Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.05.2003., 12:37   #81
Prisutan kao svjetlost bez glasa

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim
Kao da ću te izgubiti, sada, ovog časa.

Enes Kišević.
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2003., 12:44   #82
Vrijeme ljubavi

Kad prodje ova neobicna mjesecina
koja je prevalila daleki put od mene do tebe,
plasljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja zivi od topline
moje ruke, i jos me osvaja,
sitnim koracima priblizava nebo
mojim otvorenim ocima,
kad prodje ovo sporo i tesko ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople kise,
kada sve prodje,
pretvorit cu se u zrna pijeska sto ga nosi vjetar
prema sredistu usamljene zvijezde
bit cu voda koja ispire sljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit cu prazan trg sa sjenom necijih stopa
stablo obraslo sutljivim brsljanom sto vene,
samo sjecanje na samu sebe,
u casu umiranja,
jednostavna rijec zaboravljena u grlu
nikad izgovorena,
pokusaj smijeska koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni prozivjeti.

Irena Vrkljan.
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2003., 12:55   #83
Zeljela sam biti krotka pred sudbinom

Kao more

I kupiti joj vjetar,
Suncan obruc snova,
Zeljela sam kao more
Mnogo topline za moj glas
Zaledjen na dnu opake noci,
Zeljela sam i trazila
Okomite sjene na mom tijelu
Malo umora u mojoj kosi
I jedno sasvim malo sunce
Za moje oci
Nagnute u sebe,

Kao more,

Zeljela sam
I zaustavila
Krhki stroj srca,
Koji postavlja zamke
Nalik na magicne predjele,
I koji opominje ove zjene
Da ne lutaju neumitnim nebom,

Kao more.

Irena Vrkljan.
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2003., 18:40   #84
TEBI, LJUBAVI
1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinović
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2003., 18:41   #85
NE PRIZNAJEM RASTANKE
Ne priznajem rastanke
i nikad neću.

Suviše boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek niče;

kada na samom početku priče
vreme zatreperi i stane,
baš kada bleda,
još prazna zora
mesečevo srebro ućuti;

i kada zamre let povetarca
što dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane...

Ja želim da još s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora,
da s tobom dišem i da te volim
i vatrom noći i zore sjajem.

I zato ne dam, i zato neću,
i zato rastanke ne priznajem.

Želim da živim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
želim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima,
dok postojim.

Želim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi;

da razvejano seme maslačka
tvoj vetar nosi
i sipa u šarene misli neke,
u žute duge na modrom tlu.

Zato ne dam i zato neću.
Zato moj odraz još vešto krije
istih osmeha tajne daleke.
Zato ću uvek biti sa tobom,
u dašku misli ili u snu.

Još uvek naš cvet negde niče,
još uvek naše tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri sleću.

Svi su rastanci tužne priče,
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad neću.

Dragana Konstantinović
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2003., 18:45   #86
PRVA LJUBAV
Nemoj da mi uputiš više
nijedan pogled,
čak i ako bi smeo.
Svaki tvoj pogled samo nove uspomene piše
i tiho, nečujno urezuje tvoje ime
u neke moje još nerođene rime
žute i plave boje,
a ja nisam sigurna da li bi ti to hteo.
Ne budi moje orkane snene
da se neki ne zakovitla iz pene,
ponašaj se i dalje kao da ne postojim,
i kao što si do sada umeo
nastavi da gledaš kroz mene
u nedogled
iako tu ispred tebe stojim.

Nemoj uopšte da me gledaš,
zaboravi me.
Potroši svoje poglede na one druge,
na one što znaju da se kikoću,
da od svega naprave važnu temu,
na one izgubljene u beskraju
što ne znaju za samoću,
na one što se trude
da uvek nose šminku,
na one kojih se sve tiče
a tako malo znaju...
Gledaj njih,
zaboravi mene, klinku,
ja nisam takva niti takva mogu da budem,
ja sam iz neke potpuno druge priče.

Nemoj da mi uputiš više
nijedan osmeh.
Jedan je dosta.
Pomisliću da u tom novom još nešto piše
i bojim se, izazvaću podsmeh
kod onih kojih se sve tiče...
U meni se rodi i osta
želja koja klija i raste,
i izvija se i trudi
da izleti u nebo
i nemoguće preraste.
I zato nemoj, nemoj nikada više
da mi poklonis nijednog smeška.
Zamisli da me nema,
da ne postojim, tako je bolje.
Moram to da te molim jer se bojim,
strašno se bojim
da je tvoj osmeh samo greška.

Pokloni tvoj osmeh tamo nekoj drugoj,
i petoj, i sedmoj,
pokloni ga onima koje će znati da ga vrate,
onima koje ne vole čekanje,
kojima nije problem da svojim osmehom uzvrate
odmah, bez razmišljanja,
a da ga prime još manje.
Pokloni ga njima, meni nemoj,
jer moj osmeh predugo sanja
dok ne ugleda svitanje,
predugo čezne da izleti,
predugo plete šarene duge,
predugo trepti dok ne sine,
a za sve to vreme
moje usne su neme.
Zato me zaboravi
jer ja nisam kao te druge,
ja sam iz neke sasvim druge šeme.

Nemoj da mi uputis vise
nijednu reč,
čak i ako to želiš.
Sve reči mogu da imaju i drugo lice,
i šta ako ti to prekasno shvatiš
i poželiš da ih vratiš
i pričuvaš za neku drugu zgodu
kad vidiš šta u mojim očima piše,
pa se sneveseliš,
a već je kasno, već si ih pustio da odu?
Ne, nemoj mi reći ni jednu reč više,
bojim se da će i moje reči da poteku
izazvane tvojim
pa će da se sliju u moćnu reku
i da teku i teku...
Tako se bojim
da će iz mene bujica da provali,
da mi neće biti dovoljno sve vreme u našem veku
da iskažem sve što smo do sad otćutali.

Neka tvoje reči odu na tamo neke
očima blizu
a mislima daleke,
na one što imaju raspletene kose,
što uvek slušaju ali retko čuju,
na one što se oblače u Rimu i Parizu,
na one kojima je važno šta će da obuku
i šta će da nose,
na one što se stalno utrkuju...
Na mene ne bacaj reči,
zamisli da ne postojim,
jer ja se bojim, strašno se bojim
da neće ništa da me spreči
jednom kad moja bujica krene,
kad se otkači i provali i dotakne sve vaseljene
koje nam dele sreću i tuge.
Zato te molim, najlepše molim,
zaboravi mene,
ja sam jaka i sve ću moći da prebolim
jer ja nisam i nikad neću
biti kao te neke druge.

I nemoj, nikada nemoj da me tražiš,
čak i ako se osmeliš
pa to poželiš,
čak i ako se na to odvažiš.
Čak i ako ti konačno sine da sam ja Ona,
jedina prava samo za tebe,
ona jedna od miliona
koja ti pruža more tišine
i svu silinu uragana
u istom trenu.
Ne, nemoj da me tražiš,
pusti me da sama svoje dane brojim
dok postojim,
dokle god trajem nekih dana,
dokle god moje vreme curi.
Nedaj da ti misli na tu stranu skrenu,
nipošto nedaj.
Ja se neizvesnosti više ne bojim
ali bih radije da požurim
i da se sakrijem u uspomenu.

Potraži one neke druge
koje su svikle
da nose štikle,
koje samo sa debelim slojem šminke postoje,
koje još uvek ispredaju prazne priče,
koje se još uvek utrkuju da sve vide i čuju,
koje nose samo uzdužne pruge
jer im samo takve dobro stoje,
koje ne pričaju nego se dovikuju...
Mene nemoj,
mene ne traži
jer ja sam samo drhtaj jednog trena,
samo kap rose opijena jutarnjom vlagom,
samo neizrecivo malo parče istine u laži,
i nestalna kao morska pena
od koje sam sačinjena.

Bojim se, strašno se bojim
ako me nađeš
da ćemo zajedno da potečemo istom snagom,
istom silinom,
istom žestinom,
i da ću početi da postojim,
stvarno postojim
od tada pa sve do svog kraja.
Probudićeš moje orkane
i bujice i reke,
moji snovi će da dobiju lice
i da ostvare želje daleke.
Ali, šta je sve to?
Sve će to jednom morati da stane
jer kad tad stane sve što jednom krene,
jer kratak je ovaj ljudski vek
i prolazan poput lepote maja.
A ako me ne nađeš,
ako me nikada ne nađeš,
ja ću imati tebe i ti ćeš imati mene
odavde pa do večnosti, zauvek,
bez početka i bez kraja.

Dragana Konstantinović
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2003., 18:53   #87
PO RASTANKU
I

Reci mi sad, kada već prošlo sve je:
časi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reči tvojih kad duša ne strepi -

reci, da l' te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?

Reci mi sad, kad me ne voliš više;
kad ti se prošloj ruga nova sreća;
i kad se dana koji nekad biše
duše ti samo kad me vidiš seća -

reci, da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam više
tebe volela?


II

Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre;
ti si mi tada reći mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa reč i dve.

Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
beše drag,
pa iza svega što si mi rek'o,
katkad surovo, katkada meko,
ostao je trag.

Sad srce moje bije tiše:
već manje volim, a znam više
nego pre;
već sad mi ne bi reći mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa reč i dve.

I kad bi danas prišao meni
i hteo reči davno rečeni'
buditi draž,
u srcu mome šaptao bi neko:
da sve što si mi ikada rek'o,
bila je laž.

Desanka Maksimović
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2003., 18:57   #88
NE VJERUJ
Ne veruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime, –

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t’jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!

Aleksa Šantić
__________________
...na poljima od snova ne pušta se korjenje...
maza_juniorka is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.05.2003., 20:41   #89
Quote:
tricky kaže:
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.

Napisati, na primjer: "Noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".

Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu, kao rosa na livadu.

Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste.
Moje je srce iste, a ona nije uz mene.

Ista noc odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

pablo neruda
------------------------------------------------------------------------------------

E to je moja najdraza "pjesmica"
Predivna je, naprosto predivna.
Kad sam tuzna ju volim procitat pa se osjecam bolje. Podsjeca me na vjecnu ljubav
Alyssa is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.05.2003., 09:58   #90
Afganistan

Tužna glazba putova iscrtana arišima.
Šuma u daljini pod snijegom odmara.

Khyberski prolaz. Aleksandar Veliki.
Historija i lapis lazuli.

Nema knjiga, slika, sitnica koje bi me mogle zadovoljiti.
Ali ona mi se sviđa. I lapis lazuli.

Plavi kamen koji nosi na dragom prstu.
To me nevjerojatno uveseljava.

Vjedro klepće kroz bunar.
I iznosi vodu slatka okusa.

Staza za tegljenje je uz rijeku. Utrina
vodi kroz lug od badema. Moja ljubav

ide posvud u sandalama.
I na prstu nosi lapis lazuli.

R. C.
Akinetoh blues is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.05.2003., 09:59   #91
Kao ljubavna

na osnovi čudnog viđenja, razmjerno
podijeljennog doživljaja,
okusa gorčine
na osnovi neprirodne bijeline papira,
crnila užasnog svakodnevlja,
sivila tuđih nebesa
na osnovi zavisti gladnih ljudi
pogleda ubojica, starih dama
i vječitih neženja
na osnovi vlastitog, vjekovječnog,
tajnog
sumornog, iskrenog i
trajnog
p r i ž e lj k i v a nj a
sagradih ljubav prema tebi
loša sudbino

Zdravko Mustać
Akinetoh blues is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.05.2003., 10:25   #92
__________________
I believe in animal attraction, I believe in love at first sight, I believe in this: (snaps her fingers), and I don't feel it with you...
nika_cro is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.05.2003., 21:21   #93
Ekstaza

Sletjele su ptice
U svijest
U Nju
Pa podrhtava
Kao žito okrvavljeno makovima
I krv joj pjeva
U svakoj veni
U svakom maku
Po tijelu što cvjeta
U svakoj ženi
Krv pjeva
I udara u glavu
I oduzima joj dah pun života
A ona – oči užasnute od sreće

Suzana V. Spasonovska



44.

ovo je kula od riječi
što se mora zazidati;
- čedo bolno i prebolno,
hoćeš li se probuditi ikada
prepametno moje?

Metodij Zlatanov
Akinetoh blues is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.06.2003., 14:36   #94
O POLJSKOJ SLABOJ

Govore o poljskoj jakoj. Štabove već broje,
I kako da je zaštite na rovu, bajonetu,
A ja, braćo – oprostite – želim Poljsku slabu,
Ja poljsku slabu želim, no u takvom svetu
Gde slabost nije greh, gde ne postoje straže,
Gde ne moramo kuću noću da zaključavamo,
Gde ruka nije umorna od gvožđa okrutnoga
I granica pozdravlja putokazom samo.

1942.

Antoni Slonimski
Akinetoh blues is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.06.2003., 10:56   #95
Zvonko Bogdan; legenda koja pjeva

Već odavno spremam svog mrkova,
da se prođem kasom od miline
da obiđem stare staze mog djetinjstva,
za salašom želja da me mine.

Al' rekoše mi pri nikol'ko dana,
da je srušen onaj salaš mali
nema više starog čardaka ni đerma
ni debelog lada od bagrema.


Neću više ići na tu stranu,
jer ne mogu suze oku skriti
ili moram s tugom okrenuti glavu
il' plakati, ili se napiti.


Sve je manje dobrih tamburaša,
fijakera, snaša i salaša
sve je manje konja, konja koji jure,
a u stvari nikuda ne žure.

Nek' vrag nosi moje snove puste,
divojačke duge kose guste
nek' vrag nosi s tugom dobre tamburaše,
fijakere, pisme i salaše.
__________________
'...u masi smrdi, ali je toplo.' drevna krležijanska
carica is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.06.2003., 22:11   #96
E,moja carice,uz ovo se opako bećari.Znash mi dirnut onu zhicu,a sad bi vec na stolu bila s nekoliko polupanih iliti razbijenih chasha,dok negdje u kutu lagano svirkaju opaki crni cigani,onako "gude" za dushu.

A krv kola u venama sve brzhe i jache,dok se borish sa svojim vlastitim chemerom.:-)

Nego,josh jedna koja kazhe:

"Bolje da šešir nemam pod njime đavo drema,sneva i izvoljeva, ne pijem da uživam,niti što piti volim - pijem da njega umorim"....

I ode čaša u komadiće,dok cigani prže onako,strasno:-)


Vera Pavladoljska is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.06.2003., 16:36   #97
NE GLEDAJ TAKO

Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i prije, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske


Ana Ahmatova
Vera Pavladoljska is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2003., 05:13   #98
Quote:
Akinetoh blues kaže:
Kao ljubavna

na osnovi čudnog viđenja, razmjerno
podijeljenog doživljaja,
okusa gorčine
na osnovi neprirodne bjeline papira,
crnila užasnog svakodnevlja,
sivila tuđih nebesa
na osnovi zavisti gladnih ljudi
pogleda ubojica, starih dama
i vječitih neženja
na osnovi vlastitog, vjekovječnog,
tajnog
sumornog, iskrenog i
trajnog
p r i ž e lj k i v a nj a
sagradih ljubav prema tebi
loša sudbino

Zdravko Mustać

blues, imaš li još koju mustaćevu na lageru?

sviđa mi se, jasno odudara od egzaltiranih kvazipoetskih izdrkavanja (da se netko ne nađe shodnim vrijeđat: nisam po forumu puno čitala, govorim načelno), iako bi možda bila još jača da nije u tako kratku pjesmu uvalio toliko dramatičnih i “bremenitih” izraza a la crnilo, gorčina, užas, glad.

ajde please objelonoći ako imaš, rado bih stekla potpuniji uvid u čoeka
“razmjerno podijeljenog doživljaja...”.
deep in the sun is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2003., 01:24   #99
Zdravko, moj sugrađanine, da sam dolje još bih te i pohvalio.


TOG DANA

sva u bijelom
dama
s mrljom crnog vina
s šutnjom pijanih gostiju
s poljubcima balavih baba
s nedoživljenim dodirima
s maloljetnim mužem
sa sobom ništa važno
plač s tri veze
prva veza nije bila nikad
kao nekad
druga veza nije sad
kao nekad
treća veza neće biti nikad
kao nekad
što je bilo s nevjestom
s kantom u ruci i žigicom
kažu polila se
i upalila
tog dana
najsretnijeg dana

Z.M.
Akinetoh blues is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2003., 09:43   #100
[Your Ghost; Kristin Hersh]

If I walk down this hallway, tonight,
It's too quiet,
So I Pad through the dark
and call you on the phone
Push your old numbers
and let your house ring
til I wake you ghost.
Let him walk down your hallway
it's not this quiet
slide down your receiver
sprint across the wire
follow my number
slide into my hand.

It's the blaze across my nightgown
it's the phone's ring.

I think last night
you were driving circles around me.

I can't drink this coffee
til I put you in my closet
let him shoot me down
let him call me off
I take it from his whisper
you're not that tough.
__________________
'...u masi smrdi, ali je toplo.' drevna krležijanska
carica is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:16.