Ambicija

[imanuel kant 1]

Toliko puta osporavana.Toliko puta napadan koncept. Zašto se riječ ambiciozan ili želja za uspjehom jednostavno govoreći se negativno određuje?

Kada malo bolje ramilsim, to je sasvim prirodno i dio ljudske prirode.Praktično svi mi kao dijeca želimo da uspijemo u nečemu, da budemo popularni.Sportisti, astronauti, pisci, glumci itd.Kasnije kada se malo odraste, to splasne, i više se možda orjentiše ka novcu i sigurnosti, kod nekih i moći, manje slavi, mada slava ostaje primarna opet.

Međutim, kako se raste čovjek se upoznaje sa svojim ograničenjima, i onda vremenom i ambicija splasne, kada vidi da nije dovoljno sposoban, pametan, poletan, talentovan ili često pokvaren da gazi po leševima.To se dešava većini ljudi, jer budimo realni većina nas je u prosjeku.

Ali tu dolazimo do onog dijela, gdje nekog ko je uspio (primarno trudom i talentom) prati zavist, prati mu se otprilike svaki korak , ljudi se poisotvjećuju da bi pokupili mrivce iako sa tim nema nikakve veze (npr sportista koji je heroj nacije dok pobeđuje, ali kada opadne, pogjreši, mnogi ga napadaju) itd.
I sad prosječan čovjek koji ne uspije, koji je postao bezambiciozan,za nekoga ko se trudi, ko jos uvjek uspjeva, ili je sposoban, ili je spreman da riskira negativno žigoše sa riječima :On je previše ambiciozan.Ili pomutila mu se svijest u želji za uspjehom itd.Nekako me to živcira.Isita taj koji kritikuje, bi rado bio na njegovom mijestu , ali nešta mu fali, i onda dolaze mehanizmi odbrane na red, koji se polako kroz život to olbikuju da čovjek se rukovdi ovim riječima:
Njemu to Bog dao talenat.Usrala ga sreća.Lopov.Ili oni su bogati, ali nesrećni, a djeca su naše blago.Itd.Itd.


Kada bi imali mogućnost da jednim pritiskom na neko dugme, sebi prisvojite nečiji tuđi talenat, ili pozitivne ososbine koje su dopinjeli tome, da li bi to učinili?

Jer, ako nema nekog reda u Svmeiru, gdje se neko rodi kao invalid, a neko kao genije pa namlati lovu i ugodno živi, zašto čovjek ne bi na ovaj način postupio?

[GustiSok]

Nisam često naišao na korištenjem riječi "ambicija" u negativnom kontekstu. Naravno, svijet je pun ljubomornih i negativnih ljudi, ali oni će češće koristiti druge atribute kao npr. sebičnost, pohlepa, narcizam itd. kada žele osporiti nečiju ambiciju.

[Leteća]

imanuel kant 1 kaže:

Toliko puta osporavana.Toliko puta napadan koncept. Zašto se riječ ambiciozan ili želja za uspjehom jednostavno govoreći se negativno određuje?

Otkud ti to?

[Fantasist]

Leteća kaže:

Otkud ti to?

Možda misli na kmopleks više vrijednosti.

Iako o vlastitim mabicijama možda nije svakome ni govoriti.

[Enchantress]

imanuel kant 1 kaže:

Kada bi imali mogućnost da jednim pritiskom na neko dugme, sebi prisvojite nečiji tuđi talenat, ili pozitivne ososbine koje su dopinjeli tome, da li bi to učinili?

Nije dovoljno imati nečiji talenat. Uz talenat je neophodno imati i određeni karakter. Stoga bi to značilo "postati neko drugi". To nije moguće, a i da jeste - kako možemo znati kako je to "biti drugi"?

Mi uvek vidimo samo spoljnju sliku nečijeg života, a i ona je najčešće nepotpuna. Nikad ne znamo kakve probleme i iskušenja nečija ličnost i život sa sobom nose.

[Klosta]

imanuel kant 1 kaže:

Kada bi imali mogućnost da jednim pritiskom na neko dugme, sebi prisvojite nečiji tuđi talenat, ili pozitivne ososbine koje su dopinjeli tome, da li bi to učinili?

Kititi se tuđim 'perjem' bez da sam prošla kroz proces koji je doveo do razvijanja tih osobina smatram bezvrijednim. Kick mogu dobiti samo iz stvari koje su zaslužene vlastitim radom. Pozitivne osobine su proces, često dugotrajan, a ako već smatram proces vrijednijim od ubiranja plodova, onda mogu komotno i pod vlastitim identitetom proći kroz isti.

[Clint Eastwood]

imanuel kant 1 kaže:

Toliko puta osporavana.Toliko puta napadan koncept. Zašto se riječ ambiciozan ili želja za uspjehom jednostavno govoreći se negativno određuje?

Nekad ima neku negativnu, makijavelističku konotaciju, u smislu da je osoba spremna postići neki cilj ne mareći za druge, gazeći po drugima. Recimo u nekakvom korporativnom okruženju. Ali ima i pozitivnu konotaciju koja je ipak prevalentna.

[Orlandia]

Clint Eastwood kaže:

Nekad ima neku negativnu, makijavelističku konotaciju, u smislu da je osoba spremna postići neki cilj ne mareći za druge, gazeći po drugima. Recimo u nekakvom korporativnom okruženju. Ali ima i pozitivnu konotaciju koja je ipak prevalentna.

Kako god okreneš ima makijavelističku komponentu, no žrtve ne moraju uvijek biti opresija i ugnjatavanje drugih. Ali fokus na cilj i stremljenje istom često znače i odricanje od pružanja podrške drugima kako bi se pobrinuli za sebe i ostvarili zadano.

[Fitcher]

Postoji razlika između "pozitivne" i "negativne" ambicije. Pokušati nešto postići svojim trudom i znanjem ili preko tuđih leđa. U zadnje vrijeme se ambicija poistovjećuje upravo sa ovim drugim...

[Leteća]

Orlandia kaže:

Kako god okreneš ima makijavelističku komponentu, no žrtve ne moraju uvijek biti opresija i ugnjatavanje drugih. Ali fokus na cilj i stremljenje istom često znače i odricanje od pružanja podrške drugima kako bi se pobrinuli za sebe i ostvarili zadano.

Upravo to - kad stalno gasiš tuđe požare, nema šanse da išta napraviš od svog života. Treba ponekad isključiti empatiju, barem kad vidimo da ne rješava temeljni problem.

[PowerGirl]

Ambicija- ne moze biti loša sem u slučaju kada je neko koristi kao opravdanje da bi gazio preko leševa. Definitivno nisam za onu "cilj opravdava sredstvo".

A što se tiče ljubomornih, zavidnih i stinih duša- vazda je bila ona izreka "psi laju a karavani prolaze".

[PowerGirl]

Ambicija- ne moze biti loša sem u slučaju kada je neko koristi kao opravdanje da bi gazio preko leševa. Definitivno nisam za onu "cilj opravdava sredstvo".

A što se tiče ljubomornih, zavidnih i stinih duša- vazda je bila ona izreka "psi laju a karavani prolaze".

[imanuel kant 1]

Leteća kaže:

Otkud ti to?

Pa često da, naročito od nekog ko ne ostvari svoju ambiciju ili jednostavno nema potrebu za nekim napretkom.

Dobro, riječ ambicija je malo i široka.Neko nema mjere u njoj definitivno, ali pitanje je uvjek ko određuje mjeru?

Neko se zadovolji npr.sa ministarskim mjestom, a neko puca na pretsjednika, i taj ko je na ministarskom mjestu može reći za ovoga da je alav, da želi svu vlast za sebe?Ali i ovaj je želi samo u manjoj mjeri, i odakle mu u nekom sušitnskom smislu pravo da mu prigovara?

[imanuel kant 1]

Klosta kaže:

Kititi se tuđim 'perjem' bez da sam prošla kroz proces koji je doveo do razvijanja tih osobina smatram bezvrijednim. Kick mogu dobiti samo iz stvari koje su zaslužene vlastitim radom. Pozitivne osobine su proces, često dugotrajan, a ako već smatram proces vrijednijim od ubiranja plodova, onda mogu komotno i pod vlastitim identitetom proći kroz isti.

Tačno, ali ja govorim o početnim pozicijama, onome šta je determinisano.Niti biras kakav ce se roditi, niti gdje ces odrasti, a to te bogme u velikoj mjeri određuje, barem 70 % mozda i vise.

I sad, kada znas da nema nekog reda u svemiru, zašto ne bi uzeo to od nekoga?Zašto je on dobio bolju početnu poziciju od tebe?To je eto tako.I nema tu da se sta raspravlja previše.

Ja ne kažem, da treba patiti zbog toga.Čovjek treba da sam radi na sebi.Ali ako bi već imali takav izbor, da možemo odlučiti, zašto sebi ne bi tu uzeli?

I dalje se ti trudi, ali ce ti biti lakse.

[Enchantress]

imanuel kant 1 kaže:

Ali ako bi već imali takav izbor, da možemo odlučiti, zašto sebi ne bi tu uzeli?

I dalje se ti trudi, ali ce ti biti lakse.

Ambicioznost je takođe osobina koju neko ima ili nema. Ako neko po prirodi nije ambiciozan, nije takmičarskog duha, ne motiviše ga (spoljnji) uspeh, usvajanje talenata i sposobnosti onoga ko jeste - neće promeniti mnogo u njegovom životu.

Ovo je zapravo pitanje za ambiciozne ljude. Neambiciozni ljudi najpre moraju rešiti žele li prisvojiti nečiju ambicioznost ili ne.

Kao ne preterano ambiciozna osoba, kad bi bilo moguće - radije bih da ostanem ja, ali da usvojim nečije (ugodnije i udobnije) uslove života.

[imanuel kant 1]

Enchantress kaže:

Ambicioznost je takođe osobina koju neko ima ili nema. Ako neko po prirodi nije ambiciozan, nije takmičarskog duha, ne motiviše ga (spoljnji) uspeh, usvajanje talenata i sposobnosti onoga ko jeste - neće promeniti mnogo u njegovom životu.

Ovo je zapravo pitanje za ambiciozne ljude. Neambiciozni ljudi najpre moraju rešiti žele li prisvojiti nečiju ambicioznost ili ne.

Kao ne preterano ambiciozna osoba, kad bi bilo moguće - radije bih da ostanem ja, ali da usvojim nečije (ugodnije i udobnije) uslove života.

U pravu si.Ali ipak mislim da svakog malo zagolica neka ambicioznost.A i pitanje je šta je uzrok ambicioznosti ili neambicioznosti kod nekoga?Ja bih rekao nekada najprije strah.Strah može dovesti do neambicinoznosti, ali definitivno i do velike ambicnioznosti.

Sve u svemu, i kada bi se uradila ta ponuda, mislim da bi većini ljudi bilo lakse, jer bi shvatili situaciju da mogu da odluče.Onda bi tek praktični elemnat stupio na snagu, koji bi jednostavno govoreći po meni smanjio broj pristanak, jer bi zavis bila zadovoljena.