Par pitanja u vezi svemirske postaje van Zemljine orbite(teoretskih)

[Essegg]

Recimo da postoji svemirska postaja, koja koristi centrifugalnu silu za generiranje gravitacije, i koja je dovoljno velika da može generirati gravitaciju koja je kao na Zemlji. Recimo da je nekih 2km u promjeru, mislim da bi to bilo dovoljno. Dakle jedan veliki kotač, u svemiru.

Recimo da se taj kotač koristi u turističke, znanstveno-istraživačke i komercijalne(kao postaja za rudarske svemirske brodove) svrhe...

Zanemarimo na tren realnu dužinu putovanja od Zemlje do nje i recimo da je nekih mjesec dana.

Jel bi ta postaja mogla biti npr. na pola puta od Zemljine putanje do Neptunove putanje? U smislu da jednostavno postoji negdje tamo, van orbite ijednog planeta.

Jel bi ta postaja imala konstantnu brzinu i konstantnu udaljenost od Sunca? Ili bi morala koristiti nekakav pogon da zadrži to? Kolika bi bila brzina obilaska oko Sunca takve postaje? Jel bi tu postaju Sunce konstantno privlačilo dok ne dođe preblizu Sunca?



Ima li još nekakvih problema u ovoj ideji kojih se nisam sjetio?

[MrBlc]

Morali bi joj proračunati putanju kako bi kružila oko Sunca (a da se pri tom ne sudari s nekim planetom ili tijelom) i uputiti je na tu putanju s proračunatom brzinom.

Problem eventualno može predstavljati mala masa, pa bi u dovoljno dugo vremena sudaranje s prašinom moglo smanjivati brzinu, a time i udaljenost od Sunca, ili bi je neki lakši sudar mogao skrenuti s putanje, pa bi bilo dobro da ima neku propulziju koja bi po potrebi korigirala putanju.

[Essegg]

MrBlc kaže:

Morali bi joj proračunati putanju kako bi kružila oko Sunca (a da se pri tom ne sudari s nekim planetom ili tijelom) i uputiti je na tu putanju s proračunatom brzinom.

Problem eventualno može predstavljati mala masa, pa bi u dovoljno dugo vremena sudaranje s prašinom moglo smanjivati brzinu, a time i udaljenost od Sunca, ili bi je neki lakši sudar mogao skrenuti s putanje, pa bi bilo dobro da ima neku propulziju koja bi po potrebi korigirala putanju.

Mislim da je teoretski moguće imati neku propulziju koja bi korigirala putanju svako toliko i pomaknula samu postaju ako bi joj ususret dolazio nekakav asteroid...

A što se tiče kruženja oko Sunca, bi li dovoljno bilo dati postaji neku početnu brzinu i smjer da ona, privučena Sunčevom gravitacijom, zauvijek oko nje kruži bez približavanja? Dakle kao i planet?

[krena]

Essegi kaže:

Mislim da je teoretski moguće imati neku propulziju koja bi korigirala putanju svako toliko i pomaknula samu postaju ako bi joj ususret dolazio nekakav asteroid...

A što se tiče kruženja oko Sunca, bi li dovoljno bilo dati postaji neku početnu brzinu i smjer da ona, privučena Sunčevom gravitacijom, zauvijek oko nje kruži bez približavanja? Dakle kao i planet?

Svako tijelo možeš postaviti da bude umjetni satelit oko nekog velikog tijela.
Samo treba imati dovoljnu brzinu kruženja oko velikog tijela.
Za sada nije bilo potebe za takvim umjetnim satelitom koji će vječno kružiti oko sunca jer su sve dosadašnje sonde, koje su napuštale zemljinu orbitu, imale neku zadaću : doći do mjeseca, Venere , Marsa , Jupitera , Saturna , ili pak repatice.

[Velo C. Raptor]

Postaja moze biti bilo gdje izmedju Zemlje i Neptuna, ali uvijek ce biti u orbiti oko Sunca. U toj orbiti moze ostati jako, jako dugo bez velike degradacije jer je gustoca cestica u dubokom svemiru jako mala pa postaja ne bi usporavala puno.
Dakle, orbita i njena stabilnost ovisi o brzini orbitiranja postaje oko Sunca i eventualnom gravitacijskom utjecaju nekog drugog masivnog tijela.
Brzina same postaje oko sunca ovisi o udaljenosti od Sunca, iz primjera planeta, oni blize moraju se kretati brze da bi zadrzali orbitu(jer, pojednostavljeno, blize su suncu pa je i grav sila izmedju jaca, time centrifugalna sila mora biti jaca), isto bi bilo i sa postajom.

[BolajiBadejo]

Essegi kaže:

Recimo da postoji svemirska postaja, koja koristi centrifugalnu silu za generiranje gravitacije, i koja je dovoljno velika da može generirati gravitaciju koja je kao na Zemlji. Recimo da je nekih 2km u promjeru, mislim da bi to bilo dovoljno. Dakle jedan veliki kotač, u svemiru.

Recimo da se taj kotač koristi u turističke, znanstveno-istraživačke i komercijalne(kao postaja za rudarske svemirske brodove) svrhe...

Zanemarimo na tren realnu dužinu putovanja od Zemlje do nje i recimo da je nekih mjesec dana.

Jel bi ta postaja mogla biti npr. na pola puta od Zemljine putanje do Neptunove putanje? U smislu da jednostavno postoji negdje tamo, van orbite ijednog planeta.

Jel bi ta postaja imala konstantnu brzinu i konstantnu udaljenost od Sunca? Ili bi morala koristiti nekakav pogon da zadrži to? Kolika bi bila brzina obilaska oko Sunca takve postaje? Jel bi tu postaju Sunce konstantno privlačilo dok ne dođe preblizu Sunca?



Ima li još nekakvih problema u ovoj ideji kojih se nisam sjetio?

Već imaš sondi koje su nakon kraja misije završile u heliocentričnoj orbiti. Npr. Pioneer 6 7 8 i 9 iz 60ih godina prošlog stoljeća imaju danas heliocentrične orbite.

[Astrobobo]

Tu je i sonda Ulysseys koja je poslana u polarnu orbitu oko Sunca s ciljem proučavanja istog: