Za one koje su imale spontani: kako se borimo?

[Canjab]

Štitnjacu sam provjeravala,detaljniju krvnu sliku,al sve ok.
s obzirom da imam iza sebe jednu uspjesnu trudnocu,to je sve.
a u ovoj je za sad sve ok.

[zoro007]

zao mi je draga..
I ja sam imala porod, pa spontani (trudnoca nastala u prvom pokusaju)..pa dugo nista..pa smo cak zavrsili u IVF vodama jer je endometrioza bila u pitanju te upitna prohodnost jajnika. Nakon 4 i kusur godina sam drugi put rodila zdravu curicu.
Provjeri svakako stitnjacu ali i zeljezo..ali eventualno i da cekiras da se me radi o trombofiliji..vidi link.
Sretno!

trombofilija

[tonkica27]

hvala vam cure. gladna sam pozitivnih vijesti i sretnih razvoja događaja. ići ću i ja na pretrage. briseve i papu sam napravila prije ove zadnje trudnoće pa mi rekoše da ne trebam..a ovo, štitnjača, trombofilija i slično..to hoću.
oživim ponovo svaki put kad čujem neko pozitivno iskustvo. kao da se u međuvremenu prepustim letargiji i ništ ne prizeljkujem..a ovako mi se zelja za bebuljkom, sekom, bracom...javi. hvala vam još jednom

[pikica_24]

MOzda si ti naisla na neki drugi topic ali ima jako puno iskustava iz blize proslosti, pa tako i moje. Evo tu ti je link.
https://www.forum.hr/showthread.php?t=226294&page=163

Eto nisi sama :-)

[tonkica27]

bokić cure. jel ima kakvih pozitiva vijesti? sreće? radosti? nešto lijepo se dogodilo? kod mene neka pozitiva jutros. inače nije

[tonkica27]

eto, ovdi nikad nikog..

[dinda83]

dođi na wannabe...pretpostavljam da ćete u skorije vrijeme pokušati opet, tako da eto, tamo je življe a na žalost, ima nas tamo dosta sa iskustvima poput tvog.

[MaLo]

Da, dodi na temu Vanna Bee...ima nas puno sa istim pricama

[sparky26]

Evo da se i ja pridružim ovoj temi, nažalost
Bila sam trudna 8 tjedana i išla na prvi pregled kad mi je ginekologica rekla da se plod više ne razvija i da srce ne kuca....Užas!
Nakon toga išla na kiretažu...sve prošlo ok...
Ono što je mene izvuklo su moji najbliži-bili su jako pozitivni, pogotovo moj dragi Najgore je razmišljati o tome zašto se to baš meni dogodilo i ubijat se u pojam. Fizički oporavak ne traje dugo i zato treba odmah pozitivno razmišljati o budućnosti.
Isto tako mi je pomogao razgovor s frendicama koje su to prošle. Imam 2 bliske prijateljice koju su isto to prošle, pa sam jako puno pričala s njima i tješila se da se to ne događa samo meni. Nažalost, toga ima puno samo što se o tome ne priča....
Eto, ako nekoga zanimaju iskustva iz bolnice i sl., slobodno nek se javi.

[evangeline1]

Evo i mene na ovoj temi.
Tri mjeseca nakon vjenčanja, dočekali smo svoj plusić. Nitko sretniji od nas. Stvarno su mi ta dva mjeseca trudnoće bila najsretnija u životu. I onda mi se na poslu odjednom pojavio smeđi iscjedak, prestrašila se, otišla na hitnu,i srceko je prestao kucati i dijagnoza missed ab. sutra završila na kiretaži. Nisam se ni snašla, a sve nam se srušilo. Kiretažu fizički nisam ni osjetila, dobila sam opću anesteziju ( Hvala Bogu ), krvarila jako malo, samo prvi dan. Psihički puno gore, dva tjedna sam samo plakala. MM mi je stvarno bio divan i velika potpora. Evo već je prošlo mjesec dana, malo je lakše, kako koji dan. Doktorica nam je rekla da možemo na novu trudnoću već nakon prve menstruacije. Ali definitivno nisam još spremna, bojim se. Čak sam neki dan sanjala da nam se to opet događa, i taj san me je opet vratio unazad. Opet već tri dana cmoljim

[ficus_forever]

evangeline1 vrlo slično sam ja prošla s prvom trudnoćom. spontani s 8 t, nakon nekoliko tjedana krvarenja, utrogestana i olfo mirovanja, ali u te rane tjedne u principu ne može se puno utjecati na razvoj događaja...
što je mene iznenadilo, jest koliko je to često, a koliko se s druge strane friškim trudnicama to uopće ne spominje, iz naravno očitih razloga, jer i mi smo bili u sedmom nebu, nismo mogli vjerovati da nam je uspjelo jer su mm-u nagovještali da će vrlo teško napraviti bebu.
i onda krvarenje i samo te stvarnost opali u facu... meni je zbog krvarenja i guglanja svega i svačega ranije sijelo da stvari mogu završiti loše i da se pripremim na najgore... imali smo dvije male GV, od kojih je zatim ostala jedna, imali smo čakk i malo srčeko koje je kucalo par dana... sama sam se očistila, a i to može biti teško, kad znaš da to moraš proći, koliko god trajalo...

jako mi je žao, svako to prolazi na svoj način, ali sam sigurna da sve ovisi kako se postaviš. ako ti može malo pomoći, mene je umirila spoznaja da je razvoj stao jer je vjerojatno došlo do neke genetske greške prilikom mućkanja gena već pri oplodnji i plod se nikada ne bi bio razvio kako treba, i prije ili kasnije ta trudnoća bi se završila pobačajem. to zvuči grozno, ali priroda se pobrinula da se takve greške uklone ranije, i mnogo trudnoća završi spontanim upravo iz tih razloga, i puno cura to prođe. vjeruj da ti je svakako bolje da se završilo sada, a ne kasnije, uz druge grozne scenarije. makar psihički to ne znači puno, sve to treba probaviti.
također kroz tu prvu trudnoću shvatila sam koliko sam nemoćna nešto promijeniti ili kontrolirati, sve je to u rukama sudbine, Boga, svemira... i bit će kako treba biti.
jedno što ti svakako mogu reći, i što podupire statistika - šanse da ubrzo zatrudniš i izneseš trudnoću do termina su znatno veće nakon spontanog, mnoga istraživanja to pokazuju (ako inače nemate problema i zdravi ste ).
ne gubi nadu i ne opterećuj se više, i NE BOJ se pokušati ponovno. želim ti reći da imate odlične šanse uspijeti i želim ti čim prije novi plusić! bit ćeš svjesna da su razni ishodi mogući, ali to su strahovi sa kojima smo se sve nosile i još se nosimo, ali vjerujemo da će ipak sve biti kako treba!
i svijetlo na kraju tunela, nama se dogodilo nakon tri mjeseca, kad su mi se ciklusi ustalili - evo, već 34 tt, moj bebač mlati k'o da će van svaki čas!
želim vam svu sreću!

[Talija007]

Svaka od nas koja je imala spontani nosi bol u sebi. Ta bol s vremenom blijedi, iako sam ja mislila da moja nikad neće. Al eto to se nekako dogodilo, valjda me je mozak ipak nesvjesno utješio. Svjesno sigurno nije jer nisam uopće znala što misliti. Bila sam užasno zbunjena i beskrajno tužna.
Na živce su mi išli oni koji su se pravili kao da se to nije dogodilo (moji roditelji), a i oni koji su me sažaljevali.
Od spontanog mi je prošlo 5 mjeseci i još se nismo odlučili pokušati ponovno.
ficus_forever baš si me razveselila kad si rekla da su šanse da iznesemo 2. trudnoću znatno veće nakon spontanog. Moram priznati da to nisam nikad čula, ali dobro zvuči.
Vidim da ti još sitno brojiš. Sjajno, sretno!

evangeline1 tebi želim brz oporavak!

[evangeline1]

Hvala vam cure, a ficus forever tebi od srca cestitam. Najvise mi pomaze cuti pozitivne primjere..da ima nade.
Trudim se i ja razmisljati razumno, da se to jednostavno moralo dogoditi jer nije bilo u redu od pocetka, ali ulovi me
i par dana "ludosti" pa placem ili se ljutim..i dopustim si to, srecom i mm mi dopusti. Vjerojatno vec jadan misli da imam
podvojenu licnost..jedan dan se dobro nosim s tim, sutra se raspadam od tuge..jedan dan se uzasno bojim nove trudnoce,
a sutra brojim dane kada mozemo pokusati opet

[Ex Wannabe mama]

Nažalost, evo i mene na ovoj temi.

U 10 mj 2011 godine sam imala spontani, blingted ovum. Kiretaža pod općom, sve prošlo ok, opravak i sve. Nisam stigla mnogo ni razmišljati i novi plusić je bio tu. Hvala Bogu trudnoća uredna, školska i moj curetak je došao na svijet. Prošle godine u ovo vrijeme krenuli smo na još jednu bebicu. Papa uredan, brisevi uredni, ginekološki sve ok. Ali bebe nema. I prije par dana sam saznala da sam trudna i nitko sretniji od mene. Ali strah je postojao jer sam malo prije saznanja bila bolesna - streptokok u grlu i pila penciline. Zato sam htjela što prije na pregled. I 10-ak minuta prije pregleda sam prokrvarila. Dijagnoza-biokemijska trudnoća. Rekoh ok, tako je trebalo biti i idemo dalje. Nažalost agonija mi nije još završena jer se nisam skroz očistila tako da postoji šansa da ću opet pod nož. To mi je gore nego sama činjenica da bebice nema.
Čovijek stane i počne razmišljati Pa zašto meni, zašto ja. I onda sam skužila. Pa Bože moj, imam jednu Vrtirepku malu i moj najveći život. Ok desilo se što se desilo, ali ne smijem biti nezahvalna. Imam nju. A toliko žena prolazi kroz ove agonije sa prvom bebicom.
I opet sam sretna što je sve ovako rano završilo prije nego sam se uspjela previše radovati.

Tako da sada čekam da ovo bude sve iza mene i idemo dalje. Izgurati će se. Imam veliku podršku u mm-u i ništa mi više nije potrebno.

I da, također su mi rekli da su mi šanse za uspiješnu iduću trudnoću sada čak i veće. Tako da

I samo sam htjela reći svim curama koje nemaju podršku okoline. Ma zajebite to sve. Plačite kada vam se plače. Doživjeli ste nešto jako bolno. Nedao Bog da ti ljudi znaju kako je to. Svaki gubitak je gubitak. nebitno jel to u 6, 8, 15 tjednu ili još gore još kasnije. Ali ni jedan gubitak nije zanemariv. Dopustite sebi da ga odbolujete i opravite se.
Možda ja nisam najbolji primjer ali eto, ima nade. Bude to sve na kraju ok. Kada se čovjek najmanje nada.

[Lost_in_Wonderland]

bitno je odžalovati. nikada se ne može zaboraviti ali treba odžalovati koliko je to moguće i udaljiti se od priča i savijeta drugih ljudi. pogotovo onih koji to nisu prošli. ja sam mislila da sam nakon par mjeseci ok a onda je došao datum planiranog termina poroda i tu sam se slomila. Ne treba gubiti nadu no strah da će se to ponoviti je uvijek prisutan.

[garka]

Jel ima negdje ova tema ali friška, iz ove godine??

Hvala

[Ex Wannabe mama]

Ex Wannabe mama kaže:

Nažalost, evo i mene na ovoj temi.

U 10 mj 2011 godine sam imala spontani, blingted ovum. Kiretaža pod općom, sve prošlo ok, opravak i sve. Nisam stigla mnogo ni razmišljati i novi plusić je bio tu. Hvala Bogu trudnoća uredna, školska i moj curetak je došao na svijet. Prošle godine u ovo vrijeme krenuli smo na još jednu bebicu. Papa uredan, brisevi uredni, ginekološki sve ok. Ali bebe nema. I prije par dana sam saznala da sam trudna i nitko sretniji od mene. Ali strah je postojao jer sam malo prije saznanja bila bolesna - streptokok u grlu i pila penciline. Zato sam htjela što prije na pregled. I 10-ak minuta prije pregleda sam prokrvarila. Dijagnoza-biokemijska trudnoća. Rekoh ok, tako je trebalo biti i idemo dalje. Nažalost agonija mi nije još završena jer se nisam skroz očistila tako da postoji šansa da ću opet pod nož. To mi je gore nego sama činjenica da bebice nema.
Čovijek stane i počne razmišljati Pa zašto meni, zašto ja. I onda sam skužila. Pa Bože moj, imam jednu Vrtirepku malu i moj najveći život. Ok desilo se što se desilo, ali ne smijem biti nezahvalna. Imam nju. A toliko žena prolazi kroz ove agonije sa prvom bebicom.
I opet sam sretna što je sve ovako rano završilo prije nego sam se uspjela previše radovati.

Tako da sada čekam da ovo bude sve iza mene i idemo dalje. Izgurati će se. Imam veliku podršku u mm-u i ništa mi više nije potrebno.

I da, također su mi rekli da su mi šanse za uspiješnu iduću trudnoću sada čak i veće. Tako da

I samo sam htjela reći svim curama koje nemaju podršku okoline. Ma zajebite to sve. Plačite kada vam se plače. Doživjeli ste nešto jako bolno. Nedao Bog da ti ljudi znaju kako je to. Svaki gubitak je gubitak. nebitno jel to u 6, 8, 15 tjednu ili još gore još kasnije. Ali ni jedan gubitak nije zanemariv. Dopustite sebi da ga odbolujete i opravite se.
Možda ja nisam najbolji primjer ali eto, ima nade. Bude to sve na kraju ok. Kada se čovjek najmanje nada.

Edit sage: krajem 6 mjeseca 2015 godine opet plus, pregled prvi ništa se još ne vidi, pregled drugi narastao plod ali i dalje nema kčs, pregled treći pojavilo se kčs. Krajem 7 mjeseca umre mi mama, i par dana kasnije na pregledu saznam kako je bebi prestalo kucati srce. Opet kiretaža pod općom.
Nakon toga poslana na kompletnu obradu jer ipak su sad 3 spontana. Iskreno sve me to dotuklo jako tako da sam tražila spas u alkoholu ( glupo je znam, ali ... )

Srećom, u 10 mjesecu 2015 opet popišam plus, ali sad od početka na fragminu i eto stigao moj Zvrk.

Svaki gubitak je bolan i prebolan, i imate pravo biti tužni, bijesni i sve. Ne slušati komentare okoline i posvetite se sebi i dajte vremena za odbolovati to ako vam je vrijeme potrebno. Meni iskreno je jedina nada bila idući pokušaj i to je to.