Fobije i strahovi - opća tema

[red_shrike]

Sada ti nitko ne može pomoći. Trebal si se prije javiti avio kompaniji koje obično imaju besplatne progrme za liječenje tog straha. Jedino što ti mogu preporučit je da se sjedneš dalje od prozora (pitaj nekog da li se voljan premjestit) i da se zaokupiš nećim drugim. Možda pokuoju tabletu za smirenje ili spavanje. I ne piti alkohol (previše). Kad si gore jače te udari u glavu pa može biti svašta.

[Maus80]

mene ista stvar muci, valjda bu sve ok

[2 KIND]

Maus80 kaže:

mene ista stvar muci, valjda bu sve ok

a kad ti putujes? ja vjerojatno u utorak ili srijedu...

[Starbucks]

I onda kak je bilo?
Za sva pitanja glede aviona i nesreca se mozete obratit meni diskrecija zajamcena to mi je omiljena tema.

[Maus80]

Ja putujem u ponedjeljak ujutro, s tim da ja nemam direktan let nego presjedam, uglavnom, put ce mi ukupno trajat 4 i pol sata, od toga let 3 i pol sata... I onda se opet treba i vratit isto tako...

[Maus80]

Meni je ovaj strah na mahove, cas me je strah, a cas mi nije jasno cega me ima biti strah

[Maus80]

http://www.fearofflyinghelp.com/

evo jedna dobra stranica na ovu temu

[Scrol]

frenchkiss,

u mladosti sam imao iste strahove od smrti, i bio sam uvjeren da necu docekati 2000-u godinu. Moj me stariji susjed Bosnjak po nacionalnosti, islamski opredjeljen po vjeroispovjeti, razuvjerio od tog straha dok me ucio igrati sah, rekavsi mi: pa normalno da neces docekati 2000-u kad je sad tek 1416. Hidzretska godina.

I zaista, po kojim mjerilima mi mjerimo vrijeme kad je ono relativan pojam? Od tad se vise nisam bojao da necu dozivjeti 2000-u i opce vise nemam strah od smrti.

[dersu]

Scrol kaže:

I zaista, po kojim mjerilima mi mjerimo vrijeme kad je ono relativan pojam?

i zasto smo uvjereni da nasa svijest moze prebivati samo u nase fizicko tijelo?

[Vepar56]

Mene nekad uhvati strah da mi život neće biti isti...
moja stoput ispričana priča o tome kako sam pročitao u novinama o osobi koja se 'našla u začaranm krugu i opsjednuta demonskim silama'.tad kao da sam pomislio 'pa to sam ja'.mislio sam da je to anksioznost,pa čak i nekakvi panični napadi(haha tome danas).uvijek kad se toga sjetim,i drugih stvari nekih koje sam pročitao,uhvati me neki sivi,osjećaj,ali što vrijeme ide dalje,manje obraćam pažnju na njega.tu ide i dosta velik osjeaj krivnje uz to,mislim,jer se bojim kako će ljudi koje me vole reagirati ako me vide kako 'patim'.i toga kako će mi mladost biti potraćena,jer nisam ni punoljetan.

[brezovka]

sanjana kaže:

Smrt je ili kao san (postajemo neko drugi) ili kao duboki san bez snova (nema nas). Nema razloga za strah. Svake noći kad legnemo da spavamo iskusimo nešto slično 'smrti'.

Slažem se...smrt ne boli onog koji umire...već one koji ostaju.

ne bojim se smrti..ali bih se prije ubio nego umirao polako

[Starbucks]

Ljudi se boje "krivih" stvari kad je u pitanju letenje. Pri tom mislim, osim onih standardnih zabluda da avion pada s neba ko cigla, da je slijetanje najopasniji dio, da se avioni stalno ruse svaki dan i da je nemoguce prezivjeti pad.

Zapravo nista od toga nije istina. U svakom trenutku zrakom leti na tisuce aviona vjerovatno ih je na stotine sletilo i poletilo dok zavrsavam ovu recenicu, najopasniji dio puta je zapravo polijetanje jer motori rade punom snagom i bilo kakav kvar na motoru moze zapravo urokovati nagli zaokret aviona i ako se ne korigira ispravno moze zavrsiti kobno...ali ne uvijek, prije jedno 3-4 tjedna je onaj avion poletio sa Krka i zapalio mu se motor, pilot je normalno zgasio motor i sa drugim motorom je doletio do Pule i sletio kao da se nista nije desilo. Dakle, nije pao s neba poput cigle. Zrak ipak ima neki otpor Inace opce je poznato da Space shuttle iz svemira se vraca na zemlju kao bezmotorna letjelica, ima samo jednu sansu da sleti kak spada inace ode se u k...
Kad smo vec kod bezmotornih letjelica to je zapravo rekreacija kojom se ljudi bave posvuda po svijetu, najvise na zapadu. Uz odredjene vremenske uvijete moguce je u jedrilici ostati u zraku do 7-8 sati....bez motora naravno.

Ako ima jos kakvih pitanja vezano za letenje navalite kao sto rekoh to mi je omiljena tema

[red_shrike]

Htio bih dodat da avion, kao što je opisano, bez ikakvih problema može letjet i sa samo jednim motorom. Šanse da oba motora krepaju su iste ko i da dobijete na lotu nekoliko puta za redom. Statistika nam isto tako govori da imate veće šanse poginuti na zemlji nego u zraku. Dakle, ako se bojite bilo čega, neka vas bude strah biti na majčici zemlji

[2 KIND]

Mene je najvise strah da avion ne padne kad je u letu. Nije me strah ni uzlijetanja i slijetanja.Cula sam da je moguce da se ptica zabije u motor dok leti i da to moze srusiti avion. Sta postoje ljudi koji su prezivjeli nakon pada aviona?
Sad nakon ovih terorista jos me vise strah letjeti! Kazu da su dovoljne 2 kapljice te eksplozivne tekucine da srusi avion!!!
Mouse, javi jel sve bilo u redu!

[red_shrike]

Naravno da postoje. Zanimljivo je da su svi preživjeli uvjek u zadnjem djelu aviona. Ali bez brige, pilot će učinit sve da izbjegne pad. To dolazi iz jednostavnog razloga da piloti nemaju padobrane!!! (U slučaju da požele iskočit i ostavit putnike sudbini). Kao što rekoh, avion može letjet bez jednog motora bez ikakvih problema jako velike udaljenosti (jedino će pilot imat kraće pauze i više posla za kokpitom a manje sa stjuardesom u WC-u). Ma gle, šanse da te napadne neki terorist su minimalne sa današnjim osiguranjem. Pogotovo sada kada je još 100 puta jače zbog događanja.

[Katie]

2 KIND kaže:

Mene je najvise strah da avion ne padne kad je u letu. Nije me strah ni uzlijetanja i slijetanja.Cula sam da je moguce da se ptica zabije u motor dok leti i da to moze srusiti avion. Sta postoje ljudi koji su prezivjeli nakon pada aviona?
Sad nakon ovih terorista jos me vise strah letjeti! Kazu da su dovoljne 2 kapljice te eksplozivne tekucine da srusi avion!!!
Mouse, javi jel sve bilo u redu!

Draga moja i ja sam imala strah od letenja. Da li znas da je putovanje avionom najsigurnije od ikakvog drugacijeg putovanja? Imas vecu sansu da imas sudar sa autom svaki dan nego da avion padne ali opet se ne starsis putovanja autom. To je sve mentalna igra. Ja sam se strasno bojala ali kad vidim onu malu djecicu u avionu sta uzivaju u letu sta onda da se ja znojim. Nemoj da sjedis pored prozora. Kupi magazine da citas i opusti se!

[Neli]

Strah od smrti je potpuno normalna pojava, ukoliko vam ne zagorčava i onemogućava svakodnevicu, onda je to već problem koji treba uz pomoć terapeuta rješavati.
Uostalom,fizička smrt počinje rođenjem.
Svi ponekad imamo strah od smrti ( što će biti kad nas fizički ne bude-nekima, pogotovo nevjernicima, potpuno apstraktan pojam).
Srećom, priroda se za to pobrinula, pa kako ulazimo u poznije godine, tako se i sam strah od smrti preoblikuje ( sa 70. godina ipak ste u društvu vršnjaka, imate druge interese nego s 20 g., vremena za sebe i sve što niste "stigli" pročitati, ili baviti se hobijima u mladosti, baviti se unučadi, postoje zanimljive edukacije za osobe starije životne dobi itd itd.).
Život ne prestaje u određenim godinama, dapače, može biti izuzetno kvalitetan u starijoj životnoj dobi, ako ga sami organiziramo-
Besmisleni je razmišljati o smrti, čisto gubljenje energije koju možemo kanalizirati u puno korisnih ili kreativnih stvari.

[PUPA16]

Krivo Neli,nije besmisleno razmisljat o smrti,krivo se bojat toga,ali nikako ne bih smjeli se lako obracunat sa time,to je krivi put,tesko je sa tim zivjet ali jedini nacin je da joj se priblizimo,da se sprijateljimo s njo0m i mozda je jednog dana i zavolimo...to je jedini put

[GothicA]

Prije mi se znalo desiti da kad idem spavati da me takav strah od smrti preplavi da ne želim zaspati. No nije to kod mene strah prema smrti koliko strah da ću propustiti stvari koje želim doživjeti ili slika ljudi do kojih mi je stalo kako me gledaju mrtvu i tuguju.
Sličan je bio strah da će mi mama umrijeti. Tada bi me nemiri toliko razarali da bi plakala od užasa što ih ne mogu maknuti. Znala sam čak i buditi staru i pričat joj da ju volim. Zvuči debilno, ali to je bila takva nakupina negativnih misli da je rezultiralo takvim nenormalnim strahom.
Kasnije sam probala shvatiti čemu takvi osjećaji. Mislila sam da je stvar u mojoj prevelikoj povezanosti sa nekim stvarima i da je taj strah od smrti zapravo alarm meni da moram olabaviti zemaljsku vezu sa stvarima ili ljudima koji me kružuju.