Budizam sa filozofskog aspekta...

[osa--]

wand_1 kaže:

To je možda deklarativno tako, ali ono što mi nazivamo svijest (viša kognitivna razina), oni doživljavaju kao 'monkey mind', a dublju razinu svijesti, odnosno podsvijesti nazvaju anatta, dakle, nešto kao 'u stvari, nema nikoga doma'.

Bas tako. Monkey mind je um koji prelazi s jedne temu na drugu, koji nije koncentriran. Annata-autenticna odrednica koja nema kraja ni pocetka, nije materijalna, tijelo i um- granica sacinjena od krvi, mesa i intelekta.

wand_1 kaže:

Nije li vipassana redukcionistički proces kojim se eliminiraju svijesne misli i forsira 'mindfullnes', koji se postiže 'promatranjem' pomoću 'alata' što se naziva awereness?

Ne, vipassana naucava da se covjek rodio bez ega ili ti ga egoisticnim procesom misli koji se usadio tokom odrastanja i da se treba opet vratiti tamo u prirodu odakle poticemo eliminiranjem procesa misli.

wand_1 kaže:

To je doslovno vrsta meditacije u kojoj se pokušava ublažiti utjecaj automatskih procesa u mozgu, šumu neovisnih i slučajnih misli koje u biti nitko ne kontrolira.

Ocito nisu automatski procesi u mozgu cim ih mozes ublaziti.

wand_1 kaže:

Po meni, to je implicitno iz čega se sastoji svijest, ono što je Marvin nazivao 26 različitih stvari.

Je pa mogli su nakon tisuca godina proucavanja uma i priznati sto je to.

wand_1 kaže:

Do toga još nisam došao. U budizmu, može li um postojati bez materije?

Ne moze. Um predstavlja akciju, moze postojati samo pasivno stanje svijesnosti upravo o onom o kojem pricas kao alatu svjesnosti (Awerness) bez misli u Umu jer se gubi energija potrebna za obavljanje misaonih procesa smrcu.


Sent from my LG-H818 using Tapatalk

[wand_1]

osa-- kaže:

Bas tako. Monkey mind je um koji prelazi s jedne temu na drugu, koji nije koncentriran.

Ne bih rekao da je to um koji nije koncentiran, knjiga koju sam čitao kaže da je to zapravo druga razina uma.

Vipassana radi na predkonceptualnom levelu, znači to je deep mind, a ne svjesni, površini 'monkey mind'. Ne bih rekao da ti koncentriraš moneky mind, nego da ga suzbijaš.

Ocito nisu automatski procesi u mozgu cim ih mozes ublaziti.

Očito jesu automatski, jer se stalno vraćaju i nemaš kontrole nad njima, ono što ublažavaš jest reakcija na iste.

U knjizi autor daje primjer čovjeka koji nije mogao hodati od boli. Vježbajući vipassanu bol nije nestala, nego je on naučio drugačije percipirati, pa sad hoda.

Ne moze.

To je dovoljno dobro za mene

[Sigmund]

wand_1 kaže:

Do toga još nisam došao. U budizmu, može li um postojati bez materije?

U budizmu ni um ni materija nisu ništa. Točnije, i subjekt i objekt spoznaje su ništavni. To je "doktrina o dvostrukom ništavilu". Tako da u budizmu jednostavno ne možeš nametnuti tezu o primatu ovoga ili onoga. Buddha kaže ovako:

"Tamo gdje svijest nije usmjerena ni omeđena, nego je potpuno odsutna, tamo ni voda, ni zemlja, ni vatra, ni zrak nemaju podloge; tamo dugo i kratko, sitno i krupno, lijepo i ružno - tamo ime-i-lik (duh i tijelo) bivaju dokinuti bez ostatka. S prestankom svijesti sve se to dokida."

I um i materija su kao pjena:

"Zamislite, isposnici, da ova rijeka Ganges nanese veliku kuglu pjene, a neki oštrovidan čovjek da opazi, razmotri, i potpuno prozre tu pojavu; shvatio bi da je prazna, šuplja, da u njoj nema srži. Ta kakvu bi srž mogla sadržavati kugla pjene? Isto važi, isposnici, i za bilo koji tjelesni lik, prošli, budući ili sadašnji, dalek ili blizak, koji isposnik zapaža i razmatra dok ga potpuno ne prozre i isto tako shvati da je prazan, šupalj, i da nema srži. Ta kakvu bi srž mogao sadržavati tjelesni lik?"

[osa--]

wand_1 kaže:

Ne bih rekao da je to um koji nije koncentiran, knjiga koju sam čitao kaže da je to zapravo druga razina uma.

To je opca knjiga, procitaj upute za prakticnu meditaciju.

wand_1 kaže:

Vipassana radi na predkonceptualnom levelu, znači to je deep mind, a ne svjesni, površini 'monkey mind'.

A kako mislis raditi bilo sto nesvjesno, na bilo kojem nivou? Postoje podsvijesne misli, tako da je jasno o cemu se radi.

wand_1 kaže:

Ne bih rekao da ti koncentriraš moneky mind, nego da ga suzbijaš.

Ne znam jel tebi uopce poznato da se moras koncentrirati na to sto radis.

wand_1 kaže:

Očito jesu automatski, jer se stalno vraćaju i nemaš kontrole nad njima, ono što ublažavaš jest reakcija na iste.

To ublazavanje je samo pocetno odoljevanje onom iluzijornom, materijalnom svijetu Maye.

Nirvana je potpuni nepovratni proces oslobodjenja svih iskusenja.

wand_1 kaže:

U knjizi autor daje primjer čovjeka koji nije mogao hodati od boli. Vježbajući vipassanu bol nije nestala, nego je on naučio drugačije percipirati, pa sad hoda.

Nije bol nestala nego je on nestao, pa nema koga boliti.

wand_1 kaže:

To je dovoljno dobro za mene

Nije dovoljno dobro za one koji zele malo vise.

[addx]

Sigmund kaže:

U budizmu ni um ni materija nisu ništa. Točnije, i subjekt i objekt spoznaje su ništavni. To je "doktrina o dvostrukom ništavilu". Tako da u budizmu jednostavno ne možeš nametnuti tezu o primatu ovoga ili onoga. Buddha kaže ovako:

"Tamo gdje svijest nije usmjerena ni omeđena, nego je potpuno odsutna, tamo ni voda, ni zemlja, ni vatra, ni zrak nemaju podloge; tamo dugo i kratko, sitno i krupno, lijepo i ružno - tamo ime-i-lik (duh i tijelo) bivaju dokinuti bez ostatka. S prestankom svijesti sve se to dokida."

I um i materija su kao pjena:

"Zamislite, isposnici, da ova rijeka Ganges nanese veliku kuglu pjene, a neki oštrovidan čovjek da opazi, razmotri, i potpuno prozre tu pojavu; shvatio bi da je prazna, šuplja, da u njoj nema srži. Ta kakvu bi srž mogla sadržavati kugla pjene? Isto važi, isposnici, i za bilo koji tjelesni lik, prošli, budući ili sadašnji, dalek ili blizak, koji isposnik zapaža i razmatra dok ga potpuno ne prozre i isto tako shvati da je prazan, šupalj, i da nema srži. Ta kakvu bi srž mogao sadržavati tjelesni lik?"

Ta kugla pjene ti je moja konnvoluirana priroda, subjekt, koji je zapravo objekt ako ga bolje vidis. Ta pjena je kompleksni adaptivni susta, kad ga se bolje promotri. Sve imas tu na ovoj temi.
sto se tice materije, sto dublje idemo mikroskopski to vise vidimo da nele supstancije i nema, samo sile, polja, cause and effect

[parsifal]

wand_1 kaže:

Do toga još nisam došao. U budizmu, može li um postojati bez materije?

Ti pitaš ovo pitanje iz pozicije materijalizma tj iz pozicije koja drži da se odgovor već zna i on je

a) nakon smrti nema ničeg (sve se PRESJEKLO )
b) materija je jedino što postoji tj svjesnost je iscjedak(nusprodukt)materije i prestaje postojati nakon smrti.

Buddha je i vas materijaliste i vjernike stvrstavao u teške zabludjele extermiste

tj objašnjavao je da su obje strane u teškim zabludama


materijaliste je zvao ucchedavada

tj doslovan prijevod bi bio anhilatori ili sjekači

Ma ukratko, htio je reći da obje strane(vjernici i ateisti) imaju pogrešne pretpostavke
i da postoji srednji put istine između oba lažna extrema (''materijalizam'' i ''idealizam'')

Ali kasno je i idem na put pa ne mogu dulje ...

[addx]

parsifal kaže:

i da postoji srednji put istine između oba lažna extrema (''materijalizam'' i ''idealizam'')

zato sam ja dijalekticki monist i panteist, a ti reci da to nije srednji put

btw. daj prestani skupljat te banove, falis kad te nema

[Beljki]

wand_1 kaže:

Zvuči kao da su budisti barem dijelom materijalistički redukcionisti.

Vipassana ima ulogu kontrolirati automatske procese u mozgu, kako bi onaj koji meditira imao bolji uvid u stvarnost, te kako bi istu lakše podnosio.

"Sì, abbiamo un'anima. Ma è fatta di tanti piccoli robot"

Ne bih rekao da su materijalisticki redukcionisti, iako postoji tendencija u nekim ateistickim krugovima sekualrnih Budista interpretacijama na toj liniji.

Dosta je dekonstrukcijski i analitican, ali nije materjalistican, nije potpuno adogmatican, nije bez misticnih/metafizickih komponenti (u kolokvijalnom smislu termina) itd cak niti kod najfilozoficnijih i najintelektualnijih tradicionalnih pravaca, kamoli kod onih sklonijih misticizmu.

Vipassana ima ulogu stvaranja uvida u prolaznost i nepostojanje vjecnih esencija te razbijanja lanca uzrocno posljedicnih veza koje pojedinca drze u ciklusu samsare, odnosno prekidanje istog i prestanak reinkarniranja, oslobodjenje itd. U theravadi je uzrocno posljedicni lanac stavljen u vrlo precizno definirane kategorije, korake i odnose (nesto sto bi mogli pak kritizirati iz pozicije madjamake kao svojevrsnu apsolutizaciju mehanizama i pravila suprotnu duhu budizma, kao i one povijesne zbog razvoja sistematizacije tek u abidarmickoj filozofskoj fazi kroz selektivnu/tendencioznu interpretaciju sutri) pa onda i vipassana biva tumacena u tom okviru promatranja razlicitih aspekata tog procesa i prekidanje lanca na razlicitim razinama transformacije impulsa, kognitivnih procesa, osjetilnih percepcija itd., asto je sve dio sireg ciklusa samsare koji se proteze van pojedinog zivota.
Reduciranje na psihoterapiju je OK, ali to nije naravno tradicionalna uloga vipassane, barem ne u potpunosti.

Ali to nije anima o kojoj je rijec i kojoj se suprotstavlja ne-anima, buduci je ova definirana svojom vjecnoscu, nepromjenjivscu, apsolutnoscu itd

addx kaže:

Meni osobno se cini da je buda bio najvise u pravu oko svega, ali je, vise radi korisnosti ubacio neke koncepte unutra.

Ma nemamo mi pojma sto je Buda uopce govorio. Mozemo tek donekle pretpostavljati generalni outlook iz nekakvih univerzalnih tendencija po razlicitim korpusima tekstova (koji su svi nastali stoljecima kasnije na jezicima kojima nije govoriom sa hrpama ocitih kasnijih utjecaja itd), nastojanjima da ih procistimo od ocitih kasnijih utjecaja, kompariranjem korpusa.. ali nema u tom potpune sigurnosti niti konsenzusa.

Pa tako buda tvrdi da ne postoji nista sto se zadrzi u prelasku iz zivota u zivot, ne postoji nikakva dusa, self.
Nejasno je onda na osnovu cega si ti uopce ti nakon reinkarnacije, ako dusa zapravo ne postoji.

Mislim da uopce tako nejasno koliko je kontraintuitivno bilo sa aspekta psiholoske iluzije sebstva bilo religijske/kulturne uvjetovanosti gdje smo navikli onostranost promatrat kroz koncept duse. "Ti si ti" (tj postoji percepcija sebe kao individue) i u ovom zivotu iako se jako puno toga promjenilo, pa i kod materije koja sacinjava tijelo i sa njime povezanih dogadjaja kao nekakvo sidro individualne samoidentifikacije. Ne tvrdi se da ne postoji konvencionalna osobnost niti da ne postoji nista sto ne nadzivljava tijelo - tada zaista ne bi bio odrziv koncept reinkarnacije i zato isti sekularni "budisti" odbacuju. Ono sto se tvrdi jest da nista od toga nije vjecno i esencijalno. Odnosno, ako nesto postoji sto nadzivljava smrt i to je prolazne prirode.

Nije bas najpreciznije reci da si ti taj koji se reinkarnira uopce posto to "ti" obicno oznacava konvencionalnu osobnost, mozda prije da je nagomilana karma stvorila novu inkarnaciju, ali nije u pitanju ista osobnost. I spolni sokici tvojih roditelja sadrze informacije koje dobrim djelom formiraju tvoje sadasnje postojanje, ali niste ista osoba. E sad sam mehanizam, sto prenosi i povezuje itd ima donekle razlicita tumacenja u razlicitim tradicijama pa bi bilo presiroko ulaziti u njih.

Koliko sam vidio, nema nekog objasnjenja za to, vec buda kaze da bez karme ne bi bilo moralne odgovornosti (dakle u smislu hard determinizma) pa onda karme *mora* biti cime budizam u tom smislu po meni stavlja u istu ladicu sa svim ostalim bogobojaznim religijama.

Ne samo da nema moralne odgovornosti vec nema niti samsare te slijedom toga niti oslobodjenja od samsare. Onda nema svrhe niti asketski napor dokidanja kruga samsare i vise manje cijela budistiicka prica pada u vodu (odnosno u modernim uvjetima mogu neki njeni djelovi biti selektivno psihoterapijski koristeni, ali to je sasvim drugi kontekst). Tako da je prilicno sigurno da karma/reinkarnacija nije samo instrument eticke prisile nego je nesto u centru doktrine u svom tradicionalnom obliku i za nju sustinski neophodan preduvjet.

[addx]

Beljki kaže:

Mislim da uopce tako nejasno koliko je kontraintuitivno bilo sa aspekta psiholoske iluzije sebstva bilo religijske/kulturne uvjetovanosti gdje smo navikli onostranost promatrat kroz koncept duse. "Ti si ti" (tj postoji percepcija sebe kao individue) i u ovom zivotu iako se jako puno toga promjenilo, pa i kod materije koja sacinjava tijelo i sa njime povezanih dogadjaja kao nekakvo sidro individualne samoidentifikacije. Ne tvrdi se da ne postoji konvencionalna osobnost niti da ne postoji nista sto ne nadzivljava tijelo - tada zaista ne bi bio odrziv koncept reinkarnacije i zato isti sekularni "budisti" odbacuju. Ono sto se tvrdi jest da nista od toga nije vjecno i esencijalno. Odnosno, ako nesto postoji sto nadzivljava smrt i to je prolazne prirode.

Nije bas najpreciznije reci da si ti taj koji se reinkarnira uopce posto to "ti" obicno oznacava konvencionalnu osobnost, mozda prije da je nagomilana karma stvorila novu inkarnaciju, ali nije u pitanju ista osobnost. I spolni sokici tvojih roditelja sadrze informacije koje dobrim djelom formiraju tvoje sadasnje postojanje, ali niste ista osoba. E sad sam mehanizam, sto prenosi i povezuje itd ima donekle razlicita tumacenja u razlicitim tradicijama pa bi bilo presiroko ulaziti u njih.


Ne samo da nema moralne odgovornosti vec nema niti samsare te slijedom toga niti oslobodjenja od samsare. Onda nema svrhe niti asketski napor dokidanja kruga samsare i vise manje cijela budistiicka prica pada u vodu (odnosno u modernim uvjetima mogu neki njeni djelovi biti selektivno psihoterapijski koristeni, ali to je sasvim drugi kontekst). Tako da je prilicno sigurno da karma/reinkarnacija nije samo instrument eticke prisile nego je nesto u centru doktrine u svom tradicionalnom obliku i za nju sustinski neophodan preduvjet.

Ja nisam neki kandidat za razmatranje reinkarnacije, no vidim neki smisao u drugim budistickim konceptima o kojima sam citao, iako to sve ovako po wiki i po clancima na netu, nista ozbiljno. U svakom slucaju vidim psihoterapijsku korist ne samo od meditacija nego i od ucenja, pravog razumijevanja i kao nacina zivota. Mozda si na to mislio kad si rekao "psihoterapijski koristeni". a mozda samo na meditaciju, ne znam... Ovako izdaleka, neki koncepti budizma konvergiraju jako lijepo s nekim mojim osobnim konceptima i uvjerenjima.

Npr.

https://en.wikipedia.org/wiki/Three_marks_of_existence

wiki kaže:

Dukkha[edit]

Dukkha (Sanskrit duhkha) means "unsatisfactoriness, suffering, pain".[11][12][13] The dukkha includes the physical and mental sufferings that follows each rebirth, aging, illness, dying; dissatisfaction from getting what a being wishes to avoid or not getting the desired, or because all forms of life are impermanent and without any essence.[11][14][15]

addx kaže:

Primarna dihotomija zivih bica je "zelja za zivotom" i "strah od smrti" i prisutna je od pocetka evolucije zivotinja tj. nervnog sustava (aktivnog ponasanja).

U skoro svim zivotinjama sa kraljeznicom ova dihotomija se modulira preko mu-opioid (zelja za zivotom) i kappa opioid (strah od smrti) receptora odnosno njihovih neurotransmittera. Hocu reci da su evolucijom nastajali novi dijelovi mozga, novi organi i svi oni takodjer koriste iste drevne receptore u istom smislu.
...

I ovaj post takodjer ima mozda nekih poveznica, zapravo zanima me sta mislis o tome, ne znam jesi citao? U tom postu mi je zanimljiv aspekt identifikacije u kontekstu davanja. Da li se to nekako moze povezati anatta konceptom, da li je on neka 4. opcija u odnosu na one moje 3? Da li to uopce ima smisla?


Moj koncept karme je ipak vise ovozemaljski, psiholoski, u smislu da ono sto radimo ce nas kazniti kroz podsvijest na ovaj ili onaj nacin (imam neki primjer tu u threadu sto me apemant pita), tako da u sustini smatram moralnu neodgovornost nemudrom u smislu ukupne kvalitete svog zivota, a ne iduceg povezanog-ali-nepovezanog zivota. Ako tako postavimo stvari onda nije potrebna ta konstrukcija o reinkarnaciji i karmi da bi ostatak budistickog ucenja imalo smisla, da bi moralna odgovornost imala smisla? A ako bi se na taj nacin uklonio koncept reinkarnacije, onda bi tek bili uistinu suplji, pjena ili kako ono...

[Beljki]

To je onda epikurizam, a ne budizam
Neki instrumenti i teorijski koncepti koje je budizam razvio mogu imati smisla i biti koristeni u takvom kontekstu, svakako, ali budizam kao takav gubi smisao.

[addx]

Beljki kaže:

To je onda epikurizam, a ne budizam
Neki instrumenti i teorijski koncepti koje je budizam razvio mogu imati smisla i biti koristeni u takvom kontekstu, svakako, ali budizam kao takav gubi smisao.

Nije li glavni "smisao" budizma dokidanje patnje? Npr. Three marks of existence u principu se sva 3 bave ukidanjem patnje. Prvi i drugi zajedno govore o patnji i izvoru patnje, a treci govori o tome kako je dokinuti.

Early Indian Buddhism[edit]

The concept of karma originated in the Vedic religion, where it was related to the performance of rituals[82] or the investment in good deeds[83] to ensure the entrance to heaven after death,[82][83] while other persons go to the underworld.[83]

Pre-sectarian Buddhism[edit]

The concept of karma may have been of minor importance in early Buddhism.[18][84] Schmithausen has questioned whether karma already played a role in the theory of rebirth of earliest Buddhism,[84][20] noting that "the karma doctrine may have been incidental to early Buddhist soteriology."[19] Langer notes that originally karma may have been only one of several concepts connected with rebirth.[85][note 15] Tillman Vetter notes that in early Buddhism rebirth is ascribed to craving or ignorance.[16] Buswell too notes that "Early Buddhism does not identify bodily and mental motion, but desire (or thirst, trsna), as the cause of karmic consequences."[17] Matthews notes that "there is no single major systematic exposition" on the subject of karma and "an account has to be put together from the dozens of places where karma is mentioned in the texts,"[18] which may mean that the doctrine was incidental to the main perspective of early Buddhist soteriology.[18]

https://en.wikipedia.org/wiki/Karma_in_Buddhism

Ne bi li ovo u boldu bio upravo ovaj stav koji ja zastupam? Bas sam i bio pricao kako je zelja za besmrtnoscu (ili pak samo ideja o istoj) izraz "cravinga" i ignorancije...


Nadalje:

Wiki kaže:

Spinoza was a thoroughgoing determinist who held that absolutely everything that happens occurs through the operation of necessity. For him, even human behaviour is fully determined, with freedom being our capacity to know we are determined and to understand why we act as we do. By forming more "adequate" ideas about what we do and our emotions or affections, we become the adequate cause of our effects (internal or external), which entails an increase in activity (versus passivity). This means that we become both more free and more like God, as Spinoza argues in the Scholium to Prop. 49, Part II.

Kako vidis ovo iznad iz citata naspram budistickog shvacanja karme i cause and effecta i uopce budistickog ucenja kojem je krajnji cilj postati buddha? Konkretno sam citao wiki stranicu o Wild fox koan pa bi od tamo izdvojio:

The point of the koan is that for the ordinary person the two conflicting views of causality are between falling into cause and effect or not falling into cause and effect, because they dream of being free from cause and effect as being separate from cause and effect. But when a person awakens to their true nature he/she sees the oneness of cause and effect and therefore that person does not "darken", "obscure", or "ignore" (昧, mei4) the functioning of cause and effect by imagining cause and effect are two separate things, that cause and effect is separate from one's Buddha nature. Thus awakened persons neither "fall into" nor do they "not fall into" cause and effect, because they are one with cause and effect. And because they are one with cause and effect, they do not darken or ignore cause and effect.

U svakom slucaju, meni bi se ovako izdaleka prije cinilo da je budizam "zagadjen" ili "zarazen" praznovjerjem oko reinkarnacije i karme nego da je to centralno budizmu. Vidim da je vecina tih budistickih skola upravo te koncepte naglasavala, bez daljnjega, ali da li to nuzno cini te koncepte centralnim budizmu ili tek budistickoj praksi? Ako zbilja reinkarnacija nije pripadala prvom budistickom nauku ili mu barem nije bila centralna, nije li onda ideja o reinkarnaciji slicno ugurana u budizam kao i recimo ideja o ispovijedi grijeha u katolicanstvo, koja je jednako tako zauzela bitno ili skoro pa centralno mjesto u krscanskoj praksi tj. katolicanstvu, ali krscanstvo kao takvo ne ovisi o tom konceptu.

[Beljki]

addx kaže:

Nije li glavni "smisao" budizma dokidanje patnje? Npr. Three marks of existence u principu se sva 3 bave ukidanjem patnje. Prvi i drugi zajedno govore o patnji i izvoru patnje, a treci govori o tome kako je dokinuti.

Je, ali ta patnja i njeno dokidanje je puno sirih egzistencijalno-metafizickih razmjera od bola u nozi ili vezanosti za automobil. Recimo u raznim oblicima dukkhe postoji i jedan koji se smatra inherentnim samom ljudskom postojanju kao takvom. Oslobodjenje je takodjer u konacnom obliku cesto dozivljeno kao tek nakon smrti (paranibbana, jel). U materialisticko-redukcionistickim okvirima nista od toga bas ne bi imalo smisla. Ako zelis potpuno prekinuti patnju najlogicnije je samoubojstvo, a za umjereno modificiranje zivotnih okolnosti kako bi se sa njima bolje nosio teski asketizam i odricanje nemaju nekog smisla,

Kako vidis ovo iznad iz citata naspram budistickog shvacanja karme i cause and effecta i uopce budistickog ucenja kojem je krajnji cilj postati buddha?

Ne vidim neku vezu, ali nisam bas upoznat sa Spinozom niti zainteresiran za takvu komparativistiku pa uzmi sa rezervom.

Konkretno sam citao wiki stranicu o Wild fox koan pa bi od tamo izdvojio:

Kao sto su Madhyamake ranije namjerno stvarale logicke paradokse da ukazu na ogranicenost intelektualne spoznaje tako su na istoj liniji u zenu razvili koane kao nacin ostvarenja direktnog uvida kroz ne-verbalni proboj u dokidanju unutarnjeg monoologa i sustavne apstraktne/simbolicke konceptualizacije svijeta oko sebe u ljudskoj post-verbalnoj fazi. Stoga je filozofiranje o tome sto koan znaci u suprotnosti sa smislom postojanja samih koana. Posebno na kontinentu, Japanci su tu IMHO malo pretjerali u sabloniziranju propisanog sistema pitanja i odgovora.

U svakom slucaju, meni bi se ovako izdaleka prije cinilo da je budizam "zagadjen" ili "zarazen" praznovjerjem oko reinkarnacije i karme nego da je to centralno budizmu.

Karma i reinkarnacija su sastavni dio te price o "couse and effectu" i jedna od onih stvari koje su previse univerzalno prisutne po svim mogucim kanonima i izvorima da bi se u njih sumnjalo. U stvari, buduci je sustavna filozofija i psihologija razvijena u abidarickim fazama stoljecima kasnije, da je sustavna vipasana kakvu danas poznajemo stara tek stotinjak godina itd prije bi se moglo reci da se moze neke od stvari koje smatras "nezamagljenim" dovesti u pitanje iz perspektive izvornosti (sto je imho suvisna (pseudo)religijska perspektiva to start with), koncept reinkarnacije ima cvrscu podlogu i nisam bas cuo puno eksperata (a akademskom, znanstvenom sislu rijeci) koji bi sumnjali u izvornost istog.

Vidim da je vecina tih budistickih skola upravo te koncepte naglasavala, bez daljnjega, ali da li to nuzno cini te koncepte centralnim budizmu ili tek budistickoj praksi?

Pa ako svi Budisticki spisi, tradicije i prakse naglasavaju onda jest centralno u njihovoj teoriji i praksi, nije li to samorazumljivo? Ta tko drugi odredjuje centralnost i definira budizam?

Ako zbilja reinkarnacija nije pripadala prvom budistickom nauku ili mu barem nije bila centralna

A na osnovu cega to tvrdis, mozes li malo konkretizirati? Pri tome mislim na povijesni argument buduci je pitanje izvornosti sustinski historiografsko, a ne filozofsko.

, nije li onda ideja o reinkarnaciji slicno ugurana u budizam kao i recimo ideja o ispovijedi grijeha u katolicanstvo, koja je jednako tako zauzela bitno ili skoro pa centralno mjesto u krscanskoj praksi tj. katolicanstvu, ali krscanstvo kao takvo ne ovisi o tom konceptu.

To bas i nje usporedivo jer formalna crkvena ispovjed nije definirana u temeljnom tekstu novog zavjeta, eventualno neki opceniti momenti na koje se moze interpretativno osloniti, ali se mogu i drugacije tumaciti kao sto to rade recimo protestanti. Reinkarnacja je jasno podrzana u temeljnim budistickim tekstovima i nema nekih velikih varijacija u izvorima i tradicionalnim sljedbama. Drugacije price se javljaju tek medju sekularnim budistima na zapadu gdje je ocito kako upravo oni redefiniraju i reinterpretiraju da bi nove svjetonazore u njih ugurali, a ne obratno (makar neki nastoje dokazat da je to izvorni budizam, prilicno neuspjesno i kako rekoh pseudoreligijski u samoj toj psiholoskoj potrebi ustanovljavaja autoriteta u drevnosti, izvornosti i osobi Bude).

[addx]

Beljki kaže:

Je, ali ta patnja i njeno dokidanje je puno sirih egzistencijalno-metafizickih razmjera od bola u nozi ili vezanosti za automobil. Recimo u raznim oblicima dukkhe postoji i jedan koji se smatra inherentnim samom ljudskom postojanju kao takvom.

Koji je to jedan? I imas li primjer puno sirih egzistencijalno-metafizickih razmjera od bola u nozi ili vezanosti za automobil?

Oslobodjenje je takodjer u konacnom obliku cesto dozivljeno kao tek nakon smrti (paranibbana, jel). U materialisticko-redukcionistickim okvirima nista od toga bas ne bi imalo smisla. Ako zelis potpuno prekinuti patnju najlogicnije je samoubojstvo,

Ako je postojanje bez patnje inherentno pozitivno iskustvo - onda je samoubojstvo steta

a za umjereno modificiranje zivotnih okolnosti kako bi se sa njima bolje nosio teski asketizam i odricanje nemaju nekog smisla,

Dobro, ovo bi se slozio, ja naravno i ne ciljam takve *vise* razine, u tom smislu sam blizi epikurizmu, to si dobro napisao. I panteizmu.

Definitivno je mozda bitnija razlika u tome sto i epikurizam i panteizam rado razvijaju znanje o svijetu i uzivaju u tom procesu, dok budizam ima svoju doktrinu koja zavrsava *prestajanjem ucenja* Ako sam dobro ubrao.

Kao sto su Madhyamake ranije namjerno stvarale logicke paradokse da ukazu na ogranicenost intelektualne spoznaje tako su na istoj liniji u zenu razvili koane kao nacin ostvarenja direktnog uvida kroz ne-verbalni proboj u dokidanju unutarnjeg monoologa i sustavne apstraktne/simbolicke konceptualizacije svijeta oko sebe u ljudskoj post-verbalnoj fazi. Stoga je filozofiranje o tome sto koan znaci u suprotnosti sa smislom postojanja samih koana. Posebno na kontinentu, Japanci su tu IMHO malo pretjerali u sabloniziranju propisanog sistema pitanja i odgovora.

Kako onda ja na toj stranici vidim filozofiranja o tome sta koan znaci od strane nekakvih utjecajnih budista, njima je dozvoljeno?

A na osnovu cega to tvrdis, mozes li malo konkretizirati argument osim toga sto bi osobno iz nekog razloga volio da bude? Pri tome mislim na povijesni argument buduci je pitanje izvornosti sustinski historiografsko, a ne filozofsko.

Pa to je ono sto sam citirao

wikiKarma_in_buddhism kaže:

Early Indian Buddhism[edit]

The concept of karma originated in the Vedic religion, where it was related to the performance of rituals[82] or the investment in good deeds[83] to ensure the entrance to heaven after death,[82][83] while other persons go to the underworld.[83]

Ovdje se vidi da je prethodeci koncept karme upravo onaj bogobojazni ili radje smrtobojazni

wikiKarma_in_buddhism kaže:

Pre-sectarian Buddhism[edit]

The concept of karma may have been of minor importance in early Buddhism.[18][84] Schmithausen has questioned whether karma already played a role in the theory of rebirth of earliest Buddhism,[84][20] noting that "the karma doctrine may have been incidental to early Buddhist soteriology."[19] Langer notes that originally karma may have been only one of several concepts connected with rebirth.[85][note 15] Tillman Vetter notes that in early Buddhism rebirth is ascribed to craving or ignorance.[16] Buswell too notes that "Early Buddhism does not identify bodily and mental motion, but desire (or thirst, trsna), as the cause of karmic consequences."[17] Matthews notes that "there is no single major systematic exposition" on the subject of karma and "an account has to be put together from the dozens of places where karma is mentioned in the texts,"[18] which may mean that the doctrine was incidental to the main perspective of early Buddhist soteriology.[18]

Nisam siguran jel ovo dobro citam, ali mi se ovo tumacenje karme cini vise epikuristicki?


Kroz budizam koncept karme mi se cini srodan ideji da je zemlja cistiliste u kojem se kroz niz uzastopnih zivota pokusavas osloboditi i otici u raj. Koliko znam budizam cak i ima neki koncept pakla koji je isto karmicki responzivan.

Koncept non-selfa je definitivno koristan u smislu ukidanja uvjetovanosti koje konstrukcija selfa nosi sa sobom, no u kontradikciji je s tim da *nesto* prezivi iz jednog zivota u drugi.
U tom smislu, vidim ucenje o karmi kao nesto sto bi te potaklo na dekonstrukciju selfa, nakon cega karme (uvjetovanosti) zapravo vise i nema. Znaci da je ona potrebna da bi se komuniciralo s osobom koja jos nije dekonstruirala self.

Tesko se oduprijeti misli da je karma, u tom praznovjernom smislu, upravo nacin kako kontrolirati nepoznato - osigurati da ce ti biti dobro nakon smrti, i tako ima za cilj isti efekt kao i u svim drugim religijama, prevazilazenje smrti. Sad, mozda ima nesto posebno oko te budisticke karme, ali bilo bi lijepo da se to moze nekako predstaviti nasim zapadnjackim umovima u rijecima

[Beljki]

addx kaže:

Koji je to jedan? I imas li primjer puno sirih egzistencijalno-metafizickih razmjera od bola u nozi ili vezanosti za automobil?

Sama karma-reinkarnacija, budizam nigdje ne tvrdi da ima nacin dokidanja patnje u ovom zivotu, nikakva meditacija nece ukloniti smrt starost i bolest. Ono sto on tvrdi jest da se uvidom u "stvarnost" moze dokinuti sam ciklus reinkarnacija. I Buda se razboljevao, imao krvavi proljev, ostario, umro,,, Nema dokidanja patnje za zivota, samo promjene perspektive kroz spoznaju, dokidanje je u dokidanju reinkarnacije.

Takodjer kako rekoh medju dukhama ("patnjama" ) se navodi i opce suptilno nezadovoljstv/nelagoda inherentno samoj uvjetovanoj ljudskoj egzistenciji kao takvoj, neovisno o specificnim pojedinacnim dogadjajima.

Ako je postojanje bez patnje inherentno pozitivno iskustvo - onda je samoubojstvo steta

Ne postoji uvjetovano ljudsko postojanje bez patnje. Postojanje bez patnje je i postojanje bez uvjetovanosti ljudske egzistencije. Budizam nije valium koji ce ti ukloniti konkretnu bol.

Dobro, ovo bi se slozio, ja naravno i ne ciljam takve *vise* razine, u tom smislu sam blizi epikurizmu, to si dobro napisao. I panteizmu.

Samo sto to nije budizam pa ne vidim cemu guraje pd njega

Kako onda ja na toj stranici vidim filozofiranja o tome sta koan znaci od strane nekakvih utjecajnih budista, njima je dozvoljeno?

Svakom je sve dozvoljeno, nije to vojska niti crkva sa dogmatskim sustavom i ujedinjenom hijerarijom.

Pa to je ono sto sam citirao

Nope, to je spekulativno nagadjanje razvoja nekog pojma u datom kulturnom okruzenju, a ne dokaz da Buda i jegov krug nisu propovjedali i vjerovali u reinkarnaciju. Po mnogima je upravo iz sramana krugova ta ideja usla u kasniji hinduizam i ne postoji kao takva u vedama. Ne moze se tako jedostavno na nekoj lingvistickoj razini tumaciti povijest, puno je tu kroz povjest razvojnih linija u jeziku, promjena, razlicitih nacina koristenja iste sanskrtske rijeci u razlicitim indijskim krugovima i razdobljima. I nasa rijec za njemce i slavene dolazi od njem i ako se ne varam slovo, odnosno oni koji govore i oni koji ne govore, sto je uobicajeno u susretu civilizacija kao sto je bilo sa nama i germanima u prapostojbini pred migracijskoj. To ne znaci da su njemci nijemi ili da zaista nisu imali smislen jezik. Pracenje razvoja jezika daje neke zanimljive uvide, ali ne ide bas tako banalno. Ima puno sanskritskih termina koje je budizam poceo koristiti (ili vec njegovi sramanski rethodnici) u ekom svom novom kontekstu. Isto kao i krscanstvo na podrucjima gdje se naslo i prevodilo u date kulture ili recimo budizam van indije pa je u kini preuzeo neke taoisticke terine, to ne znaci da je taoizam izvor budisticke doktrine i da su njegova tmacenja taoa originalnija, budisti su samo preuseli tu rijec za neke svoje koncepte.

Ideja reinkarnacije je prlicno rasirena medju sramanama (Jainizam, Ajivaka, budizam, a iakone formalno po stilu se mugu uvrstiti i Sakhya i Yoga iako su one sto vremenom vedizirane sto nastale pod Sramana utjecaima unutar vedskih krugova) i prije nego se Budizam unutar njih razvio, a one su mu puno direktnija podloga i prethodnica od vedske religije koja je u opoziciji istima, a ne izvor.

Nisam siguran jel ovo dobro citam, ali mi se ovo tumacenje karme cini vise epikuristicki?

??? Odalke to?
Svi citirai autori jasno tvde da postoji doktrina reinkarnacije od starta, stavljaju u pitanje doktrinu karme kakvu danas poznajemo (opcenito je formaliziranje doktrine tamo od abidarmicke faze moguce dovoditi u pianje u odnosu na manje sisteatiziranu i filozoficnu osnovu u sutrama) Nema uopce spora niti tu niti igdje drugdje u reinkarnaciju, samsaricni ciklus itd., amo u kasniju sistematicnu konceptualizaciju mehanizama kojima se odvija. To je medjutim bilo neizbjezno kako je cjelokupna religijska scena i kultura postajala filozoficnijom pa se moralo odgovarati na izazove vremena.

Kroz budizam koncept karme mi se cini srodan ideji da je zemlja cistiliste u kojem se kroz niz uzastopnih zivota pokusavas osloboditi i otici u raj. Koliko znam budizam cak i ima neki koncept pakla koji je isto karmicki responzivan.

Nastojis se oslobodii i raja koi je isto tako samo dio ciklusa uvjetovaog zivota.

Koncept non-selfa je definitivno koristan u smislu ukidanja uvjetovanosti koje konstrukcija selfa nosi sa sobom, no u kontradikciji je s tim da *nesto* prezivi iz jednog zivota u drugi.

Nije u kontradikciji, ali ne vidim smisla da ponavljamo razgovor gdje samo pnavljas pocetnu tvrdnju bez referiranja na odgovor. U materiijalistickom svjetonazorskom smislu ti si sada kao jedinka proukt roditeljskih gena i okoline, to ne znaci da ste ti i tvoj roditlj isti. U Budstickoj doktrini karmicki impuls (slicno genima u ovoj usporedbi) stvara novu egzistenciju na inerciji bivsih djela, ali to nije eka ista osobnost koja se prenosi dalje. Iako tu sad postoji dosta razlika u tumacenjima prema razlicitim skolama u budizmu pa je tesko nastpati sa neke jedinstvene doktrine.

U tom smislu, vidim ucenje o karmi kao nesto sto bi te potaklo na dekonstrukciju selfa, nakon cega karme (uvjetovanosti) zapravo vise i nema

.
Nakon sto nema uvjetovanosti i karme nema ni egzistencije koja je samo posljedica istih

Tesko se oduprijeti misli da je karma, u tom praznovjernom smislu, upravo nacin kako kontrolirati nepoznato - osigurati da ce ti biti dobro nakon smrti, i tako ima za cilj isti efekt kao i u svim drugim religijama, prevazilazenje smrti.

U Indijskim reliijama se taj ciklus inkarnacija dozivljava negativno, kao zatvor kojeg se zeli izbjec, a ne nagrada i ocuvanje zivota. Naravno ovisno o tome postoji li koncept duse ili ne, je li sustav dualisticki ili nedualisticki itd ovisi percepcija oslobodjenja od ciklusa, ali knacni cilje je uvijek d ga se oslobodi i da vise nema radjanja. Vjerojatno je danas zivot nesto ugodniji nego u antickom svijetu pa se novo rodjenje vise nagrado dozivljava

[addx]

Beljki kaže:

Takodjer kako rekoh medju dukhama ("patnjama" ) se navodi i opce suptilno nezadovoljstv/nelagoda inherentno samoj uvjetovanoj ljudskoj egzistenciji kao takvoj, neovisno o specificnim pojedinacnim dogadjajima.

E to me sjetilo mog najbitnijeg iskustva u zivotu tj. jedna od spoznaja u tom iskustvu - kako je to biti u odstustvu ikakvog nezadovoljstva.

Bila je guzva na projektu koji sam radio i ta energija i ideje su jako pomogle na projektu no usred te hipomanije zaradio sam upalu mokracnih puteva i poceo pisati krv. Radio sam 300 sati mjesecno, nisam imao vremena za doktora no 3. dan krenulo se nesto cudno desavati dok sam bio na poslu. Pocela se radjati kao neka fizicka nestrpljivost u meni da se maknem s mjesta na kojem jesam. Nije bilo nikakvih pratecih misli vec samo kao da jos nesto nestprljivo kontrolira moje tijelo i ja se moram borit protiv toga. Sjedio sam tako i programirao da dovrsim sta sam poceo a to je postajalo sve intenzivnije, morao sam ustat da bi mogao programirat, na kraju sam se popeo na stolicu. To neko "nestrpljenje" bi nestalo ako se krecem, pa cak i kad sam sjeo u auto i vozio kuci, bio sam na miru, jer se auto krece. No cim bi stao krenuo bi nemir. Dosao sam kuci, izmjerio temperaturu 37.8 cini mi se, reko zeni da idem urologu i pokusao objasnit situaciju dok sam hodao nestrpljivo gore dole po stanu. Zapravo ta vrsta fizicke nestrpljivosti mi je najslicnija ono "restless leg" sindromu, samo globalno po cijelom tijelu. Dok sam se tusirao sam morao cupkat u tusu, nakon tusa sam izmjerio 38.5 (nisam osjecao nikakve simptome temperature, bio sam i dalje energican) i mi da krenemo na hitnu (bila je gospa).

Dok sam dosao do auta odjednom se situacija naglo obrnula: pustila me nestrpljivost i zamijenila ju nekakva nirvana blazenost. Odjednom je sve postalo lijepo, pogledao sam drvo i vidio njegovu ljepotu, i osjecao se blazenim sto joj mogu svjedociti, nisam imao nikakvu zelju uzeti ga sebe nego osjecao zahvalnost sto mogu kad hocu doci posvjedociti njegovoj ljepoti. Osjecao sam da je cijeli svijet povezan i ja sam beskonacno mali dio tog svijeta. Osjecao sam neku sigurnost, uzemljenost u ovom svijetu i zadovoljstvo ne u smislu uzitka vec dovoljnosti, engl. content. Dok me zena vozila do hitne sam tako gledao okolo sa blagim osmijehom, sve mi je nekako bilo novo, drugacije, ljepse. Kad smo dosli do hitne na salteru sam razgovarao sa sestrom. Nisam osjecao nikakvo nestrpljenje dok sam je slusao, svaka njena rijec je cisto bez smetnje odzvonila u mojoj glavi i tek kad bi prestala pricati iz mene bi prakticki bez ikakve uobicajene autocenzure izletio odgovor kao sam od sebe. Uzivao sam u toj razmjeni komunikacije. Nije bilo nikakvih uobicajenih misli tipa ocu li ispast pristojan, sta cu reci, da li ce me zajebati, da li cu biti saljiv itd. Nije bilo nikakvih inhibicija a ljudi su mi bili zanimljivi i kao da mi se nikakva opasnost ne moze desiti od njih. Razgovor se samo desavao skoro ko sam od sebe ali stvari koje sam govorio su bile super sarmatne i saljive, mozda i previse. To stanje je lagano neprimjetno popustalo kroz iducih sat vremena i vise se nije ponovilo

Eto, od tog trenutka sam krenuo nekim malo drugacijim putem, kada bi morao izdvojiti nesto sto je najvise utjecalo na mene, bio bi to taj dogadjaj. A znao sam imati i krvavih proljeva ako se to sta racuna

Ne postoji uvjetovano ljudsko postojanje bez patnje. Postojanje bez patnje je i postojanje bez uvjetovanosti ljudske egzistencije. Budizam nije valium koji ce ti ukloniti konkretnu bol.

Dobro, ali nije li nirvana to i takvo postojanje?

...
Svi citirai autori jasno tvde da postoji doktrina reinkarnacije od starta, stavljaju u pitanje doktrinu karme kakvu danas poznajemo (opcenito je formaliziranje doktrine tamo od abidarmicke faze moguce dovoditi u pianje u odnosu na manje sisteatiziranu i filozoficnu osnovu u sutrama) Nema uopce spora niti tu niti igdje drugdje u reinkarnaciju, samsaricni ciklus itd., amo u kasniju sistematicnu konceptualizaciju mehanizama kojima se odvija. To je medjutim bilo neizbjezno kako je cjelokupna religijska scena i kultura postajala filozoficnijom pa se moralo odgovarati na izazove vremena.

Ok, prihvacam da je tome tako, sorry ako davim, valjda sam morao biti siguran...hvala na strpljenju

Nije u kontradikciji, ali ne vidim smisla da ponavljamo razgovor gdje samo pnavljas pocetnu tvrdnju bez referiranja na odgovor. U materiijalistickom svjetonazorskom smislu ti si sada kao jedinka proukt roditeljskih gena i okoline, to ne znaci da ste ti i tvoj roditlj isti. U Budstickoj doktrini karmicki impuls (slicno genima u ovoj usporedbi) stvara novu egzistenciju na inerciji bivsih djela, ali to nije eka ista osobnost koja se prenosi dalje. Iako tu sad postoji dosta razlika u tumacenjima prema razlicitim skolama u budizmu pa je tesko nastpati sa neke jedinstvene doktrine.


U Indijskim reliijama se taj ciklus inkarnacija dozivljava negativno, kao zatvor kojeg se zeli izbjec, a ne nagrada i ocuvanje zivota. Naravno ovisno o tome postoji li koncept duse ili ne, je li sustav dualisticki ili nedualisticki itd ovisi percepcija oslobodjenja od ciklusa, ali knacni cilje je uvijek d ga se oslobodi i da vise nema radjanja. Vjerojatno je danas zivot nesto ugodniji nego u antickom svijetu pa se novo rodjenje vise nagrado dozivljava

U svakom slucaju da, ljudi se ocito ne sjecaju proslih zivota, ali nerijetko imaju dojam da su kaznjeni tim zivotom koji zive. Koncept reinkarnacije ocito sjeda u taj prirodni mentalno-emocionalni prostor.

[Beljki]

addx kaže:

Dobro, ali nije li nirvana to i takvo postojanje?

Kako se uzme i ovisno o tradiciji.

AKo se baziramo na Theravadi onda po nirvani i dalje postoje odredjeni "repovi" dokle god postoji data egzistencija, sama cinjenica egzistencije podrazumjeva odrzavanje agregata na okupu itd, tak u smrti prosvjetljen covjek ulazi u konacnu parinirvanu prekidajuci kompletno ciklus samsare.

U Mahayani generalno oslobodjenje nije ideal vec samo prosvjetljenje/uvid po kojemu osoba odlucuje nastaviti sa reinkarnacijama za dobrobit covjecanstva umjesto da se "ugasi" (no tu je koncept reinkarnacije jos onda vazniji).

I naravno Cista Zemlja za koju najvise mozemo dovoditi u pitanje izvornost doktrina ali je i jedan od najrasirenijih pravca gdje je cilj rodjenje u nekoj vrsti raja nakon smrti gdje ce se pak nastaviti sa duhovnim napretkom do konacnog oslobodjenja.

]
U svakom slucaju da, ljudi se ocito ne sjecaju proslih zivota, ali nerijetko imaju dojam da su kaznjeni tim zivotom koji zive. Koncept reinkarnacije ocito sjeda u taj prirodni mentalno-emocionalni prostor.

Svakako svi metafizicki koncepti imaju smislenu podlogu u psihickim potrebama i projekcijama. Mada, kad god se previse ufuram u neku stranu (bila pretjerano duhovnjacka, bila pretjerano skepicna) pojavi se neka informacija koja me poljulja i vrati u neku nesigurnu agnosticku sredinu, pa je tako i sa ovime. Taman kada dovoljno upoznah psihologije i strazivacke metodologije da odbacim vecinu "dokaza" o reinkarnaciji, bilo da se radi o spontanim sjecanjima ili nakakvim regresijama pojavio se lik u raspravi (internoj, zen monah) koji mi je dostavio neka istrazivanja koja dobar dio tih primjedbi negiraju

Nemam pojma sto ima, a sto nema


P.S. ali imam pojma da smo malo previse off, vidis nekog razloga da stoji na temi? Ako ne prebacim na budizam.

[addx]

Beljki kaže:

Svakako svi metafizicki koncepti imaju smislenu podlogu u psihickim potrebama i projekcijama. Mada, kad god se previse ufuram u neku stranu (bila pretjerano duhovnjacka, bila pretjerano skepicna) pojavi se neka informacija koja me poljulja i vrati u neku nesigurnu agnosticku sredinu, pa je tako i sa ovime. Taman kada dovoljno upoznah psihologije i strazivacke metodologije da odbacim vecinu "dokaza" o reinkarnaciji, bilo da se radi o spontanim sjecanjima ili nakakvim regresijama pojavio se lik u raspravi (internoj, zen monah) koji mi je dostavio neka istrazivanja koja dobar dio tih primjedbi negiraju

Eh, jel bi ja tako nesto razumio? Treba mi malo skepsa killera ocito

Nemam pojma sto ima, a sto nema


P.S. ali imam pojma da smo malo previse off, vidis nekog razloga da stoji na temi? Ako ne prebacim na budizam.

Ne vidim neke veze s temom

[parsifal]

Nemam vremena za duge analize nego imam jedan poklon i jednu decidiranu tvrdnju koja opovrgava tehutija i beljkija i njihov simplicistički stav kako nema nikakovog trajnog selfa nego je sve neprekidno muvanje i naprezanje 118 elemenata

Dakle ovo niže je jedan od najboljih komentara Budinog učenja visoko ocjenjen na amazonu


https://www.amazon.com/Wings-Awakeni..._aya_orig_subj

a svoj besplatan primjerak možete lako naći ako ukucate ime knjige i pdf

==
A sada tvrdnja bikhua tj autora knjige(on je budistički redovnik) koju je izrekao u usmenom telefonskom razgovoru sa mojim frendom


According to Thanissaro,

the Buddha neither asserted nor denied a transcendental Self outside the five aggregates.

[Beljki]

Ovo bi moglo bit zanimljivo lokalnim filozofima (nisam citao niti mislim da cu to skoro uciniti, zauzet drugim stvarima trenutno, pa stoga ovo nije osobna preporuka vec iz "druge ruke" ), pokusaj priblizavanja budisticke i zapadne filozofije.

https://global.oup.com/academic/prod...cc=ru&lang=en&

Ako tkogod zeli pdf verziju (na engleskom je) nek se javi na PM ii ovdje da posaljem link.

ABSTRACT
Engaging Buddhism is the most impressive, insightful, informative, and accessible book I’ve ever read on Buddhist philosophy, a subject I’ve studied for over 40 years, and in this assessment I include both primary and secondary sources, both Western and Buddhist. It is also one of the best philosophy books I’ve ever read—my few (minor) objections notwithstanding. Engaging Buddhism is directed primarily at a Western philosophical readership, but is of perhaps equal value to Buddhist philosophers insofar as it articulates many of Buddhism’s core philosophical values, to and for Western philosophy, and in a distinctly recognizable Western philosophical voice, but one that does no damage to the often radically different frameworks, methods, and modes of discourse that are distinctively Buddhist, much of which it presents in its own modality.

Rick Repetti, Department of History, Philosophy & Political Science, Kingsborough Community College, 2001 Oriental Blvd., D-223, Brooklyn, NY 11235, 718-368-5226;


Read more at http://researcherslinks.com/current-...MPXWs0dW4Zi.99

Cijeli review: http://researcherslinks.com/base/dow..._2_2_75-80.pdf

[Beljki]

Rsprava o telepatiji i inom je prebacena na pdf "na rubu znanosti" pa zainteresirani mogu tamo nastaviti:

https://www.forum.hr/showthread.php?t=1032227