Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.10.2017., 15:56   #21
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Sad, znači li to da H. nije ontološki realist? Ako pak jest realist, onda ovo može značiti samo da se postojanje kao takvo ne može shvatiti bez da se prvo shvati postojanje u subjektivnom smislu. U tom slučaju to nije različito od Hegelovog apsolutnog idealizma (pri čemu valja imati na umu da je Hegel ontolopki realist). Heidegger se jednostavno odbija izjašnjavati u ovim jednostavnim određenjima, ali mislim da je to pomalo kukavički.
Pa kao što reče Hegel u Uvodu u Fenomenologiju: "[R]eči objektivno, subjektivno i bezbroj drugih reči, a čije se značenje pretpostavlja kao opštepoznato, posmatra [se] štaviše kao prevara. Jer tvrđenje, delom, da je značenje tih reči opštepoznato, delom, takođe da se čak njihov pojam poseduje, čini se pre kao da njime treba da se izbegne glavna stvar..." Tim više to vrijedi za Heideggera koji se ne želi penjati na ramena prethodnika, nego upravo obratno, silaziti s njihovih ramena, što on naziva "destrukcijom".

Uz ovo s ramenima mi pada na pamet kako je Platon taj svoj nadimak dobio zbog širokih ramena, pa bi se ona slavna Whiteheadova rečenica o povijesti zapadnjačke filosofije kao marginalijama uz Platona mogla izreći drugačije, da svi mi na Zapadu gledamo s Platonovih širokih ramena. Naravno, ničeanci, a Heidegger tu dijelom spada, htjeli bi sići s njih.
Quote:
"Tubitku ne valja apriori nametati nikakve "kategorije", nego ga treba pustiti da sam pokaže što je, i to u svojoj prosječnoj svakodnevnosti. I to je onda u biti filozofska antropologija. Ili fenomenologija duha? (str 18)
Nije filosofska antropologija u smislu jedne posebne filosofske discipline - Heideggerova je namjera ontološka, dakle prima philosophia, ne neka posebna filosofska disciplina.

Je li to nešto kao "fenomenologija duha"? Slično, uz veliko ali. Hegel je, unatoč "križnom putu, putu očaja", puno optimističniji od Heideggera, jer znanje vidi kao napredovanje, možda bolno napredovanje ali ipak napredovanje ka apsolutnom znanju, dapače apsolutnoj znanosti. Heidegger vidi znanje više taoistički, da se tako slobodno izrazim, tako da svako raskrivanje ujedno znači i skrivanje, da svako osvjetljenje (yang) znači da je nešto drugo palo u sjenu (yin). Odnosno, nema apsolutne raskrivenosti, apsolutnog znanja. Što je onda cilj njegovog ontološkog pothvata? Cilj je raskriti ono što je odavno postalo skriveno, i što daljnje napredovanje na dosadašnjem putu znanja/znanosti samo dalje skriva. Zato ne ide korak naprijed, nego uvijek natrag, u ono ranije, u ono što prethodi znanosti. Naravno, pri tom, barem u ovoj fazi, pokušava zadržati pojmovnu strogost, ali izbjegavajući uvriježene pojmove koje sumnjiči da prikriveno već navode na one uhodane puteve koje on baš želi izbjeći (jer on želi do onoga što im prethodi, do ranijega, do onoga što je otkriće znanosti skrilo, onoga što je zasjenjeno znanstvenim napretkom). Zato se obraća svakodnevnosti, a ne znanosti.

Zadnje uređivanje nitko drugi : 16.10.2017. at 17:03.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 16:17   #22
Quote:
parsifal kaže: Pogledaj post
==
(uvodna filozofska digresija).
U subotu sam bio u Zagrebu na špici. Nisam susreo ni Sigmunda ni Leteću

Razvedrilo me,ipak, da vidim kako se Cvjetni trg preimenuje u Trg žrtava Tome Horvatinčića .

Izvrsna je bila i gibanica od 40 kuna u legendarnoj slastičarni TIME u Teslinoj.)
(digresija završena )
======================

Heidegger nije pisao o tubitku sinhroniciteta.

Ali Jung jest s Paulijem !
I Sinhoniciteti su postali moja životna svakodnevnica.
Vjera je skriveni entitet u univerzumu.
Naime univerzum se preoblikuje tako da potpomaže vašu sliku stvarnosti.
Ono što zračite to i privlačite

Pa sam ja tužan zato što Sigmunda nije bilo na špici, u knjižari Ljevak na trgu na gornjem katu, ipak sudbinski susreo Sigmunda ,ali i Hajdegera

Naime , ne tražeći je posebno moja ruka je posegnula za potpuno bijelom knjigom
http://www.matica.hr/knjige/1013/

BITAK I VRIJEME -INTERPRETACIJE

6 poznatih hrvatskih filozofa su prešli sa filozofskih riječi na djela i oživjeli u praksi najveću filozofsku istinu svih vremena koju je otkrio legendarni Bela Hamvas a koja glasi :

Bolje je usred sunčanoga ljeta kupati se u moru, nego zimi raditi u filozofskom mračnom uredu.

I tako je 6 filozofa otputovalo iz Zagreba prekoputa Korčule u Orebić gdje su se kupali i raspravljali o Bitku i vremenu, a sve o tuđem trošku.
Mislim da bi i ovaj forum tako trebao organizirati za naš 6 koji pišemo na ovoj temi

O Bitku i vremenu raspravljali su tijekom proteklih osamdesetak godina i mnogi hrvatski filozofi, pa tako i učesnici Filozofske škole Matice hrvatske održane 2012. u Orebiću. U ovome zborniku otisnuta su njihova dorađena predavanja i interpretacije ključnih mjesta knjige, popraćena strogo filozofijskim prijevodom onih dijelova izvorna teksta što su ih u predavanjima problematizirali Petar Šegedin, Nebojša Mudri, Dean Komel, Stjepan Kušar, Ivan Kordić, Damir Barbarić i Igor Mikecin.
===

Odmah do te knjige za pravu ukoričenu sitnicu od 180 kuna Ivan Kordić je otputovao u Orebić sa Hajdegerom

Kad si već započeo tu priču sa sinkronicitetom, onda moram ovo ispričati...

Kad sam tamo negdje na jesen vidio da će Matica na proljeće organizirati tu školu u Orebiću, naravno da sam jako želio ići tamo. Em što se godinama mučim s tom knjigom, em što sam čitao zbornik radova prethodne takve škole o Platonovom pojmu duše i bio oduševljen, em što inače rado čitam što pišu ti ljudi. Ali sam odmah bio posve svjestan da za to nema šanse. Ponajprije zato što radim u školi, gdje imamo stvarno puno slobodnog vremena, ali šanse za dobiti slobodne dane u vrijeme nastave su praktički nikakve. Potom zato što imam malo dijete a babe nisu u istom gradu, i ne mogu ostaviti ženu da se bakće sa svime a ja da mudrujem o smislu bitka. Nadalje, sudionici su samo filosofi i nadareni studenti filosofije. Uglavnom, ništa od toga.

I tako, drž' se fizike i škole i familije a metafiziku pusti mjerodavnima. Budući da imam pametne učenike neki od njih se plasirali i na državno natjecanje. Ja kao mentor dužan sam ići s njima. I objave konačno mjesec dana prije natjecanja gdje i kada će se održati državno natjecanje: Korčula, upravo u tome tjednu kad je filosofska škola u Orebiću. Gledam i ne vjerujem, odmah na gugl gledam kad ima neki brod iz Korčule do Orebića i natrag, ima stalno. Na tim natjecanjima mi mentori ionako ne radimo ništa, samo pijemo kave, ali trebamo biti tamo jer su klinci još maloljetni. Dakle, bitno je da sam blizu a Orebić je dovoljno blizu. Pošaljem mail Šegedinu, ovaj odmah odgovori da nema problema da sudjelujem. Tako sam bio na toj školi, slušao ta predavanja sabrana u toj knjizi, i rasprave nakon njih. Lijepo iskustvo, zahvalan sam za njega.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2017., 09:24   #23
Jako lijepa i inspirativna i kistihant priča poučna na mnoštvu razina ,koja se nadovezala na parsifalov spontani putopis jednog vikenda u Zagrebu.
Posebno je dobar kraj tj. zahvalnost autora za ono što se dogodilo.

Naime u ovom mračnom modernom vijeku malo tko se za išta zahvaljuje i većina ljudi ili svemu prigovara ili se ničemu ne čudi jer je sve ustvari kaotično gibanje elementarnih čestica...


I Hajdegeru bi sigurno bilo drago da njegova dizertacija provocira ovakove inspirativne priče .
Jer univerzum ustvari znači UNITED VERSES ( za našu mravac88 to hoće reći sjedinjeni stihovi(priče).

Ja moram nadodati radi njihovog sveca zaštitnika Apemanta i svih agnostika radi.
Današnje doba je mračni moderni vijek zbog popularnosti agnosticizma !

Naime, Apemant i ''apemant like metod'' neće naći ništa posebno u ovoj poučnoj priči i reći će da u beskrajnom kaosu beskrajnog kaotičnog sudaranja elementarnih čestica MORA jednom doći i slučaj da se slučajno i samo slučajno potrefilo da je naš nitko2. čudnim putevima boga svemoguće šanse dobio ISPUNJENJE SVOJE ŽELJE i otputovao usprkos svemu u opskurni Orebić.

Jer,tobože važno i poučno će nadodati oni , a koliko se tek želja ne ispuni

Međutim ,ono što svetac zaštitnik svih agnostika Apemant previđa je to da NEOČEKIVANO USPJEŠNOG ispunjenja želja srdaca ima jako jako i jako mnogo i nije poanta da ima jako mnogo NEISPUNJENIH ŽELJA, nego je poanta da UOPĆE IMA PUNO SINKRONICITETA.

Naime po kaotičnoj i bezličnoj i pustopoljno tvrdo kuhanoj linearnoj teoriji univerzuma NE BI SINKRONICITETA TREBALO BITI UOPĆE . i sve bi trebalo ličiti na dosadno pozadinsko zračenje tj nešto ovakovo

.................................................. ...................................
.................................................. ....................................
.................................................. .................................
.................................................. ...................................
.................................................. ....................................
.................................................. .................................
.................................................. ...................................
.................................................. ....................................
.................................................. .................................
.................................................. ...................................
.................................................. ....................................
.................................................. .................................

.................................................. ...................................
.................................................. ....................................
.................................................. ................................. etc ...

Food for thought

(Apemante već ti je vrijeme da testiraš tarot i-ili I ching ili rune ili šolju kafe i uvjeriš se da je univerzum itekako živ i u ravnoteži .Javi nam rezultate tvojih opita !)
__________________
Najvažnija filozofska spoznaja svih vremena! Bolje je usred sunčanoga ljeta kupati se u moru, nego zimi raditi u mračnom uredu. Bela Hamvaš
parsifal is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2017., 10:06   #24
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
I ja tako mislim. U potpunosti te podržavam u tome.
Usput, slažeš li se s Andrejom Nikolaidisom da...



Cijeli članak ovdje:
https://radiogornjigrad.wordpress.co...ala-i-ljevice/
1. To je izvrstan,bogat i ukusan članak i hvala za kažiprst.
Sviđa mi se ono u čemu smo se valjda svi prepoznali koji smo čitali Hajdegera

Heideggera sam čitao i, da se ne lažemo, ništa nisam razumio. Ali čak i ja znam da je Heidegger daleko, daleko komplikovaniji od tumačenja koja nude Fardid, Dugin… ili Duff.

Ono što o njemu znam naučio sam iz interpretacija drugih.


2. Ja moram reći da me u članku dojmila sljedeća rečenica jer je okinula moje asocijacije:

Gharbzadegi je ime za bolest Zapada, ujedno i trovanje Zapadom, zapadnitis. Po Fardidu, ta je bolest započela sa racionalnošću Grka a kulminirala sa univerzalističkim pretenzijama prosvjetiteljskog sekularnog, materijalističkog humanizma.


3. U toj sam kratkoj rečenici uočio da sam je opširno razradio i objavio na forumu kao esej koji je zreo plod sa stabla moje spoznaje
https://www.forum.hr/showthread.php?t=495684

4. Parsifalov je članak predugačak i samo se hrabri nautičari mogu nositi sa tim čvorovima kako Bloh upozorava.

5. Budući da većina neće čitati moram dati destilat.

6) Ono u čemu se ti i ja slažemo i saveznici smo, Sigmunde, je borba protiv modernih sustava laži ( npr birokratski klerikalizam je jedan )

7) Ono u čemu se nakon obračuna sa klerikalizmom razilazimo i svak ide svojim putem je obračun sa modernim učilištem kao bludnicom duha tj obračun sa ''razumom'' i ''racionalnošću '' i tvrdo kuhanim materijalizmom kao izrodom braka razuma ,sveučilišta i države

8) evo nekih mojih bisera iz članka koje ću besramno reklamirati

....Moderni sustavi laži (a najveći su birokratski klerikalizam s jedne strane a s druge strane slijepi materijalizam-naturalizam + ravnodušje i smicalice uma) čine sve kako bi kompromitirali ljubav i krajnju istinu.
To su savršeni sistemi skrivanja krajnje istine i i dobro kaže Leontjev da je moderno učilište bludnica duha.
...

9)

Kada je prosvjetiteljstvo u Europi slomilo vlast klera,rodio se jos opasniji i prikriveniji znanstveni i politicki klerikalizam.
Čija je tehnika korupcije još savršenija i danas vlada.

To je znanstveno politička farizejstina koja pokusavaju birokratski sekularizirati evanđelja. I reći ma kaj god -to je zlo ta religija.izbacimo religiju i svo to bajanje.bog je mrtav i rodio se novi bog '' slijepa sretna šansa''.
Sa prljavom vodom religije bacili su i ubili zdravo dijete mistične realizacije.

S druge strane klerikalci pokusavaju birokratizirati duh evanđelja .

Evanđelje je npr vrhunski kod inicijacije srca i buđenja i očitovanje (objava) koja nije vremenska i povijesna već sama stvara povijest.
Ono se ne može politikanstvima sekularizirati i ''znanstveno analizirati '' jer ga se ne može razrješiti u vremenu.! Jer stoji ''izvan vremena'' i vrijeme ga ne dotiče.
jer potiče iz dimenzije jednote i uči primjerom da je svijet stranost i svijet nije primarna realnost.

Jer su dana da se otkrije ''ono što je skriveno od postanka svijeta ''
jer apeliraju na najdublji korijen bića kako bi se dokrajčila korupcija koja zahvati čovjeka kada vjeruje samo u kamenje i boga svemguću šansu.

. o tom je grijehu protiv duha istine tj srži stvari zborio isus kao o grijehu koji se ne moze oprostiti.To je izgradnja varljivog sustava skrivanja.to je bludnica duha !
To je zlodjelo tih sistema kvarenja i korupcije i prikrivanja da velikom klerikalnom,politickom i znanstveno-materijalistickom paradigmatskom maglom prikrivaju

sto su grci zvali prekrasnom riječju

PNEUMA HAGION

a sto je evađeoski duh istine ( duh sveti )

To je ono -

Kad imaš uši da čuješ pjev ptice,
nije ti potrebno vidjeti njene vjerodajnice.
__________________
Najvažnija filozofska spoznaja svih vremena! Bolje je usred sunčanoga ljeta kupati se u moru, nego zimi raditi u mračnom uredu. Bela Hamvaš
parsifal is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2017., 10:39   #25
Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
Pa kao što reče Hegel u Uvodu u Fenomenologiju: "[R]eči objektivno, subjektivno i bezbroj drugih reči, a čije se značenje pretpostavlja kao opštepoznato, posmatra [se] štaviše kao prevara. Jer tvrđenje, delom, da je značenje tih reči opštepoznato, delom, takođe da se čak njihov pojam poseduje, čini se pre kao da njime treba da se izbegne glavna stvar..." Tim više to vrijedi za Heideggera koji se ne želi penjati na ramena prethodnika, nego upravo obratno, silaziti s njihovih ramena, što on naziva "destrukcijom".
Točno. To kaže malo dalje, kad kaže da se obrada pitanja o bitku dijeli na dva dijela:
1. interpretacija tubitka s obzirom na vremenitost i eksplikacija vremena kao transcendentalnog horizonta pitanja o bitku.
2. fenomenološka destrukcija povijesti ontologije "po niti vodilji problematike temporalnosti".
To dolazi dosta kasnije , tako da nećemo sad o tome što bi značila ta "destrukcija" (i je li to isto što i "dekonstrukcija").

Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
Nije filosofska antropologija u smislu jedne posebne filosofske discipline - Heideggerova je namjera ontološka, dakle prima philosophia, ne neka posebna filosofska disciplina.
Da, to je dobro stalno imati na umu.

Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
Je li to nešto kao "fenomenologija duha"? Slično, uz veliko ali. Hegel je, unatoč "križnom putu, putu očaja", puno optimističniji od Heideggera, jer znanje vidi kao napredovanje, možda bolno napredovanje ali ipak napredovanje ka apsolutnom znanju, dapače apsolutnoj znanosti. Heidegger vidi znanje više taoistički, da se tako slobodno izrazim, tako da svako raskrivanje ujedno znači i skrivanje, da svako osvjetljenje (yang) znači da je nešto drugo palo u sjenu (yin). Odnosno, nema apsolutne raskrivenosti, apsolutnog znanja. Što je onda cilj njegovog ontološkog pothvata? Cilj je raskriti ono što je odavno postalo skriveno, i što daljnje napredovanje na dosadašnjem putu znanja/znanosti samo dalje skriva. Zato ne ide korak naprijed, nego uvijek natrag, u ono ranije, u ono što prethodi znanosti. Naravno, pri tom, barem u ovoj fazi, pokušava zadržati pojmovnu strogost, ali izbjegavajući uvriježene pojmove koje sumnjiči da prikriveno već navode na one uhodane puteve koje on baš želi izbjeći (jer on želi do onoga što im prethodi, do ranijega, do onoga što je otkriće znanosti skrilo, onoga što je zasjenjeno znanstvenim napretkom). Zato se obraća svakodnevnosti, a ne znanosti.
Ja sam prvo pomislio kako je ta predodžba da se nešto skriva čim se nešto drugo otkriva, i obrnuto, tipična fenomenološka (konkretno huserlovska) tema. U smislu da kad gledaš jednu stranu objekta, onda ti je ona suprotna skrivena. I onda sam pomislio da se ta predodžba nadilazi ili prevladava uz pomoć memorije ili subjekta koji pamti razne aspekte cjeline, ili te aspekte montira u cjelinu. Ali onda mi je palo na pamet da se tu prije misli da fundamentalnu nemogućnost imanja i jednog i drugog, npr. kao Heisenbergovo načelo neodređenosti. Ali onda sam shvatio da ta tema nije tipično fenomenološka i da ju imamo već i kod Hegela na više mjesta - npr. kad govori o nemogućnosti da se stvar istodobno promatra i kao cjelina, i kao skup osobina. Predodžba stvari kao cjeline, koja otkriva stvar kao cjelinu, zakriva stvar kao skup osobina, i obrnuto.
__________________
"Tko izgubi dobitak, dobije gubitak."
Sigmund is online now  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2017., 10:44   #26
Ali, krenimo dalje:

-Smisao bića koje nazivamo tubitak je vremenitost, odnosno takvo stanje stvari da čovjek živi u vremenu (str. 18) Tubitak samo iz vremena razumije i izlaže nešto poput bitka ( znači li to pred-ontološki, neposredno? inuitivno?). (str 19)

-U ispravno gledanom fenomenu vremena ukorijenjena je centralna problematika ontologije. Može li se to prevesti kao tvrdnja da je bitak nužno temporalan? Ili da bitak može biti shvatljiv ili smislen samo ako se uzme u obzir vrijeme? (str 20) Netko je rekao da je prevladavanje kao takvo (Aufhebung) memorija onoga što je bilo u onome što je sad. Tu se dakle isto vidi neko shvaćanje bitka kao ovisnog o vremenu?

-Kod Kanta "odlučujuća povezanost između vremena i "ja mislim" ostaje skrivena u potpunoj tami, čak ne postaje ni problemom." (str 26)
__________________
"Tko izgubi dobitak, dobije gubitak."
Sigmund is online now  
Odgovori s citatom
Old 03.12.2017., 15:27   #27
Pohvale za inicijativu, nadam se da ću stići donekle sudjelovati. Da se nadovežem na vaše postove o Uvodu. Treba spomenuti kako je H. svoje filozofiranje vidio kao neki uvod u promjenu, tj. kao "postupnu misaonu pripremu promjene" ("...u jednom trenutku došao do zaključka da od njegova mišljenja zavisi duhovna sudbina Zapada i mogućnost istinski ljudskog bitka"). Dakle, ne misli ovdje na neku relativno površnu promjenu poput promjene političkog ili ekonomskog sustava već na nešto puno dublje, što proizlazi iz razumijevanja bitka koje je (nekako) povezano sa svime ostalime. U biti, moglo bi se reći kako je to ona prava "baza", a odnosi među ljudima, u društvu, prema prirodi, itd. je "nadgradnja". Razumijevanje bitka je uvijek negdje u pozadini, neosviješteno (tubitak jest (pred)ontološki) i moglo bi se reći da je ono podloga svih ostalih konkretnih razumijevanja pojedinih bića. No kako je razumijevanje bitka sveprisutno, a ipak neosviještno, treba opet pitati što to uopće znači biti, koji je smisao bitka. H.-u je važno da se uopće pobudi zanimanje za to pitanje, da to jest neki fundamentalan problem, a odgovor je povezan s vremenom kao horizontom (ili kontekstom) razumijevanja bitka...
iks ipsilon is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.12.2017., 15:31   #28
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Nadalje, vrlo je zbunjujuće govoriti o "načinima bitka". Bitak je bitak - bit postojećeg. Ne može jedna tako radikalna apstrakcija odjednom poprimati razne bogate i sve bogatije oblike. To je moguće za "moduse bivstvovanja", ili kako bih ja jednostavnije rekao - za načine postojanja.
U stvari, kod H. je postojeće/postojanje jedan od načina bitka, i to "osiromašeni". Kako se bitak razumije iz horizonta vremena, tako bitak kao postojeće odražava (usko) shvaćanje vremena kao niz trenutaka, niz "sada".
iks ipsilon is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.12.2017., 15:39   #29
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
-je li za Heideggera autentično samo ono bivstvovanje koje ima smisao? Ako da, što je smisao po H-u?
Ne znam. Inače shvaćam smisao kao uklapanje u (neku) cjelinu, u konačnici u cjelinu svega. Jasno, problem je što se ista metoda iznalaženja smisla ne može primijeniti na samu tu cjelinu svega.

Quote:
-"Svijet nije nešto neovisno od čovjeka, unutar čega bi se odvijali odnosi između čovjeka i neljudskog bivstvujućeg, nego je svijet samo strukturni moment čovjekovog bivstvovanja, unutar kojeg se može pojaviti unutarsvjetsko bivstvujuće. Čovjek nije biće koje povremeno stupa u odnos prema svijetu, a može kao ljudsko biće biti i ne stupajući u taj odnos. Čovjek je upravo kao čovjek uvijek u svijetu.
Upravo na osnovu neshvaćanja čovjeka kao bivstvovanja-u-svijetu nastaju po Heideggeru mnoge kobne zablude tradicionalne filozofije i napose spoznajne teorije." (str. XCVII)

-Spoznaja je odnos između bivstvujućeg (svijeta) i bivstvujućeg (duše), odnosno između subjekta i objekta.

-"Kad se jednom pretpostavi da je spoznaja unutar "subjekta", koji je odvojen i bitno različit od "objekta", prirodno nastaje pitanje kako se subjekt iz te unutrašnje sfere probija u ono vanjsku i postiže spoznaju." (str. XCVIII)

-H. se pita što je spoznaja, pa odgovara da je ona "...bivstvovni modus (modus bivstvovanja, Seinsmodus) tubivstvovanja kao bivstvovanja-u-svijetu, ona ima svoje ontičko fundiranje u tom bivstvovnom ustrojstvu".
(ako je spoznaja samo modus bivstvovanja-u-svijetu, onda problem kako spoznaja dolazi do svijeta ili prodire u svijet ne može ni nastati. H. kaže da se takvom interpretacijom spoznaje uništava spoznajni problem.)
Ovaj dio o spoznaji, subjektu/objektu i konceptu "bitak-u-svijetu" je dosta važan. Podsjetilo me na jedan zgodan odgovor nikog drugog (s jednog drugog virtualnog mjesta) na klasični skeptički/kartezijanski argument o problematičnosti pristupa svijesti svijetu i spoznaje bića, pa ga citiram:

Quote:
Ti pitaš o tome ima li čega ''izvan svijesti''. Heidegger govori o ''biti u svijetu''. U oba slučaja radi se o nekom ''biti-u''. Jednom ''u svijesti'', drugi put ''u svijetu''. U oba slučaja je to ''biti-u'' neproblematično, a sve izvan toga nedostupno.
U tome se slažete; gdje se onda razlikujete?
Ti govoriš o svijesti. Što je svijest?
Kažeš: postoji subjekt koji misli. Ali čisto motrenje nigdje ne nalazi subjekt. Nalazi misli, nalazi želje, nalazi snove, nalazi predočbe, nalazi svašta, ali nigdje ne nalazi čisti ''subjekt''.
Dapače, stalno nalazi na neke ''objekte'': misao misli nešto, želja želi nešto, sanjanje sanja nešto, maštanje mašta nešto, slušanje čuje nešto, gledanje vidi nešto...
No, opet, nigdje ne nalazi na čisti objekt, svako to ''nešto'' svaki taj ''objekt'' je u svome pojavljivanju uvijek suovisan o načinu pristupa.
I doista, čisti objekt i čisti subjekt su nešto što nije ''tu'' samo po sebi - oni su tek posljedica one dvojbe o kojoj govoriš. A dvojba, kao što riječ lijepo kazuje, dvoji, u-dvaja, raz-dvaja. Tek dvojba čini to ''dvoje'' - subjekt i objekt. Bez dvojbe nema ni njih.
No, je li dvojba primarni način na koji čovjek jest, pa da nju uzimamo kao mjerodavnu, kao ono što nam može iznijeti bit čovjeka i bit svijeta?
S druge strane, ono ''jesam'', koje je bitno u Descartesovom ''otkriću'', uvijek vrijedi, i ne samo u sumnji/dvojbi. To ''jesam'' je uvijek tu, i u sumnji i izvan nje. Ono prethodi dvojbi i udvajanju - zato H. kaže da je ono ''između'', ali zato ''između'' nije prava riječ jer već predpostavlja udvajanje. No, ''jesam'' prethodi dvojbi i udvajanju. To ''jesam'' je tu čak i kad se ne radi o motrenju i mišljenju, dakle o theoria - npr. kad plešem, kad vodim ljubav, kad metem pod... To ''jesam'' je uvijek tu. To ''jesam'' Heidegger naziva ''biti tu'' (Da-sein).
Što je svijest? Svijest je to da su tu za mene bića - stvari, misli, drugi ljudi, snovi, ja sam... Svijest je moja otvorenost za bića. Ona je lumen naturale. Ta otvorenost uvijek ima neki horizont. Ukinem li (poput Descartesa) u radikalnoj sumnji ovo i ono biće, horizont ostaje. Taj horizont Heidegger naziva svijet. Ako hoćeš, ti ga nazovi svijest. U oba slučaja se radi o tome da se bića pojavljuju kao bića u nečemu. U oba slučaja se radi o tome da je to da jesam i to da bića jesu u nečemu jedno te isto.
Quote:
-Mnogi bi ovome prigovorili to da analiza fenomena spoznaje treba prethoditi svakom drugom pokušaju filozofske spoznaje te da analiza načina bivstvovanja onog koji spoznaje nije nužna pretpostavka analize fenomena spoznaje. Ali dobro...o tome kasnije.
Tu se nazire neki potencijalni paradoks. Spoznaja je jedan način bitka-u-svijetu, pa je prije spoznaje potrebno analizirati bitak-u-svijetu. Samo što je ta prethodna analiza također jedna spoznaja...
iks ipsilon is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.12.2017., 15:44   #30
Quote:
nitko drugi kaže: Pogledaj post
Što je onda cilj njegovog ontološkog pothvata? Cilj je raskriti ono što je odavno postalo skriveno, i što daljnje napredovanje na dosadašnjem putu znanja/znanosti samo dalje skriva. Zato ne ide korak naprijed, nego uvijek natrag, u ono ranije, u ono što prethodi znanosti. Naravno, pri tom, barem u ovoj fazi, pokušava zadržati pojmovnu strogost, ali izbjegavajući uvriježene pojmove koje sumnjiči da prikriveno već navode na one uhodane puteve koje on baš želi izbjeći (jer on želi do onoga što im prethodi, do ranijega, do onoga što je otkriće znanosti skrilo, onoga što je zasjenjeno znanstvenim napretkom). Zato se obraća svakodnevnosti, a ne znanosti.
Samo što je svakodnevnost već posredovana, odnosno prožeta nekim razumijevanjem bitka, zar ne? U slučaju zapadnjačke svakodnevnosti riječ je o onom znanstvenom i tehničkom ili šire – kartezijanskom razumijevanju bitka (podjela na subjekt i objekt, jastvo i svijet itd.)? Jer upravo je njegova osobina neuočljiva i neosviještena, a ipak fundamentalna (sve)prisutnost, uključujući u svakodnevici. Nije li tako da onda postoje različiti načini svakodnevnosti? Pa slijedi metodološko pitanje kako se putem svakodnevnosti može napredovati (ili nazadovati ) prema onom ranijem? Je li tu riječ o nekoj "čistoj" svakodnevnosti, neposredovanoj znanošću ili nečim sličnim? I postoji li tako nešto?

Povezano s ovime, na str. XXI piše kako je fenomenologija metoda tretiranja pitanja o smislu bitka, a njezina "bit se može sažeto izraziti maksimom: "Ka samim stvarima!"". Na prvi pogled se ovo čini nekoherentnim: kako se smislu bitka može pristupiti tako da se usmjerimo na stvari kada ih uvijek-već razumijemo na pozadini ili u svjetlu nekog razumijevanja bitka? Treba nam svjetlo koje će biti usmjereno ka samom razumijevanju bitka, koje će osvijetliti samo to svjetlo, da tako kažem (što, u stvari, H. i nastoji svojom ontologijom).
iks ipsilon is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2017., 10:24   #31
Quote:
iks ipsilon kaže: Pogledaj post
Podsjetilo me na jedan zgodan odgovor nikog drugog (s jednog drugog virtualnog mjesta)...
Ovo sam potpuno zaboravio, morao sam guglati da vidim gdje i kome to pišem. Čak mi se i sviđa.
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2017., 20:28   #32
Jedan zanmljiv argument koji sam čuo, a koji ukazuje na postojanje apsoluta odnosno nekg apsolutnog entiteta kojeg bogom možemo nazvati je ovo:

sve stvari, pojave su promjenjive. To je istina koju spoznajemo. Ali one moraju biti varijabilne, promjenjive u odnosu na nešto. Isto kao što je gibanje promjena položa tijela u odnosu na nešto, neku referentnu točku. Prema tome, tom logikom, nužno je da postoji barem nešto što je nepromjenjivo i stalno. Dakle nužan je apsolut koji će biti ta referentna točka u odnosu na koje se sve mijenja, nastaje i postaje...

Nužan je pojam apsoluta u odnosu na što će se sve stvari mijenjati.
Serengeti is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2017., 21:09   #33
Nisam baš nešto previše slušao o Heideggeru na fakultetu - prof. je rađe pričao o nekim svojim dogodovštinama u životu. Za početak bi preporučio čitanje izvrsnog uvoda u hermeneutiku: "Grondin, Smisao za hermeneutiku."

Heideggera sam čitao i dopada mi se. Na žalost sam morao prekinuti fakultet zbog bolesti. Tko zna, možda bi ga i više čitao. Sad više nemam volje uopće (zapravo sam uočio beskorisnost filozofije kao takve - izuzev Kantove kritike praktičnog uma - kontraprimjere njegovih maksima i imperativa bolje da ne nabrajam. Svaki dan ih slušam na vijestima) = jedno je praksa, a drugo teorija.

Nakon što se prožvakaju Heideggerovi termini, dolazi se do vrlo straight forward filozofije. To je hermeneutika Tu-Bitka. Tu-Bitak se postavlja prema svijetu kao Briga (Sorge). On (Tu-Bitak) već ima svoje tumačenje samog svijeta, ali to tumačenje nije dovoljno niti ispravno. Također se Tu-Bitak nalazi u mogućnostima da osmisli sebe - tzv. nabačajima. U samoj hermeneutici se tom Tu-Bitku moraju objaviti temeljne strukture njegova Tu-Bitka.

No, u naravi je Tu-Bitka da on prihvaća svoju javnu protumačenost - stoga podliježe "propadanju". Zato ovdje dolazi hermeneutika koja želi pružiti slobodu tom propadajućem Tu-Bitku. To propadanje može povući paralelu s Marxovim pojmom "otuđenja" (gdje pojedinac postaje rob svojeg otuđujućeg rada) - a to tumačenje je i više no prihvatljivije za mene. Heidegger uvodi i pojam "autentična" struktura Tu-Bitka. To je ona struktura koja se oduprijela propadanju. Tu pripada i jasniji pojam "imati savjest" i pojam "poziv" (Ruf).

Smatram da je Heidegger djelom "Sein i Zeit" dao svojevrsni kostur čovjekove problematike bivanja. U, za nefilozofe teško razumljive pojmvolje, je smjestio solidni okvir čovjekova smisla postojanja. Religijski nema tu neke transcendencije o kojoj bi govorio, nego je čovjek prepušten sam sebi da se trgne iz krivog pogleda na svijet koji mu je nametnut (recimo medijima). Heidegger je recimo uvažavao mogućnost etičkog ostvarenja kroz političko djelovanje. Hanna Arendt je tu dobra preporuka za čitanje u tom smjeru. Ovako izvan filozofije ne vidim vrijednost Sein i Zeita. Rijetko tko će ga prožvakati bez neke filozofske pozadine.
klto is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2017., 13:32   #34
Quote:
Serengeti kaže: Pogledaj post
Jedan zanmljiv argument koji sam čuo, a koji ukazuje na postojanje apsoluta odnosno nekg apsolutnog entiteta kojeg bogom možemo nazvati je ovo:

sve stvari, pojave su promjenjive. To je istina koju spoznajemo. Ali one moraju biti varijabilne, promjenjive u odnosu na nešto. Isto kao što je gibanje promjena položa tijela u odnosu na nešto, neku referentnu točku. Prema tome, tom logikom, nužno je da postoji barem nešto što je nepromjenjivo i stalno. Dakle nužan je apsolut koji će biti ta referentna točka u odnosu na koje se sve mijenja, nastaje i postaje...

Nužan je pojam apsoluta u odnosu na što će se sve stvari mijenjati.
Uz ovo bi lijepo pristajao jedan Platonov citat:

"Zar ćemo se tako lako dati uvjeriti da kretanje, i život, i duša, i razum uistinu nisu nazočni u savršenom bitku i da on niti živi niti misli, nego veličanstven i svet, bez razuma uporno nepomično stoji?" (Platon, Sofist 249a)

Točno je da mi spoznajemo promjenjive pojave, ali već i obično razmišljanje ukazuje na to da se ništa ne bi moglo mijenjati kad ne bi ostalo isto. Ono što mi zapravo spoznajemo je ono što ostaje isto u promjeni i promjenu u istome. Jedno bez drugog ne postoji. Biljka koja raste mijenja se, ali ostaje ista biljka, a ne neka druga biljka. S druge strane, ako bi nešto ostajalo uvijek isto a ne bi se mijenjalo, ono bi moglo ostati takvo samo u odnosu na nešto drugo što se mijenja. Prema tome, apsolut ne može biti nepromjenjiv jer bi kao takav bio uvjetovan nečim drugim.

Što se tiče apsoluta upućujem na ovaj dobar Sigmundov post:

Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Apsolut je jednostavno "sve", Čak ne ni samo sve što jest, nego i sve što nije. On je radikalno i potpuno "sve". A sad to je i vrlo jednostavno na prvi pogled ali je ujedno i vrlo komplicirano jer ima razne filozofske implikacije koje nisu baš očite na prvi pogled. Determiniranje aspoluta čini se da je negiranje (barem prema Spinozi, a i Hegel se slaže s time), a sam apsolut se pokazuje kao negacija svih predikata, kao praznina. No, budući da se o apsolutu isto tako mora govoriti kao o poziciji svih predikata, apsolut se pojavljuje kao "najformalnija od svih kontradikcija", kako kaže Hegel. Osim toga, da bi se shvatilo što je apsolut mora se razmotriti njegov odnos prema bitku, esenciji, pojmu, i ostalim kategorijama. No, prema ovom gore rečenom, sve je to već unutar apsoluta. Baš zato on i jest kontradiktoran. To je kao da pokušavaš gledati izvana sebe unutra... Nadalje, bilo kakvo govorenje o apsolutu je apsurdno utoliko što je apsolut radikalno "sve", pa se dakle o njemu ne može govoriti izvan ili pored njega. Sve što se o njemu govori jest nužno, prema definiciji, sam apsolut koji govori o sebi samome. Zato Hegel govori o "ekspoziciji apsoluta" (samom sebi) a ne o govorenju o apsolutu. Hegel tu hoće reći da ne možemo mi reći ništa o apsolutu (u konvencionalnom diskursu), nego apsolut eksponira sam sebe u bilo kojoj zamislivoj situaciji.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2017., 20:04   #35
Quote:
Serengeti kaže: Pogledaj post
Nužan je pojam apsoluta u odnosu na što će se sve stvari mijenjati.
Prolaznost, logički, ne implicira nužnost apsoluta. Mislim ako tele npr crkne.....jbg nije nužno crklo u odnosu na npr boga koji je kao "besmrtan" već je crklo u odnosu na neko drugo živo tele.
La Baba yaga is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2017., 12:56   #36
Quote:
La Baba yaga kaže: Pogledaj post
Prolaznost, logički, ne implicira nužnost apsoluta. Mislim ako tele npr crkne.....jbg nije nužno crklo u odnosu na npr boga koji je kao "besmrtan" već je crklo u odnosu na neko drugo živo tele.
Ili u odnosu na mesara. Je li mesar apsolut?
medonaodmoru is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2017., 16:30   #37
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
-ovo "bivstvovanje-pri" (svijetu) nije neki teorijski odnos, nego aktivni, angažirani ili praktični odnos, ali H. te termine ne smatra adekvatnim, nego kaže da je bivstvovanje u svijetu kao briganje (zbrinjavanje, Besorgen), zaokupljeno (benommen) svijetom o kojem se briga.
Još nekoliko natuknica.

Do teoretskog odnosa dolazi zbog nekog nedostatka prilikom briganja, kada briganje postane "deficijentno", npr. kada neki pribor ne funkcionira ili kada neki proces zapinje, i tsl. Tada taj pribor ili proces postaje istaknut, uočljiv te se pojavljuje (teoretsko) gledanje tog pribora ili procesa kao nečeg Postojećeg, nastojeći utvrditi u čemu je problem i riješiti ga. Kaže H.:
Quote:
Da bi spoznavanje bilo moguće kao promatrajuće određivanje Postojećega, unaprijed je potrebna deficijentnost brigajućeg imanja-posla sa svijetom. Pri uzdržavanju od svakog pravljenja, baratanja i sličnoga, brigovanje se sliježe u modus u-bitka koji još jedini preostaje, u samo-još-boravljenje kod...Na temelju te vrste bitka pri svijetu, koja pušta da biće sretajuće unutar svijeta sada susreće samo još u svojem suštom izgledanju (eidos), i kao modus te vrste bitka, moguće je neko izričito gledanje-u ono što ovako susreće.
...
U ovako nastalom "zadržavanju" – kao uzdržavanju od svakog baratanja i rabljenja – ostvaruje se opažanje Postojećega.
Iako joj je malo prostora posvećeno u Uvodu, treba spomenuti fenomen tjeskobe kao jednog posebnog ili temeljnog raspoloženja, koje vodi prema brizi, kao bitka tubitka.

Quote:
-Vremenitost kao ontološki smisao brige.
Tu pak treba spomenuti i da fenomen smrti predstavlja međukorak od brige do vremenitosti (tubitak je također "bitak pri smrti").

Quote:
-Vremenitost nije ni bivstvujuće ni bivstvovanje, nego smisao bivstvovanja. (str. cxxxi)
Kaže Petrović da "Vremenitost nije, nego se vremenuje", kao struktura s tri ekstaze: budućnost, bilost i sadašnjost.
iks ipsilon is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2017., 16:32   #38
Quote:
Serengeti kaže: Pogledaj post
Jedan zanmljiv argument koji sam čuo, a koji ukazuje na postojanje apsoluta odnosno nekg apsolutnog entiteta kojeg bogom možemo nazvati je ovo:

sve stvari, pojave su promjenjive. To je istina koju spoznajemo. Ali one moraju biti varijabilne, promjenjive u odnosu na nešto. Isto kao što je gibanje promjena položa tijela u odnosu na nešto, neku referentnu točku. Prema tome, tom logikom, nužno je da postoji barem nešto što je nepromjenjivo i stalno. Dakle nužan je apsolut koji će biti ta referentna točka u odnosu na koje se sve mijenja, nastaje i postaje...

Nužan je pojam apsoluta u odnosu na što će se sve stvari mijenjati.
Gibanje baš i nije dobra analogija za taj argument. Referentna točka u odnosu na koju se tijelo giba ne mora sama biti u stanju ne-gibanja (mirovanje u nekom apsolutnom smislu) da bi utvrdili da se ono prvo tijelo giba. Dovoljno je da se tijelo i referentna točka gibaju jedno u odnosu na drugo, tj. da postoji neka razlika u njihovim gibanjima. Isto tako, ne-gibanje (mirovanje) se pokazuje u njihovom međusobnom odnosu u kojem se oboje jednako gibaju. Zašto ne bi bilo isto kod promjene uopće? Bitno je da se promjene razlikuju jedna u odnosu na drugu kako bi utvrdili da se uopće događaju promjene. Mislim, pojam nečeg nepromjenjivog može poslužiti za razumijevanje promjene, ali ne vidim baš da je nužan.
iks ipsilon is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2017., 16:33   #39
Quote:
klto kaže: Pogledaj post
Nakon što se prožvakaju Heideggerovi termini, dolazi se do vrlo straight forward filozofije. To je hermeneutika Tu-Bitka. Tu-Bitak se postavlja prema svijetu kao Briga (Sorge). On (Tu-Bitak) već ima svoje tumačenje samog svijeta, ali to tumačenje nije dovoljno niti ispravno. Također se Tu-Bitak nalazi u mogućnostima da osmisli sebe - tzv. nabačajima. U samoj hermeneutici se tom Tu-Bitku moraju objaviti temeljne strukture njegova Tu-Bitka.

No, u naravi je Tu-Bitka da on prihvaća svoju javnu protumačenost - stoga podliježe "propadanju". Zato ovdje dolazi hermeneutika koja želi pružiti slobodu tom propadajućem Tu-Bitku. To propadanje može povući paralelu s Marxovim pojmom "otuđenja" (gdje pojedinac postaje rob svojeg otuđujućeg rada) - a to tumačenje je i više no prihvatljivije za mene. Heidegger uvodi i pojam "autentična" struktura Tu-Bitka. To je ona struktura koja se oduprijela propadanju. Tu pripada i jasniji pojam "imati savjest" i pojam "poziv" (Ruf).

Smatram da je Heidegger djelom "Sein i Zeit" dao svojevrsni kostur čovjekove problematike bivanja. U, za nefilozofe teško razumljive pojmvolje, je smjestio solidni okvir čovjekova smisla postojanja. Religijski nema tu neke transcendencije o kojoj bi govorio, nego je čovjek prepušten sam sebi da se trgne iz krivog pogleda na svijet koji mu je nametnut (recimo medijima).
Ovo mi se čini kao korektno drastično sažimanje.
iks ipsilon is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2017., 17:28   #40
Quote:
iks ipsilon kaže: Pogledaj post
Inače shvaćam smisao kao uklapanje u (neku) cjelinu, u konačnici u cjelinu svega. Jasno, problem je što se ista metoda iznalaženja smisla ne može primijeniti na samu tu cjelinu svega.
Meni se čini da je pojam cjeline nemoguće shvatiti bez pojma smisla. Jer što bi značilo "uklapati se" u nešto, ako to nešto nema smisla?
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:55.