|
|
10.01.2016., 11:48
|
#141
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2012.
Postova: 1,082
|
Nebi mene nitko izvukao na tulum u ovom stanju, nema šanse Možda jedino da upoznam nekog komada u čekaonici kod psihičke
Drago mi je što je zaljubljenost tada pomogla
|
|
|
10.01.2016., 11:55
|
#142
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2012.
Postova: 379
|
Quote:
Pigsy kaže:
Nebi mene nitko izvukao na tulum u ovom stanju, nema šanse Možda jedino da upoznam nekog komada u čekaonici kod psihičke
Drago mi je što je zaljubljenost tada pomogla
|
svako mjesto je dobro mjesto za zaljubljenost.
a da probaš dnevnu bolnicu? tamo je dok sam ja bila bilo puno ljudi koji su patili od agorafobije, a dnevna ih je natjerala da svaki dan izađu van i odu među ljude.
znaš ono - suočavanje sa strahom i blaaa...
na kraju krajeva - pomaže da si kažeš: pa ŠTA i da padnem u nesvjest?! neko će pozvati hitnu, ne?
__________________
Trućserkenjblaaaa.
|
|
|
10.01.2016., 12:12
|
#143
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2012.
Postova: 1,082
|
Ovo sa dnevnom bolnicom ti nije loša ideja. I psihička mi je već preporučavala. Možda probam
|
|
|
10.01.2016., 12:18
|
#144
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2012.
Postova: 379
|
Quote:
Pigsy kaže:
Ovo sa dnevnom bolnicom ti nije loša ideja. I psihička mi je već preporučavala. Možda probam
|
Rebro ti je najbolje. prošla sam dnevnu 2 x, i dosta mi je pomoglo tada...
samo spremi se da si tam najmanje 3 mjeseca. znači, svaki dan po 5-6 sati.
__________________
Trućserkenjblaaaa.
|
|
|
10.01.2016., 12:22
|
#145
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2012.
Postova: 1,082
|
A ne znam kak bi s bolovanjem 3 mjeseca Kaj nema i neka dnevna kaj traje po mjesec dana samo?
|
|
|
10.01.2016., 12:48
|
#146
|
astronaut
Registracija: Dec 2009.
Postova: 8,315
|
Ma ides koliko se dogovoris. D2 uputnica ti vrijedi 3 mjeseca, ne moras ici tri. Mozes i mjesec dana, ne moras ni svaki dan ako ne mozes, samo se tako dogovoris unaprijed. A naravno da bi bilo bolje sto cesce i sto dulje da imas od toga neke koristi.
Na Rebru imas vise dnevnih, mislim da svaki ili skoro svaki zavod psihijatrije ima svoju i nije identican program. Raspitaj se.
__________________
Mornari na zvijezdama
sa slomljenim jedrima,
signale šalju u noć...
|
|
|
10.01.2016., 13:02
|
#147
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2012.
Postova: 1,082
|
Budem, hvala vam na informacijama
|
|
|
11.01.2016., 12:35
|
#148
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 165
|
ja sada imam bebicu i od sri krećem raditi. dobila sam posao nakon 2 god pa mi ne pada napamet da idem u bolnicu.
Kada sam bila neudana, tražila sam u par navrata dnevnu bolnicu i nikada mi psihić nije dao... a dg mi je gap, agorafobija i paniični poremećaj
|
|
|
11.01.2016., 15:56
|
#149
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2012.
Postova: 1,082
|
Quote:
ELICEA kaže:
tražila sam u par navrata dnevnu bolnicu i nikada mi psihić nije dao... a dg mi je gap, agorafobija i paniični poremećaj
|
Zakaj ti nije dao, kako je argumentirao?
Ja sam danas bila na kotroli npr. i psih mi rekao da za dnevnu moram još pričekati da AD skroz prodjeluje, da se još malo stabiliziram. To mi zvuči logično.
|
|
|
18.01.2016., 19:19
|
#150
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 165
|
ekipo kako se vi nosite sa stajanjem u redu u dućanima? svaki puta kada trebam čekati u red, dobijem napad. postanem jako nervozna, vrti mi, znojim se, imam osjećaj da ću se skljokati i ulovi me užasan strah da bih najradije sve ostavila i pobjegla. Počnem se tresti... vidljivo. Kako to pobijediti? evo i sada na poslu je dobro dok sjedim, čim moram stajati i razgoavarati, nije mi dobro, moram sjesti. i doma... ma svugdje, uvijek moram sjesti...
|
|
|
18.01.2016., 21:36
|
#151
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2007.
Postova: 219
|
...
Generalno imam problema sa čekanjem, ali u dućanu i ne toliko nekim čudom (al vjerujem da puno ljudi ima s obzirom da sam na jednom testu imao pitanje kako se nosim s tim).
Moji problemi su vezani za promet (kada se netko vuče, ne prati itd..) odma postanem nervozan. Također, sjećam se prije kada bi morao čekat tramvaj, autobus ili nešto.. uvijek bi postao nervozan jer moram čekat pa bi rađe stanicu, dvije pješke.
Par godina nisam imao pravi napad panike, ali znalo se desit na skuteru usred vožnje :/
|
|
|
29.01.2016., 12:20
|
#152
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2015.
Postova: 6
|
Bok svima,
može li mi netko preporučiti dobrog psihologa na području Rijeke? Ima li netko iskustava sa kliničkim bolničkim centrima i njihovim psiholozima/psihijatrima? Za tamo mi treba uputnica od osobnog liječnika, jel tako? Privatnici su jako skupi, ne znam mogu li ih si priuštiti.
Hvala
|
|
|
24.02.2016., 22:23
|
#153
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 165
|
jesmo li svi ovdje sa dijagnozom baš gapa??? ne opće anksioznosti i sl varijacija, već generalizirana??? ovo je navodno najteži oblik tjeskobe sa najgorom prognozom.
|
|
|
24.02.2016., 22:24
|
#154
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 165
|
a očito je da je najteži kada nas je samo par...
|
|
|
13.07.2016., 20:16
|
#155
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 165
|
Quote:
rejoflajt kaže:
prvo, najosnovniji podaci. što je gap:
generalizirana i uporna anksioznost koja nije vezana za neku određenu situaciju.
moje iskustvo- dijgnosticiran mi je gap prije 4-5 mjeseci. apsolutni nedostatak osjećaja sigurnosti, pa čak ni doma. vječiti strah. naravno da smo dr i ja kopale i iskopale uzroke i radile na tome. no, vidim da su ostale posljedice prejake osjetljivosti na i najmanji stres. česta potreba za plakanjem. nemogućnost uživanja u bilo čemu, sitnicama...nemogućnost opuštanja, potreba za samoćom, pa opet strah od nje. strah od ludila.
budući da se godinama liječim od depresije, usudila bih se reći da je ovo veći horor. iz moje perspektive sigurno.
ako ima koga da proživljava slično ili je proživio, bila bih mu jako zahvalna da napiše koju rečenicu.
|
kako si razvila gap ako se lječiš od depre? iz zatupljenosti si prešla u konstantnu pobuđenost?
u biti to je oboje povezano, ali logičnije da netko sa gapom zbog osjećaja bezspomoćnosti i pesimizma jer se stanje ne popravlja razvije depresiju.
Quote:
rejoflajt kaže:
genetski uzrokovana depresija, od mame, tako da..."Depresiju redovito izaziva kombinacija genetskog naslijeđa i utjecaja vanjskih okolnosti. Ako je genetska predispozicija za depresiju jaka, bolest može nastati i bez stresnih podražaja, to jest i u normalnim životnim okolnostima. Ako je pak čovjek pretrpio vrlo jak ili dugotrajan stres, može oboljeti od depresije i ako nema jaku genetsku predispoziciju za nju.".
Zapravo, nemam jednostavnog, kratkog i jasnog odgovora.
|
ok, sad si odgovorila kako si razvila depru, ali kako si iz depre prešla u gap?
|
|
|
24.06.2019., 09:52
|
#156
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2018.
Postova: 20
|
Ljudi jel ima koga?
|
|
|
24.06.2019., 09:53
|
#157
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2018.
Postova: 20
|
Jel ima koga?
|
|
|
14.08.2020., 02:10
|
#158
|
Out of Order
Registracija: Jan 2009.
Postova: 2,515
|
Ajme, nikoga s GAP-om. Već se duuugo nitko nije javio, pa ja malo podižem temu.
|
|
|
21.09.2020., 14:20
|
#159
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2020.
Postova: 4
|
Ima dva mjeseca kako su mi se počeli ponovno javljati simptomi anksioznosti. Prije 5 godina panični poremećaj, mislila sam da sam riješila uz psihoterapiju. Vraga. Prvo pritisak u glavi, knedla u grlu, osjećaj gušenja, drhtavica, znojenje, hladne ruke i noge, problemi sa želucem, zatvor. Odem kod psihologa, kaže anksiozno depresivni poremećaj. Dao mi dva testa, depresija dosta visoko, anksioznost kaže jedan od najvećih rezultata koje je vidio. Kažem mu da ne želim AD jer sam se već borila bez njih i mogu opet. Pijem gospinu travu i po potrebi uzmem Lexilium 1,5. Idem kod psihologa dva mjeseca i sad mi kaže da misli da me pogrešno procijenio. Da moje stanje više liči na GAP. Tko je tu lud? Rekao mi dati neki test od 567 pitanja, pa ćemo vidjeti. Nego, ja ovo više shvaćam kao problem duhovnosti i svoga zastranjenja s Božjeg puta. Tradicionalna katolkinja koja se malo previše odmakla od Boga. Pripremam se za životnu ispovijed, mislim da će mi to dosta pomoći. Općenito u molitvi nekako pronalazim mir. Ide mi moje stanje na živce. Kući po cijele dane, i nedavno se odvažim s dečkom otići prespavati u vikendicu, mislite da sam ijednom pomislila na anksioznost? Toliko sam se sigurno osjećala da sam mogla s njim pričati o tome a ne osjećati ništa loše. Nemam pojma pripada li moj post uopće na ovu temu, ali neka ga tu, nemam pojma gdje drugo da ga šinem. Nego, poanta je da treba naći ono što čovjeka ispunja. Neće svakome biti ista terapija. Meni je vjera, nekome trčanje, nekome antidepresivi. Moramo raditi na tome. Ja čvrsto vjerujem da je izlječivo. I smatram da je moja borba pri kraju. Sad me trenutno puca strah od smrti, a znam da ću biti dobro i ostvariti sve ono što u životu želim. Zar nismo posebni mi? sve je izlječivo, samo ne odustajte i tražite pomoć, jedno, peto, deseto mišljenje. Ali opet 80% posla je na nama i našim mozgovima. Sretno nam svima
|
|
|
22.09.2020., 13:31
|
#160
|
.I.
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: backstage
Postova: 8,511
|
Quote:
Scarlett kaže:
Nego, ja ovo više shvaćam kao problem duhovnosti i svoga zastranjenja s Božjeg puta.
|
Ovako isto i ja mislim. Tesko sam zastranila i zasranjila. Ne znam koliko i kojih molitvi bi meni pomoglo. Od tolikog zasranjenja bojim se uopce ici ispovijediti. A i malo mi je fobija traziti oprost u tamnom kutku crkve. Svasta se tamo moze dogoditi. Bojim se da mi nema pomoci.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:31.
|
|
|
|