Kozmički Antropos - primordijalni čovjek

[tehuti]

U judaizmu, kršćanstvu i kabali postoji ideja Adama Kadmona ili Adama ha-Rishona, prvobitnog čovjeka. Po dubljem shvaćanju ezoterijske nauke, nije riječ o čovjeku kakvim ga vidimo sada, već o čovjeku čije je tijelo cijeli kozmos. To je savršen čovjek, idealan, čovjek-bog. Po kabalističkoj predaji, Adam Kadmon je zbog svog pada prouzročio razbijanje posuda sefirot (shevirat ha-kelim) - sfera svijetla, primordijalne susptance stvaranja, tj. cijepanje prvobitne kozmičke duše na beskrajno mnogo svjetlosnih iskri (pojedinačne duše), no prije pada, Adamovo tijelo je bilo cijeli kozmos. Ezoterijska tradicija drži da je to krajnji cilj duhovnosti - poboženje ili theosis kako to naziva pravoslavna mistika/teologija. Čovjek bi se iz svog fragmentarnog stanja trebao "sakupiti" i integrirati sve suprotnosti, dualnosti na način da ih transcendira.

Evo jednog zanimljivog crteža sa sirijskog Novog Zavjeta, Beč, godina 1555.




Kabalističko drvo života:





Možda su renesansni majstori željeli reći da je mistično Kristovo tijelo cijeli kozmos, a ne samo Crkva po tradicionalnom shvaćanju. Na slici se vide korespondencije Kristova tijela sa određenim sefirama na drvu života. Drvo života je shematski prikaz kozmosa, stvaranja i čovjekove suptilne anatomije.

[tehuti]

Ideja antroposa ili kozmičkog čovjeka nije samo prisutna u judeo-kršćanskom i gnostičkom misticizmu:



5 elemenata (udova) kozmosa u jednoj savršenoj geometrijskoj i matematičkoj harmoniji - Biće u svojoj kranjoj spoznaji - jedno je sve. 5 udova jednog čovjeka i 5 drugog (glava i jednog i drugog je na istom mjestu) daje 10, savršeni pitagorejski broj, broj sefira/sfera na drvu života, savršenog prikazu kozmosa, Boga i čovjeka.


Hermetički prikaz antroposa:



Čovjek čija je podstolje Zemlja, i čije se tijelo proteže kroz svijetove astroloških planeta, zodijačkih znakova te sve do svijeta Empiriona, kozmičkog uma, Plerome u kršćansko-gnostičkoj tradiciji. Čovjek je Tao, Yin i Yan, a opet ih nadilazi.

[tehuti]

Božje ime YHVH (Jahve):



Božje ime napisano vertikalno:



"Načinimo čovjeka na svoju sliku kao svoju sličnost" (Post 1,26)

Ako malo bolje promotrimo, vertikalni YHVH je ništa drugo nego... čovjek! Glava - slovo yod, ruke i ramena - slovo heh, torzo - slovo vav, noge - slovo heh. Nije li ljudsko tijelo Božji hram?

Ako dodamo još i slovo shin (Š), dobijemo Yeshua ili Isus:



Slovo šin izgleda kao trostruki plameni jezičac, predstavlja element spiritualnu vatru - Duh Sveti (Ruach haKodesh).

Što će reći, ako se Duh Sveti spusti u čovjeka, čovjek postaje realiziran i ulazi u mističnu uniju sa Kristom do te razine da Krist živi u njemu, odnosno da se ta dva entiteta druže u alkemijskom braku suprotnosti (zaručnik i zaručnica u Pjesmi nad Pjesmama). Riječ Božja (ime Božje) ili Logos živi u čovjeku.

Pavao kaže u Gal 2, 20: "Živim, ali ne više ja, nego živi Krist u meni!".

[urlator]

tehuti pozdrav,
nadam se da ćeš nastaviti sa pisanjem. pročitao sam sve i volio bih čuti još, ali mislim da ću morati potražiti štiva o kabali i drvetu života, da bih mogao ispratiti bar dio svega što si napisao. uzgred, nedostaju ti neke sličice.
interesuje me jedna stvar: dosta se o tome priča i na ovom forumu, a dosta sam pročitao i u raznim hrišćanskim tekstovima. recimo da je smisao života dostići oboženje. neću ulaziti u značenje te riječi. a šta je sa onim ljudima, punim života i ljubavi, i mnogih drugih vrlina, koji vole život ovakav kakav jeste na zemlji? vole miris lipe, proljeća ili jeseni, vole elektricitet u vazduhu prije kiše, vjetar kad duva, vodu kad rashlađuje ugrijano tijelo..sve ono što se "postiže" duhovnošću djeluje mi potpuno suprotno od toga, ali ove stvari koje sam naveo, ne izgledaju mi pogrešne. zbunjuje me sve to..

[tehuti]

urlator kaže:

tehuti pozdrav,
nadam se da ćeš nastaviti sa pisanjem. pročitao sam sve i volio bih čuti još, ali mislim da ću morati potražiti štiva o kabali i drvetu života, da bih mogao ispratiti bar dio svega što si napisao. uzgred, nedostaju ti neke sličice.
interesuje me jedna stvar: dosta se o tome priča i na ovom forumu, a dosta sam pročitao i u raznim hrišćanskim tekstovima. recimo da je smisao života dostići oboženje. neću ulaziti u značenje te riječi. a šta je sa onim ljudima, punim života i ljubavi, i mnogih drugih vrlina, koji vole život ovakav kakav jeste na zemlji? vole miris lipe, proljeća ili jeseni, vole elektricitet u vazduhu prije kiše, vjetar kad duva, vodu kad rashlađuje ugrijano tijelo..sve ono što se "postiže" duhovnošću djeluje mi potpuno suprotno od toga, ali ove stvari koje sam naveo, ne izgledaju mi pogrešne. zbunjuje me sve to..

Kad govorimo o kabali, to je strašno komplicirana tema, i teoretski i povijesno. Prakse se također razlikuju između raznih škola. Da ne ulazim u to, jer mislim da to nije tema ovog threada, samo sam okačio neke poveznice, fragmente kabalističkih i hermetičkih teza koje su dosta raširene u mističnih/ezoterijskim/magičkim školama Zapada da bi pokazao poveznicu čovjeka i Boga koja nije kao u fundamentalističkim religioznim shvaćanjima, da je čovjek potpuno odvojen od kreacije i Boga odozgo. Već da je to živuća kozmologija koja može poslužiti za približavanje čovjeka Bogu, iako smatram da je to mišljeno u svetim spisima, samo je ostalo čovjeku da otkrije iza slojeva interpretacije i velova.

Ja sam govorio o mističnoj uniji, no duhovnost se može živjeti i bez tako "asketskih" ideala. Čisti primjer je praksa budnosti i svjesnosti u svakom trenutku, hodajuća kontemplacija, kontemplativna akcija, akcija u kontemplaciji... To su različita gledišta sa različitim praksama, no jedna i druga mogu biti dio svakodnevne duhovne prakse. Nisu u direktnoj opoziciji.

[tehuti]

Crtež srednjovjekovne mističarke benediktinke Hildegarde od Bingena. Adam Kadmon. Prvobitni čovjek:



Rimski bog Janus, muškarac s jednom glavom a dva lica. Simbol dvaju vrata solsticija (Janus = sv. Ivan, Ivanje na ljetni i na zimski solsticij) i ujedinjenja svih dualnosti:



Alkemijski Rebis iz vremena renesanse:




Što kaže Isus u Evanđelju po Tomi:

Upitaše ga, "Hoćemo li, ako smo kao djeca, ući u kraljevstvo?" Isus im reče, "Kada iz dva načinite jedno, i kada postignete da unutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz muškog i ženskog načinite jedno, tako da muško nije muško a žensko da nije žensko; i kada stavite oči namjesto očiju, i ruku na mjesto gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i obličje na mjesto obličja, tada ćete ući u [kraljevstvo].



Ideja judeokršćanskog misticizma i gnosticizma jest povratiti prvobitni lik, sliku Božju, Adama, savršenog čovjeka prije nego je sudjelovao u istočnom grijehu. U mističnom smislu, istočni grijeh se odnosi na dualnost, na stanje u kojem čovjek klasicifira i dijeli stvari, izvan i unutar sebe, na stanje podvojenosti duha-tijela, dobrog-zla. Budući da su Adam i Eva jeli sa Drva Znanja Dobra i Zla (drvo spoznaje), izgubili su nedualnu perspektivu i postali robovi dualnosti materije-duha, egoizma-altruizma. Prvobitni čovjek u arhetipskim sferama postojanja (Atzilut u kabali) je bio i muško i žensko, tako nam kažu gnostička evanđelja. Što će reći da je čovjek bio savršen. Čovjek je po prirodi božansko biće, kao što je vidljivo iz ovih dijagrama, no podložno je razgraničavanju jastva na ovo ili ono, ovakvo ili onakvo, te stoga ne može uživati u savršenom jedinstvu koje je jedina objektivna istina.

[tehuti]

Crtež Roberta Fludda, renesansni kršćanski okultist, hermetičar i podržavatelj rozenkrojcerskog pokreta.

[tehuti]

Konkretno ovo je slika Vastu Purushe, ali se odnosi na vedsku ideju primordijalnog čovjeka (Purusha) čije je tijelo kozmos.

Tu je i kineski mit o Pan Gu-u, primordijalnom čovjeku koji se nalazio u jajetu u kaosu svemira. Dok je razbio jaje, jedna polovica je postala Nebo, druga Zemlja.

Neki Ymira iz nordijske mitologije smatraju pandanom Adamu Kadmonu.

U Perziji postoji mit o Gayōmartu, prvobitnom čovjeku koji je stvorio drvo iz kojeg su nastali prvi ljudi.

[tehuti]

Emanuel Swedenborg, protestantski mistik 18.stoljeća je u svojoj najpoznatijoj knjizi "Nebo i Pakao" spomenuo koncept Maximus Homo, Najveći Čovjek, tvrdeći da kozmos ima oblik čovjeka. Po zakonu korespondencija (podudarnosti) to znači da je čovjek kozmos u malom. Jedno se reflektira u drugom. Dakle Adam prije pada predstavlja idealnog čovjeka u kojem ne postoji dualnost, divizije i ograničenja, dok je Adam poslije pada, simbol dualnosti i gubitka duhovne percepcije. U gnostičkim evanđeljima (nisam točno siguran u kojem) postoji ideja dva Adama kao i dva Isusa. Maximus Homo je Adam, Antropos, biće koje služi kao šablona po kojoj najstaje kozmos i čovjek, dok postoji i drugi Adam, onaj koji ne poznaje duhovno, koji ga ne percipira niti razumije, čovjek koji je potpuno odvojen od svog pravog izvora.

Ako ove mitove tumačimo mistički i ezoterički, čovjek može ostvariti svoj puni potencijal, postati Bogom, odnosno ujediniti se sa Tim ("Ja sam onaj koji jesam" - ultimativno postojanje) te sam postati kozmički čovjek. Duhovna praksa i mistika služe da čovjek povrati originalnu sliku Božju, kako bi sv. Augustin nazvao dušu koja je naličje Boga, duhovni dio duše kao izvor ljudskog života. Sa stajališta lurijanske kabale, Adam u svom idealnom postojanju predstavlja grupnu dušu ili čistu sliku Božju (makrokozmos), dok je čovjekova individualna duša, u svom čistom obliku također slika Božja (mikrokozmos).

[tehuti]

Baphomet, alkemijski amblem francuskog hermetičara Eliphasa Levija (sredina 19.stoljeća).

U suštini, opet se radi o ideji da je čovjek dualan po svom izboru, a istovremeno nadilazi sve dualnosti (dva polumjeseca, svaki s jedne strane). Niti je muško, niti je žensko (Baphomet ima odlike muške i ženske antomije). Sjedi na primordijalnom jajetu manifestacije. Njegov srednji stup predstavlja istinsko svjetlo i mjesto gdje nema polarnosti, gdje je čovjek jedno sa sobom i sa svime. Istinsko svjetlo, dakle, gori u sredini i unutra, u najunutarnjijoj komori Solomonovog hrama, ljudskoj duši.



Na ovoj slici vidimo perzijskog zoroastrijskog boga Zurvana, kojeg su štovali zurvaniti unutar perzijske religije. Riječ je o simboličkom prikazu prostora i vremena, Zurvan koji ga nadilazi, također se od njega sastoji. Sličnu simboliku ima i grčki Kronos. Ideja je da bez obzira što su to simboli davno minulih tradicija, da oni predstavljaju poboženog čovjeka.

[ptica dronta]

Da i ja dam svoj doprinos zanimljivoj temi. Evo citata iz samo jedne u nizu sjajnih knjiga Mircea Eliadea pod nazivom Mefistoles i androgin. Znači, cijela je knjiga posvećena toj tematici. Tu navodi i razmišljanje meni dragog njemačkog kršćanskog mistika Jacoba Böhmea (1575. – 1624.), postolara koji je zbog svog književnog rada u svoje vrijeme bio toliko kontroverzan da mu nije dopušten kršćanski pokop. Dakle, citiram iz Eliadea:

Za Boehmea Adamov san predstavlja prvi grijeh: Adam se odvojio od božanskog svijeta i "zamislio" sebe uronjena u Prirodu te se samom tom činjenicom srozao i postao zemaljski. Pojava spolova izravna je posljedica tog prvog pada. Prema nekim Boehmeovim sljedbenicima, Adama je, kad je vidio životinje kako se pare, smutila želja, pa mu je Bog, da izbjegne najgore, dao spol. Još jedna od temeljnih ideja u Boehmea, Gichtela i drugih teozofa bila je da se Sofija, božanska Djevica, izvorno nalazila u prvobitnom čovjeku. On je nad njom htio zavladati, te se Djevica od njega odvojila. Za Gottfrieda Arnolda, ono zbog čega je primordijalno Biće izgubilo tu "tajanstvenu suprugu" bila je tjelesna žudnja. No muškarac kad voli ženu, čak i u današnjem grešnom stanju, on u njoj potajno želi tu nebesku Djevicu. Razdvajanje Adamove androgine prirode Boehme uspoređuje s raspećem Krista.

Slična razmišljanja ima i Bela Hamvas, koji se također oslanja i na Boehmeove uvide. Pa da i Hamvasa iz njegovog Kršćanstva - Scientia sacra II ovdje navedem:

Razlomljenost androgina na muško i žensko nije katastrofa bitka, nego rezultat pomutnje koja se dogodila u samome bitku. Rezultat pomutnje je to što zovemo: "materijalnom kreacijom". U primordijalnom obliku bitka nije bilo kreacije. To čega je bilo, bilo je začinjanje - rađanje, i to ne putem razlomljenog muško-ženskog, nego u androginu. Zato čovjek koji ne stavlja naglasak na karakter opsjene stvaranja nego na stalno obnavljanje bitka (poput Böhmea) ne kaže da je Bog stvorio svijet, nego da ga je u sebi začeo i rodio, odnosno stalno ga začinje i rađa.
Za istovjetnost imamo riječ. Ta riječ je atman i ona može izreći istovjetnost svega postojećeg u postojanju. Međutim, nemamo riječ koja sažimlje i začinjanje i rađanje. Da ne znamo za androgina, ne bismo je mogli ni naslutiti.

I sad još iz Novog modela Univerzuma P.D. Uspenskija koji razmatra ideju nadčovjeka:

Mistik Gichtel iz 17. stoljeća u svojoj izvanrednoj knjizi Theosophia Practica pruža nam crtež "savršenog čovjeka".
Savršen čovjek je kabalistički Adam Kadmon, odnosno čovječanstvo ili ljudski rod, čija je preslika pojedinac.
Crtež predstavlja lik čovjeka na čijoj je glavi (na čelu) prikazan Duh Sveti, u srcu Isus, a u "solarnome pleksusu" Jahve. Gornji dio njegovih grudi s dišnim organima (a vjerojatno i organima govora) sadržava "Mudrost" ili "Zrcalo Boga", dok organi donjeg dijela tijela sadržavaju "Svijet tame" ili "Korijen duša u središtu univerzuma".
Na taj način crtež predstavlja pet putova u čovjeku koji vode u beskonačnost. Čovjek može odabrati bilo koji od tih putova. Ono što će postići ovisit će o njegovu smjeru, odnosno, o putu koji odabere.

[ptica dronta]

A evo i tog gore navedenog crteža Johanna Georga Gichtela (1638. - 1710.), također njemačkog mistika (pitam se kako to da ima baš toliko njemačkih mistika?!) koji se također pozabavio i spisima Jacoba Böhmea:

[tehuti]

ptica dronta kaže:

A evo i tog gore navedenog crteža Johanna Georga Gichtela (1638. - 1710.), također njemačkog mistika (pitam se kako to da ima baš toliko njemačkih mistika?!) koji se također pozabavio i spisima Jacoba Böhmea:

Njemačka je mjesto gdje su se pojavili mnogi mistici upravo zbog protestantizma njemačkog tipa koji je bio otvoren prema rozenkrojcerskom pokretu koji se javio u Njemačkoj ranih 1600-ih. Rozenkrojceri su u osnovi kršćanski kabalisti, alkemičari i astrolozi, otuda opsesija Njemaca kombinacijom kršćanske mistike (devocije) i tehničkog okultizma. To je odlika posebno ranih protestantskih mistika. Kasnije su protestanti gotovo potpuno istrijebili svaki spomen na misticizam i okultizam.

Evo, isto Gichtelova slika (prilično slična):



Ljudska anatomija u korespondenciji sa planetima stare astrologije (savršeni broj 7) koji mnogi smatraju unutarnjim nebesima ili čakrama istočnih sustava.

Znači, Jehova je solar pleksus, Isus je srce. Ima smisla. Po Boehmeu:



Ime Yeshua ili Isus je ime Božje YHVH (Jahve ili Jehova) + slovo shin (š) koje predstavlja silazak Duha Svetoga, Shekine (ili Ruach haKodesh). Isus ili Yeshua je dakle centar spiritualnog srca, to je koncept, ne osoba. Unutarnji mesija koje čeka trenutak da ga se otkrije. Slova YHVH su poredana u pitagorejski tetraktis (sveti broj 10 - drvo života), izvan tetraktisa, trokuta je samo ime Yeshua. Mogli bi reći da je Yeshua (što znači "YHVH spašava") ustvari YHVH u manifestaciji ili probuđeni božanski potencijal, duhovni dio duše.

Zato su pustinjski očevi, rani crkveni oci i neki drugi mistici i okultisti koristili zaziv svetog Imena Yeshua koncentrirajući se na srce (srčana čakra) u obliku repetativne molitve srca (poput mantre). To je jedino mjesto gdje prebiva ta mesijanska sila u čovjeku (ne fizičko srce naravno).

Duh Sveti je iznad glave jer je njegovo slovo shin koje izgleda kao kruna. Kruna korespondira sa glavom.



Slovo po glavnom kabalističkom spisu Sepher Yetzirah predstavlja vatru, duhovnu vatru, što je analogno ideji plamenih jezika Duha Svetog. U riječi Shekina (božanska prisutnost) imamo shin, također u riječi Yeshua/Isus. Obje riječi upućuju na spiritualnu komponentu vatre. Shekina je Duh Sveti u manifestaciji, kada je već u čovjeku.

Po Swedenborgovom (opet protestant) sustavu korespondencija (usporedbi), srce odgovara nebeskom kraljevstvu, duhu.

@ptica dronta

Odličani resursi. Bela Hamvas, čuo sam za njega, ali nisam se bavio njime.

[tehuti]

ptica dronta kaže:

Za Boehmea Adamov san predstavlja prvi grijeh: Adam se odvojio od božanskog svijeta i "zamislio" sebe uronjena u Prirodu te se samom tom činjenicom srozao i postao zemaljski. Pojava spolova izravna je posljedica tog prvog pada. Prema nekim Boehmeovim sljedbenicima, Adama je, kad je vidio životinje kako se pare, smutila želja, pa mu je Bog, da izbjegne najgore, dao spol. Još jedna od temeljnih ideja u Boehmea, Gichtela i drugih teozofa bila je da se Sofija, božanska Djevica, izvorno nalazila u prvobitnom čovjeku. On je nad njom htio zavladati, te se Djevica od njega odvojila. Za Gottfrieda Arnolda, ono zbog čega je primordijalno Biće izgubilo tu "tajanstvenu suprugu" bila je tjelesna žudnja. No muškarac kad voli ženu, čak i u današnjem grešnom stanju, on u njoj potajno želi tu nebesku Djevicu. Razdvajanje Adamove androgine prirode Boehme uspoređuje s raspećem Krista.

Ovo je isti mitski element koji u nekoliko navrata nalazimo u Nag Hammadi evanđeljima, Sofija ili prva misao koja je skrivena u čovjeku, nije odvojena od njega, sve do trenutka kada čovjek biva izigran od arkona. Pretvorila se u drvo da ju arkoni (bogovi Starog Zavjeta), pali anđeli ne bi našli i stvorila je fizičku Evu po svom liku da bi ovi pomislili kako je to Sofija na koju su bili ljubomorni. Tako da su arkoni silovali samo prikazu, prava Sofija-Mudrost je ostala netaknuta, samo ovaj puta Adam ju nije mogao percipirati. I zbog arkona i zbog svog egoizma.

[I]Razlomljenost androgina na muško i žensko nije katastrofa bitka, nego rezultat pomutnje koja se dogodila u samome bitku. Rezultat pomutnje je to što zovemo: "materijalnom kreacijom". U primordijalnom obliku bitka nije bilo kreacije. To čega je bilo, bilo je začinjanje - rađanje, i to ne putem razlomljenog muško-ženskog, nego u androginu. Zato čovjek koji ne stavlja naglasak na karakter opsjene stvaranja nego na stalno obnavljanje bitka (poput Böhmea) ne kaže da je Bog stvorio svijet, nego da ga je u sebi začeo i rodio, odnosno stalno ga začinje i rađa.

Potpuno slično lurijanskoj kabali i ideji tzimtzum (sažimanju svjetla), razbijanju posuda sefirot (shevirat ha-kelim) odnosno razbijanju primordijalne duše na bezbroj dijelova, što u čovjeku stvara bezbrojne dualnosti.

I sad još iz Novog modela Univerzuma P.D. Uspenskija koji razmatra ideju nadčovjeka:

Mistik Gichtel iz 17. stoljeća u svojoj izvanrednoj knjizi Theosophia Practica pruža nam crtež "savršenog čovjeka".

Savršen čovjek je kabalistički Adam Kadmon, odnosno čovječanstvo ili ljudski rod, čija je preslika pojedinac. Crtež predstavlja lik čovjeka na čijoj je glavi (na čelu) prikazan Duh Sveti, u srcu Isus, a u "solarnome pleksusu" Jahve. Gornji dio njegovih grudi s dišnim organima (a vjerojatno i organima govora) sadržava "Mudrost" ili "Zrcalo Boga", dok organi donjeg dijela tijela sadržavaju "Svijet tame" ili "Korijen duša u središtu univerzuma".

Na taj način crtež predstavlja pet putova u čovjeku koji vode u beskonačnost. Čovjek može odabrati bilo koji od tih putova. Ono što će postići ovisit će o njegovu smjeru, odnosno, o putu koji odabere.

Malo slučajnosti, analogija sa drvom života:

Yehova - voda (Yesod), Yeshua - zrak (Tiferet), Mračni svijet - zemlja (Malkut), Duh Sveti - vatra (Binah). 5 elemenata u čovjeku i simbolika ljudske anatomije. Naravno, ovo su atribucije po hermetičkoj kabali. U klasičnoj se 5 elemenata ne spominje, eventualno 5 razina duše i 5 olamot (univerzuma).

[Pater Petar]

Ehyeh asher ehyeh je ime koje je dato čovjeku a ne IHVH .

IHVH je samo jedna od 12 kombinacija Zodiaka od 4 elementa .



IHVH -- Aries (Cardinal-Fire)
IHHV -- Sagittarius (Mutable-Fire)
IVHH -- Leo (Fixed-Fire)

HVHI -- Cancer (Cardinal-Water)
HVIH -- Pisces (Mutable-Water)
HHIV -- Scorpio (Fixed-Water)

VHIH -- Libra (Cardinal-Air)
VHHI -- Gemini (Mutable-Air)
VIHH -- Aquarius (Fixed-Air)

HIHV -- Capricorn (Cardinal-Earth)
HIVH -- Virgo (Mutable-Earth)
HHVI -- Taurus (Fixed-Earth)

[tehuti]

Pater Petar kaže:

Ehyeh asher ehyeh je ime koje je dato čovjeku a ne IHVH .

"Ehye asher ehye" se odnosi na ultimativnu stvarnost: "onaj koji je bio, koji će sada i koji će biti", to znači Ehye Asher Ehye na židovskom.

Slično znači i YHVH, hayah hove yiyeh (YHVH sadrži tri glagola u sebi) su tri glagola biti, "koji je bio, koji je i koji će biti". Kako neki rabini kabalisti tvrde (poput Davida Aarona Coopera) riječ "Bog" je glagol a ne imenica. Riječ predstavlja stanje, a ne osobu.



Gledajući gematrijsku tablicu, ako zbrojimo vrijednosti izraza "ehye asher ehye" dobijemo vrijednost 543.

"A Abraham zasadi stablo tamarisku u Beer-Šebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vječnoga." Postanak 21:33

Zanimljivo. Prizivanje imena Božjeg = meditativna mantra?

ili na hebrejskom:



"Shem YHVH El Olam", čiji zbroj opet daje 543. Slučajnost?

"Zato će vam sam Svemogući dati znak: Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel" Izaija 7:14

ili na hebrejskom:

"Shemu Immanuel" = 543.

YHVH je više osobno ime Božje, dok je "Ehye Asher Ehye" ultimativno ime koje sadrži sva ostala imena jer predstavlja apsolut (ain soph).

"Mojsije opet zapita Boga: "Ali kad dođem k sinovima Izraelovim, pa im reknem: 'Bog otaca vaših šalje me k vama', i ako me upitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?

Bog odgovori Mojsiju: "JA JESAM, KOJI JESAM." (Znači, "JA POSTOJIM") I nastavi: "Tako reci sinovima Izraelovim: 'JA JESAM', posla me k vama!" Izlazak 3:13,3:13

"To je ime moje na vijeke, i tako me se ima zvati kroz sve naraštaje." Izlazak 3:15

Dakle, to ime je neizgovorivo, a kao koncept sadrži sve ostalo, to je Njegovo Ime za sve vijeke - jer ono sadrži druga imena i sve svijetove/sve što JEST.

YHVH je više osobno ime Božje, koje u sebi sadrži 4 svijeta, svako slovo predstavlja jedan od svijetova, Olam ha-Atzilut (svijet arhetipova), Olam ha-Beriyah (svijet stvaranja), Olam ha-Yetzirah (svijet formacije) i Olam ha-Asiyah (svijet akcije).

Gematrija riječi "YHVH" je 26. Ljubav ili "ahava" = 13. Jedinstvo ili "echad" = 13. Jedinstvo + ljubav = YHVH ili Bog.

[tehuti]

Pater Petar kaže:

IHVH je samo jedna od 12 kombinacija Zodiaka od 4 elementa .



IHVH -- Aries (Cardinal-Fire)
IHHV -- Sagittarius (Mutable-Fire)
IVHH -- Leo (Fixed-Fire)

HVHI -- Cancer (Cardinal-Water)
HVIH -- Pisces (Mutable-Water)
HHIV -- Scorpio (Fixed-Water)

VHIH -- Libra (Cardinal-Air)
VHHI -- Gemini (Mutable-Air)
VIHH -- Aquarius (Fixed-Air)

HIHV -- Capricorn (Cardinal-Earth)
HIVH -- Virgo (Mutable-Earth)
HHVI -- Taurus (Fixed-Earth)

Naravno, da je YHVH ima veze sa astrološkim kućama, YHVH je originalna riječ a ostale su izvedenice. No YHVH je puno dublji koncept od zodijaka (objašnjeno u prethodnom postu), tako da to nije samo jedna od permutacija i to je to. YHVH JE izvor svih permutacija uz njegovo drugo najviše ime "Ehye Asher Ehye". Dakle to je nešto nadrazumski. Nadilazi ljudske ideje osobe, tako da slobodno možemo reći da se radi o glagolu ("biti" - Bitak) koji predstavlja ultimativno i apsolutno stanje postojanja. Zodijak je zamisliv, YHVH nije.

[Pater Petar]

tehuti kaže:

"Ehye asher ehye" se odnosi na ultimativnu stvarnost: "onaj koji je bio, koji će sada i koji će biti", to znači Ehye Asher Ehye na židovskom.

Slično znači i YHVH, hayah hove yiyeh (YHVH sadrži tri glagola u sebi) su tri glagola biti, "koji je bio, koji je i koji će biti". Kako neki rabini kabalisti tvrde (poput Davida Aarona Coopera) riječ "Bog" je glagol a ne imenica. Riječ predstavlja stanje, a ne osobu.



Gledajući gematrijsku tablicu, ako zbrojimo vrijednosti izraza "ehye asher ehye" dobijemo vrijednost 543.

"A Abraham zasadi stablo tamarisku u Beer-Šebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vječnoga." Postanak 21:33

Zanimljivo. Prizivanje imena Božjeg = meditativna mantra?

ili na hebrejskom:



"Shem YHVH El Olam", čiji zbroj opet daje 543. Slučajnost?

"Zato će vam sam Svemogući dati znak: Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel" Izaija 7:14

ili na hebrejskom:

"Shemu Immanuel" = 543.

YHVH je više osobno ime Božje, dok je "Ehye Asher Ehye" ultimativno ime koje sadrži sva ostala imena jer predstavlja apsolut (ain soph).

"Mojsije opet zapita Boga: "Ali kad dođem k sinovima Izraelovim, pa im reknem: 'Bog otaca vaših šalje me k vama', i ako me upitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?

Bog odgovori Mojsiju: "JA JESAM, KOJI JESAM." (Znači, "JA POSTOJIM") I nastavi: "Tako reci sinovima Izraelovim: 'JA JESAM', posla me k vama!" Izlazak 3:13,3:13

"To je ime moje na vijeke, i tako me se ima zvati kroz sve naraštaje." Izlazak 3:15

Dakle, to ime je neizgovorivo, a kao koncept sadrži sve ostalo, to je Njegovo Ime za sve vijeke - jer ono sadrži druga imena i sve svijetove/sve što JEST.

YHVH je više osobno ime Božje, koje u sebi sadrži 4 svijeta, svako slovo predstavlja jedan od svijetova, Olam ha-Atzilut (svijet arhetipova), Olam ha-Beriyah (svijet stvaranja), Olam ha-Yetzirah (svijet formacije) i Olam ha-Asiyah (svijet akcije).

Gematrija riječi "YHVH" je 26. Ljubav ili "ahava" = 13. Jedinstvo ili "echad" = 13. Jedinstvo + ljubav = YHVH ili Bog.

Vidim ja pišeš ti puno toga a malo provjeravaš.
Ne samo ti nego svi mi ,olako te sve postavke pa kao pokvarena ploča se ponašamo i širimo.
Gemetrija je dušu dala za manipiliranje pogotovo kad dodaš riječ koja paše.
Ne kažem da Gemetrija nije logična ,već ljudi manipuliraju s time.
Povezuju sve i svašta ,posebno u Hermetici.
No da ne bi tko mislio da Hermetiku treba izbjegavati,nee bože sačuvaj,samo treba opreza i više provjeravanja.
Ja se bavim ezoteričnom astrologijom i Kabalom i Hermetikom i što više učim sve više vidim koliko je tu različitih tumačenja i koliko je olako postavjenih nekih teza.

[Pater Petar]

tehuti kaže:

Naravno, da je YHVH ima veze sa astrološkim kućama, YHVH je originalna riječ a ostale su izvedenice. No YHVH je puno dublji koncept od zodijaka (objašnjeno u prethodnom postu), tako da to nije samo jedna od permutacija i to je to.

Ali zodiac nije baš zamisliv kako ti misiliš, zodiacom vladaju 72 dekana iz nevidljive sfere a gle čuda ima bog neki 72 imena.
Je li to slučajnost kako ti voliš da kažeš??
Nije to sad puka fizika i idemo svesti na fiziku..

[tehuti]

Pater Petar kaže:

Vidim ja pišeš ti puno toga a malo provjeravaš.
Ne samo ti nego svi mi ,olako te sve postavke pa kao pokvarena ploča se ponašamo i širimo.
Gemetrija je dušu dala za manipiliranje pogotovo kad dodaš riječ koja paše.
Ne kažem da Gemetrija nije logična ,već ljudi manipuliraju s time.
Povezuju sve i svašta ,posebno u Hermetici.
No da ne bi tko mislio da Hermetiku treba izbjegavati,nee bože sačuvaj,samo treba opreza i više provjeravanja.
Ja se bavim ezoteričnom astrologijom i Kabalom i Hermetikom i što više učim sve više vidim koliko je tu različitih tumačenja i koliko je olako postavjenih nekih teza.

Kako misliš ne provjeravam? Što ti to sve gledaš kao neku gotovu formulu? To nije znanost. Gematrija i sve ostale tehnike tumačenja spisa koriste koincidencije za stvaranja poveznica kao putokaze za kontemplacije, ne za stvaranja dogmatskih jednandžbi A = B i to je neoborivo. Hermetičari su otišlo jako daleko sa "manipulacijama" gematrijom, miješajući razne alfabete ideje i tradicije. Ja, ako takvo nešto i radim, to mi služi za intenzivnije produbljivanje razumijevanja nekih stvari i njihovih relacija (čak i ako su arbitrarne).

Ovo što sam naveo je standardna židovska gematrija koja se koristi i van kabale za tumačenje Tore. Ništa novo pod suncem.

Tradicionalno gledište je da slova hebrejskog alfabeta imaju moć samu po sebi i da određen pojam korespondira sa nekim drugim putem identične numeričke vrijednosti i simbolike. Ja to ne uzimam za apsolutnu istinu već te ideje korespondencija uzimam samo kao model.