|
|
29.11.2010., 13:35
|
#61
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 7
|
da li je imao netko duze od 5 mj zanosenje i tremor? mene to vec izluduje, nesigurna sam, bojim se ici van, ne mogu ni funkcionirati i imam strah od smrti. pijem 15 mg cipralexa
|
|
|
|
30.11.2010., 13:23
|
#62
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,865
|
Quote:
cipralex123456 kaže:
da li je imao netko duze od 5 mj zanosenje i tremor? mene to vec izluduje, nesigurna sam, bojim se ici van, ne mogu ni funkcionirati i imam strah od smrti. pijem 15 mg cipralexa
|
vjerojatno ti treba druga terapija. nemreš se 5 mjeseci osjećati isto. mislim, kakav je to dr?! ideš na pt?   |
|
|
|
|
03.12.2010., 23:09
|
#63
|
|
U samoizolaciji
Registracija: Dec 2007.
Postova: 1,039
|
i ja to imam...i nakon 6 godina psihoterapije, zato jer ne radim na sebi,
a ne mogu okriviti genetiku....  |
|
|
|
|
08.12.2010., 15:08
|
#64
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,865
|
Quote:
karamela kaže:
i ja to imam...i nakon 6 godina psihoterapije, zato jer ne radim na sebi,
a ne mogu okriviti genetiku.... |
a kaj ti, karamela to znači raditi na sebi?
redovite pt, 1xtjedno ili 2-3 maximum + lijekovi (neobvezatno). |
|
|
|
|
08.12.2010., 16:22
|
#65
|
|
U samoizolaciji
Registracija: Dec 2007.
Postova: 1,039
|
Quote:
rejoflajt kaže:
a kaj ti, karamela to znači raditi na sebi?
redovite pt, 1xtjedno ili 2-3 maximum + lijekovi (neobvezatno). |
kod mene depra ne dođe bilo kad,
nego kad moram nešto napraviti, a ne želim, pa mi je depra obrana.
uglavnom, raditi na sebi, znači u mom slučaju pomjeniti stil života,
a meni je to teško. |
|
|
|
|
14.02.2011., 22:53
|
#66
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
dal se netko uspio izliječiti? i kod mene traje godinama..pokusavam se istrgnuti od nje ali jače je od mene...jako teško zaspem i jedino onda se smirim-dok spavam...tako teško je živit s tim..s tim stalnim stezanjem oko srca..nemogućnost opuštanja..prije je bio stres od posla..sad sam bez posla- pa valjda zato..i privatno i poslovno sam zbrda zdola...ali nikako se riješiti ovog unutrašnjeg stanja-dal to ikad nestane? jer čini mi se psihići samo propišu lijekove, slušaju te i opet kažu neko svoje viđenje-i poberu lovu..a ako ideš preko zdravstva -izgubit cu ovo malo zivaca sto jos imam..a srce lupa i lupa i nervoza u zelucu...jos kad je pms pa dere i depra to je neizdrzivo..svaki put sve gore..
|
|
|
|
|
15.02.2011., 14:21
|
#67
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,865
|
Quote:
smile4 kaže:
dal se netko uspio izliječiti? i kod mene traje godinama..pokusavam se istrgnuti od nje ali jače je od mene...jako teško zaspem i jedino onda se smirim-dok spavam...tako teško je živit s tim..s tim stalnim stezanjem oko srca..nemogućnost opuštanja..prije je bio stres od posla..sad sam bez posla- pa valjda zato..i privatno i poslovno sam zbrda zdola...ali nikako se riješiti ovog unutrašnjeg stanja-dal to ikad nestane? jer čini mi se psihići samo propišu lijekove, slušaju te i opet kažu neko svoje viđenje-i poberu lovu..a ako ideš preko zdravstva -izgubit cu ovo malo zivaca sto jos imam..a srce lupa i lupa i nervoza u zelucu...jos kad je pms pa dere i depra to je neizdrzivo..svaki put sve gore..
|
ne liječiš se? |
|
|
|
|
15.02.2011., 22:02
|
#68
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
Quote:
rejoflajt kaže:
ne liječiš se? |
ne..propisala mi je doktorica opće prakse neke lijekove -ali nisam se htjela navuć na to ...kad sam okupirana nečim-bude ok..nastojim sama to izgurat |
|
|
|
|
16.02.2011., 20:58
|
#69
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,865
|
Quote:
smile4 kaže:
ne..propisala mi je doktorica opće prakse neke lijekove -ali nisam se htjela navuć na to ...kad sam okupirana nečim-bude ok..nastojim sama to izgurat
|
super onda. gap je nešto sasvim drugo od tvojih simptoma. zato, ne brini previše.  |
|
|
|
|
17.02.2011., 09:32
|
#70
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
Quote:
rejoflajt kaže:
super onda. gap je nešto sasvim drugo od tvojih simptoma. zato, ne brini previše. |
pokušavam .pokušavam...uvijek imam taj nekakav strah u sebi i kao da sam ja kriva za sve...imam mjesečno fazu kad totalno padnem u depru ..doslovce mi se ne da razgovarat s nikim, nit pogledat se u zrcalo...baš mi bude teško živit sama sa sobom-jer to je jedina osoba s kojom si cijelog života 24 sata na dan.... |
|
|
|
|
17.02.2011., 14:38
|
#71
|
|
Ima Nešt
Registracija: Apr 2010.
Lokacija: Flexi
Postova: 878
|
eh da, dobro poznato sve...
Evo , dok sve ovo čitam, doslovce mi se plače i vrišti istovremeno i žao mi je svih vas i sebe i mojih bližnjih i onih koji su tek rođeni u ovom grotlu pakla i surovog života koji melje sve a pogotovo nas "hipersenzibilne"... bolesnike, koji van svoje krivnje nose to teško breme svojih smetnji... istraumatizirani, izranjavani, omalovažavani, ismijavani, odbačeni... a opet s druge strane tako dobri, iskreni, inteligentni, pravedni, osjećajni, - VELIKI!!! Velikani u svijetu malih. Bogataši u svijetu siromašnih. Bolesni u svijetu još bolesnijih. Kao oni zbog kojih još uvijek ima smisla živjeti i osjetiti da sam čovijek. Ja sam "puko" - ustvari izgorio, zbog idiotskog svijeta i otrovnih institucija koji su u terminalnoj fazi oboljenja. Zbog njih i vražje genetike- ni krivi ni dužni ispaštamo!!! Ne poznam vas, ali ko da vas sve poznam. Volim sve vas , iskreno. Respekt!!!  |
|
|
|
|
24.02.2011., 14:24
|
#72
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1
|
Može li mi netko opisati iz osobnog iskustva kako s GAP-om funkcionira u svakodnevnom životu na poslu? Ja također imam GAP i teško se uklapam u poslovnu sredinu, u biti teško pronalazim stalno radno mjesto. Da li se netko obratio Centru za socijalnu pomoć i ostvario kakva prava ili možda novčanu pomoć? Molim vas za neka konkretna iskustva ...
|
|
|
|
|
25.02.2011., 17:58
|
#73
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
Quote:
Drago26 kaže:
Može li mi netko opisati iz osobnog iskustva kako s GAP-om funkcionira u svakodnevnom životu na poslu? Ja također imam GAP i teško se uklapam u poslovnu sredinu, u biti teško pronalazim stalno radno mjesto. Da li se netko obratio Centru za socijalnu pomoć i ostvario kakva prava ili možda novčanu pomoć? Molim vas za neka konkretna iskustva ...
|
ja nemam dijagnosticiran.dr.opce prakse kaze da sam depresivna oduvijek tj.sklona depresiji..imam faze promjene raspoloženja i to nagle od euforije do tuge i plača ful..možda sma hipersenzibilna ..na ex poslu mi se znalo desit da osjećam kao d anism atamo kao da sve postrance posmatram...istina tamo je bila psihoza i stres ..uzas..i unistilo mi je to zivce...jednom sam pukla u plač i jecaj-iz čistog mira-lupanje srca, nemir, strah, nemogućnost govora..bilo mi je jako neugodno jer nas je bilo tamo 5/6..ali nisam mogla stat..pustili su me par dana doma...volim bit sama a onda se opet bojim samoće..imam razne strahove..možda izvana djelujem smiono, sigurno i čvrsto-ok -al unutra-nesiguran prut koji drhti i mali povjetarac ga uznemiri..ponekad mislim dal mi je netko nešto omagijao  ....jer bojim se da mi roditelji ne umru-a znam da je to normalno jednog dana, bojim se da mi se ne desi prometna( prošle godine sam imala feeling da cu se slupat neko vrijeme.i jesam na koncu- u lipnju...sve mi nekako u magli ostalo....u 26 godini sam jedan veliki šok proživjela(trauma i to me jako pokosilo)....pa taj posao me mučio-završila sam na biro kao tehnološki višak na kraju ( a lomila sam se tamo i trudila...i prekovremenih natukla-uzalud)..
ponekad se dignem i gledam u ogledalo-i neznam tko sam..izgubljeni pogled onako zamagljen..jednom su me moji slikali foticem za takvih dana-to je bilo prestrašno -kao avet sam izgledala-jako loše
tako da neznam jel to sve depresija samo il se jednostavno nisam našla u današnjem svijetu -nisam pokvarena-i teško mi se adaptirat na sve to tj.na takav svijet..il je nešto treće..uglavnom ima trenutaka kad sam  i trudim se da ih bude više ali je teško s godinama sve teže. |
|
|
|
|
26.02.2011., 21:31
|
#74
|
|
Ima Nešt
Registracija: Apr 2010.
Lokacija: Flexi
Postova: 878
|
Quote:
smile4 kaže:
ja nemam dijagnosticiran.dr.opce prakse kaze da sam depresivna oduvijek tj.sklona depresiji..imam faze promjene raspoloženja i to nagle od euforije do tuge i plača ful..možda sma hipersenzibilna ..na ex poslu mi se znalo desit da osjećam kao d anism atamo kao da sve postrance posmatram...istina tamo je bila psihoza i stres ..uzas..i unistilo mi je to zivce...jednom sam pukla u plač i jecaj-iz čistog mira-lupanje srca, nemir, strah, nemogućnost govora..bilo mi je jako neugodno jer nas je bilo tamo 5/6..ali nisam mogla stat..pustili su me par dana doma...volim bit sama a onda se opet bojim samoće..imam razne strahove..možda izvana djelujem smiono, sigurno i čvrsto-ok -al unutra-nesiguran prut koji drhti i mali povjetarac ga uznemiri..ponekad mislim dal mi je netko nešto omagijao ....jer bojim se da mi roditelji ne umru-a znam da je to normalno jednog dana, bojim se da mi se ne desi prometna( prošle godine sam imala feeling da cu se slupat neko vrijeme.i jesam na koncu- u lipnju...sve mi nekako u magli ostalo....u 26 godini sam jedan veliki šok proživjela(trauma i to me jako pokosilo)....pa taj posao me mučio-završila sam na biro kao tehnološki višak na kraju ( a lomila sam se tamo i trudila...i prekovremenih natukla-uzalud)..
ponekad se dignem i gledam u ogledalo-i neznam tko sam..izgubljeni pogled onako zamagljen..jednom su me moji slikali foticem za takvih dana-to je bilo prestrašno -kao avet sam izgledala-jako loše
tako da neznam jel to sve depresija samo il se jednostavno nisam našla u današnjem svijetu -nisam pokvarena-i teško mi se adaptirat na sve to tj.na takav svijet..il je nešto treće..uglavnom ima trenutaka kad sam i trudim se da ih bude više ali je teško s godinama sve teže. |
Nevjerovatno. Sve isto kao meni. Kako dalje živjeti sa takvim stanjem, kome se više obratiti kad znam da mi- nam nitko ne može pomoći??? Ja sam već bio k psih. ali to je tako jadno i površno izgledalo da nemam riječi .. Ideš li ti gdje ?? |
|
|
|
|
27.02.2011., 09:01
|
#75
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
nakon traume u 26.godini sambila kod socijalne psihijatrice-htjela je da idem na skupnu terapiju-nek razmislim..odustala sam od tog..htjela sam hipnozu-rekla mi je da je to opasno i nek pazim ako odlučim se na to, da ona ne savjetuje to bas..u medjuvremenu je doticna zena umrla..nisam vise isla nikamo ..jako sam uznemirena..strahovito..
|
|
|
|
|
28.02.2011., 09:34
|
#76
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
dosta njih kaže odi psihicu..on moze mozda i to ne rijesit nego mozda malo umanjit privremeno ali trajno?...meni je svaki dan teze živit s tim..ne vidim se vise nigdje..pokusavam sama se iz toga izvuc ali |
|
|
|
|
28.02.2011., 09:58
|
#77
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2011.
Postova: 73
|
Quote:
smile4 kaže:
dosta njih kaže odi psihicu..on moze mozda i to ne rijesit nego mozda malo umanjit privremeno ali trajno?...meni je svaki dan teze živit s tim..ne vidim se vise nigdje..pokusavam sama se iz toga izvuc ali |
Cjeli zivot pokusavam pobjeci od sebe i od svoje nesigurnosti, anksioznosti.
Imam GAP vec 6 god, zadnje 2 god idem na psihoterapiju, bez AD-a, tu i tamo xanax i prolazim kroz pakao...Ali nedavno sam pocela osjecati velike promjene. Jednostavno sam se pocela dobro osjecat u svojoj kozi...zahvaljujuci psihoterapiji, po prvi vjerujem da ce ovo stanje proci i da cu jednoga dana normalno funkcionirati...
Ako imate prilike ici na psihoterapiju nemojte to propustiti...ali isto nemojte ocekivati da ce vas psihijatar izlijeciti...put izljecenja je trnovit i uzasno tezak..meni je psihijatrica stavila izbor..ili zivit do kraja u strahu ili sada pregrmit, prebolit i nastaviti normalno dalje.. |
|
|
|
|
28.02.2011., 10:46
|
#78
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
totalno sam se povukla u sebe..neznam više kako se pokrenut..samo bih htjela da ovo prestane jer ne mogu više izdržat..tablete ne uzimam, bojim se navuć na njih...to me tako steže u grudima...stalno sam umorna i samo bih spavala ..bježim tj nastojim se odmaknut ako osjetim da će doć do konflikata..mislim da se nit ne znam posvadjat..loše spavam..samo da mogu isklučit mozak i sve...ovo me muči iz dana u dan..
luna ti ideš kod socijalnog psihica?
strah me više sjest za volan da se ne slupam negdje jer koncentracija mi je nikakva..neki dan sam usporila i taman da ću stat-mama mi kaže ali zeleno ti je zasto stajes-blokada...onda sam nastavila vozit ali total zbunjena
i sve manje gledam u oci ljude kad razgovaram s njima...to me totalno preuzima-ful je jako svaki dan jače..
|
|
|
|
|
28.02.2011., 10:56
|
#79
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2011.
Postova: 73
|
idem kod psihoanalitickog psihoterapeuta...ne zivim u Hr.
mislim da sto dulje traje takvo stanje bez terapije, sve vise vremena treba za izlijecit se..
imam/imala sam sve simptome kao i ti, samo sto ja spavam bez problema...u biti, to mi je najlijepsi dio dana...kada se uvucem u krevet i znam da u snu necu biti anksiozna...
|
|
|
|
|
28.02.2011., 11:03
|
#80
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2010.
Lokacija: RI
Postova: 1,868
|
šta i dalje ti je to najljepši dio dana?
i meni isto kad uspijem zaspat.
ja ne želim uopće više živit dalje..plačem, u strahu, šoku, grču..tu su svi zaokupljeni kako preživit tako da apsolutno neznam dalje
|
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:02.
|
|
|
|
Linearni mod
