Jezik i književnost (stilemi, versifikacija ...)

[Perzefona]

zec gadiš mi se kaže:

A moja Zekoslava, ne moš ispast' gusta i amen.

Misliš, ne možeš ispasti gusta u njegovim očima? Pa to je njegov problem što ne vidi koliko si... kompaktna.

[Hekatonhir]

zec gadiš mi se kaže:

Ali kad već pitaš... daj šta daš, samo da je za mene.

Kad nema dvora,
i stih joj dobar bude.
Ah, Zekoslava.

[Zekoslawa]

Perzefon@ kaže:

Misliš, ne možeš ispasti gusta u njegovim očima? Pa to je njegov problem što ne vidi koliko si... kompaktna.

Ma neeeee, ja želim ispasti gusta u tvojim i Xibalbinim očima. Do vašeg mi je mišljenja stalo. A on me voli i rijetku.

[Zekoslawa]

Hekatonhir kaže:

Kad nema dvora,
i stih joj dobar bude.
Ah, Zekoslava.

A nema dvora?

[xibalba]

zec gadiš mi se kaže:

Ma neeeee, ja želim ispasti gusta u tvojim i Xibalbinim očima. Do vašeg mi je mišljenja stalo. A on me voli i rijetku.

U mojim si očima tako gusta da si mi skoro pa sinonim za Gustin.

Do te mjere da sam neki dan u dućanu pitala: "Oprostite, molim vas, gdje vam stoji Zec Gadiš Mi Se?"

[Hekatonhir]

Perzefon@ kaže:

Ma nemoj? :aristotelijanka... aristotelica ?:
Ne samo da ima veze sa stvarnošću, nego i kreira stvarnost. Tak!

Pa Croce ne negira Aristotela. Nego, baš kako si i rekla, odlazi korak dalje.

Stagiranin, slijedeći učitelja Platona, tvrdi da je umjetnost oponašanje stvarnosti. No tek ga Croce izjednačuje sa stvarnošću. Zato što, po njegovu mišljenju, umjetninu moramo promatrati kao zaseban, odvojen fenomen koji nema nikakve veze s istinitošću ili čime drugim. Jer je istinita sama po sebi - čim nastane, stvarna je.

Dalje, nema veze ni s umjetnikom. Njega ne zanima je li pisac (slikar, kipar) siromah, bogataš, socijalist, nacionalist. Pri vrednovanju toga što je stvorio bitna je samo fantazija, originalnost - a interpretacija ne smije polaziti od njegove psihe ili iskustava (to je pozitivističko stajalište) nego od djela kao odvojene tvorevine. A s tim se slažu i fenomenolozi, koji su došli poslije.

Ili pojednostavnjeno - s vrijednošću poezije Bore Čorbe nikakve veze nema činjenica da je pjesnik - četnik.

Ljudima to teško ulazi u glavu, ali tako je.

[Hekatonhir]

zec gadiš mi se kaže:

A nema dvora?

Bit će. Primijeti da me često nema - radim da zaradim.

[Zekoslawa]

xibalba kaže:

U mojim si očima tako gusta da si mi skoro pa sinonim za Gustin.

Do te mjere da sam neki dan u dućanu pitala: "Oprostite, molim vas, gdje vam stoji Zec Gadiš Mi Se?"

Ludo jedna! Pečeš kolače, znači? Nemoj to više spominjati, otet ćeš mi Matana.

[Zekoslawa]

Hekatonhir kaže:

Bit će. Primijeti da me često nema - radim da zaradim.

A nije, ti apstiniraš jer ti je preteško čitati me, a znaš da nikad neću biti tvoja. Zato se zatrpavaš poslom. Ili jednostavno glumataš kako bih ti ja rekla da mi nedostaješ kad te nema.

U svakom slučaju, radi, radi, Matane, da Nuša ima šta prodati.

[Hekatonhir]

Bolje da si rekla: da ima što obući.

[Zekoslawa]

Hekatonhir kaže:

Bolje da si rekla: da ima što obući.

I onda sam ja površna.

[Hekatonhir]

A čuj, sve je stvar motivacije. Kao i svaki muškarac, mekan sam kad sam tvrd. I tvrd sam kad sam mekan.

[Zekoslawa]

Hekatonhir kaže:

A čuj, sve je stvar motivacije. Kao i svaki muškarac, mekan sam kad sam tvrd. I tvrd sam kad sam mekan.

Šuti, Zekoslava, šuti.

[Perzefona]

Hekatonhir kaže:

Pa Croce ne negira Aristotela. Nego, baš kako si i rekla, odlazi korak dalje.

Lijepo kaže da sam i sama rekla, a onda mi objasni, kako neukoj i treba.

Primijeti da je ono aristo..štoveć bilo između točkica.

Ali ipak mi je drago da si me poučio. Podsjetio si me na ispit iz teorije književnosti kod Stamaća. Ja sam sva u tremi blebetala o Croceu i Aristotelu, a on ustane i izađe. Vratio se s Bratulićem i rekao da ga je doveo da me sluša jer da dugo nije imao tako pametnu studenticu na ispitu. Časna riječ. Iako ti misliš da sam nepismena.

[Hekatonhir]

Aristotelovka. Za sebe nisam rekao da sam kročeovac samo zato što se u TK već uvriježio termin kročeanci (za Kombola i Halera, recimo). Ali tvorba bi bila aristotelovac - aristotelovka.

A za Antu ti vjerujem, volio je pomaknute tipove. Mene je primjerice obožavao.

[Perzefona]

Hekatonhir kaže:

Aristotelovka. Za sebe nisam rekao da sam kročeovac samo zato što se u TK već uvriježio termin kročeanci (za Kombola i Halera, recimo). Ali tvorba bi bila aristotelovac - aristotelovka.

A za Antu ti vjerujem, volio je pomaknute tipove. Mene je primjerice obožavao.

Znam za tvorbu. Trebala je biti zajebancija. Očito neuspješna. Ili uspješna, ali ti ne propuštaš priliku za dociranje.

Ajme, Stamać... I ja sam njega voljela. Istina, bio je neodgovoran. I, kako da kažem, često pod utjecajem... no, znaš. Pa nije znao ispituje li Poetiku ili Teoriju književnosti. Kolege su nemilice padale na heksametru i na poetici dok su izlazile na Teoriju. I strašno su svi zbog toga rogoborili. A meni je to bilo baš kul. Mislim, kak možeš ne znat osnovne pojmove iz poetike i još misliš da ti je opravdanje što si to već položio.

Pomaknuta, a? Jel to komplliment?

[Hekatonhir]

Nije kompliment, nećeš ga dobiti ako se za njega grebeš, nisi ti Zekoslava.

A Antu sam i ja volio. Ti stari profesori bili su otkvačenjaci, vrlo neobične osobnosti. Hercigonja, Bratulić, Vončina i društvo, s jedne strane, bečka škola, a s druge u najmanju ruku opičeni individualci kao što su Biti i Stamać. Ali svi su znali, i to ih je izvlačilo, barem u mojim očima. Ante je znao govoriti, a to sam ovdje negdje i citirao: "Ja nisam pedagog, ja sam znanstvenik." Uopće ne tražim da se ponaša besprijekorno, neka pije, neka kasni - ali kad taj čovjek predaje, slušaš ga otvorenih usta. Pogotovo kad predaje o nečemu što voli, znala nam je biti puna sedmica, dupkom, na njegovim predavanjima. Ljudi su i na stubama sjedili.

Bio mi je faca čak i kad sam ga čekao po osam sati u hodniku.

[Perzefona]

Hekatonhir kaže:

Nije kompliment,

Ovo je bilo sasvim dovoljno.

nećeš ga dobiti ako se za njega grebeš

Laskaš si. Komplimenti su mi dragi kad dolaze od gospode.

Ti stari profesori

Zato me začudilo što si implicirao negdje da su glasine o Mogušu istinite. On je volio razgovarati s pametnim studentima. Ignorirao je indolentne i nezainteresirane. Mnogi od takvih širili su te glasine ako nisu zadobivali njegovu pažnju i ako ju je kojim slučajem privuklo žensko. I kružile su kuloarske priče.

O prokletom Mikecinu nisu. A trebale su. Odurna mrcina znala je kako se to radi. Mrzim ga i dan danas i nadam se da postoji pakao kad pomislim na njega.

[Dijete Cvijeća]

Hekatonhir kaže:

A Antu sam i ja volio. Ti stari profesori bili su otkvačenjaci, vrlo neobične osobnosti. Hercigonja, Bratulić, Vončina i društvo,

Kad smo već kod njih, umro Rafo. On je meni bil baš fini gospon (i ovi gorenabrojeni + Anić).

Hekatonhir kaže:

., s jedne strane, bečka škola, a s druge u najmanju ruku opičeni individualci kao što su Biti i Stamać. Ali svi su znali, i to ih je izvlačilo, barem u mojim očima. Ante je znao govoriti, a to sam ovdje negdje i citirao: "Ja nisam pedagog, ja sam znanstvenik." Uopće ne tražim da se ponaša besprijekorno, neka pije, neka kasni - ali kad taj čovjek predaje, slušaš ga otvorenih usta. Pogotovo kad predaje o nečemu što voli, znala nam je biti puna sedmica, dupkom, na njegovim predavanjima. Ljudi su i na stubama sjedili.

Bio mi je faca čak i kad sam ga čekao po osam sati u hodniku.

Recimo, zlatni rez po milijunti put.

[Dijete Cvijeća]

Perzefon@ kaže:

Zato me začudilo što si implicirao negdje da su glasine o Mogušu istinite. On je volio razgovarati s pametnim studentima. Ignorirao je indolentne i nezainteresirane. Mnogi od takvih širili su te glasine ako nisu zadobivali njegovu pažnju i ako ju je kojim slučajem privuklo žensko. I kružile su kuloarske priče.

Ja sam čula samo da na predavanjima gađa studente kredom.