Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.01.2013., 19:49   #1
On, njegovi roditelji i ja - nemoguća kombinacija?!

U vezi smo skoro 4 godine. on 37, ja 28. nakon godinu dana idile počeli razmišljati o zajedničkom životu. pošto sam ja još uvijek bila podstanar, a njegovi imaju veliku kuću, planirali smo bili tamo, mi gore na katu, oni dolje. Ali čim smo im rekli to, a i naše planove kako bi taj kat uredili, zasipali nas s milijun zabrana, savjeta, pravila, uplitanja... i srećom odustali od te zamisli i od zajendičkog života. nakon godinu dana, silom prilika, preselila se k njemu na dva mjeseca, i malo je falilo da psihički ne puknem. opet oni po starom, nije dobro ovo, pa ono, nemojte ovako, onako.... moram reći da im je on proturječio, ali ako bi im rekao stoti put da ne rade to, govore, petljaju se, oni bi opet sto i prvi puta. u međuvremenu ja kupila stan i preselili se tamo. i bilo je podnošljivo iako im nije bilo pravo što im je sin otišao, al sve je puklo kad im je otvoreno rekao da ćemo živjeti gdje ćemo mi htjeti. i otada nisu birali sredstva kako da ga dovuku natrag. vrijeđali mene, nisu mu htjeli pomoći, a ostalo je bez posla, s kreditom, prijetili mu da će ga razbaštiniti, jadali se uokolo kako su oni jadni, ostali sami, stari, nitko im neće pomoći (a svaki slobodni vikend smo bili kod njih da im pomognemo) iako su zdravi ljudi sa solidnim primanjima, u mirovini. ja sam polako pucala jer su bili sve gori, a dečko je samo govorio nek ih ne slušam. nažalost, ja više nisam mogla trpjeti vrijeđanja (došlo je do toga da su išli kod mojih roditelja govoriti kako sam ja bezobrazna, puna sebe, a oni ne znaju čime su si to zaslužili) i rekla dečku da bi najbolje bilo da ode živjeti natrag k njima, ako ih ne zna, neće smiriti. da, i puno smo se svađali radi njih, i nisam višemogla trpjeti takav život. i nakon jedne svađe je otišao. jer ni on više nije mogao trpjeti svakodnevne svađe. on je meni jako zamjerio što sam slušala njegove, dala da me diraju njihova podbadanja, vrijeđanja. i što sam njemu predbacivala kakvi su. a ja njemu zamjeram što nije čvršće, jače stao iz nas, zaštitio ih. ipak su njegovi.
Nedavno smo bili kod terapeuta koji nam je rekao da mladi svakako trebaju živjeti sami jer je tako najbolje, a njegovi se nikad neće promijeniti ako se nisu u ove tri godine. i on, dečko ne smije forsirati život s njegovima, samo zato je on misli da možemo tamo živjeti, a ne sluša da ja ne mogu i neću. meni pak je rekao da ne smijem slušati što njegovi govore jer će uvijek govoriti, miješati se. ne mogu to shvatiti, jer i moji su se htjeli miješati kad smo živjeli skupa, ali ja im nisam dala, posebno nisam dala da njega vrijeđaju (a bilo je situacija kad su bili u pravu).
što vi mislite? je li obveza partnera da se suprotstavi svojima ako se miješaju? ili je bolje ne slušati i trpjeti vrijeđanja, uplitanja...??
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:01   #2
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
.
što vi mislite? je li obveza partnera da se suprotstavi svojima ako se miješaju? ili je bolje ne slušati i trpjeti vrijeđanja, uplitanja...??
Obaveza? Pa ne znam bas. Ja bih to nazvala zeljom, a ne obavezom.

Evo pitanje tebi: da li bi mogla biti s nekim u vezi tko dozvoljava da mu se roditelji petljaju u svaki aspekt zivota i pri tome ne cini nista?
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:04   #3
Quote:
nausikaja123 kaže: Pogledaj post
Obaveza? Pa ne znam bas. Ja bih to nazvala zeljom, a ne obavezom.

Evo pitanje tebi: da li bi mogla biti s nekim u vezi tko dozvoljava da mu se roditelji petljaju u svaki aspekt zivota i pri tome ne cini nista?
bila jesam, odnosno još uvijek jesam.

ne mogu pokopčati zašto mi je terapeut rekao da sam pogriješila u tome što sma slušala njegove i njemu predbacivala?! jer da će se uvijek netko miješati među nas... to je danas normalno?! meni baš i nije...
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:11   #4
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
bila jesam, odnosno još uvijek jesam.

ne mogu pokopčati zašto mi je terapeut rekao da sam pogriješila u tome što sma slušala njegove i njemu predbacivala?! jer da će se uvijek netko miješati među nas... to je danas normalno?! meni baš i nije...
Zato sto si slusala njegove i to onda predbacivala njemu.
Napravila si klasicni komunikacijski zajeb: nisi usla u dijalog direktno s njime, niti si pustila tu njihovu spiku i vratila se partneru, nego si konfliktna i iznervirana pocela stvari predbacivati njemu, kao da je on nesto direktno napravio.
To ti je skorz wrong i apsolutno nikud ne vodi.

Postavi cvrse granice.
Jedan od nacina kako da to napravis je da se prestanes obazirati na ono sto govore
I nemoj stavljati partnera u double bind poziciju: ako poslusa tebe, zamjerit ce se roditeljima, ako poslusa njih, dobit ce po nosu od tebe.

Jasno i glasno mu reci sto ide, a sto ne, drzi se toga, a glavninu komunikacije prepusti njemu.

I definitivno mislim da bi vas suzivot s njima upropastio. Ne cine mi se oni ljudi s kojima bi se to moglo realizirati.

Zapamti jednu jako bitnu stvar: promjeniti ne mozes nikoga, i ako krenete u suzivot, stanje ce se rapidno pogorsavati.
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:16   #5
Quote:
nausikaja123 kaže: Pogledaj post
Zato sto si slusala njegove i to onda predbacivala njemu.
Napravila si klasicni komunikacijski zajeb: nisi usla u dijalog direktno s njime, niti si pustila tu njihovu spiku i vratila se partneru, nego si konfliktna i iznervirana pocela stvari predbacivati njemu, kao da je on nesto direktno napravio.
To ti je skorz wrong i apsolutno nikud ne vodi.

Postavi cvrse granice.
Jedan od nacina kako da to napravis je da se prestanes obazirati na ono sto govore
I nemoj stavljati partnera u double bind poziciju: ako poslusa tebe, zamjerit ce se roditeljima, ako poslusa njih, dobit ce po nosu od tebe.

Jasno i glasno mu reci sto ide, a sto ne, drzi se toga, a glavninu komunikacije prepusti njemu.

I definitivno mislim da bi vas suzivot s njima upropastio. Ne cine mi se oni ljudi s kojima bi se to moglo realizirati.

Zapamti jednu jako bitnu stvar: promjeniti ne mozes nikoga, i ako krenete u suzivot, stanje ce se rapidno pogorsavati.
svjesna sam svega toga, ali stvari se sporo mijenjaju. kad je otišao, pilio je da on ne ide od njih, i da je to njegova konačna odluka, a ja ću već jednom shvatiti da je jedina i ispravna. nakon razgovora s terapeutom, promijenio je priču. sad to više nije odluka, nego njegovo mišljenje. ajde, i je neki pomak. ali je i dalje tamo, jer kao, radimo na međusobnom odnosu. u svađama smo se jako udaljili, izgubili međusobno povjerenje. al ne može to tako zauvijek....
ja pomalo osjećam da me sve ovo zamara, da se hladim od njega, i rekla mu to... i sve duže razdvojeni, sve gore

Zadnje uređivanje bella1984 : 12.01.2013. at 20:22.
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:25   #6
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
ja pomalo osjećam da me sve ovo zamara, da se hladim od njega, i rekla mu to... i sve duže razdvojeni, sve gore
Polako osjecas? Kako se to polako nesto osjeca?

Vjerojatno se hladis od njega, i u cemu je tvoj glavni problem sada? Zelis pod svaku cijenu ostati u vezi koja ti ne odgovara? Jer ce se stvari ipak promjeniti?

Terapijski vas dvoje mozete jos puno napraviti, samo pitanje je koliko si spremna na tako nesto.
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:31   #7
Quote:
nausikaja123 kaže: Pogledaj post
Polako osjecas? Kako se to polako nesto osjeca?
jer se na trenutke i on trudi, a onda sve padne u vodu.
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:34   #8
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
jer se na trenutke i on trudi, a onda sve padne u vodu.
Sto tocno padne u vodu? Nisi zadovoljna kako se razvija njegov trud? Sto tocno?
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:39   #9
Quote:
nausikaja123 kaže: Pogledaj post
Sto tocno padne u vodu? Nisi zadovoljna kako se razvija njegov trud? Sto tocno?
gle, oni su njega odmalena odgajali, učili da mu oni moraju biti na prvom mjestu, da se mora brinuti za njih, pomagati im financijski....

i bojim se kakav će to život biti jednog dana s njim. imam osjećaj da će prvo pitati njih jel njima nešto treba, pa tek onda kupiti djeci cipele, knjige... (karikiram).
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:43   #10
Ponavljam pitanje nausikaje, zašto želiš ostati u tom odnosu?

Problem je tu, postoji i neće biti riješen. Hladiš se, svađate se i nemate dobar odnos. Čemu insistiranje na zajednici?
__________________
Nebo ostaje vječno prazno, da bi zemlja tamo sagradila svoj raj od snova...
milidrak is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:51   #11
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
gle, oni su njega odmalena odgajali, učili da mu oni moraju biti na prvom mjestu, da se mora brinuti za njih, pomagati im financijski....

i bojim se kakav će to život biti jednog dana s njim. imam osjećaj da će prvo pitati njih jel njima nešto treba, pa tek onda kupiti djeci cipele, knjige... (karikiram).
I roditelji moga dragog su njega isto tako odgojili, ali on to ne ferma ni 5% jer zna da tome nema kraja. Oni su oboje zaposleni i cijeli život tj. brak muzu roditelje jednog od njih i još su čim je dragi završio fax rekli: Ti nam moraš pomagati i dostavili listu želja, još uvijek ju dostavljaju.
Znam kako ti je (djelomično), nije lako sa takvim obiteljima.
peggy-nely is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:53   #12
Quote:
milidrak kaže: Pogledaj post
Ponavljam pitanje nausikaje, zašto želiš ostati u tom odnosu?

Problem je tu, postoji i neće biti riješen. Hladiš se, svađate se i nemate dobar odnos. Čemu insistiranje na zajednici?
ah ne znam više ni sama. možda je samo navika u pitanju.

nego moje pitanje je: jesam li stvarno toliko pogriješila kaj sam kvocala njemu radi njegovih?! i nije to bilo kvocanje na prvu. prije toga sam mu stotinu puta na lijep način rekla da mi neke stvari kod njegovih smetaju. čak sam i sama njima direktno rekla: ako ću nešto trebati, pitat ću sama, tražit ću sama. ali oni su se uvijek miješali. i je li u redu od njega da mi je govorio neka ih ne slušam?!

kako biste vi postupili da se na mojem mjestu, u mojoj situaciji?
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:55   #13
[QUOTE=bella1984;43084303]U vezi smo skoro 4 godine. on 37, ja 28. nakon godinu dana idile počeli razmišljati o zajedničkom životu. pošto sam ja još uvijek bila podstanar, a njegovi imaju veliku kuću, planirali smo bili tamo, mi gore na katu, oni dolje. Ali čim smo im rekli to, a i naše planove kako bi taj kat uredili, zasipali nas s milijun zabrana, savjeta, pravila, uplitanja... i srećom odustali od te zamisli i od zajendičkog života. nakon godinu dana, silom prilika, preselila se k njemu na dva mjeseca, i malo je falilo da psihički ne puknem. opet oni po starom, nije dobro ovo, pa ono, nemojte ovako, onako.... moram reći da im je on proturječio, ali ako bi im rekao stoti put da ne rade to, govore, petljaju se, oni bi opet sto i prvi puta. u međuvremenu ja kupila stan i preselili se tamo. i bilo je podnošljivo iako im nije bilo pravo što im je sin otišao, al sve je puklo kad im je otvoreno rekao da ćemo živjeti gdje ćemo mi htjeti. i otada nisu birali sredstva kako da ga dovuku natrag. vrijeđali mene, nisu mu htjeli pomoći, a ostalo je bez posla, s kreditom, prijetili mu da će ga razbaštiniti, jadali se uokolo kako su oni jadni, ostali sami, stari, nitko im neće pomoći (a svaki slobodni vikend smo bili kod njih da im pomognemo) iako su zdravi ljudi sa solidnim primanjima, u mirovini. ja sam polako pucala jer su bili sve gori, a dečko je samo govorio nek ih ne slušam. nažalost, ja više nisam mogla trpjeti vrijeđanja (došlo je do toga da su išli kod mojih roditelja govoriti kako sam ja bezobrazna, puna sebe, a oni ne znaju čime su si to zaslužili) i rekla dečku da bi najbolje bilo da ode živjeti natrag k njima, ako ih ne zna, neće smiriti. da, i puno smo se svađali radi njih, i nisam višemogla trpjeti takav život. i nakon jedne svađe je otišao. jer ni on više nije mogao trpjeti svakodnevne svađe. on je meni jako zamjerio što sam slušala njegove, dala da me diraju njihova podbadanja, vrijeđanja. i što sam njemu predbacivala kakvi su. a ja njemu zamjeram što nije čvršće, jače stao iz nas, zaštitio ih. ipak su njegovi.
/QUOTE]

Meni nije baš jasno što si ti točno htjela od njega. Po napisanom ispada da se on njima protivio, čak je i tebi govorio da se ne obazireš na njih.
A ti si njemu rekla da je najbolje da se vrati doma?!

Svatko može pokušati urazumiti roditelje, što ne znači da će uspjeti. To već ovisi o roditeljima. Ili može otići od njih, ako ne ide drugačije. Izgleda da je on učinio što je trebao, ali tebi nije dovoljno.
Problem je što su oni takvi kakvi jesu, a ti bi htjela da nisu.
magic potion is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:55   #14
Quote:
peggy-nely kaže: Pogledaj post
I roditelji moga dragog su njega isto tako odgojili, ali on to ne ferma ni 5% jer zna da tome nema kraja. Oni su oboje zaposleni i cijeli život tj. brak muzu roditelje jednog od njih i još su čim je dragi završio fax rekli: Ti nam moraš pomagati i dostavili listu želja, još uvijek ju dostavljaju.
Znam kako ti je (djelomično), nije lako sa takvim obiteljima.
gle, shvaćam da su ljudi sve stariji i da im treba pomoć (i ja imam roditelje koji će možda jednog dana trebati pomoć) i uvijek sam pomagala, ali nekakve granice trebaju biti. ako ja njih poštujem, ne zaslužujem li i sama barem malo poštovanja? ako ne radi mene same, onda radi vlastitog sina koji je bio sretan sa mnom.
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 20:58   #15
Meni nije baš jasno što si ti točno htjela od njega. Po napisanom ispada da se on njima protivio, čak je i tebi govorio da se ne obazireš na njih.
A ti si njemu rekla da je najbolje da se vrati doma?!

Svatko može pokušati urazumiti roditelje, što ne znači da će uspjeti. To već ovisi o roditeljima. Ili može otići od njih, ako ne ide drugačije. Izgleda da je on učinio što je trebao, ali tebi nije dovoljno.
Problem je što su oni takvi kakvi jesu, a ti bi htjela da nisu.[/QUOTE]

ajd da tebe netko stalno vrijeđa, kontrolira, govori ti da ne smiješ posvojiti dijete, istražuje dal sam stvarno otišla k sestrični na more, pa kako sam mogla.... ti bi šutjela?!

šutjela bi kad bi ti muž, dečko došao kući ko da su mu sve lađe potonule? nakon pola sata ispitivanja što je, rasplače se ko malo dijete jer mu starci prijete da će ga razbaštiniti, a on uložio u tu kuću novce i novce?

da ne pričam dalje...
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 21:03   #16
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
gle, oni su njega odmalena odgajali, učili da mu oni moraju biti na prvom mjestu, da se mora brinuti za njih, pomagati im financijski....

i bojim se kakav će to život biti jednog dana s njim. imam osjećaj da će prvo pitati njih jel njima nešto treba, pa tek onda kupiti djeci cipele, knjige... (karikiram).
Dobro, znaci on je takav kakav je, ima roditelje kakvi jesu, a sto ti mislis sa svime time napraviti?
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
ah ne znam više ni sama. možda je samo navika u pitanju.

nego moje pitanje je: jesam li stvarno toliko pogriješila kaj sam kvocala njemu radi njegovih?! i nije to bilo kvocanje na prvu. prije toga sam mu stotinu puta na lijep način rekla da mi neke stvari kod njegovih smetaju. čak sam i sama njima direktno rekla: ako ću nešto trebati, pitat ću sama, tražit ću sama. ali oni su se uvijek miješali. i je li u redu od njega da mi je govorio neka ih ne slušam?!

kako biste vi postupili da se na mojem mjestu, u mojoj situaciji?
Sumnjam da je navika, meni se cini da si ti jako emotivno angazirana.
Pitanje je da li zelis, da li mozes izaci na kraj sa situacijom kakva je, bez da inzistiras na tome da se bilo tko od njih bazicno promjeni.

Da li si pogrijesila?
A cemu takve teske rijeci? Ja ne mislim da si pogrijesila; reagirala si ljudski u skladu sa svojom naravi, no mislim da ti ta reakcija i nije bas najbolja u cilju stabilnog zajednickog zivota.

Opet ti ponavljam pitanje: sa cim ti mozes zivjeti bez da padas u frustriranost i konflikt? Sto ti mozes, zelis napraviti da vasa veza opstane?
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
gle, shvaćam da su ljudi sve stariji i da im treba pomoć (i ja imam roditelje koji će možda jednog dana trebati pomoć) i uvijek sam pomagala, ali nekakve granice trebaju biti. ako ja njih poštujem, ne zaslužujem li i sama barem malo poštovanja? ako ne radi mene same, onda radi vlastitog sina koji je bio sretan sa mnom.
Ovo ti je apsolutno nebitno pitanje. Odgovor je u principu - ne zasluzujes ti nista.
Zasto? Ne zato sto si ti ovakva ili onakva ili bi trebala biti bolja, nego zato sto ti apsolutno ne znas njih sustav vrijednosti.
Ovo sto pitas temeljeno je na tvom osobnom sustavu eticnosti u odnosu, no to nikako ne znaci da su to univerzalne datosti.
Pitanje je samo jedno: gdje su tvoje granice? Koliko si daleko ti spremna ici u tom odnosu?
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 21:05   #17
NISI NISTA POGRIJESILA,imas pravo na svoj zivot u dvoje u kojem nitko,bas nitko nema pravo mjesati se u vasu intimu ali i vasu svakodnevnicu.To sto rade njegovi roditelji NIKADA,BAS NIKADA SE NECE IZMJENITI,
jednostavno ti nazalost nisi za njega i on nije za tebe.Imati ces sve vise i vise problema ako nastavite zajedno tako,a toga si vec i sama postala svjesna.
Sto sada sljedi,promjeni partnera i pogledaj unaprjed s kime zivi i ima li roditelje zive,dobro bi bilo kada bi isti roditelji bili sto dalje od vas.

Tako je bilo i samnom,njene je ona sama sredjivala da moraju sutjeti.....no dobro i to je danas sve proslost.Bolje je ipak zivjeti izgleda solo ili u vezi kojoj se ne nadzire brak!
milionas is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 21:05   #18
Quote:
ajd da tebe netko stalno vrijeđa, kontrolira, govori ti da ne smiješ posvojiti dijete, istražuje dal sam stvarno otišla k sestrični na more, pa kako sam mogla.... ti bi šutjela?!

šutjela bi kad bi ti muž, dečko došao kući ko da su mu sve lađe potonule? nakon pola sata ispitivanja što je, rasplače se ko malo dijete jer mu starci prijete da će ga razbaštiniti, a on uložio u tu kuću novce i novce?

da ne pričam dalje...
Pa nemoj pricati dalje, nego izadji iz tog odnosa? Sto bi ti sada imala od toga da ti forumasi govore, joj, grozno, kako mogu, pa jesu oni normalni?
Sto ces onda?
Reci njima forumasi su rekli da ste vi zli, da niste normalni i kako se samo smijete ovako prema meni ponasati?

I sto ce onda biti?
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 21:08   #19
Quote:
nausikaja123 kaže: Pogledaj post
Dobro, znaci on je takav kakav je, ima roditelje kakvi jesu, a sto ti mislis sa svime time napraviti?

Sumnjam da je navika, meni se cini da si ti jako emotivno angazirana.
Pitanje je da li zelis, da li mozes izaci na kraj sa situacijom kakva je, bez da inzistiras na tome da se bilo tko od njih bazicno promjeni.

Da li si pogrijesila?
A cemu takve teske rijeci? Ja ne mislim da si pogrijesila; reagirala si ljudski u skladu sa svojom naravi, no mislim da ti ta reakcija i nije bas najbolja u cilju stabilnog zajednickog zivota.

Opet ti ponavljam pitanje: sa cim ti mozes zivjeti bez da padas u frustriranost i konflikt? Sto ti mozes, zelis napraviti da vasa veza opstane?


Ovo ti je apsolutno nebitno pitanje. Odgovor je u principu - ne zasluzujes ti nista.
Zasto? Ne zato sto si ti ovakva ili onakva ili bi trebala biti bolja, nego zato sto ti apsolutno ne znas njih sustav vrijednosti.
Ovo sto pitas temeljeno je na tvom osobnom sustavu eticnosti u odnosu, no to nikako ne znaci da su to univerzalne datosti.
Pitanje je samo jedno: gdje su tvoje granice? Koliko si daleko ti spremna ici u tom odnosu?

ne znam ni sama. totalno sam zbunjena. čas sam sigurna da će sve biti dobro, da ćemo uspjeti ovo prevladati, a na trenutke mi se čini da ništa nema smisla. napredak je da on više ne spominje da idemo živjeti tamo, ali je problem da uopće ne pričamo o zajedničkom životu, nego živimo iz dana u dan. ima dobrih dana, ima loših.al bojim se da će doći dan kad ćemo morati odlučiti gdje budemo. nisam sigurna što će on odlučiti.
istina je, volim ga. voli vjerojatno i on mene, jer ne bi bio tu, pretpostavljam... ili možda griješim?!
bella1984 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2013., 21:15   #20
Quote:
bella1984 kaže: Pogledaj post
kako biste vi postupili da se na mojem mjestu, u mojoj situaciji?
Sa mojih četrdest i kusur godina, pobjegla. Od njega i od njih.

Iako ćeš na forumu čuti dosta savjeta tipa ignoriši, na jedno uho uđe na drugo izađe, bitno je da se vas dvoje dobro slažete i slično, istina je da ulaziš u odnos koji će te povući u vrtlog konstantne frustracije.

Zato te i pitam, čemu insistiranje na tom odnosu? Dobro razmisli jer moraš prihvatiti surovu činjenicu. Njih nećeš promijeniti i tvoj partner ne može promijeniti svoje roditelje.
__________________
Nebo ostaje vječno prazno, da bi zemlja tamo sagradila svoj raj od snova...
milidrak is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:23.