Nekontrolirano smijanje

[imanuel kant 1]

Znam par ljudi koji stalno smiju i na najveće gluposti.Bukvalno pokažeš prst i smije se.
Kada sam išao u srednju bila je jedna curka,koja se stalno smijala i za najveće gluposti.Znači samo smijanje,smijanje i smijanje.Nasmijati je isto ko i napiti se čašu vode.Znam i još takvih par likova.Ovaj jedan lik takođe u društvu se samo počne smijati.I ne može prestati jedno 1-2 minuta,sav se zaceni.Na kraju kaže šta mu je smješno,a to bude neka njegova zamisao,neka njegova izvala.Bukvalno se sam sebi smije.
Što je najgore i ja sam jedan od takvih.Često se znam namijati na neku glupost i to mi baš bude smješno (iako nisam neozbiljan) što se normalan čovjek ne bi nasmijao.
Dalje,takođe ne mogu smijeh kontorlisati onda kada to nužno moram.Npr.dok sam išao u srednju na času kada se treba prestati smijati,da ne bi izletio napolje,nema šanse.Ili u nekim drugim siutacijama.No čim ta situacija prođe,prođe i želja za smijanjem.Tako je često slično i kod drugih ljudi,valjda opasnost situacija pojačava tempo.
Smijati se jeste zdravo i znati se šaliti,ali smatrate li da se o nekoj osobi može reći da je priglupa,ako se stalno smije na budalaštine a sve joj je neozblijno?
I ja tu relativno spadam,i smatram da je to malo glupo,jer smijanje ikao zdravo i ugodno ne treba da preokupira cijelu ličnost pogotovo ne u smislu smijanja na razno razne gluposti,koje realno nisu smješne jer osoba time pokazuje nedostatak ozbiljnosti.

[Flissiicoo]

imanuel kant 1 kaže:

Znam par ljudi koji stalno smiju i na najveće gluposti.Bukvalno pokažeš prst i smije se.

A sad ozbiljno.

Moram priznati, i meni je zanimljiva ta pojava. Smijeh je često zarazan, a zašto ne znam. Nekako, ako se netko stalno smije, čak i bez razloga, to postaje iritantno. Možda je nekome smijeh samo obrambeni mehanizam, a možda mu stvarno sve u okolini potiče smijeh.

Tu sam pronašao jedan edukativni članak o smijehu. Obavezno pogledati video Laughing Babies nakon kraćeg scrollanja...

[Funny Queen]

Flissiicoo kaže:

A sad ozbiljno.

Moram priznati, i meni je zanimljiva ta pojava. Smijeh je često zarazan, a zašto ne znam. Nekako, ako se netko stalno smije, čak i bez razloga, to postaje iritantno. Možda je nekome smijeh samo obrambeni mehanizam, a možda mu stvarno sve u okolini potiče smijeh.

Tu sam pronašao jedan edukativni članak o smijehu. Obavezno pogledati video Laughing Babies nakon kraćeg scrollanja...

Šta nije bio prije cca 2-3 godine članak o liku koji se nije prestajao smijati?
Inače, oni koji se neprestano smijulje i hihoću, vjerovatno imaju u sebi taj obrambeni mehanizam.

[Piggy]

Smijeh je melodija duše

[Sepulchrave]

Smijeh je i izraz velikog stresa. Na svoje oči sam vidio ženu koja je se nakon manje prometne nesreće počela histerično smijati. Jedna druga bi se cerekala u vrlo stresnim situacijama.

[Piggy]

Sepulchrave kaže:

Smijeh je i izraz velikog stresa. Na svoje oči sam vidio ženu koja je se nakon manje prometne nesreće počela histerično smijati. Jedna druga bi se cerekala u vrlo stresnim situacijama.

Obrambeni mehanizam.

[Sepulchrave]

Piggy kaže:

Obrambeni mehanizam.

Obrana od čega? Traumatični događaj se u većini slučajeva već dogodio i taj histerični smijeh ne čini ništa da bi ga ublažio. Kao ni plač, uostalom. Ja sam si to uvijek laički objašnjavao tako da su možda centar za plač/vrištanje i centar smijeh dovoljno blizu da koji put mehanizam aktivacije "preskoči" jedan i uključi drugi, kao kad nekad dođe do kratkog spoja u elektroničkom uređaju, pogotovo kad je intenzitet doživljaja prejak.

[Afro Dita]

Joj, sjećam se jedne cure iz svog razreda, uvijek je bila nasmijana i vesela, ja samo pogledam u nju ( mada nisam bila neke volje ) i onda sam se i ja iz čistog mira počela smijati.

Volim pozitivne, iskreno vesele i dobre ljude.

[babunovich]

Sepulchrave kaže:

Smijeh je i izraz velikog stresa. Na svoje oči sam vidio ženu koja je se nakon manje prometne nesreće počela histerično smijati. Jedna druga bi se cerekala u vrlo stresnim situacijama.

i ja sam si dao primietiti kao je najzabavnije bilo prije usmenih iz nekih težih ispita , ono odjekuju šale jedna za drugom

znam i jednog lika koji se neprestano iritantno cereka u kladi na svaku promjenu rezultata na liveu, a onako kad je s ženom i djetetom van ili na blagajni mrko ozbiljan

[Pringles]

Sepulchrave kaže:

Obrana od čega? Traumatični događaj se u većini slučajeva već dogodio i taj histerični smijeh ne čini ništa da bi ga ublažio.

Navodno da čini.
Postoji teorija da smijanje u situaciji koja je stresna upućuje signal onome koji se smije da ta situacija nema takvu težinu kako izgleda - ono što osoba koja se nalazi u takvom stanju zapravo želi vjerovati.

[Papirus Magnus]

Muci me jedna stvar koja moze biti jako neugodna u određenim situacijama. Kad se nađem u nekoj tužnoj, ozbiljnoj, tragičnoj situaciji, pocnem se smijati, iako mi nije nista smijesno. Na jednom pogrebu je sve bilo u redu (cak se radilo o meni vrlo bliskoj osobi) i odjednom me spopao tako jaki napad smijeha, jedva sam se suzdrzao, ali mi, kao sto sam vec rekao, stvarno nije bilo nista smijesno. Zna li netko zašto tako reagiram ?

[Pringles]

Papirus Magnus kaže:

Zna li netko zašto tako reagiram ?

Odgovori su ti malo iznad:

Sepulchrave kaže:

Smijeh je i izraz velikog stresa.

Piggy kaže:

Obrambeni mehanizam.

Mrs. Pringles kaže:

Postoji teorija da smijanje u situaciji koja je stresna upućuje signal onome koji se smije da ta situacija nema takvu težinu kako izgleda - ono što osoba koja se nalazi u takvom stanju zapravo želi vjerovati.

Ovo što ti se desilo nije ništa neuobičajno. Često sam viđala ljude na sprovodima koji se moraju kontrolirati da se ne bi počeli smijati ili to nekako pokušavaju prikriti jer je društveno neprihvatljivo i nailazi na osudu okoline.

[tina789]

Jučer u jednom društvu došla moja jedna starija prijateljica (ono žena ima 60, al je relativno zanimljiva) koja ima mot (tik) stalno se smijurit bilo da neko priča nešto veselo il tužno...s vremenom i u razgovoru prsetane s tim i smiri se , iako zna se nekad kad neko priča tipa "Imao sam sudar jučer..." il "XY mi je bolestan..." nacerit se u facu hihiihhohohaha.......ni ona sama ne zna zašto....sve u svemu jučer doša jedna druga kojoj je umrla mama u društvo i priča na spriovodu kako su joj brat i njegova žena napravili problem.... a ova tuka - hiohihohohahah...mi se svi čudno gledamo....onda ova žena šta joj je mater umrla nastavlja priču, a ova nakon svake rečenice - "hehehehihihihahaha Ne znam zašto se smijem hihihihohohhaha."...nakon par rečenica ta žena šta je izgubila mater kaže - Meni ipak nije do smijeha....al ova se ne uspjeva prestat smijat i priča - "Eto to je moja vesela priroda, ja sam vesela".....iznervirana sam se izderala na nju da je to prisilno smijanje i da prestane (il da bar ode u WC popit normabel i smirit se) i da postoji trenutak kad možeš bit veseo al ovaj nije taj......ova se namusila i otišla....koji bi mogao bit uzrok tog prisilnog smijeha i ima li smisla uopće družit se s takvim koji te blamira u svakom društvu? Mogu li se oni spriječiti?

[TulipCake]

Zaključat će ti temu jer mislim da nije po pravilima foruma nagađati o tuđim mentalnim stanjima...
Al dok ne zaključaju, možda: https://academic.oup.com/brain/artic...gA-link-to-the
https://www.wikiwand.com/en/Pseudobulbar_affect

[Pringles]

TulipCake kaže:

Zaključat će ti temu jer mislim da nije po pravilima foruma nagađati o tuđim mentalnim stanjima...

Doživjeli smo ju više kao poziv na raspravu o ovome iz naslova. Ako će se pretvoriti u raspravu o drugoj osobi naravno da tada nema smisla.

[tina789]

Da u biti zanima me više kao ta tematika iz naslova...kompulzija neprestanog smijurenja, ne ta ženska osobno....

[ladybug24]

ja sam se s tim susrela kod nekih osoba. mislim da se oni na taj način izbjegavaju suočiti sa stvarnim osjećajima koji su primjereni toj situaciji.
drugim riječima, djeluju mi kao osobe kojima je to obrambeni mehanizam.

istina, to užasno ide na živce. a u nekim slučajevima i vrijeđa.