur, priču temeljenu na dnevnicima Dore Maar, koju je pripremila Slavenka Drakulić. Dora priča o položaju žena u društvu i položaju žena u umjetnosti. Trentuno sam na 60 stranici, i Picasso se još nije pojavio u priči, no početak je veoma znaimljiv. Roman me zaokupio odmah.

[mary89]

Deliverance, James Dickey
Sigurna sam da je puno ljudi culo za/pogledalo istoimeni film. Kako su knjige pojkojima su nastale super ekranizacije moja omiljena literatura, nakon sto sam ju ugledala, nisam mogla zaobici ni ovu knjigu.
Za one koji ne znaju o cem se radi: Cetiri prijatelja, gradski decki, odluce vikend provesti na rijeci. Nakon susreta s dva lokalna lovca sve se pretvara u nocnu moru i "gradski decki" otkrivaju osobnosti u sebi za koje nikad nisu znali da ih imaju.
Bilo je zanimljivo citati prezivljavanje likova, osobito zanimljivo je postalo na kraju kada likovi bivaju suoceni s istinom u susretu s osobama koji nisu bili svjedoci njihovog prezivljavanja.
Malo je zamorno sto knjiga nema poglavlja, ali kako nije duga nekako sam "prezivjela".

[Wild Horses]

Stephen King: "Mr. Mercedes" - prije nekoliko mjeseci Brady Hartfield namjerno je automobilom usmrtio osmero ljudi. Psihički nestabilan, sad razmišlja o još većem "pothvatu" te ne može odoliti da ne kontaktira Billa Hodgesa, umirovljenog detektiva koji je radio na prvom slučaju. Hodges se daje u potragu... Netipično za Kingov roman, ovdje nema nikakvih nadnaravnih elemenata, riječ je o čistom trileru. I iako King definitivno nije u top-formi s početka svoje spisateljske karijere, roman je i više nego dobar. Napet, zabavan, a posljednjih 50-tak stranica ga stvarno ne možete ispustiti iz ruke. Sviđa mi se i što je dobar dio romana posvećen samome Bradyju te dobivamo dobar uvid u njegova razmišljanja, iako to jest odrađeno pomalo klišejasto (is this even a word? ). Anywho, roman koji mislim neće razočarati Kingove fanove ni ljubitelje dobrog trilera. Preporuka, u svakom slučaju.

[čokolino]

Blues miješane krvi - Esi Edugyan - priča o jazz sviračima prije drugog rata u Berlinu i Parizu. Crnci i Židov te dva Nijemca. Nakon dolaska u Pariz pokušavaju s Luisom Armstrongom, nakon što su samo trojica uspjela pobjeći iz Berlina, snimiti ploču. Kontrabasist je ljubomoran na izvrsnog mladog trubača-genijalca Luisovog miljenika, Trubača Nijemci uhite jer je bio crn (iako Nijemac) i bez isprava i gubi mu se svaki trag. U knjizi se mijenjaju događaji iz 1939. i opis susreta kontrabasista, bubnjara i trubača u Poljskoj 1992, priznanje istine.... OK knjiga. Malo mi smeta što je pisana u "crnačkom jeziku". Više bih voljela književni izražaj.

[lexluthor84]

Caroline Graham-Savršeni zločin
Drugi krimić iz serije o inspektoru Barnabyu i naredniku Troyu,koji ovaj put istražuju ubojstvo člana skupine amaterskih pisaca iz pokrajine Midsomer.
Još jedan odličan tipično engleski detektivski roman.Usporedbe s Agathom Christie su naravno neizbježne,iako su ovdje motivi ubojstva i tajne osumnjićenih mnogo mračnije i perverznije.
U svakom slučaju čianje ovog romana je bila prava uživancija do samog kraja-čista petica.

[The_End]

Nathacha Appanah- Izgubljeni brat.
Knjiga sa mnogo dodirnih točaka sa Dječak u prugastoj pidžami. Fabula se većinom poklapa u bitnim dijelovima, samo sto je kamp zamjenjen zatvorom i sto se kroz ovu knjigu glavni akter intenzivnije druzi s dječakom Židovom.
Prvih 20-ak stranica knjige fenomenalno, zalijepio sam se. Uvod, opisi, naracija pogođeno mom ukusu, otada sve kreće nizbrdo.
Problem nasilja u obitelji koji se ponavlja kroz knjigu slabo opisan, a sto je najzalosnije, smrt dječaka iz zatvora šturo prikazana, kao eto, tek tolko da se nešto dogodi pred kraj knjige.

[Wild Horses]

John le Carré: "Savršen špijun" - Magnus Pym, dugogodišnji britanski špijun, netragom nestaje, a njegov mentor, Jack Brotherhood, daje se u potragu te uskoro otkriva neke Pymove tajne... Još jedan netipičan špijunski roman le Carréa, možda čak više drama nego špijunski. Što nije ni čudno, s obzirom da je ovo u neku ruku i autobiografski roman u kojem se le Carré "obračunava" sa svojim nimalo lakim djetinjstvom i ocem prevarantom. Magnus Pym je izuzetno zanimljivo napisan lik, a kraj već stvarno poslovično efektan i neizbježan. Majstor je taj le Carré, nema šta.

[lexluthor84]

C.J.Sansom Crna vatra
Nastavak Raskola je sasvim solidan i uredno napisan povijesni triler,najveći minus ide glavnim misterijama koje baš i nisu nešto napete i dosta su predvidljive.Dok je najveći plus opisivanje i atmosfera povijesnog razdoblja.
Ali sve u svemu roman je zanimljiv,napet i čita se s guštom.

[androlog]

the other side (alfred kubin) - patera, ekscentrični milijunaš s natprirodnim moćima, osnuje svoju državu-grad negdje na granici s mongolijom i pozove svoga prijatelja slikara (glavnog junaka), da mu se pridruži u stvaranju novog 'grada snova'. ovaj po dolasku otkrije da gradom vladaju iracionalne i podsvjesne sile, koje drže građane u nekoj vrsti kolektivne halucinacije...napisana 1907., knjiga je preteča kafke(naročito u opisima birokaracije grada) i nadrealista. počinje kao furiozan gotički horor koji se potom razvija u nadrealističku grotesku, ali uvijek uz dodatak crnog humora. kubin je originalno slikar i ovo mu je jedini roman, kojeg je napisao dok je prolazio kroz neku vrstu psihičke krize kada nije mogao slikati. 'the other side' se i čita tako, kao zapisi mahnitog uma koji neuspješno pokušava održati mentalnu ravnotežu. super

[earthsea]

mary89 kaže:

Deliverance, James Dickey

I ja sam ga upravo pročitala, odličan je roman. Super mi je kako rijeka prati njihovo stanje uma. I kako je Ed kul lik Filma se slabo sjećam. Ali ubrala sam da nema "squeal like a pig" u romanu

[Cahit]

O. Henry - Zimzelene priče

Svojevrsni "best of" kratkih priča O. Henryja, lika iznimno zanimljive biografije, koji je najveći dio priča napisao iza rešetaka (O. Hery je u biti pseudonim uzet od imena jednog od njegovih zatvorskih čuvara).

Priče su beskrajno simpatične, al ništa više od toga. Nema tu neke nadprosječnosti u stilu. A s vremenom shvatiš da apsolutno svaka pričica ima twist u posljednjem činu, pa onda to postane očekivano i malo splasne dojam. Ipak bih preporučio, neke su mi stvarno bile fora

[Wild Horses]

Andy Weir: "The Martian" - Mark Watney jedini je stanovnik Marsa. Nakon što je misija u kojoj je sudjelovao s još pet astronauta krenula po zlu, ostavljen je tamo jer su mu kolege smatrali da je poginuo. Kreće borba za opstanak u ekstremno neprijateljskom okruženju u kojem ga i najmanja greška može koštati života... Napeta knjiga, nema šta. Nešto kao "Gravity" + "Robinson Crusoe". Vidi se da Weir barata znanjem i da ne lupa bezveze. Nažalost, nekad malo zabrazdi u tehničke vode, ali s obzirom na temu, to je sve u granicama podnošljivog. Ono što mi se sviđa je da u knjizi nema "hollywoodskih" momenata, spašavanja u zadnji tren, nekakvih suludih vratolomija, knjiga je dosta realna (u okvirima svoje radnje naravno). A bogami i smiješna. Watney je urnebesan u nekim trenucima (većinu knjige čitamo njegove zapise iz prve ruke, a primjedbe i reference koje iznosi su me u više navrata nasmijale), ali i drugi likovi imaju svojih trenutaka. Anyway, za ovo ide preporuka, uz napomenu da nas uskoro očekuje i ekranizacija Ridleyja Scotta s Mattom Damonom u glavnoj ulozi. Koliko god se veselim filmu, nisam siguran koliko će se uspješno prenijeti radnja na veliki ekran. Ono što me veseli je činjenica da genijalac Drew Goddard piše scenarij, tako da ako itko može uspjeti u tome, on je taj.

[aposavec]

Pozdrav;
Već neko vrijeme pratim ovu temu i puno ste mi pomogli kada nisam imala ideju koju knjigu čitati. Evo da se i ja uključim pa možda i ja nekome pomognem:

Jojo Moyes - Posljednje pismo tvojega ljubavnika: Solidan ljubić, mislim da nam je spisateljica htjela pokazati razliku u komuniciranju ( između muškaraca i žena, ali i općenito ) prije 40 godina i danas.

James A Lewine - Plava bilježnica: Vrlo potresno i uznemiravajuće. Iako se ne radi o stvarnoj osobi ja sam knjigu cijelo vrijeme čitala sa čvorom u želucu. Pisac je dobio inspiraciju za ovu knjigu kada je u Mumbaiju vidio prostitutku u kavezu koja je pisala nešto u plavu bilježnicu. Kao i uvijek čitajući knjige ove tematike ostala sam zatečena ljudskom zlobom i opačinama koje smo sposobni napraviti jedni drugima, a pogotovo djeci.

Khaled Hosseini - I odjeknuše gore: Nije me se toliko dojmila kao njegove prethodne knjige, malo je kronološki zbrčkana, neki likovi i poglavlja u knjizi su mi višak, ali unatoč navedenomu i dalje vrlo dobra knjiga.

[Felidae]

Pročitavši 13. knjigu Vlada Taltosa, odlučih se na kratki predah od serijala. Koji je, naravno, još uvijek

Paula Hawkins - Djevojka u vlaku

Misterij upleten u ljudske priče, uz vječnu "ništa nije onakvim kakvim se čini". Knjiga je napeta i može se pročitati odjednom, budući da ima manje od 300 stranica. Knjiga nije loša, no Tana French mi puno bolje radi te 'psihološke studije zamaskirane u detektivsku priču'... Knjiga jest atmosferična, no cijelo sam vrijeme imala osjećaj nekakve nedorečenosti i plesa po površini motivacije likova.

Muriel Barbery - Otmjenost ježa
Ovu knjigu želim pročitati već neko vrijeme. Na žalost, nismo se našle. Analiza umetnosti i života činila mi se nedovoljno karakterno specifična, a silan naglasak na "inteligencija=vrijednost" mi je ponekad išla na živce. Isto tako, jasno je meni da svi neshvaćeni genijalci briju na Japan, ali ovdje je to već prešlo granicu u laganu fetišizaciju.

[Impresija]

Evo sam pročitala svoj prvi roman Jo Nesboa - Snjegović i moran priznat da je skroz solidan. Jedino što me zasmetalo je prvih stotinjak stranica jer sam se tu malo mučila, ne volim kad mi je kod krimića/trilera dug taj uvodni dio i kad mi treba da se navučem. Ali ipak, sve u svemu

[mary89]

earthsea kaže:

I ja sam ga upravo pročitala, odličan je roman. Super mi je kako rijeka prati njihovo stanje uma. I kako je Ed kul lik Filma se slabo sjećam. Ali ubrala sam da nema "squeal like a pig" u romanu

Nema "squeal like a pig", ali zato ima par zanimljivih detalja koje film nema, ipak ne mogu reci niti da je film los, iako sam ga i ja davno pogledala, ostao je u dobrom sjecanju.