Dvoboj osmine finala SP koji se očekuje s ništa manjim nestrpljenjem, nego onaj jučerašnji Engleza i Nijemaca. S jedne strane Brazil, nogometna velesila i peterostruki svjetski prvak, reprezentacija koja je glavni favorit ili
barem jedan od favorita s kakvim god sastavom došla, a nasuprot njima brzi i poletni Čileanci, koji su s nekoliko mladih igrača i izbornikom Bielsom na klupi dosad prikupili simpatije mnogih.
Brazil ne briljira, neki tvrde da je skupinu riješio rutinski, drugi će kazati da to nije to, da je Brazil pravi Brazil s Ronaldinhom i Patom, a ne Gilbertom Silvom i Melom. Strelice kritičara Selecao pogađaju odasvud, pa čak i iz domovine, koja se ne može pomiriti da njihova momčad ima 'europskih štih'. Ide se toliko daleko da se konstatira kako je Brazil izgubio prepoznatljivi stil, teško se može probaviti 2:1 i slaba igra kontra 'jazavaca' iz Sjeverne Koreje ili, po mišljenju većine, sramotni remi 0:0 s Portugalcima, u utakmici koja je trebala biti ljepotica grupne faze natjecanja.
Čileanci nemaju takvih problema. Oni su na SP došli tiho, nije ih se previše potenciralo kao moguće iznenađenje, a iznenadili su bome sve. Ima onih koji će reći da su jedina svjetska ekipa koja želi igrati i igra totalni nogomet, a stvarno je za svaku pohvalu igra koju su prikazali u svojoj skupini. Nadigrali su i Honduras i Švicarsku, iako su ubilježili 'tek' dvije minimalne pobjede. Junački su se borili i izborili za osminu finala i protiv Španjolaca, kada su uspjeli postići pogodak i na momente nadigrati Furiju, iako su od 35. minute na terenu imali igrača manje, a na semaforu zaostatak 0:2.
Glavni forte Čilea je brzina i poletnost, želja za nadigravanjem i igranjem nogometa. Čileanci se doslovce igraju nogometa, tako da smo u prve tri utakmice mogli vidjeti kako s doslovce 10 igrača kruže oko protivničkog 16-erca. Vodi ih nekoć argentinski izbornik Marcelo
Loco Bielsa, čovjek koji u Čileu ima status idola, otkako je s La Rojom uspio svladati Argentinu (1:0). Čileance krasi nevjerojatan momčadski duh i sjajna atmosfera, a kad bi morao izdvajati, osobno bi izabrao Alexisa Sancheza kao igrača koji me se najviše dojmio. Naravno, ne smije se zaboraviti ni ostale, počevši od Vidala, Isle, Medela, pa do manje poznatih Beausejoura, Valdivije i Carmone.
Brazilcima se danas vraćaju Kaka, Elano i Robinho. Prvi kontra Portugala nije igrao zbog crvenog karta, drugi je povratnik poslije, srećom ipak lakše ozljede, dok je potonji zadnju utakmicu dobio poštedu. Upravo od Robinha Brazilci očekuju najviše, budući je u posljednjih pet nastupa protiv Čilea zabio čak šest pogodaka. I sam Dunga to je priznao na konferenciji za novinare, rekavši da Robinho može svojim driblinzima napraviti razliku i kada nema previše slobodnog prostora, kao primjerice s čvrstim Portugalom.
BRAZIL: Julio Cesar - Maicon, Juan, Lucio, Bastos - Gilberto Silva, Melo - Elano, Kaka, Robinho - Luis Fabiano.
Što se tiče čileanske momčadi, Bielsa je na priličnim mukama. Suspendirana su dva prvotimca: Gary Medel i Waldo Ponce, a 'out' je i Marco Estrada, koji je u utakmici sa Španjolskom mijenjao Carmonu i već u 35. minuti izletio van poslije one kontroverzne situacije s Torresom.
Medel i Ponce su dvije jako bitne karike Čileanaca. Medel je 22-godišnjak, pravi pit-bull, momak koji kruh zarađuje u Boci Juniors, a iznimno je omiljen kod Bielse i navijača. Naime, poznat je po svom bezrezervnom pristupu i golemoj borbenosti, a koristan je kao stoper, bek i zadnji vezni. Ta njegova polivalentnost posebno do izražaja dolazi u reprezentaciji Čilea, gdje igrači malo-malo mijenjaju pozicije, ovisno o rezultatu i tijeku događaja na terenu.
Ponce ima 27 godina, član je argentinskog Veleza, a zadnju sezonu bio je na posudbi u domovini. Bio je standardan kod Bielse u kvalifikacijama za SP u JAR, a prije dosta godina imao je neuspješnu epizodu u Wolfsburgu.
Umjesto njih dvojice Bielsa će se najvjerojatnije odlučiti za Fuentesa, te iskusnog Pabla Contrerasa iz solunskog PAOK-a. Njih dva činit će obrambeni trojac s Gonzalom Jarom, članom West Bromwicha.
Ipak, nije ni sve tako crno po Bielsu. U početnu 11-orku vraćaju se super bitni Carmona (Reggina), te playmaker Matias
Matigol Fernandez, nekoć u Villarrealu, a danas u Sportingu iz Lisabona. Također, što najviše veseli Čileance, od prve minute trebao bi zaigrati Humberto Suazo, omaleni i debeljuckasti napadač, koji je dugi niz godina trpao po čileanskoj i meksičkoj ligi, da bi u siječnju ove godine kao 29-godišnjak prvi puta stigao u Europu i dokazao svoju klasu, spasivši Real Zaragozu od ispadanja iz Primere.
Usudim se kazati da bi Čile, da je u grupi imao na raspolaganju zdravog i 100% spremnog Chupetea Suaza, riješio i Honduras i Švicarsku s bar 2 razlike, a dodatno namučio Španjolce. Prevedeno, u tom slučaju uopće ne bi pričali o ovoj utakmici
ČILE: Bravo - Jara, P. Contreras, Fuentes - Isla, Carmona, Fernandez, Vidal - A. Sanchez, H. Suazo, Beausejour.
Za kraj malo statistike: Čile ima sedam uzastopnih poraza od Brazila, uz nezavidnu gol-razliku 3:26. Sveukupno, Brazil i Čile dosad su se sastajali 65 puta - u 46 navrata slavio je Brazil, 12 puta Čile, a svega sedam utakmica završeno je remijem. Zadnja pobjeda Čileanaca seže iz 2000. godine (kvalifikacije za SP u Japanu/Južnoj Koreji).
Brazil je posljednji puta u osmini finala ispao 1990. godine u Italiji od Argentine, dok La Roja četvrtfinale SP nije vidjela od 1962. godine, kad su sami bili domaćini.
Moja prognoza: Brazilu neće biti lako, jer uvjeren sam da će Čile igrati svoj nogomet, bez ikakvog pretjeranog respekta. Tako i treba
Moje simpatije definitivno su na strani Čilea. VAMOS CHILE