Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Trudnice

Trudnice Za trudnice i sve one koji se tako osjećaju

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 08.02.2015., 17:56   #1401
Hoćeš, izdržat ćeš.
Ne vjeruj svemu šta ti mozak kaže.
On često plaši više nego je potrebno, otud i panika.

Koncentriraj se na sadašnji trenutak. Sve što se događa, događa se sad, ni prije, ni poslije.
Panika dolazi od razmišljanja unaprijed.
__________________
Latinska poslovica
Điđe T. is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.02.2015., 15:55   #1402
Quote:
velana kaže: Pogledaj post
Danielić, imaš li nekoga s kim možeš razgovarati o svojim problemima? Ne nekog stručnog i ne zaručnika niti obitelj. Ono, nekog prijatelja?

Ja nisam mogla razgovarati s ljudima koji su patili slušajući me, zbog toga mi je bilo još gore, ali sam imala prijateljicu s kojom sam uvijek mogla o tome... S vremenom sam počela otvorenije o tome, a onda sam skužila da se puno ljudi iz moje okoline susrelo ili susreće s PA... Meni je to dosta olakšalo, činjenica da nas ima i razumijevanje... I to ljudi za koje to nikad ne bih rekla...
Pokusala sam s nekoliko kolegica i vidjela sam da se trude da me razumiju, ali nije to to kad ine nisu to dozivjele. Jedna je imala napade panike ali je uspjesno to rijesila sama sa sobom, bez lijekova, tako da to i nije bilo toliko strasno.
danielić is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2015., 06:26   #1403
Danielić, u potpunosti potpisujem ono što je Điđe napisala...

Mislim da kod tebe nisu problem samo PA, njih je vrlo lako riješiti sam sa sobom, samo treba paziti da se ne počne uzimati terapija jer se onda oslanjamo na medikamente i puno je teže uzeti uzde u svoje ruke...

Ti imaš i strah od sebe, strah od svojih misli, osjećaj da gubiš kontrolu i ne upravljaš uopće svojim mislima i osjećajima... Barem sam ja stekla takav dojam.
Imaš osjećaj, ali to nije realno. Sad ne uzimaš terapiju i sad se moraš svojim snagama boriti. I misliš da ti to ne možeš, da si preslaba, da ćeš poluditi. Nećeš. Uči se, dan po dan, biti jaka, jača. Svi mi to imamo u sebi. Tu snagu.
Prisilne misli su samo prislne misli, njih se riješi nekim pozitivnim i jačim mislima, doslovno ih potjeraj od sebe, vizualiziraj sama sebi kako te napuštaju i kako su lagane, šarene, a ne teške i depresivne.

Strahove treba vizualizirati kao prijatelje, nasmijane i lagane. Onda možeš s njima baratati. Dok god ih zamišljaš i doživljavaš kao crne utege, oni će biti jači... Moraš ih sebi predočiti tako da ih možeš samo otpuhati i mahnuti im. To ne znači da se neće vraćati, ali ponavljaj postupak dok ne nestanu.

__________________
Najgore ništa.
velana is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2015., 16:32   #1404
Quote:
velana kaže: Pogledaj post
Danielić, u potpunosti potpisujem ono što je Điđe napisala...

Mislim da kod tebe nisu problem samo PA, njih je vrlo lako riješiti sam sa sobom, samo treba paziti da se ne počne uzimati terapija jer se onda oslanjamo na medikamente i puno je teže uzeti uzde u svoje ruke...

Ti imaš i strah od sebe, strah od svojih misli, osjećaj da gubiš kontrolu i ne upravljaš uopće svojim mislima i osjećajima... Barem sam ja stekla takav dojam.
Imaš osjećaj, ali to nije realno. Sad ne uzimaš terapiju i sad se moraš svojim snagama boriti. I misliš da ti to ne možeš, da si preslaba, da ćeš poluditi. Nećeš. Uči se, dan po dan, biti jaka, jača. Svi mi to imamo u sebi. Tu snagu.
Prisilne misli su samo prislne misli, njih se riješi nekim pozitivnim i jačim mislima, doslovno ih potjeraj od sebe, vizualiziraj sama sebi kako te napuštaju i kako su lagane, šarene, a ne teške i depresivne.

Strahove treba vizualizirati kao prijatelje, nasmijane i lagane. Onda možeš s njima baratati. Dok god ih zamišljaš i doživljavaš kao crne utege, oni će biti jači... Moraš ih sebi predočiti tako da ih možeš samo otpuhati i mahnuti im. To ne znači da se neće vraćati, ali ponavljaj postupak dok ne nestanu.

Jako dobro objašnjenje problema a i primjer rješavanja, koji bi se trebali prakticirati. Pozdravljam!!!
Ja sam u poziciji da bih htjela ostati trudna ali me je strah upustiti se u sve to, a godine idu......
malena777 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2015., 12:37   #1405
Dobila sam i napismeno nalaz farmakologa. Piše puno toga na 3 stranice, ali ja ću samo prepisati ovdje zaključak

Ukoliko je prema mišljenju psihijatra kod pacijentice neophodna primjena lijeka za liječenje paničnih ataka, preporučujem primjenu ili mirtazapina (kategorija B3 prema australskoj klasifikaciji) ili escitaloprama jer je ovaj SSRI pacijentica već uzimala i imala dobro kontorliranu bolest. Važno je imati na umu da i mirtazapin i escitalopram mogu uzrokovati apstinencijski sindrom kod novorođenčeta, a uz SSRI je opisan i rizik od perzistentne plučne hipertenzije. Ukoliko to bude dopuštalo kliničko stanje majke, ove lijekove bi trebalo postupno izostaviti u zadnjoj fazi trudnoće. Od benzodiazepina preporučujem diazepam i to u najmanjoj dozi, samo pp. Uobičajeni rizik kongenitalnih anomalija koji u našoj populaciji iznosi 1-3%, uzimanjem mirtazapina ili escitaloprama te diazepama, ne bi bio povećan.
danielić is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2015., 19:50   #1406
Pozdrav!!
Evo opet se javljam na ovoj temi. Trudna sam i dalje nervozna. Bila sam i kod razgovora sa psihijatrom, bilo je ok. Nazalost toliko imam padova i jedva se dignem...
Neznam, glava mi je prepuna misli onih prisilnih, npr. bude mi ok i sve super i onda ja iskopam nesto drugo oko cega cu brinuti. Bila sam i u bolnici zbog trudnoce i imam osjecaj da su svi bjezali od mene i da sam navukla bijes osoblja zbog svoje panike i histerije i stalnog ispitivanja, zapravo samo sam se brinula za sebe tako sam ja to shvatila, valjda sam sirila negativnu vibru... kaj da velim... da cvilim kak me niko ne voli... a kak bi i mogao kad ocito ni sama sebe ne volim... sad me jos strah za bebu i strah me trudova i ljudi oko sebe... strah me straha...fakat sam depresivna i nemrem si pomoc i zelim promijeniti bolnicu gdje cu roditi...
noemi84 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2015., 10:07   #1407
Quote:
noemi84 kaže: Pogledaj post
Pozdrav!!
Evo opet se javljam na ovoj temi. Trudna sam i dalje nervozna. Bila sam i kod razgovora sa psihijatrom, bilo je ok. Nazalost toliko imam padova i jedva se dignem...
Neznam, glava mi je prepuna misli onih prisilnih, npr. bude mi ok i sve super i onda ja iskopam nesto drugo oko cega cu brinuti. Bila sam i u bolnici zbog trudnoce i imam osjecaj da su svi bjezali od mene i da sam navukla bijes osoblja zbog svoje panike i histerije i stalnog ispitivanja, zapravo samo sam se brinula za sebe tako sam ja to shvatila, valjda sam sirila negativnu vibru... kaj da velim... da cvilim kak me niko ne voli... a kak bi i mogao kad ocito ni sama sebe ne volim... sad me jos strah za bebu i strah me trudova i ljudi oko sebe... strah me straha...fakat sam depresivna i nemrem si pomoc i zelim promijeniti bolnicu gdje cu roditi...
A što ti je psihijatarrekao jer si napisala da ti je na razgovoru s njim bilo ok? Ne piješ ništa?
danielić is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2015., 13:53   #1408
@Velana, Djidje, Malena.... Potpisujem sto ste pisale. Podrska i razvijanje pozitivnih misli su jako bitni.
Osobno sam godinu i pol bez lijekova. Iskoristila sam period kad je dr sam predlozio prekid terapije medikamentima i ostala trudna. Sada me zanima, ima li neka mama koja doji da pije Cymbaltu ili Danoptin? Sa tim sam se osjecala dobro ranije a sad vec malo posustajem. Ceka me odvikavanje bebe sa prsa, povratak na posao.... Povratak na terapiju. Ne znam sto bih prvo. Da li bih smjela jos uz dojenje uvesti terapiju, onda bi mi ove druge stvari malo lakse pale.

Sent from my GT-S5360 using Tapatalk 2
__________________
1.. 2.. 3..
Pocahontas1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2015., 11:40   #1409
Panika

Pozdrav svima

Imam problem (u biti strah ) od ove trudnoce
Dijagnosticiran mi je panični poremećaj prije 2 god bila sam na fluvalu sada zadnje na elicei
kada ostanem trudna obavezno mi doktorica prekine terapiju ne moram vam govoriti koliko nakon toga budem Down u kombinaciji sa trudnickim hormonima
E sada prije par mjeseci sam ostala trudna i imala missed ab u 16 tjednu ...ne moram pričat koliko je ta trauma ostavila traga na moju psihu
Nakon toga vraćena sam na treapiju
Sada sam ponovo trudna nekih 7 tjedana i opet me skinula sa terapije
Međutim imam strahove od ponovnog pobacaja panika me hvata ne mogu si pomoći svaki pregled se toliko uspanicim da nemam zraka.
Pa onda ovi Razmaci do idućeg pregleda me isto ubijaju najrađe bi stalno visila na ultrazvuku svakih dva tri dana da vidim da je sve ok
dali ima tko ovakvih problema? Kako da se nosim sa tim?
svi mi kažu - misli pozitivno ali ja jednostavno ne mogu izbaciti negativu i paranoju iz glave
Svjesna sam da tako štetim i bebici ali strah me je
Iryna is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2015., 13:09   #1410
Pokusaj bilo kako. Dan po dan. Zaokupi se nekim poslom koji ce ti zaokupirati i misli. Probaj se povezati s tim bicem koje raste. Radi polako pripreme i planove. Imala sam i ja missed ab. Tesko je. Izdrzat ces. Vjeruj u sebe! Ti to mozes! :-)

Sent from my GT-S5360 using Tapatalk 2
__________________
1.. 2.. 3..
Pocahontas1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 12:17   #1411
Pozdrav ekipa.
Pred tjedan dana sam saznala da sam trudna i od onda plačem svaki dan. Osjećam se loše, tužno, usamljeno i vidim samo negativne strane. Pokušala sam pričati s bližnjima, ali oni su jednostavno presretni zbog bebe da bih najradije vrištala. A kad mi kažu "sve će se srediti samo od sebe" dobijem nasilne tendencije. Guglanjem sam skužila da nisam jedina, da se tako osjeća 1-2 od 10 žena pa se nadam da sam došla na pravo mjesto, voljela bih samo da me netko razumije, a ne da osjećam sama na svijetu.
__________________
svibanj 2009
Malavida is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 13:40   #1412
lyrnanadam se sa si bolje, sad kad je dosta vremena proslo- vec si trebala preci u drugo tromjesjecje, jel sve ok? malavidacega se najvise bojis? Ja sam isto strasno anksiozna, ja se panicno bojim gubitka bebe


Sent from my iPhone using Tapatalk
luxemburg is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 13:59   #1413
Bilo bi mi jednostavnije napisati čega ne, ali mi ništa ne pada na pamet. Ali otprilike strah me svega onoga sto je u naslovu topica kad otvoris podforum "trudnoća", osim topica o imenima djece sve mi djeluje zastrašujuće. Strah me da nešto neće biti u redu s bebom, s trudnoćom, strah me da ne ostanem bez posla, strah me je da ću zauvijek biti debela i siromašna, strah me je da neću biti dobar roditelj jer nisam željela dijete 100%, strah me je da mm neće biti dovoljna podrška meni, strah me je boli i usamljenosti.
__________________
svibanj 2009
Malavida is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 14:07   #1414
Ok, sve razumijem. Dijete vam se desilo ili ste radili na njemu?


Sent from my iPhone using Tapatalk
luxemburg is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 14:20   #1415
Duga priča, ali u principu je sad nebitno. Samo se osjećam tužno i isterorizirano od svih tih strahova, a istovremeno se osjećam usamljenom u tome jer su oko mene svi sretni, vide samo pozitivne strane i pokušavajući me utješiti, govore mi stvari od kojih se osjećam još gore. Samo sam htjela s nekim podijeliti svoje osjećaje, bez da mi itko kaže "bit će sve u redu". Ja se nadam da hoće što ne znači da sad nisam na smrt uplašena i da meni sad nije dobro. Dovoljno je da znam da postoji barem jedna osoba koja kuži.
__________________
svibanj 2009
Malavida is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 14:36   #1416
Gle, to hoce li ili nece biti u redu je jedan par rukava, a anksioznost drugi. Ja sam tesko anksiozna osoba- nazalost, mm isto. Pocetak trudnoce smo jako tesko podnijeli iako smo svjesno radili bebu, ali tek se sad, pred kraj prvog tromjesjecja, izvlacimo OBOJE iz teskih psihickih stanja. Sad zamisli kako je to bilo doma. Ali jbg, ljudi nisu savrseni i nisu roboti. Osjecaju se kako se osjecaju. I ako se bojis, nemoj se sramiti straha. Ja sam si pomogla na kraju normabelima, nije bilo druge. Prije bilo kakve terapije razgovaraj i s ginekologom i s psihijatrom


Sent from my iPhone using Tapatalk
luxemburg is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 14:58   #1417
Cure, tko želi pokušati evo vam link na blog, tu je prevedeno (na srpskom) što trebate raditi korak po korak da se izvučete iz anksioznosti. Ja sam te vježbe radila sama i meni su pomogle.
Bez vježbe nema napretka, sretno
__________________
Moj mis Misic
Styx is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 17:23   #1418
Luxemburg i Styx, hvala na podršci. Upravo ovo što si napisala - ljudi nisu roboti i osjećaju se kako se osjećaju. Pokušat ću to na neki način pokušati iskomunicirati s svojim bližnjima. Vjerujem da vam nije bilo lako, ako ste oboje anksiozni i drago mi je da vam je krenulo na bolje.
Ja ću prvo vidjeti što će mi reći doktori, a u medjuvremenu bacam strahove van u suzama. I nadam se da će s vremenom biti bolje.
__________________
svibanj 2009
Malavida is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 22:35   #1419
Mene zanima kad kažete da ste anksiozni,je li zaista mislite na dijagnozu anksioznosti?
Jer ako je tako, onda bi trebalo raditi na tome, jer ni sami lijekovi nisu rješenje. Svi smo ponekad tjeskobni i zabrinuti, ali postaje problem ako to previše oduzima energije i prelazi u kronično stanje.
Važno je shvatiti da nemamo i ne možemo imati kontrolu nad svime,pa ako se i nešto užasno loše dogodi, treba se graditi na način da to prihvatimo koliko god je teško ili nezamislivo.
MalaVida, potpuno razumijem tvoje strahove jer sam i sama imala neke kad sam saznala da sam trudna, bez obzira na super partnera i sve ostalo. Isto su me mučila i pitanja oko financija, i usamljenost unatoč podršci i veselju sa svih strana, pa sam u samoći plakala.
Bebicu smo želili, ali je to za mene jedan veliki životni projekt pa sam se uspaničila i trebalo je vremena da se naviknem na tu misao i sve šta me čeka.
Nemoj se bojati, zaista
Pogledaj te svoje strahove i misli i vidi koliko su neki od njih (ne)realni.
Naš mozak nas voli plašiti raznim nerealnim stanjima od kojih se većina ne ostvari i zato se treba nauciti realno gledat na stvari.
__________________
Latinska poslovica
Điđe T. is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 22:45   #1420
Hvala Điđe, puno mi znači tvoja podrška. Racionalno si mogu objasniti što mi se događa, raščlaniti strahove i sve to skupa, ali emocije mi divljaju i nemam baš izbora. Vjerujem da će se stvari leći na svoje mjesto sljedećih tjedana. I ja isto plačem dok sam sama, jednostavno krene samo od sebe. Znati da postoji netko tko (je) kroz to prolazi(o) već mi je dovoljno samo po sebi, a par lijepih riječi čini čuda.
__________________
svibanj 2009
Malavida is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:18.