Tewhid - Jednoca Allaha

[El-Kalem]

Adura kaže:
...biljezi Muslim
...biljezi Bukhari

Gdje?koji je broj hadisa , knjige, prenosioci, lanac prenosioca?

Sahihu-l Bukhari, kitabu-l dzenaiz.
Muslim 4. hadith (ima josh kod muslima ako hocesh)

[El-Kalem]

Adura, Adura, koliko tema se izmjesha, nisam ni primjetio da si i ti poceo o tewesulu. Nego sta ono kaze Ebu Hanife, prvi ucenjak fiqha, o upucivanju dova? Te kakvo je bilo njegovo vjerovanje?
Ima dozvoljeni i ne dozvoljeni tewesul, a ti sada intrepretiraj to kako hocesh u Bosni se i danas dan misli da od turbeta dolazi bericet ako ubacimo koji novcic. A kako li je tek bilo u vremenu Muhammeda ibn Abdulwehhaba. Poznate islamske licnosti su se proglashavale svecima. Da ne govorim o zabludama evlijata.

[Adura]

Sahihu-l Bukhari, kitabu-l dzenaiz.
Muslim 4. hadith (ima josh kod muslima ako hocesh)

Treba mi broj jer u Muslimu i Bukhariju(u tom poglavlju) ima dosta hadisa o tewhidu.Evo kopam da nadjem ali nidje da nadjem bash taj hadis(kako si ga ti preveo)


Moze li broj hadisa(osim broja knjige i sakupljaca)

[Adura]

Ima dozvoljeni i ne dozvoljeni tewesul, a ti sada intrepretiraj to kako hocesh u bosni se i danas dan misli da od turbeta dolazi bericet ako ubacimo koji novcic. A kako li je tek bilo u vremenu Muhammeda ibn Abdulwehhaba poznate islamske licnosti su se proglashavale svecima. Da ne govorim o zabludama evlijata.

O ovom se da raspravljati.Malo smo 'razvodnili' teme.Abdul Wehab je ZABRANIO hodocasnicima iz Egipta .... (kasnije su wehabije srusile mezarje Poslanika i ashaba) posjetu mezarjima prilikom hadza(a i uopste), bez obzira o cemu se radi.

[El-Kalem]

Pa gdje ti to trazish? Kod mene je zbirka hadihta (knjiga)?

[Adura]

Pa gdje ti to trazish? Kod mene je zbirka hadihta (knjiga)?

Direktno iz Bukharija i Muslima i nigdje ne mogu naci taj hadis(u gore navedenoj tvojoj interpretaciji) .Mozda mi promakne ko zna, a mozda se radi o cudnom prevodu(da se sve provjeriti,mozda ne odmah posto nemam originalne arapske zbirke)

[El-Kalem]

Adura kaže:
O ovom se da raspravljati.Malo smo 'razvodnili' teme.Abdul Wehab je ZABRANIO hodocasnicima iz Egipta .... (kasnije su wehabije srusile mezarje Poslanika i ashaba) posjetu mezarjima prilikom hadza(a i uopste), bez obzira o cemu se radi.

Drzi se teme, ja vrlo dobro znam shta je Muhammed ibn Abdulwehhab porushio iz opravdani razloga.
Obozavanje turbeta je zabranjeno, a i gradnja takodje, pa ti sad vidi. I pazi nije njegov nijjet bio da uznemirava mrtvace kako to njegovi protivnici shvacaju (pa i ti) nego je rushio s namjerom sprecavanja obozavanja istog, odnosno gradnje. U to doba su te gradjevine nad kaburivama odslikavale onu "pravu sliku" njihove svrhe. Dakle, tada se je vidjelo koliko je Poslanik, s.a.w.s, bio mudar kad je zabranio bilo kakvu gradnju nad kaburom. Te stoga, nije isto rushiti gradjevinu i kabur. Skrnavljenje mezarja je kada se ona preturaju odnosno povaljaju. Boze sacuvaj da je to nekome namjera bila.

[Adura]

Obozavanje turbeta je zabranjeno, a i granja takodje, pa ti sad vidi.

Niko tu nije obozavao turbeta, to je samo Abdul Wehabova pogresna interpretacija.

[El-Kalem]

Bez obzira, da imam vlast porushio bih sva turbeta

[Adura]

Bez obzira, da imam vlast porushio bih sva turbeta

Zasto se ne sruse terbeta Ibn Tajmije?Zasto je Saud 'nasao izgovor' da to ne uradi,zasto wehabije nalaze izgovor' za to?

[El-Kalem]

Ne znam. Ali interesatno da tih turbeta ima josh. Moguce da su se ipak iz opreza ogranicili te rushili samo ona koja su se obozavala.
Ipak,vidish, bili su 'dobri' pa nisu sve porushili, kao sto bi to ja ucinio da sam kojim slucajem khalifa. Uff, ostavio bih samo kamen vishe glave. Ono shto znam jeste to da su rushili ona koja su se zloupotrebljava. Ako se pitamo zashto nisu bili dosljedni. Pa vjerovatno su bili mudri, pazeci da generalno rushenje ne izazove veliku fitnu. Dakle, izabrao je ono najnuznije rjeshenje u tako zamrshenoj situaciji. Tad je to bilo teshko za objasniti, jer javlja se reakcija kod njegovih protivnika, kao sto je to i danas cinjenica. Bilo je: "a ti da rushish nasha drevna turbeta". Nema sumnje da bi ibn Tejmijjina gradjevina (koju on sigurno nije ni trazio) na mezaru bila srushena cim bi se narod poceo okupljati oko njegovog kabura. To sam siguran 100 %. Heheh, pa izgleda da se kod ibn Tejmijje nisu skupljali, pa nije ni bilo potrebe za rushenjem. Grantujem da je Sheikhu-l islam, rahimehullah, ostavio istu oporuku kao i Poslanik, s.a.w.s, ali narod ko narod, cini shta hoce. Molim Allaha, s.w.t., da Predsjednikov kabur ne unakaze sa kakvim turbetom. On je, Allah mu se smilovao, bio skroman covjek. Lijepo bi bilo da ostave onako. Sve se bojim i sumnjam....

[El-Kalem]

TEWHID - JEDNOCA STVORITELJA (Allaha, Elohima, Boga) IZ OKRILJA BIBLIJE

U Evandjelju po ivanu se navodi razgovor s Bogom poslanika Isa (Isusa), neka je na njega mir:

1.

<< A ovo je zivot vjecni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, (bozanstvo) i koga si poslao - Isusa Krista.>>
(Evandjelje po Ivanu 17:3)


Eto tako je poslanik Isa, a.s, (Isus, neka je na njega mir Boziji) objasnio da se vjecni zivot zadobija sa vjerom u Bozije jeinstvo i poslanstvo njegovih vjerovjesnika 'Isa, aleihi selama (Isusa, neka je na njega mir Boziji) On nije rekao: "Vjecni zivot se zadobiva vjerom u bozije trojstvo ili vjerom da je Isus Bog i sin Boziji." Poshto se ovdje radi o razgovoru Isusa s Bogom islishan je svaki strah od jevreja. Da je vjera trojstvo i bogolikost Isusa, put spashenja od bi ga objasnio. Medjutim, put ka spashenju i vjecnim zivotu je u vjeri u stvarnu Boziju jednocu i poslanicku misiju Isusa. Isusov opostojanje u svojstvu vjerovjesnika je sushta suprotnost 'Isusu kao Bogu'. Onaj koji shalje nije isti kao i poslani.


2.

<<Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slushao njihovu raspravu. Vidjevshi da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?"
Isus odgovori: "Prva je: Slushaj, Izraele! Gospodin Bog nash Gospodin je jedini.
Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve dushe svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"
"Druga je: Ljubi svoga bliznjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi vece od tih."
Nato ce mu pismoznanac: "Dobro, ucitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.
Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bliznjega kao sebe samoga - vishe je nego sve paljenice i zrtve."
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, rece mu: "Nisi daleko od kraljevstva Bozjega!"(shto bi se moglo protumaciti kao spashenje i vjecni zivot u shta mi muslimani vjerujemo) I nitko se vishe nije usudjivao pitati ga.>>
(Evandjelje po Marku, 12:28 - 12:34)


Isti tekst se nalaz i u Evadjelju po Mateju:


<<A kad su farizeji culi kako ushutka saduceje, okupishe se,
a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskusha, upita:
"Ucitelju, koja ja zapovijed najveca u Zakonu?"
A on mu rece: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dushom svojom, i svim umom svojim.
To je najveca i prva zapovijed.
Druga, ovoj slicna: Ljubi svoga bliznjega kao sebe samoga.
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
(Evandjelje po Mateju, 22:34 - 22-40)

Posebno treba izdvojiti Isusove rijeci "O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

Ovaj zadnji citat potvrdjuje da je najvaznija oporuka u Tewratu (Toru) i knjigama ostalih vjerovjesnika, zapovjest koja vodi ka spashenju da je bozanstvo (Bog) jedan i da mimo Njega nema drugog bozanstva koje je dosljedno obozavanja i pored kojeg se moraju zanegirati sva druga bozanstva u nashim srcima. Da je vjera u trojstvo ili trojedinstvenog odnosno bogolikost Isusa istinita, bila bi pomenuta i objashnjena u Tori NZ-u (Tewratu) i knjigama ostalih vjerovjesnika, a Isus bi na pitanje odgovorio: "Prva zapovjest je vjera u Boga koji je sjedinjen od troje, a ja sma drugi clan iz tog bozanskog saveza i Sin Boziji." Medjutim Isus to nikada nije reko, i ne samo to nego u NZ-u (Tori) i knjigama ostalih vjerovjesnika za takvo vjerovanje ne postoji ni aludiranje, nego se, naprotiv, da je put spashenja istinska vjera u jednog Boga (bozanstvo), oprecna vjeri u trojstvo i vjeri da Bog (bozanstvo) ima sina sudruga sina.


Knjige Starog zavjeta su prepune jasnih tekstova o vjeri jednog Uzvishenog Boga, a primjera radi pogledajmo Ponovljeni zakon (4:35, 39 i 6:4-5) Poslanicu Izaija (45:5-6 i 46:9)



3.

<<A o onom danu i casu nitko ne zna, pa ni andjeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.>>
(Evandjelje po Mateju, 13:32)

Ova izjava pobija Pavlino ucenje o trojstvu i bogolikosti Isusa, neka je Boziji mir na njega, zato shto Isusa ogranicava znanje o Sudnjem danu samo na Allah (Boga) iskljucuju da on ili bilo ko od Bozijih stvorenja posjeduje znanje o njemu. To niti poslanik Muhammed, neka je na njega mir, pomilovao ga Allah nije znao. On se, dakle, u ne znanju izjednjacava sa ostalim Bozijim kreacijama. Da je Isus Bog ili da je on (Isus) grug iclan trojednistvenog bozanskog zaveza, pa, zano bi kada ce doci Sudnji dan i nemi svoje znanje o tome demantovao.


4.

<<O devetoj uri (sahata) povika Isus iza glasa(jakim glasom): "Eli, Eli, lema sabakhtani?" To ce reci: "Boze (Bozanstvo moje) moj, Boze moj, zashto si me ostavio?"
A neki od nazocnih, cuvshi to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
I odmah pritrca jedan od njih, uze spuzvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruzi mu piti.
A ostali rekoshe: "Pusti da vidimo hoce li doci Ilija da ga spasi."
A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh(dushu).
(Evandjelje po Mateju, 27:46, 27:50)



<<I povika Isus iza glasa: "Oce, u ruke tvoje predajem duh (dushu) svoj!" To rekavshi, izdahnu.>>
(Evandjelje po Luki, 23:46)


Ove rijeci koje je po necijem ubjedjenju izustio Isus, mir neka je na njega, u posljednjim momentima svoga zivota, demantuju njegovu bozansku prirodu, jer da je on Bog (bozanstvo) nebi trazio pomoc od drugog Boga (bozanstva). Istinsko bozanstvo je cisto od manjkavosti, kao shto su bespomocnost, poslushnost, zamor, vapljenje, trazenje pomoci, malaksalost i smrt. On je ziv i preuzvishen. U poslanici Izaija se veli:


<<Zar ne znash? Zar nisi cuo? Jahve Bog vjecni, krajeva zamaljskih stvorenja: On se ne umara, ne sustahe>>
(40:28)

Postoji mnogo odlomaka poput ovog iz Izajine poslanice: Izaija (44:6), Jeremiju (10:10), Habaluk (1:12) i prvu Pavlovu poslanicu Timoteju:
<<A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu cast i slava u vijeke vjekova. Amen.>>
(1:17).
Svi ovi citati ukazuju da je istinski Bog vjecan, ziv, presvet, da ne umire, da osim Njega nema drugog Boga, da je cist od slabosti, umora i nesposobnosti, da S Njim u bozanstvo ne upada niko drugi kako bi se sacinilo neko trojedinstveno Bozanstvo. On je samo taj koji se obozava, jer na to upucuju Njegova bozanska svojstva koja nisu i ne smiju ni sa cim drugim biti slicna. Jer da se On opisuje sa svojstvima svojih kreacija, doista On tada nebi vio na stepenu obozavanja.



5.

U Evandjelju po Ivanu se prenosi da je Isus, neka je na njega mir, rekao Mariji Magdaleni:


<<Kaze joj Isus: "Ne zadrzavaj se sa mnom jer josh ne uzidjoh Ocu, nego idi mojoj braci i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vashemu, Bogu (bozanstvu) svomu i Bogu (bozanstvu) vashemu.>>
(Evandjelje po Ivanu, 20:17)

Ovom izjavom se Isus, mir neka je na njega, poistovjetio sa drugim ljudima u tome da je Bog i njegov i njihov Bog i Otac, kako na njega nebi slagali i rekli da je on Bog i sin Boziji. I kao shto su njegovi ucenici Boziji robovi, a ne istinski Boziji sinovi, jer se ovdje radi o preneshenom znacenju rijeci, tako je Isus, Boziji rob, a ne Boziji sin u doslovnom smislu rijeci. Tako njihovo "sinovstvo" u odnosu spram Boga ne znaci da su oni Bogovi, kao shto ni njegovo "sinonstvo" u odnosu spram Boga ne znaci da je on Bog (bozanstvo) koje je dosljedno obozavanja i koje posjeduje moc.
Ove rijeci je Isus, neka je na njega mir, izustio nakon shto je uskrnsuo izmedju mrtvih, prema vjerovanju te grupe. Pisao sam na drugom topicu, gdje je bilo rijeci o tome kako su se razishli u misljenju nakon njegovog uzdignuca. Neposredno pred uzdignuce je vikao da je on Boziji rob i da je Bog (Allah, Elohim, Jahve) njegov i njihov Bog. Izgovarao je te rijeci do zadnjeg momenta svoga boravka na ovoj zemlji. Ovo se slaze sa rijecima koje navodi Uzvisheni Bog (Allah, Elohim, Jahve) u Kur'anu:


<<Allah je dosita i moj i vash Gospodar, pa se njemu klanjajte>>
(Ali-Imran - Imranova porodica 51)


<<...klanjaj te se Allahu, i mome i vashem Gospodaru>>
(El-Maide - Trpeza, 72 i 117)


<<A Allah je doista i moj i vash Gospdoar, pa se njemu klanjajte>>
(Merjem - Marija 36)


<<Allah je i moj i vash Gospdar, pa se njemu klanjajte>>
(Ez-Zuhruf - Ukras, 64)

Govor o trojstvu i boglikosti odnosno trojedinstvenom bozanstvu Isusa, neka je na njega mir, je ne spojiv sa ovim rijecima i drugim rijecima kojima se on oprostio od svojih vjernih ucenika pred uzdignuce, mir neka je sa njima. On je sve do tog trena pozivao u vjeri jednoga jedinog Boga (bozanstva), naredjujuci da se samo Njemu klanjamo (molimo) i objashnjavajuci da on, Isus, samo Allahu (Bogu, Elohimu, Jahwi, svome Gospdoaru, robuje.

[El-Kalem]

6.

Odlomaka u kojima Isus, mir neka je na njega, izjavljuje da je on samo covjek, ucitelj, poslanik, i vjerovjesnik kome se objavljuje je u Evandjeljima tako mnogo da ih je teshko pobrojati. A evo nekih:



Evandjelje po Mateju:



<<"Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.>> (Evandjelje po Mateju, 10:40)

<<Dodje Sin Covjecji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i greshnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim."
(Evandjelje po Mateju, 11:19)

<<I sablaznjavahu se o njega. A Isus im rece: "Nije prorok bez casti doli u svom zavicaju i u svom domu.>>
(Evandjelje po Mateju, 13:57)

<<On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.">>
(Evandjelje po Mateju, 15:24)

<<No velim vam: Ilija je vec doshao, ali ga ne upoznashe, vec ucinishe s njim shto im se prohtjelo. Tako je i Sinu Covjecjemu trpjeti od njih.">>
(Evandjelje po Mateju, 17:12)

A kad su se skupili u Galileji, rece im Isus: "Sin Covjecji ima biti predan ljudima u ruke>>
(Evandjelje po Mateju, 17:22)

<<I gle, pristupi mu netko i rece: "Ucitelju, koje mi je dobro ciniti da imam zivot vjecni?"
(Evandjelje po Mateju, 19:16)

<<A mnoshtvo odgovarashe: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.">>
(Evandjelje po Mateju, 21:11)

<<I trazili su da ga uhvate, ali se pobojashe mnoshtva jer ga je smatralo prorokom.
(Evandjelje po Mateju, 21:46)


Braca po vjeri monoteistickoj

<<Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je ucitelj vash, a svi ste vi braca.>>

[/COLOR] (Evandjelje po Mateju, 23:8)

<<I ne dajte da vas vodjama zovu, jer jedan je vash vodja - Krist.>>
(Evandjelje po Mateju, 23:10)

<<On rece: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Ucitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim ucenicima.'">>
(Evandjelje po Mateju, 26:18)




Evandjelje po Marku:


<<"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."
(Evandjelje po Marku, 9:37)

<<Rece mu Ivan: "Ucitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.">>
(Evandjelje po Marku, 9:38)

<<I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreci mu: "Ucitelju, htjeli bismo da nam ucinish shto te zaishtemo.">>
(Evandjelje po Marku, 10:35)




Evandjelje po Luki:


<<A on im rece: "I drugim gradovima treba da navjeshcujem evandjelje (Radosnu vijest) o kraljevstvu Bozjem. Jer za to sam poslan.">>
(Evandjelje po Luki, 4:43)

<<Odgovori Shimun: "Ucitelju, svu smo se noc trudili i nishta ne ulovismo, ali na tvoju rijec bacit cu mreze.">>
(Evandjelje po Luki, 5:5)

<<Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreci: "Prorok velik usta medju nama! Pohodi Bog narod svoj!">> (Evandjelje po Luki, 7:16)

<<Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to zena koja ga se dotice: da je greshnica.">>
(Evandjelje po Luki, 7:39)

<<A Isus, da mu odgovori, rece: "Shimune, imam ti neshto reci." A on ce: "Ucitelju, reci!" A on:>>
(Evandjelje po Luki, 7:40)

<<Oni pristupishe i probudishe ga govoreci: "Ucitelju, ucitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.
(Evandjelje po Luki, 8:24)

<<I rece Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar ce: "Ucitelju, mnoshtvo te gura i pritishcce.">>
(Evandjelje po Luki, 8:45)

<<I dok su oni odlazili od njega, rece Petar Isusu: "Ucitelju, dobro nam je ovdje biti. Nacinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao shto govori.>>
(Evandjelje po Luki, 9:33)

<<I gle, covjek neki iz mnoshtva povika: "Ucitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je,>>
(Evandjelje po Luki, 9:38)

<<Rece mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Covjecji nema gdje bi glavu naslonio.">>
(Evandjelje po Luki, 9:58)

<<Tko vas slusha, mene slusha; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.">> (Evandjelje po Luki, 10:16)

<<Tada mu netko iz mnoshtva rece: "Ucitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom bashtinu.>>
(Evandjelje po Luki, 12:13)

<<Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne prilici da prorok pogine izvan Jeruzalema.'"
"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijash proroke i kamenujesh one shto su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvocka pilice pod krila i ne htjedoste!
Evo, napushtena vam kuca. A kazem vam, necete me vidjeti dok ne dodje cas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!">> (Evandjeljepo Luki, 13:33 - 13:35)

<<i zavape: "Isuse, Ucitelju, smiluj nam se!">>
(Evandjeljepo Luki, 17:13)

<<Kad satnik vidje shto se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, covjek ovaj bijashe pravednik!"
(Evandjeljepo Luki, 23:47)

<<A on ce: "Shto to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarecaninom, koji bijashe prorok - silan na djelu i na rijeci pred Bogom i svim narodom:>>
(Evandjeljepo Luki, 24:19)

[El-Kalem]

Evandjelje po Ivanu:


<<Isus se obazre i vidjevshi da idu za njim, upita ih: "Shto trazite?" Oni mu rekoshe: "Rabbi" - shto znaci: "Ucitelju - gdje stanujesh?">>
(1:38)

<<Kaze mu zena: "Gospodine, vidim da si prorok.>>
(4:19)

<<Ucenici ga dotle nudili: "Ucitelju, jedi!">>
(4:31)

<<Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla.>>
(7:16)

<<Kaze im Isus: "Jelo je moje vrshiti volju onoga koji me posla i dovrshiti djelo njegovo.>>
(4:34)

<<da svi caste Sina kao shto caste Oca. Tko ne casti Sina, ne casti ni Oca koji ga posla.">>
(5:23)

"Zaista, zaista, kazem vam: tko slusha moju rijec i vjeruje onomu koji me posla, ima zivot vjecni i ne dolazi na sud, nego je preshao iz smrti u zivot.>>
(5:24)

<<Ali ja imam svjedocanstvo vece od Ivanova: djela koja mi je dao izvrshiti Otac, upravo ta djela koja cinim, svjedoce za mene - da me poslao Otac.>> (5:36)



- Ovdje se opovrgavaju odnosno demantuju tumacenje nekih koji kazu: "Ko vidi Isusa, vidi Boga". Dakle on, Isus, i Bog nisu jedno, i niko josh nije vidio pravog Boga. Jer, kako bi bilo da su Isus i Bog jedno, kada on, Isus, sam kaze da niko nije vidio Bozijeg lica.


<<Pa i Otac koji me posla sam je svjedocio za mene. Niti ste glasa njegova ikada culi niti ste lica njegova ikada vidjeli,>> (5:37)

<<Kad su ljudi vidjeli znamenje shto ga Isus ucini, rekoshe: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doci na svijet!">>
(6:14)

<<Kad ga nadjoshe s onu stranu mora, rekoshe mu: "Ucitelju, kad si ovamo doshao?">>
(6:25)

<<Zidovi se u cudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije ucio?"
Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla.
Ako tko hoce vrshiti volju njegovu, prepoznat ce da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim.
Tko sam od sebe govori, svoju slavu trazi, a tko trazi slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.>>
(7:15 - 7:18)

<<Odgovorishe mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istrazi pa cesh vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.">>
(7:52)

<<no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.>>
(8:16)

<< Ja svjedocim za sebe, a svjedoci za mene i onaj koji me posla, Otac.">>
(8:18)

<<"Ta shto da vam s pocetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i shto sam cuo od njega, to ja zborim svijetu.">>
(8:26)


- Ovdje ih sam Isus poducava da je on niko i nishta spram Bogom koji ga posla, da govori o onome shto ga je On naucio


<<Isus im nato rece: "Kad uzdignete Sina Covjecjega, tada cete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne cinim nishta, nego da onako zborim kako me naucio Otac.
IV 8:29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek cinim shto je njemu milo.">>
(8:28 - 8:29)

<<A eto, trazite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu shto sam je od Boga cuo. Takvo shto Abraham nije ucinio!>> (8:40)

<<Rece im Isus: "Kad bi Bog bio vash Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izishao i doshao; nisam sam od sebe doshao, nego on me posla.>>
(8:42)

<<On odgovori: "Covjek koji se zove Isus nacini kal, premaza mi oci i rece mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.">>
(9:11)

<<Zatim ponovno upitaju slijepca: "A shto ti kazesh o njemu? Otvorio ti je oci!" On odgovori: "Prorok je!">>
(9:17)

<<Ja sam znao da me svagda uslishavash; no rekoh to zbog nazocnog mnoshtva: da vjeruju da si me ti poslao.>>
(11:42)

<<A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;>>
(12:44)

<<Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed shto da kazem, shto da zborim.
I znam: zapovijed njegova jest zivot vjecni. shto ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.">>
(12:49 - 12:50)

<<Vi me zovete Uciteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!
Ako dakle ja - Gospodin i Ucitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.>>
(13:13 - 13:14)

<<Tko mene ne ljubi, rijeci mojih ne cuva. A rijec koju slushate nije moja, nego Oca koji me posla.>>
(14:24)

<<A ovo je zivot vjecni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.>>
(17:3)

<<jer rijeci koje si mi dao njima predadoh i oni ih primishe i uistinu spoznashe da sam od tebe izishao te povjerovashe da si me ti poslao.>>
(17:8)

<<Kao shto ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.>>
(17:18)

<<Oce pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznashe da si me ti poslao.>>
(17:25)

<< Kaze joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te ce mu hebrejski: "Rabbuni!" - shto znaci: "Ucitelju!">>
(20:16)

<<Isus im stoga ponovno rece: "Mir vama! Kao sto mene posla Otac i ja shaljem vas.">>
(20:21)


Isus je u ovim izjavama jasno obznanio da je on covjek, ucitelj svojim ucenicima, od Allaha (Boga, Elohima, Jahve) poslani vjerovjesnik, da mu Allah objavljuje i da ne govori nishta osim istinu koju je cuo od Uzvishenog Allaha (Boga, Elohima, Jahve). Dostojan je objave i birzan je nad njom. Allahu se nishta ne skriva. Isus, mir neka je na njega, je svoje sljedbenike poducavao objavi onako kako ju je primao pd svoga Gospdoara. Njemu je Uzvisheni Allah davao cuda. Ali ne njemu kao bozanstvu ili Svome sinu, nego njemu u svojstvu covjeka i vjerovjesnika.



7.

Navedeno je u Evandjelju po Mateju, slijedece

<<Tada dodje Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaze ucenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."
I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga zalost i tjeskoba.
Tada im rece: "Dusha mi je nasmrt zalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"
I ode malo dalje, pade nicice moleci: "Oce moj! Ako je moguce, neka me mimoidje ova casha. Ali ne kako ja hocu, nego kako hocesh ti."
I dodje ucenicima i nadje ih pozaspale pa rece Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?
Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oce moj! Ako nije mogu´ce da me casha mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"
I ponovno dodje i nadje ih pozaspale, oci im se sklapale.
Opet ih ostavi, podje i pomoli se po treci put ponavljajuci iste rijeci.
Tada dodje ucenicima i rece im: "Samo spavajte i pocivajte! Evo, priblizio se cas! Sin Covjecji predaje se u ruke greshnicke!
Ustanite, hajdemo! Evo, priblizio se moj izdajica.">>
(26:36 - 26:46)


Odlomci poput ovih, kao i u njima navedene Isusove rijeci, i opisi situacije u kojima se on nashao, jasno ukazuju da se Isus, neka je na njega mir, klanja Allahu (Bogu, Elohimu, Jahwi), i da on nije ni Bog, ni sin Boziji, jer onaj ko tuguje, stradava, klanja se, skrusheno moli se i umire moze biti samo stovreni covjek, a nikako Bog koji stvara, a prema kome smo duzni ispoljavati obozavanje.

[El-Kalem]

8.


"SIN BOZJI"

Rijec "sin" po krshcanskom govoru "Sin Boziji" ne moze imati svoje stvarno znacenje, jer je pravo znacenje rijeci "sin", u svim jezicima svijeta, onaj koji se rodio od dva roditelja, a to je u slucaju Isusa, neka je na njega mir, nemoguce. To znaci da se u tom izrazu radi o metafori, cije je znacenje: "dobar i bezgrijeshan covjek" Dokaz tom metaforickom znacenju su vojskovodje stotnika, navedene u Markinom i Lukovom Evandjelu:


Evandjelje po Marku biljezi:

<< A kad satnik koji stajashe njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, rece: "Zaista, ovaj èovjek bijashe Sin Bozji!">> (15:39)


A u Lukinom Evandjelju se kaze ovako:

<<Kad satnik vidje shto se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, covjek ovaj bijashe pravednik!">> (23:47)

Tako je kod Luke rijec, "pravednik" zamjenila Markov izraz "Sin Boziji". I ak ose zanemari to shto se protivurijecje imedju ova dva izraza desilo zbog kontinuiranog iskrivljenja evandjelja, s cilje da se dokaze bogolikost Isusa, neka je na njega mir, ako se pretpostavi da su oba ispravna, tu u njima postoji dokaz da je, pravednog i dobrog covjeka, dopushteno usloviti sa "Sin Boziji", tim prije shto je stotnik vec na dva mjeseca iza Isusa rekao da je covjek.

U Evandljeljima se mimo Isusa, mir njemu, izrazom "Sin Boziji". oslovljavaju i mnogi drugi dobri ljudi, kao ahto se pocinioc zla naziva "sinom sotone"


U Matejevom Evandljelju se kaze:

<<Blago mirotvorcima: oni ce se sinovima Bozjim zvati!>> (5:9)


<< A ja vam kazem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone
da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kisha pada pravednicima i nepravednicima.>> (5:44 - 5:45)


Iako je, prema predhodnoj recenici, Isus, mir neka je na njega, miroljubive i dobre nazvao "sinovima Bozijim", a boga oslovio sa Otac.

U razgovoru izmedju Isusa i jevreja, zabiljezeno u Ivanovom Evandjelju:

<< Vi cinite djela oca svojega." Rekoshe mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."
Rece im Isus: "Kad bi Bog bio vash Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izishao i doshao; nisam sam od sebe doshao, nego on me posla.
Zashto moje besjede ne razumijete? Zato shto niste kadri slushati moju rijec.
Vama je otac djavao i hoce vam se vrshiti prohtjeve oca svoga. On bijashe covjekoubojica od pocetka i ne stajashe u istini jer nema istine u njemu: kad govori laz, od svojega govori jer je lazac i otac lazi. (8:41 - 8:44)

Jevreji tvrde da su sinovi Boziji, tj. dobri Allahu pokorni, a Isus, neka je na njega mir, im uzvraca da su lazci i sotoni odani i da su njegovi sinovi; a on je samo lazac i otac lazova. A otac im, u doslovnom smislu rijeci, bez sumnje, nije ni Bog ni sotona. Zato se mora prihvatiti metaforicko znacenje tih izraza. Nuznost ovakvog razumjevanja potvrdjuju mnogobrojni odlomci. U njih spadaju i slijedeci odlomci:

Prve Ivanove Poslanice:

<<Tko cini grijeh, od djavla je jer djavao grijeshi od pocetka. Zato se pojavi Sin Bozji: da razori djela djavolska.
Tko god je rodjen od Boga, ne cini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne moze grijeshiti jer je rodjen od Boga.
Po ovom se raspoznaju djeca Bozja i djeca djavolska: tko god ne cini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.>> (3:8 - 3:10)


<<ubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rodj i poznaje Boga.>>
(4:7)

<<Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rodjen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rodjenoga.
Po ovom znamo da ljubimo djecu Bozju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vrshimo.>> (5:1 - 5:2)


Poslanice Rimljanima:

<<Svi koje vodi Duh Bozji sinovi su Bozji.>> (8:14)

Ovo bi se moglo moglo protumaciti kao: "Svi koje vode/bodre andjeli su dobri ljudi." Rijec Duh ili u arapskom Ruh znaci dusha, kao i nevidljiva duhovna bica, a to su andjeli. Pisao sam o tome na topicu "Kontradikcije u Kur'anu".


Poslanice Filipljanima:

<<Sve cinite bez mrmljanja i oklijevanja
da budete besprijekorni i cisti, djeca Bozja neporocna posred poroda>><< (2:14 - 2:15)

I, bez sumnje, niko od pomenutih u ovim citatima nije u doslovnom smislu rijeci dijete Bozije, pa je nuzno prihvatiti figurativno znacenje. U knjigama starog zavjeta se, u tom kontekstu pominje izraz "Sin Boziji, a "Otac" sa znacenjem Bog, na nebrojenim mjestima.

U Evandljelju po Luki se za poslanika Adama kaze da je Sin Bozji:

<<Enoshev, Shetov, Adamov, Bozji.>> (3:38)

lijep pozdrav

[el_bosnevi]

Interesantno je to da niko ovdje ne nalazi protu-argumente!

[MAJSTOR Ivan]

el_bosnevi kazˇe:
Interesantno je to da niko ovdje ne nalazi protu-argumente!

Pobrkaste shefa i stanicu svi odreda, Nadjitelji Paralaze.

Premisu i posljedak, jarani MAJSTOROVI.

Pa jos "protu-argumenata" ishtete.

Kazivao je MAJSTOR Ivan i vama i kaurima kako to taj vas Bogo uzviseni najprvo insana od "Lego" kockica sam poslozi, pa mu se onda jos i obraca,
s njime divani i razne nepodopstine dogovara, hehe.

Takav Allah i Bog vas jadni nije nista drugo do li za "promatranje".
A je l' taj vas Uzviseni za "promatranje", gdje li ste tek onda vi, jarani platki MAJSTOROVI.

[MAJSTOR Ivan]

Evo MAJSTOR ce jos da Aduru Vunderkinda anti wahabijskoga priupita -
NADJE LI TI ONDA "KO RADNJU STVARA", hehe?

I onu tvoju "volju slobodnu stecevinsku", odmah iza toga?
Zivili vi rajo boshnjacka navijeke, shega bez vas ne bi valjala.